- 1 -              Revd 1079/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1079/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Š., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. B. i partneri j.t.d. Z., protiv tuženika N. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Z. Z., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. O. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-579/2023-2 od 13. lipnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-192/2022 od 15. veljače 2023. u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-579/2023-2 od 13. lipnja 2023.

 

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog osporava navode tužitelja te traži trošak odgovora.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud ocijenio je da od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.

 

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 28. travnja 2017. kada mu je prilikom obavljanja radnih zadataka na potkoljenicu pala betonska grobna ploča.

 

5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:

              „1. Da li je u slučaju ozljede na radu odgovornost poslodavca za nastalu štetu radniku, te pravo poslodavca na oslobođenje od objektivne odgovornosti, odgovornost poslodavca i postojanje ekskulpacijskih razloga, potrebno prosuđivati primjenom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu kao specijalnog propisa, u odnosu na ZOO?

              2. Da li je prilikom ocjenjivanja postojanja ekskulpacijskih razloga u korist poslodavca potrebno utvrditi da na strani radnika postoji namjera ili krajnja nepažnja za nastalu štetu?

              3. Da li ima mjesta djelomičnom oslobođenju poslodavca  od odgovornosti za štetu zbog ozljede koju je radnik pretrpio na radu u situaciji kada poslodavac nije poduzeo propisane mjere zaštite na radu?

              4. Da li je kod utvrđivanja ekskulpacijskih razloga na strani poslodavca potrebno ocijeniti i da li je poslodavac mogao utjecati na posljedice štetnog događaja, odnosno da li je poslodavac mogao izbjeći posljedice štetnog događaja?

              5. Da li je sud prilikom donošenja odluke kojom je djelomično preinačio prvostupanjsku odluku, dužan dati ocjenu izvedenih dokaza, odnosno svoje uvjerenje o pravno relevantnim činjenicama opravdati uvjerljivim i logičkim zaključkom?

              6. Da li je viši sud u primjeni čl. 373.a st. 1 t. 2. ZPP dužan u obrazloženju presude određeno navesti koje su sporne bitne činjenice pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, te radi čega je bitnu činjenicu utvrdio na drugačiji način?“.

 

6. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja pod 1. do 4. tužitelj navodi odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž R-213/21 i Gž R-917/18, te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-165/21 od 1. veljače 2022.

 

6.1. Navedene odluke međutim nisu u suprotnosti sa pobijanom odlukom. Naime, u navedenim odlukama izraženo je shvaćanje da kod ozljede na radu postoji objektivna odgovornost poslodavca koji se iste može osloboditi samo kad su kumulativno ispunjene pretpostavke za oslobođenje odgovornosti:

a) ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe i

b) ako na navedene uzroke poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

6.2. Tužitelj svoja pitanja i obrazloženje pitanja zasniva na tvrdnji da poslodavac nije proveo propisane mjere zaštite na radu te da stoga ne postoji doprinos tužitelja vlastitoj šteti, što međutim ne proizlazi iz provedenog postupka i obrazloženja pobijane odluke kojom je obrazloženo da je tužitelj bio propisno osposobljen za izvršavanje poslova koje je obavljao i imao na raspolaganju sa relevantna zaštitna sredstva međutim nije se pridržavao pravila o zaštiti na radu te nije svoje radnje prilagodio uvjetima na terenu.

 

7. Petim i šestim pitanjem tužitelj u bitnome ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru tih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg tih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja, ona upućuju na osporavanje po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom razmatranja u ovome stupnju postupka.

 

7.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

 

8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.