REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2300/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T. iz R., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. B. iz U., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., radi predaje nekretnine u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-658/2016-2 od 5. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2130/2012 od 29. travnja 2016., na sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija izjavljena protiv točke 1. stavaka 1. i 2. izreke presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-658/2016-2 od 5. travnja 2018. odbija kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija izjavljena protiv točke 1. stavka 3. i točke 2. izreke presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-658/2016-2 od 5. travnja 2018. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2130/2012 od 29. travnja 2016. suđeno je:

„ 1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi: „ I. Nalaže se tuženiku Ž. B. (OIB ... ) da preda tužiteljici D. T. (OIB ... ) u posjed slobodan od osoba, stvari i svake građevine realni, južni dio kat. čest. 52/3 k.o. U., površine 166 m2, koji dio je determiniran slovima C-D-F-G-C na skici izmjere sudskog, mjerničkog vještaka ing. geod. I. M. od 01. prosinca 2015. godine, a koja skica je sastavni dio ove presude i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Ž. B. (OIB ... ) da tužiteljici D. T. (OIB ... ) naknadi troškove ove parnice, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Usvaja se kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva na realnom dijelu nekretnine oznake čest.zem. 52/3, pašnjak površine 492, upisane u zk.ul. 2291 k.o. U., a koji realni dio je prikazan na skici izmjere od 01. prosinca 2015. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke I. M., na kojoj je omeđen točkama D-C-G-F-D i ima površinu od 166 m2, što je tužiteljica-protutuženica dužna priznati i trpjeti da se tuženik-protutužitelj temeljem ove presude upiše vlasnikom navedenog realnog dijela nekretnine, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena upisane tužiteljice-protutuženice sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 11.812,50 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-658/2016-2 od 5. travnja 2018. je suđeno:

„1. Žalba tužiteljice – protutužene D. T. se prihvaća i preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2130/12 od 29. travnja 2016., te sudi:

„Nalaže se tuženiku Ž. B. da preda tužiteljici D. T. u posjed slobodan od osoba, stvari i svake građevine realni, južni dio kat. čest. 52/3 k.o. U., površine 166 m2, koji dio je determiniran slovima C-D-F-G-C na skici izmjere sudskog, mjerničkog vještaka ing. geod. I. M. od 01. prosinca 2015. godine, a koja skica je sastavni dio ove presude i to u roku od 15 dana.“

Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva na realnom dijelu nekretnine oznake čest.zem. 52/3, pašnjak površine 492, upisane u zk.ul. 2291 k.o. U., a koji realni dio je prikazan na skici izmjere od 01. prosinca 2015. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke I. M., na kojoj je omeđen točkama D-C-G-F-D i ima površinu od 166 m2, što je tužiteljica-protutuženica dužna priznati i trpjeti da se tuženik-protutužitelj temeljem ove presude upiše vlasnikom navedenog realnog dijela nekretnine, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena upisane tužiteljice-protutuženice sve u roku od 15 dana.“

Nalaže se tuženiku – protutužitelju Ž. B. da tužiteljici-protutuženoj D. T. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 7.925,08 kn (slovima: sedamtisuća devetstodvadesetpetkunaiosam lipa) u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika - protutužitelja Ž. B. za naknadom troškova odgovora na žalbu.“

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se ista preinači i potvrdi prvostupanjska presuda ili da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na reviziju protiv presude:

7.1. Revident istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te posljedično pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,) prvenstveno obrazlaže tvrdnjom da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenivši dokaze (posebice iskaze saslušanih svjedoka te fotografije lica mjesta i sadržaj zapisnika o očevidu) zauzeo pogrešni pravni stav u pogledu savjesnosti tužiteljice u času zaključenja pravnog posla kupoprodaje sporne nekretnine. Na te navode prvenstveno treba reći da revizijski navodi tuženika, a kojima se prigovora pravilnost i ocjena izvedenih dokaza te ujedno vrši i njihova procjena podupirući raniju ocjenu dokaza suda prvog stupnja, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka (čl. 385. ZPP).

7.2. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Odredbom čl. 8. ZPP propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza iznesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud (iznimno i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a ZPP, što je ovdje slučaj), a ocjena dokaza drugostupanjskog suda nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja presude i izvedenih dokaza pa nije počinjena navedene bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (vlasnika, neposjednika) za predaju u posjed dijela nekretnina pobliže označenih u izreci presude od tuženika (nevlasnika, posjednika) te protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje stjecanja prava vlasništva spornog dijela nekretnine dosjelošću.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužiteljica od 10. listopada 2006. u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine iz zk.ul.br. 2291 k.o. U., čkbr. 52/3 Pašnjak od 492 m2, te da je pravo vlasništva tog zemljišta stekla upisom na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljena 6. listopada 2006. s prodavateljima V. B. i G. R.;

- da su prodavatelji V. B. i G. R. čkbr. 52/3 pašnjak od 492 m2 stekli u postupku povrata i naknade za oduzetu imovinu njihovu predniku A. B., te da su kao suvlasnici tog zemljišta upisani 24. ožujka 2006. na temelju rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 21. veljače 2006.;

- da je čkbr. 52/3 u zemljišnim knjigama od 21. siječnja 1949. bila upisana kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor U., te da je u vrijeme donošenja rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji u zemljišnim knjigama kao vlasnik tog zemljišta bila upisana Općina P.;

- da je na dijelu čkbr. 52/3 1966. ili 1967. tuženikov otac M. B. izgradio dva betonska zida i to zid uz susjedno zemljište O. B. duljine 12,10 m označen na skici mjerničkog vještaka I. M. točkama G-C, te zid na čkbr. 52/3 duljine 12,36 m označen na skici mjerničkog vještaka točkama C-D;

- da se tuženik na dijelu čkbr. 52/3 označena na skici mjerničkog vještaka točkama G-C-D-F-G u površini od 166 m2, računajući i posjed njegovih prednika – oca M. i majke A. B., nalazi u nesmetanom posjedu bez prekida počevši od izgradnje zida, te da oni od tada na tom dijelu zemljišta vrše posjedovne čine tako da sijeku drvo, čiste makiju, koriste ga kao dvorišni prostor uz kuću koja se nalazi na susjednom njihovom zemljištu (čkbr. 52/41 i 52/13 prikazane na skici mjerničkog vještaka) i s kojim čini jedinstvenu cjelinu, dok na dijelu zemljišta omeđena točkama

G-F i F-D nema nikakve ograde;

- da je tuženikov otac posjed spornog dijela čkbr. 52/3 stekao na temelju usmena odobrenja tadašnjih vlasti kao kompenzaciju za oduzeti dio svog zemljišta pod oznakom čkbr. 52/13 (16 m2), čkbr. 52/41 (4 m2), kao i bratova zemljišta pod oznakom čkbr. 38/2 (12 m2), radi proširenja ceste u U. u ulici ... ;

- da je kuća tužiteljice, u koju dolazi tijekom godišnjeg odmora, sagrađena na čkbr. 52/26, a da je ranije dolazila kod roditelja u staru obiteljsku kuću na čkbr. 52/19, da se kuća tužiteljičine sestre M. K. nalazi na čkbr. 52/28, te da se sve te kuće od predmeta spora (betonskog zida) nalaze udaljene cca do 25 m.

10. Prvostupanjski je sud, nalazeći da je tuženik dokazao svoje stjecanje prava vlasništva prijepornih nekretnina dosjelošću, odbio zahtjev tužiteljice na predaju u posjed tih nekretnina primjenom odredbe čl. 163. st. 1. ZV te utvrdio tuženikovo stjecanje vlasništva dosjelošću. Pritom prvostupanjski sud izvodi zaključak da je tužiteljica bila nesavjesni stjecatelj, zasnivajući ga na činjenici da se u blizini spornog dijela zemljišta i na njemu podignutih betonskih zidova nalaze kuća tužiteljice, njezine sestre i njezinih roditelja, te da tužiteljici nije moglo ostati nepoznato postojanje zidova još od 1966. i s tim u vezi stanje posjeda zemljišta omeđena tim zidovima.

11. Nasuprot tome, drugostupanjski je sud, koristeći se svojim ovlaštenjem iz odredbi čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP, donoseći zaključak o savjesnosti tužiteljice u vrijeme kupnje nekretnine, na temelju među strankama neprijepornih činjenica te isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a uzimajući u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po pravilno utvrdio, ocijenio da ni iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tužiteljica prije kupnje bila na dijelu zemljišta na kojem se nalaze zidovi, te da je za njihovo postojanje znala i morala znati. Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da je prvostupanjski sud u pogledu mogućnosti uočavanja spornih zidova potpuno zanemario udaljenost od tužiteljičine kuće (preko 30 m) i stanje spornog dijela zemljišta i njegovo (ne) održavanje. Naime, detaljno ocjenjujući sve provede dokaze te utvrđene činjenice glede tužiteljičinih boravaka u kući roditelja i sestre, ali i zapuštenosti spornog dijela zemljišta u vrijeme tužiteljičina stjecanja, te u pogledu učestalosti i redovitosti njegova održavanja (krčenje makije, crnike, smrdele i dr.), drugostupanjski sud izvodi zaključak kako tužiteljica u vrijeme obilaska zemljišta radi kupnje s tadašnjim suvlasnikom V. B. u kolovozu 2006. nije mogla uočiti betonski zid visine oko jednog metra na potezu između toč. C-D na skici izmjere, koji dijelom presijeca čkbr. 52/3 u duljini 12,36 m, zbog čega se ne mogu osnovanim prihvatiti tuženikove tvrdnje da se taj zid mora vidjeti i da nje mogao ostati nezamijećen. Kako je tužiteljica sporno zemljište kupila od tadašnjih suvlasnika od kojih joj je jedan na licu mjesta rekao i pokazao da joj pripada cijela zemljišna parcela, uključujući i ovaj sporni dio omeđen točkama G-C-D-F-G i označen zelenom bojom na dopuni skice izmjere, te da na licu mjesta vidljivim stanjem zemljišta prilikom njegova obilaska u kolovozu 2006. nije dovedena u sumnju istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja glede prava vlasništva na tom zemljištu prodavatelja V. B. i G. R., tužiteljica je po ocjeni drugostupanjskog suda kao pošteni (savjesni) stjecatelj zemljišta, postupajući u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo vlasništva na čkbr. 53/2 pašnjak od 492 m2 upisanoj u zk. ul. br. 2291 k.o. Ugljan. Stoga se njezinom upisanom pravu vlasništva na tom zemljištu u smislu čl. 130. st. 2. ZV ne može suprotstaviti tuženikovo pravo vlasništva spornog dijela zemljišta stečeno dosjelošću koje nije upisano u zemljišnim knjigama do upisa tužiteljičina prava vlasništva.

12. Revident i nadalje drži pravilnim stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica u opisanim okolnostima morala uočiti postojanje zida na zemljištu. Međutim, revizijski sud ispituje presudu glede revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u okviru činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda, a iz kojih slijedi pravilan zaključak suda da je tužiteljica kao poštena stjecateljica zemljišta na temelju pravnog posla, postupajući u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo vlasništva na čkbr. 53/2 pašnjak od 492 m2 upisanoj u zk. ul. br. 2291 k.o. U.. Stoga se njezinom upisanom pravu vlasništva, u smislu odredbe čl. 130. st. 2. ZV, ne može suprotstaviti tuženikovo pravo vlasništva dijela zemljišta eventualno stečenog dosjelošću, a koje nije upisano u zemljišnim knjigama do upisa tužiteljičina prava vlasništva. Iz iznesenih se razloga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovanim.

13. Na temelju sveg iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

14. Tuženik sadržajem revizije posebno pobija dio rješenja kojim je odlučeno o naknadi troškova postupka.

15. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

16. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija (Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015.).

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, reviziju tuženika protiv rješenja o troškovima postupka valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.