Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-431/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S. zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi optuženog I. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj K-2/2021-11 od 30. rujna 2021., u sjednici održanoj 5. svibnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, D. K., odvjetnika u S.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog I. S. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi I. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, pomaganja u razbojništvu iz članka 218. stavak 1. i 2. u vezi članka 38. KZ/97., činjenično i pravno pobliže opisanog u prvostupanjskoj presudi, pa je na temelju članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi I. S. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna i troškove dolaska svjedoka na sud u iznosu od 36,00 kuna u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju D. K., iz Z. o. u. D.. K. i I. B. u S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i troškovima, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači pobijana presuda i isti oslobodi od optužbe, odnosno da mu se izrekne blaža uvjetna osuda.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na održanu javnu sjednicu, za koju je obavijest tražio branitelj optuženika D. K., odvjetnik u S., nisu pristupili državni odvjetnik i optuženik, koji su uredno izviješteni pa je na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. održana javna sjednica u odsutnosti stranaka i prisutnosti odvjetnika D. K..

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije osnovana žalba optuženika da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da su razlozi iznijeti u presudi u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da je sud pri pripremanju rasprave i u tijeku rasprave pri donošenju presude nepravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku u odnosu na svjedoke, odnosno neposredno ispitivanje svjedoka i analizu njihovih iskaza.

7.1. Naime, razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni već su jasni i dostatni za utvrđenje na koji je način optuženik prevezao neposredne počinitelje kaznenih djela razbojništava do mjesta gdje su izvršili kaznena djela, kao i kako im je predao oružje s kojima su kaznena djela počinjena. Prvostupanjski sud je ispravno u točkama 13., 14. i 16. prvostupanjske presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, koji su iznijeti jasno i nisu proturječni, dok se ustvari žalbom osporava pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. Također, sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., jer pri pripremanju rasprave i u tijeku rasprave nije nepravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku odlučujući o dokaznim prijedlozima da se ponovno neposredno saslušaju svjedoci A. J. i Ž. B., neposredni izvršitelji kaznenih djela razbojništava, koji su pravomoćno presuđeni i koji su u niz navrata u prethodnim postupcima iskazivali, jer je odluka u ovom postupku dva puta ukidana. Naime, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku odbio dokazni prijedlog optuženika da se ponovno ispituju svjedoci A. J. i Ž. B. jer su u niz navrata ispitani pa se po proteku gotovo od deset godina od počinjenja kaznenih djela njihovim ponovnim neposrednim ispitivanjem ne bi niti mogle otkloniti određene razlike u iskazivanjima. Time sud nije povrijedio odredbu članka 9. ZKP/08. koja nalaže da je potrebno jednakom pažnjom utvrditi činjenice i cijeniti dokaze na štetu i u korist optuženika jer su ti iskazi pročitani i analizirani te odbijanjem neposrednog ispitivanja svjedoka nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

8.1. Na temelju članka 393. stavak 2. ZKP/08. dužnost je predsjednika vijeća da se skrbi za svestrano raspravljanje o predmetu i otklanja sve što odugovlači postupak, a ne služi razjašnjenju spornih pitanja i utvrđenju činjenica važnih za pravilnost odluke, a ujedno je na temelju članka 421. ZKP/08. dana mogućnost da vijeće odbije izvođenje dokaza zbog određenih razloga koji su navedeni u zakonu, a što je prvostupanjski sud i obrazložio.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08. odbio dokazni prijedlog optuženika da se ponovno pozovu i ispitaju kao svjedoci Ž. B. i A. J., jer su ovi svjedoci u tri navrata saslušavani na raspravama i njihovim ponovnim ispitivanjem se ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice niti optuženik navodi neke nove odlučne činjenice koje bi se navodno trebale utvrditi ispitivanjem upravo ovih svjedoka po četvrti put na raspravi.

8.3. Također, ispravno je prvostupanjski sud primijenio i članak 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08. i pročitao iskaze Ž. B. i A. J. koji su u tri navrata ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka, a kako se njihovim ispitivanjem po četvrti put ne bi utvrdile neke nove činjenice koje bi utjecale ili mogle utjecati na presudu to sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. kako žalitelj to navodi.

9. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer ustvari iznosi samo svoje viđenje činjeničnog stanja iz kojeg bi trebalo proizlaziti da optuženika valja osloboditi od optužbe. Međutim prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a to je da je optuženik vozio počinitelje razbojništva A. J. i Ž. B. do mjesta gdje su oni počinili razbojništvo, predao im pištolj i nož znajući da će počiniti razbojništvo, a A. J. je, prije nego što je počinio razbojništvo u trgovini "S." VS u …, i rekao: "Samo uđi, oni će se prestrašiti i dati novac." Naime, počinitelji A. J. i Ž. B. su za ta razbojništva i pravomoćno osuđeni. Ujedno je nesporno da je počinitelj do mjesta izvršenja kaznenih djela u kraćem vremenskom intervalu dva puta prevozio neposredne počinitelje i nesporno je da su pri počinjenju kaznenog djela razbojništva u trgovini "M." iz optuženikovog vozila preuzeli vrećicu nepoznatog sadržaja, a svjedok A. J., kako u istrazi tako i na raspravi, je naveo da je pri izvršenju oba kaznena djela koristio isti pištolj koji je uzeo iz vozila optuženika.

9.1. Ispravno je prvostupanjski sud prilikom zaključivanja o tome jesu li ostvarene pomagačke radnje optuženika utvrdio da je on prevezao neposredne počinitelje i da je znao da će oni izvršiti kaznena djela razbojništva, te je tako postupao po prethodnom prešutnom dogovoru s njima što ga čini sudionikom pri izvršenju tih kaznenih djela. Valja napomenuti da su u ovom kaznenom postupku dva puta ukidane odluke prvostupanjskog suda i to odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-217/2014. i Kž-306/2018. te je prvostupanjski sud postupio na temelju članka 489. članak 3. ZKP/08. jer je izveo sve postupovne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je bio upozoren po drugostupanjskom sudu.

10. U odnosu na nesporna pitanja dokazi izvedeni na ranijoj raspravi su se mogli pročitati sukladno članku 431. ZKP/08.

10.1. U žalbi se ponovno naglašava obrana optuženika da je počinitelje samo usput odvezao te da počiniteljima nije davao oružje za izvršenje kaznenih djela.

10.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud povezao iskaz svjedoka Ž. B. s iskazima svjedoka M. P. i A. J. uz priznanje optuženika da je autom odvezao A. J. do trgovine "S." te A. J. i Ž. B. do trgovine "M." pri čemu je prvi put od E. S. dobio neki zamotuljak koji je predao u prvom navratu A. J., a u drugom J. i B. vrećicu, a oba razbojništva su prema iskazu A. J. počinjena sa istim pištoljem pa je ispravan zaključak o pomagačkoj ulozi optuženika pri počinjenju kaznenih djela razbojništava.

11. Dakle, optuženik je nesporno u kraćem vremenskom intervalu dva puta prevozio neposredno počinitelje do mjesta izvršenja kaznenih djela te su oni nesporno prije počinjenja kaznenog djela razbojništva u trgovini "M." iz optuženikovog vozila preuzeli vrećicu nepoznatog sadržaja, a svjedok A. J. navodi da je pri izvršenju oba puta koristio isti pištolj koji je uzeo iz vozila optuženika te to ukazuje na pomagačke radnje optuženog I. S..

12. U točki 14. ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća u potpunosti obranu optuženika u dijelu da nije znao što će J. i B. počiniti te da je dao neki smotuljak kojeg je dobio od E. S. i predao ga J. i B., ali ne zna o čemu se radi.

13. Neosnovana je žalba optuženog I. S. zbog povrede kaznenog zakona, a to je ustvari osporavanje tog osnova iz razloga što je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te da se zato trebala donijeti oslobađajuća presuda. Radi se o posrednoj povredi kaznenog zakona, koja nije ostvarena jer je, kako je to već izneseno u ovoj odluci, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

14. Neosnovana je žalba zbog odluke o kazni jer žalitelj očito ispušta iz vida da je optuženik četiri puta kazneno osuđivan i to i zbog istovrsnog kaznenog djela, pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz članka 301. stavak 1. KZ/97. Stoga ni olakotne okolnosti koje je vijeće uzelo u obzir, a to je protek vremena od počinjenja kaznenog djela te da je kazneno djelo počinio kao pomagač, da posljednjih osam godina nije osuđivan, da je postao otac djeteta ne opravdavaju uvjetovanje kazne zatvora zbog dosadašnje optuženikove osuđivanosti.

14.1. Prvostupanjski sud je imao na umu da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, a što se može postići kaznom zatvora koja je određena u trajanju od 1 (jedne) godine.

15. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz kojih se pobija, a ujedno je i ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. i nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Stoga je primjenom članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.