REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT
Poslovni broj: 87 Pn-375/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. M. B., OIB: … S., O., pod 2. I. B., OIB: … B. n. C., O., pod 3. V. B., OIB:…, D. R., pod 4. M. M., OIB: … , D. R., s vi
zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. d.B. i p. u S. protiv tuženika D. o. B., R. S., zastupano po punomoćnici I. R., dipl. pravnik, postavljen zastupnik za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, L. V., odvjetnica u S., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 28. ožujka 2022., u nazočnosti punomoćnika tužiteljica, N. Č., odvjetnika i izočnosti tuženika, 5. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete zbog tuđe njege i pomoći za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 12. veljače 2007. isplatiti tužiteljicama iznos od 110.799,04 kn uvećan za zakonske zatezne kamate od 1. veljače 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na iznos od 1.589,47 kn teku od 1.2.2002.g. do isplate iznos od 1.589,47 kn teku od 1.3.2002.g. do isplate iznos od 1.580,63 kn teku od 1.4.2002.g. do isplate iznos od 1.586,52 kn teku od 1.5.2002.g. do isplate iznos od 1.586,52 kn teku od 1.6.2002.g. do isplate iznos od 1.586,52 kn teku od 1.7.2002.g. do isplate iznos od 1.586,52 kn teku od 1.8.2002.g. do isplate iznos od 1.566,02 kn teku od 1.9.2002.g. do isplate
iznos od 1.576,27 kn teku od 1.10.2002.g. do isplate
iznos od 1.576,27 kn teku od 1.11.2002.g. do isplate
iznos od 1.576,27 kn teku od 1.12.2002.g. do isplate
iznos od 1.576,27 kn teku od 1.1.2003.g. do isplate
iznos od 1.749,67 kn teku od 1.2.2003.g. do isplate
iznos od 1.749,67 kn teku od 1.3.2003.g. do isplate
iznos od 1.730,93 kn teku od 1.4.2003.g. do isplate
iznos od 1.743,43 kn teku od 1.5.2003.g. do isplate
iznos od 1.743,43 kn teku od 1.6.2003.g. do isplate
iznos od 1.743,43 kn teku od 1.7.2003.g. do isplate
iznos od 1.743,43 kn teku od 1.8.2003.g. do isplate
iznos od 1.728,81 kn teku od 1.9.2003.g. do isplate
iznos od 1.736,12 kn teku od 1.10.2003.g. do isplate
iznos od 1.736,12 kn teku od 1.11.2003.g. do isplate
iznos od 1.736,12 kn teku od 1.12.2003.g. do isplate
iznos od 1.736,12 kn teku od 1.1.2004.g. do isplate
iznos od 1.844,07 kn teku od 1.2.2004.g. do isplate
iznos od 1.844,07 kn teku od 1.3.2004.g. do isplate
iznos od 1.824,79 kn teku od 1.4.2004.g. do isplate
iznos od 1.837,64 kn teku od 1.5.2004.g. do isplate
iznos od 1.837,64 kn teku od 1.6.2004.g. do isplate
iznos od 1.837,64 kn teku od 1.7.2004.g. do isplate
iznos od 1.837,64 kn teku od 1.8.2004.g. do isplate
iznos od 1.805,88 kn teku od 1.9.2004.g. do isplate
iznos od 1.821,76 kn teku od 1.10.2004.g. do isplate
iznos od 1.821,76 kn teku od 1.11.2004.g. do isplate
iznos od 1.821,76 kn teku od 1.12.2004.g. do isplate
iznos od 1.821,76 kn teku od 1.1.2005.g. do isplate
iznos od 1.889,76 kn teku od 1.2.2005.g. do isplate
iznos od 1.889,76 kn teku od 1.3.2005.g. do isplate
iznos od 1.861,41 kn teku od 1.4.2005.g. do isplate
iznos od 1.880,34 kn teku od 1.5.2005.g. do isplate
iznos od 1.880,31 kn teku od 1.6.2005.g. do isplate
iznos od 1.880,31 kn teku od 1.7.2005.g. do isplate
iznos od 1.880,31 kn teku od 1.8.2005.g. do isplate
iznos od 1.861,75 kn teku od 1.9.2005.g. do isplate
iznos od 1.871,03 kn teku od 1.10.2005.g. do isplate
iznos od 1.871,03 kn teku od 1.11.2005.g. do isplate
iznos od 1.871,03 kn teku od 1.12.2005.g. do isplate
iznos od 1.871,03 kn teku od 1.1.2006.g. do isplate
iznos od 1.973,88 kn teku od 1.2.2006.g. do isplate
iznos od 1.973,88 kn teku od 1.3.2006.g. do isplate
iznos od 1.953,27 kn teku od 1.4.2006.g. do isplate
iznos od 1.837,64 kn teku od 1.5.2006.g. do isplate
iznos od 1.967,01 kn teku od 1.6.2006.g. do isplate
iznos od 1.967,01 kn teku od 1.7.2006.g. do isplate
iznos od 1.967,01 kn teku od 1.8.2006.g. do isplate
iznos od 1.938,47 kn teku od 1.9.2006.g. do isplate
iznos od 1.952,74 kn teku od 1.10.2006.g. do isplate
iznos od 1.952,74 kn teku od 1.11.2006.g. do isplate
iznos od 1.952,74 kn teku od 1.12.2006.g. do isplate
iznos od 1.952,74 kn teku od 1.1.2007.g. do isplate
iznos od 2.073,44 kn teku od 1.2.2007.g. do isplate
iznos od 888,62 kn teku od 13.2.2007.g. do isplate
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od presuđenja 5. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 6.895,00 kuna, više od dosuđenoga, zahtjev tužiteljica odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji pod 1. M. B., 2. I. B., 3. V. B.
i 4. M. M. su po punomoćnicima 19. srpnja 2018. podnijeli sudu tužbu protiv tuženika D. o. a.d.o. radi naknade štete.
1.1. Tužiteljice u tužbi navode da je 31. listopada 1986. na J.
t.c. u D. R. došlo do prometne nezgode u kojoj je prednik
tužiteljica, A. B. pok. I., suprug tužiteljice pod 1. i otac tužiteljica pod 2, 3. i 4. zadobio teške i po život opasne tjelesne ozljede, kada ga je kao pješaka zahvatio teretni kamion marke Z-640-AD-furgon reg.oznake … . osiguran od automobilske odgovornosti kod pravnog prednika tuženika kojim je upravljao vozač Z. V..
1.2. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Omišu broj K.37/87-5 od 3. lipnja 1987. okrivljeni Z. V. da je oglašen krivim za počinjenje krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa – teškim ugrožavanjem javnog prometa iz čl. 168. st. 4. u vezi s čl. 163. st. 1. i 3. KZ-a SR Hrvatske koja presuda se odnosi na predmetnu nezgodu.
1.3. Prednik tužiteljica A. B. da je zbog posljedica zadobivenih tjelesnih ozljeda bio 100% invalid te mu je bila trajno potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od tri sata dnevno aktivno te čitav dan pasivno, kako su se o tome izjasnili sudski vještaci liječnici u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Omišu vodio pod
1.4. U pravomoćno okončanim predmetima pred Općinskim sudom u Omišu pod brojevima P.123/89, P.380/89, P.415/91, A. B. da je ostvario naknadu štete s naslova tuđe njege i pomoći za razdoblje do 31. prosinca 1991.
1.5. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pn-1321/15 od 14. svibnja 2018. da je tuženik obvezan tužiteljicama kao nasljednicima A. B. isplatiti naknadu štete s naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1.
siječnja 1992. do 31. prosinca 2001. A. B. da je preminuo. . . a tužiteljice da su njegove zakonske nasljednice budući se radi o materijalnoj šteti.
1.6. Tužiteljice potražuju naknadu štete na ime potrebe tuđe njege i pomoći A. B. za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 12. veljače 2007.
2. Tuženik D. o. a.d.o. u odgovoru na tužbu od 11. veljače 2021.
ističe prigovor nedostatke aktivne legitimacije na strani tužiteljica prvog, drugog, trećeg i četvrtog reda.
2.1. Dalje navodi da je u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P- 286/96, tužbu podnio prednik tužiteljica koji je potraživao naknadu materijalne štete na ime izgubljene zarade i tuđe pomoći. Kako je isti tijekom postupka preminuo, nakon provedene ostavinske rasprave, kao nasljednice, ovdje naznačene tužiteljice da su nastavile predmetni postupak koji je dobio novi poslovni broj Pn-1321/18, a okončan donošenjem presude Pn-1321/15 od 14. svibnja 2018. U navedenoj parnici da su tužiteljice ostvarile pravo na naknadu materijalne štete samo zato jer su na osnovi rješenja o nasljeđivanju preuzele postupak koji je već bio u tijeku, a pokrenut tužbom od strane osobe koja je štetu u konkretnom slučaju doista i pretrpjela, pok. A. B.. Kako tužiteljice u tom smislu nisu aktivno legitimirane da podnošenjem nove tužbe u predmetnoj pravnoj stvari potražuju naknadu materijalne štete, koju u konkretnom slučaju nisu ni pretrpjele, uslijed toga da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa tuženik predlaže da sud isti odbije.
2.2. Tuženik shodno odredbama čl. 226.st.1. i čl. 227.st.1. ZOO-a ističe i prigovor zastare. Navodi da predmetnom tužbom tužiteljice potražuju naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 12. veljače 2007., a kako se radi o povremenim tražbinama koja dospijevaju na mjesečnom nivou te je posljednja od tih tražbina dospjela dana 13. veljače 2007. to je primjenom odredbe čl. 226.st.1. ZOO-a jasno da je potraživanje tužitelja za označeno razdoblje u cijelosti zastarjelo.
2.3. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pn-1321/15 od 14. svibnja 2018. da je odlučeno o pravu pravnog prednika tužiteljica na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njega, kao i da je predmetna tužba podnijeta u roku kraćem od tri mjeseca od pravomoćnosti te presude. Međutim, da je navedenom presudom odlučeno o pravu pravnog prednika tužiteljica za razdoblje od 1.siječnja 1992. do 31. prosinca 2001., dok se tužbom traži naknada tog vida štete za drugo razdoblje i to u pogledu potraživanja koja su odavno dospjela za naplatu i kao takva zastarjela po odredbi čl. 226.st.1. ZOO-a. Upućuje na primjenu odredbe čl. 227.st.1. ZOO-a da je u konkretnom slučaju zastarjelo i samo pravo iz kojeg su proistekle povremene tražbine. Ukoliko sud ne nađe mjesta primjeni navedenih zakonskih odredbi te smatra da nisu osnovani istaknuti prigovori, to tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i tuženiku nadoknaditi parnične troškove u visini sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu odmjerenom po sudu.
3. Tužiteljice, u podnesku od 8. travnja 2021. očitujući se na odgovor na tužbu, navode da su neosnovani istaknuti prigovori nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljica i zastari potraživanja. Dalje navode da, kako se predmetna nezgoda dogodila 31. listopada 1986. da se na istu se primjenjuju odredbe ZOO/91. U podnesku citiraju sudsku praksu u korist svojih navoda.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik Općinskog suda u Omišu poslovnog broja P-332/87 s ročišta glavne rasprave od 18. prosinca 1987., presudu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pn-1321/15 od 14. svibnja 2018., presudu Općinskog suda u Omišu poslovnog broja K.37/87 od 3. lipnja 1987., rješenje o nasljeđivanju iza preminulog A. B. pok. I., donijeto po
javnom bilježniku R. V. iz O. kao povjerenika Općinskog suda u
Omišu broj O-77/07 UPP/OS-189/07 od 6. studenog 2007., podatke HZMO, Područne službe u S. o visini isplaćenih
mjesečnih doplataka za tuđu i njegu pomoć A. B. za razdoblje od 1.
siječnja 2002. do 12. veljače 2007., podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći NKV radnika za dio 2001, 2002, 2003, 2004, 2005. 2006, 2007 od 7. travnja 2009., podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći NKV radnika za dio 2001, 2002, 2003, 2004, 2005. 2006, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012, siječanj 2013. od 4. travnja 2013, pročitao spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pn-1321/15.
5. Čitanjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza preminulog A. B. pok. I., donijetog po javnom bilježniku R. V. iz
O. kao povjerenika Općinskog suda u Omišu broj O-77/07 UPP/OS-189/07 od 6. studenog 2007. proizlazi da je isti preminuo …, a da su u ostavinskom
postupku iza preminulog A. B. pok. I. utvrđeni zakonski nasljednici prvog nasljednog reda supruga M. B., kćeri ostavitelja, I.
B., V. B. i M. M..
6. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pn-1321/15 od 14. svibnja 2018., pravomoćne 30. svibnja 2018. u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. M. B., pod 2. I. B., pod 3. V. B., pod 4. M.
M., protiv tuženika pod 1. D. o.a.d. i pod 2. S. A., radi
naknade štete, proizlazi da je presuđeno da su tuženici pod 1. i 2. solidarno s naslova naknade štete radi tuđe njege i pomoći koje je pretrpio pravni prednik tužiteljica u periodu od 1. siječnja 1992. do 31. prosinca 2001. dužni isplatiti tužiteljicama ukupan iznos od 109.419,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom.
7. Na temelju dokaznog postupka, a cijeneći zasebno izvedene dokaze te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje; ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadom materijalne štete u vidu naknade s osnova troškova tuđe njege i pomoći koja je pripadala njihovom predniku, pok. A. B., sve kao posljedice štetnog događaja u kojemu je isti bio
ozlijeđen.
9. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da se štetni događaj dogodio 31. listopada 1986., na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05) kao mjerodavno pravo primjenjuju odredbe ranijeg i u vrijeme nastanka štetnog događaja na snazi, Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/91).
10. Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica pod 1, 2, 3. i 4. sud otklanja kao neosnovan.
10.1. Naknada s osnova troškova za tuđu pomoć i njegu je oblik imovinske (materijalne) štete te predstavlja iznos novčanih jedinica koje bi oštećenik platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe pomoći. Naknada te štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge.
11. Naknadu materijalne štete zbog potreba tuđe pomoći, izvorno je ovlašten zahtijevati oštećenik kome je takva pomoć potrebna.
12. Dospjeli iznosi naknade za tuđu pomoć i njegu se mogu naslijediti, bez obzira na to što visina te naknade nije utvrđena pisanim sporazumom ili pravomoćnom sudskom odlukom, jer se odredba čl. 197.st. 2. ZOO/91 (sada čl. 1097. ZOO/2005) odnosi samo na singularnu sukcesiju, a ne i na nasljeđivanje. (Županijski sud u Bjelovaru, posl.broj Gž-2333/00 od 14. prosinca 2000.).
13. Odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o nasljeđivanju „Narodne novine” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) propisano je da ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug.
14. Naprijed citiranim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. A. B. su kao njegovi nasljednici proglašeni supruga M. B., kćeri
ostavitelja, I. B., V. B. i M. M., u ovom postupku
tužiteljice pod 1, 2, 3. i 4.
15. Dakle, dospjele svote naknade trenutkom smrti oštećenika, pok. A. B., prelaze na njegove nasljednice kao dio ostavinske imovine i stoga nemaju značaj rente. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl.broj Rev 1731/00 od 2. lipnja 2004.
16. Kako čitanjem obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pn-1321/15 od 14. svibnja 2018. proizlazi da je prednik tužiteljica u štetnom događaju zadobio iznimno teške i po život opasne ozljede koje su ostavile opsežne posljedice, zbog čega je pravnom predniku tužiteljica tuđa njega i pomoć kao 100% invalidu bila potrebna stalno i trajno, koju okolnost tuženik u ovom postupku ne dovodi u dvojbu, to je osnovana tražbina tužiteljica iz predmetne tužbe za isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu koja je dospjela do dana smrti pok. A. B. kao oštećenika, slijedom čega tužiteljice pod 1, 2, 3. i 4. ovlaštene,
odnosno legitimirane na podnošenje predmetne tužbe.
17. Sud dalje, otklanja kao neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.
18. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO/91 je propisano da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.
19. Odredbom čl. 377. st. 1. ZOO/91 je propisano da, kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja.
20. Uputiti je i na odredbe, u vrijeme podnošenja predmetne tužbe i sada važećeg ZOO/2005.
21. Odredbom čl. 226. st. 1. ZOO/2005 je propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Odredbom čl. 227. st. 1. ZOO/2005 je propisano da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.
22. Naglasiti je da potraživanje naknade štete na ime tuđe njege i pomoći koja nastaje sukcesivno nije povremeno potraživanje u smislu odredbe čl. 373. ZOO/91, bez obzira da li se takva šteta potražuje kao renta ili u iznosima koji su dospjeli za proteklo razdoblje te se zastara naknade štete s naslova tuđe njege i pomoći prosuđuje prema odredbi čl. 376. ili 377. ZOO/91.
23. Dalje sud upućuje na primjenjujuću sudsku praksu kako slijedi: „Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, za pomoći i njegu i u drugim slučajevima kada se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećenik može ostvarivati sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente. No u tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama čl. 376. odnosno 377. ZOO-a, a za svako slijedeće utuženo potraživanje kreće novi rok zastare od dana kada je prethodni postupak pravomoćno okončan (čl. 392. st. 3. ZOO-a)………. Člankom 388. ZOO-a propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom, radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, dok je odredbom čl. 392. st. 3. ZOO-a, propisano da zastarijevanje počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili svršen na neki drugi način, kada je prekid zastarijevanja nastao poduzimanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja potraživanja u nekom drugom postupku. U slučaju sukcesivnog utuživanja buduće štete tužbe moraju biti podnesene u rokovima iz čl. 376. i 377. ZOO-a, s tim da prethodna, u smislu odredbe čl. 392. st. 3. ZOO-a prekida zastaru za sljedeće razdoblje za koje počinje teći zastarni rok iznova, kad je prethodni spor okončan.” (Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 2124/2012 od 2. listopada 2018.)
24. Utvrditi je potom, da je postupak koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pn-1321/15 u kojem se potraživanje naknade s naslova tuđe njege i pomoći odnosilo na razdoblje do 31. prosinca 2001. pravomoćno okončan 30. svibnja 2018. pa je stoga, zastarni rok za potraživanje naknade s naslova tuđe njege i pomoći za razdoblje od 1. siječnja 2002. pa nadalje počeo teći 31. svibnja 2018. Kako je predmetna tužba podnesena 19. srpnja 2018. to nije nastupila zastara predmetne tražbine te je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
25. Tuženik, u slučaju odbijanja istaknutih prigovora, ne osporava pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega nije bilo mjesta posebno raspravljati o tome.
26. Zbog naprijed opisanog, sud utvrđuje aktivnu legitimaciju tužiteljica pod 1, 2, 3. i 4., pasivnu legitimaciju tuženika, pravni osnov tražbine tužiteljica koji proizlazi iz odgovornosti tuženika kao pravnog sljednika osiguratelja za naknadu nastale štete s naslova dospjelih troškova tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju., koja šteta je nastala pok A. B. kao oštećeniku i pravnom sljedniku tužiteljica, koje su,
kako je naprijed utvrđeno, naslijedile imovinsko pravo na naknadu štete.
27. Odredbom čl. 195. st. 1. ZOO/91 propisano je: „Tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
28. Kako dakle, tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljice su dostavile i izračun tuđe njege i pomoći za cijelo utuženo razdoblje na način da su od prosječne plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj oduzele iznos koji je pravni prednik tužiteljica primao na ime doplatke za tuđu njegu i pomoć te dobivenu razliku umanjile za utvrđenu suodgovornost od 15 %, to je isti prihvaćen. Naglasiti je da se prema stajalištu sudske prakse cijena sata pružanja tuđe pomoći i njege utvrđuje podacima od osoba koje pružaju nemedicinsku kućnu pomoć trećima npr. od ustanova koje pružaju nemedicinsku skrb i to na području na kojem oštećenik prebiva. Premda tužiteljice nisu zatraženi iznos koji bi pripadao njihovom pravnom predniku izračunali prema podacima takve ustanove, već su cijenu sata pružanja sata tuđe njege i pomoći odredile prema cijeni sata rada NKV radnika u Republici Hrvatskoj to se radi o nižim iznosima od onih koji bi tužiteljicama pripadali iz podataka od takvih ustanova, pa kako sud odlučuje u okviru tužbenog zahtjeva, to je zatražena naknada ukupnog iznosa od 110.799,04 kuna priznat kao osnovan.
29. Zaključno, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 195. st.1. ZOO/91, tužiteljice imaju pravo na naknadu dospjelih troškova s naslova tuđe njege i pomoći predniku tužiteljica u zatraženom iznosu.
30. Na svaki pojedinačni mjesečni iznos naknade tužiteljicama pripada i zatezna kamata koja teče od prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec jer se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se nadoknađuje prema cijenama u vrijeme kada je izdatak učinjen i od kada teku zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 277. st. 1. ZOO/91.
31. Slijedom opisanog i utvrđenog odlučeno je kao u izreci pod I.
32. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odlučujući po specificiranim zahtjevima punomoćnika tužiteljica i tuženika i u okviru istih, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Obzirom na vrijednost predmeta spora, uzimajući u obzir uspjeh tužiteljica u cijelosti u parnici.
33. Tužiteljicama se priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe od 19.7.2018. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 8.4.2021. u iznosu od 250 bodova (Tbr.8.t.1.Tarife), zastupanja na ročištima od 14.2.2022. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), zastupanja na ročištu od 28.3.2022. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), što ukupno predstavlja 1.000 bodova, koji se sukladno Tbr.36.t.1. Tarife za zastupanje četiri osobe uvećava za 30% (300 bodova). Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja ukupan iznos od 13.000,00 kuna. Ovome iznosu pridodan je iznos od 3.250,00 kuna na ime pripadajućeg PDV-a od 25%, što ukupno predstavlja trošak zastupanja u iznosu od 16.250,00 kuna, koji iznos kao parnični trošak je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljicama pod 1, 2, 3. i 4.
33.1. Sud nije tužiteljicama priznao kao osnovan zahtjev za naknadu troška sastava podnesaka od 28.1.2020., 25.8.2020. i 16.12.2020. koji predstavljaju požurnice sudu i nisu bitne za odlučivanje u postupku,pristupa ročištu za objavu presude, sve u iznosu od po 500,00 kuna svaka uvećana za pripadajući PDV, nije priznat zahtjev za naknadu materijalnog troška, jer isti nije obrazložen, niti je priznat zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe tužbe i presude, jer su tužiteljice ostvarile pravo sekundarnu pravnu pomoć i oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.
33.2. Slijedom utvrđenog je zahtjev tužiteljica u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 6.895,00 kuna, više od dosuđenoga odbijen kao neosnovan.
33.3. Radi navedenoga je odlučeno kao u izreci pod II.
U Splitu, 5. svibnja 2022.
S U D A C
Daniel Ban, v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Dostaviti:
- punomoćniku tužiteljica pod 1, 2, 3. i 4.
- tuženiku putem zastupnika za primanje pismena,
- u spis.
