Poslovni broj: 15 UsI-2888/21-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. M., OIB: …, iz M., , zastupanog po opunomoćenici O. R. Š., odvjetnici u

S., , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja,

graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) M. L., OIB: …, iz O., , pod 2) M. L., OIB:, iz

O., i pod 3) P. L., OIB: …, iz O., , svi

zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima iz O. d. Lj.-V.

& P. d.o.o., sa sjedištem u S., , te ova pod 1) zastupana i po opunomoćeniku M. L., sinu zainteresirane osobe pod 1) iz O., ,

radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 27. travnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, opunomoćenika zainteresiranih osoba od pod 1) do pod 3), opunomoćenika zainteresirane osobe pod 1) i zainteresirane osobe pod 3) osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 5. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/20-26/562, URBROJ: 531- 07-01-03/02-21-2 od 23. lipnja 2021. godine, te se predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati tužitelju iznos od 10.000,00 (deset tisuća) kuna na ime naknade troškova upravnog spora.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresiranih osoba od pod 1) do pod 3) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 23. kolovoza 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/20-26/562, URBROJ: 531-07-01-03/02-21- 2 od 23. lipnja 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, potom i prvostupanjskog rješenja, nakon čega ističe kako tužbu podnosi jer u aktu nje nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito doneseni propis ili opći akt, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Navodi kako je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-4867/19-2 od 27. veljače 2020., prema kojoj je tuženik u ponovnom postupku imao obvezu utvrditi pravo stanje stvari detaljnim uvidom u službene podatke iz Državne geodetske uprave i katastra i to u suradnji s ustrojstvenim jedinicama Ministarstva iz područja prostornog uređenja i gradnje koji rade na provedbenim aktima prostornih planova na način da se zatraži stručno mišljenje u pogledu žalbenih navoda glede isključenja od mogućnosti ozakonjenja te da tek nakon tako dobivenog mišljenja odluči o žalbi tužitelja, no tuženik ne samo što je propustio postupiti po obvezujućoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, već da je on vrlo jasnim razlozima svoga obrazloženja izričito otklonio postupanje po istoj, čije obrazloženje u tom dijelu tužitelj citira. Potom tužitelj detaljno i opsežno opisuje kronologiju postupanja upravnih tijela, citira koja su sve rješenja donesena, kao i presude koje su prethodile ovom sporu, pa navodi kako u provedenom postupku pred prvostupanjskim tijelom nije poštivano pravo tužitelja na očitovanje u smislu članka 30. ZUP-a, da je povrijeđena i odredba članka 17. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zagradama, kao i odredba članka 18. i 16. stavka 2. istog Zakona, jer arhitektonska snimka nije u skladu s izvedenim stanjem zgrade, pa da je u tom slučaju prvostupanjsko tijelo bilo dužno odbiti zahtjev podnositelja jer se veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu. Isto tako, problematizira očevid obavljen 23. travnja 2015. u svezi kojeg da tuženik u svom aktu nije otklonio žalbene prigovore tužitelja, kao i prihvaćanje od strane tuženika posebne geodetske snimke (geodetske podloge) i one dopunjene u smislu utvrđenja da nezakonito izgrađena zgrada svojim položajem s rekonstruiranim dijelom ne prelazi na drugu građevnu česticu, odnosno da ista nije izgrađena na međi sa drugom građevnom česticom, tj. da ista na svom pročelju koje se nalazi na međi nema otvore (prozor, vrata otvor za prozračivanje) ili da istakom (betonskim podestom) ne prelazi na drugu građevnu česticu. Također, u obrazloženju rješenja tuženik da nije dao odlučne razloge za odbijanje tužiteljeve žalbe kao neosnovane, s tim da osporeno rješenje nema utemeljenje u stanju spisa, kao ni u provedenim dokazima, pa tako upravna tijela da nisu ocijenila ostale materijalne dokaze i to situacijski plan terena izrađen u prosincu 2013. od stane G. d.o.o. iz D., Elaborat oštećenja zida građevine na

čest. zgr. … k.o. O. i prijedlog sanacije u rujnu 2014. od strane A. d.o.o. za projektiranje, inženjering i usluge iz D., 4 fotografije (priložene po tužitelju)

a koji dokazi dokazuju drugačije činjenično stanje u odnosu na ono koje je prikazano kroz geodetski snimak izvedenog stanja (izrađen u listopadu 2015.), posebice dokaz iz upravnog spora koji se vodio pod poslovnim brojem: 16 Uslgr-263/2018 i to uvjerenje DGU, Središnjeg ureda, Klasa: 935-08/19-03/417, Urbroj: 541-03-01-02/5-19-2 od 2. srpnja 2019., kojeg su dostavili podnositelji kao zainteresirane stranke tog spora, koji dokument da je doveo u sumnju činjenično stanje koje je utvrđeno u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a što nedvojbeno proizlazi iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (str 3.) cit.: "Ovo iz razloga jer bi iz tog uvjerenja proizlazilo da je zgrada za koju je identifikacijom utvrđeno da je smještena na dijelu kat. čest. br. … (tužiteljeva nekretnina), … i … k.o.

O. identificirana temeljem priloga zahtjevu i koja se ovdje ozakonjuje vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske, započetog 21. lipnja 2011 – DOF5/2011. Sastavni dio tog uvjerenja je preslika DOF5/2011 na kojoj je zgrada za koju se uvjerenje izdaje označena rimskim brojem …." Ujedno, obrazloženje tuženikovog akta da ne ispunjava obavezni sadržaj kako ga to propisuje odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, s tim da tuženik nije cijenio, a ni ocijenio sve navode žalbe, čime da je postupio suprotno članku 120. stavku 3. istog Zakona, kao i da tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to Zakona o prostornom uređenju i gradnji te Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama, nije sagledao, niti utvrdio odlučne činjenice glede stupnja izgrađenosti zgrade te rekonstruiranog dijela zgrade,

položaj iste na katastarskoj čestici, te granice međe s drugom građevnom česticom (tužiteljevom). Međutim, u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tuženik da je bio dužan dopuniti činjenično stanje detaljnim uvidom u službene podatke iz Državne geodetske uprave i katastra i to u suradnji s ustrojstvenim jedinicama Ministarstva iz područja prostornog uređenja gradnje koji rade na provedbenim aktima prostornih planova na način da zatraži stručno mišljenje u pogledu žalbenih navoda glede isključenja od mogućnosti ozakonjenja te da tek nakon tako dobivenog mišljenja odluči o žalbi tužitelja, na koji način da tuženik nije postupio. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, te je također predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 22. travnja 2022. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba koje je u cijelosti osporio u bitnom ponavljajući tužbene navode.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirane osobe u odgovoru na tužbu, u bitnom su navele kako u potpunosti osporavaju navode iz tužbe i tužbeni zahtjev, te da se pridružuju navodima iz odgovora na tužbu te pobijanog rješenja tuženika. Naime, prvostupanjsko tijelo, suprotno navodima tužitelja, da je postupilo sukladno uputi Visokog upravnog suda te da je samim time činjenično stanje u potpunosti utvrđeno s obzirom da nije bilo prepreka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, pa da je jasno kako je rješenje zakonito, jer da je o svemu ostalome što navodi tužitelj već praktički pravomoćno odlučeno. Ujedno, da je nedvojbeno iz svih dokaza utvrđeno da je predmetna zahtjevna stambena zgrada izgrađena kao poluugrađena na granici sa k.č. zgr. br. … i k.č. zem. br. … sve k.o. O., a na pročelju koje se nalazi na međi da nema otvor ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu, dakle pogrešno tužitelj tvrdi da isto ne bi bilo utvrđeno, pa da su navodi tužitelja u tom pogledu u cijelosti promašeni. Isto tako, da je tuženik pravilno zaključio kako se traženje stručnog mišljenja tijela nadležnog za izmjeru glede isključenja od mogućnosti ozakonjena na koje tužitelj upućuje nije osnovano budući je Državna geodetska uprava nadležna izdavati potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, a ne i dodatno tumačiti činjenice koje se njima potvrđuju jer takve potvrde da su javne isprave, a iste da je tuženik sukladno uputi Visokog upravnog suda detaljno pregledao te donio rješenje kojim se odbija žalba tužitelja. U svakom slučaju, osporeno rješenje tuženika da je zakonito, kao i ono prvostupanjskog tijela, slijedom čega su zainteresirane osobe predložile sudu tužbeni zahtjev odbiti, te tužitelju naložiti da naknadi trošak spora zainteresiranim osobama.

4.U sporu su održane rasprave 9. veljače 2022. i 27. travnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak zainteresiranih osoba od 29. ožujka 2022. zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 22. travnja 2022., rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 23. lipnja 2021., presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj 16 UsIgr-263/18-10 od 15. srpnja 2019. i presudu Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-4867/19-2 od 27. veljače 2020., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se pribave i pregledaju spisi ovog suda pod poslovnim brojevima UsIgr-263/18 i UsIgr-242/16 te da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, sve to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i na održanim raspravama kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev je osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361- 03/13-08/226, URBROJ: 2117/01-15-18-55 od 16. ožujka 2018. godine, povodom zahtjeva zainteresiranih osoba iz ovog spora, ozakonjuje se nezakonito rekonstruirana, završena, poluugrađena, zahtjevna stambena zgrada izgrađena na k.č. zgr. br. …, …. … sve k.o. O., završena, poluugrađena, pomoćna

zgrada - spremište izgrađena na k.č. zem. br. … k.o. O., završena slobodnostojeća, pomoćna zgrada - glorijet izgrađena na k.č. zem. br. … k.o. O., završena, pomoćna građevina - bazen izgrađena na k.č. zgr. br. … i k.č. zem. br. … sve ko. O., završena pomoćna građevina - otvoreno ognjište izgrađena na k.č. zgr. br. … i k.č. zem. br. … sve k.o. O., završena,

pomoćna građevina sabirna jama izgrađena na k.č. zem. br. … k.o. O., sve prikazano na geodetskoj snimci izvedenog stanja, broj: …, od 1. srpnja 2015.

izrađenoj od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije I. P. iz Ć., po ovlaštenom inženjeru geodezije I. P., dipl. ing. geod., broj ovlaštenja Geo … i arhitektonskoj snimci izvedenog stanja oznake T.D.BR … iz siječnja 2013., dopuna i ispravak listopad 2015., izrađenom od Studio V. & V. d.o.o. D. po

ovlaštenom arhitektu S. V., dipl. ing. arh., broj ovlaštenja: A …, to u

bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za donošenjem rješenja o izvedenom stanju, te je isto doneseno pozivom na odredbu čl. 8. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, br. 86/12, 143/13 i 65/17).

11. Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/20-26/562, URBROJ: 531-07-01-03/02-21-2 od 23. lipnja 2021. godine, koje je donijeto u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-4867/19-2 od 27. veljače 2020., postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, njegova žalba je odbijena čime je to rješenje potvrđeno, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za donošenjem rješenja o izvedenom stanju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je prvostupanjsko tijelo najprije svojim rješenjem Klasa: UP/I-361-03/13-08/226, Urbroj: 2117/01-15-16-40 od 29. siječnja 2016. ozakonilo naprijed opisane građevine, koje rješenje je po žalbi tužitelja potvrđeno rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-361-05/16-26/620, Urbroj: 531-05- 2-2-16-2 od 23. svibnja 2016. s obzirom da je istim odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsIgr-242/16-10 od 16. lipnja 2017. poništio citirano rješenje tuženika i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak.

13.Nadalje, nije sporno ni da su rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I- 361-03/13-08/226, Urbroj: 2117/01-15-18-55 od 16. ožujka 2018. donesenom u izvršenju citirane presude ovog suda ponovno ozakonjene naprijed opisane građevine,

koje rješenje je po žalbi tužitelja potvrđeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361- 05/18-26/440 URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 14. lipnja 2018. s obzirom da je istim odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsIgr- 263/18-10 od 15. srpnja 2019. odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja tuženika, protiv koje je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-4867/19-2 od 27. veljače 2020. poništena prvostupanjska presuda poslovni broj: UsIgr-263/18-10 od 15. srpnja 2019. i rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-05/18-26/440 URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 14. lipnja 2018., poslije čega je tuženik donio osporeno rješenje KLASA: UP/II-361-03/20- 26/562, URBROJ: 531-07-01-03/02-21-2 od 23. lipnja 2021. godine, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, što pak znači da je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

14.Međutim, među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u smislu utvrđenja postojanja svih pretpostavki za donošenje rješenja o izvedenom stanju, s čim u vezi postoji li zapreka za izdavanje takvog rješenja kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 3. al. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i je li tuženik u ponovnom postupku postupio sukladno uputi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-4867/19-2 od 27. veljače 2020. u čijem izvršenju je osporeno rješenje doneseno, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

15.Odredbom članka 6. stavka 3. alineje 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, br. 86/12, 143/13 i 65/17) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena na međi sa drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu.

16.Naime, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, dovodeći isto u svezu s naprijed citiranom odredbom Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, te s uputom koju je dao Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Usž-4867/19-2 od 27. veljače 2020. u čijem izvršenju je osporeno rješenje doneseno, sud zaključuje kako osporeni akt nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti.

17.Prije svega je za kazati kako Visoki upravni sud Republike Hrvatske u citiranoj presudi, kojom je poništena prvostupanjska presuda ovoga suda poslovni broj: UsIgr-263/18-10 od 15. srpnja 2019. i rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-05/18- 26/440 URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 14. lipnja 2018., u bitnom navodi kako je ovdje ostalo sporno ima li mjesta primjeni odredbe članka 6. stavka 3. alineja 1. ZoPNZ-a prema kojoj se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu. U tijeku upravnog spora priloženo je uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, klasa: 935-08/19-03/417, urbroj: 541-03-01-02/5-19-2 od 2. srpnja 2019. Naime, arhitektonski snimak izvedenog stanja, kao i stvarno stanje nezakonito izgrađene zgrade mora odgovarati upravo onakvoj zgradi koja je vidljiva na DOF5/2011, a u konkretnom slučaju predmetnim uvjerenjem je dovedeno u sumnju činjenično stanje koje je utvrđeno u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. Ovo iz razloga jer bi iz tog uvjerenja proizlazilo da je zgrada za koju je identifikacijom utvrđeno da je smještena na dijelu katastarskih čestica broj …, … i … k.o. O. identificirana temeljem priloga zahtjevu, i koja se ovdje ozakonjuje, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske, započetog 21. lipnja 2011.-DOF5/2011. Sastavni dio tog uvjerenja je preslika DOF5/2011 na kojoj je zgrada za koju se uvjerenje izdaje označena rimskim brojem ... U ponovnom postupku tuženik će utvrditi pravo stanje stvari detaljnim uvidom u službene podatke iz Državne geodetske uprave i katastra i to u suradnji s ustrojstvenim jedinicama Ministarstva iz područja prostornog uređenja i gradnje koji rade na provedbenim aktima prostornih planova na način da se zatraži stručno mišljenje u pogledu žalbenih navoda glede isključenja od mogućnosti ozakonjenja te tek nakon tako dobivenog stručnog mišljenja odluči o žalbi žalitelja.

18.Međutim, u obrazloženju osporenog rješenja, tuženik između ostalog navodi kako u odnosu na žalbene navode žalitelja da su pobijanim rješenjem povrijeđene odredbe članka 6. stavka 3. i članka 20. stavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama se ističe da je žalitelj sve prigovore iznosio u postupku pred prvostupanjskim tijelom te da su isti pravilno otklonjeni uz obrazloženje koje je u skladu s odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a koje prihvaća i ovo Ministarstvo. Napominje se da traženje stručnog mišljenja tijela nadležnog za izmjeru glede isključenja od mogućnosti ozakonjenja na koje žalitelj upućuje prema mišljenju ovog Ministarstva nije osnovano budući Državna geodetska uprava je nadležna izdavati potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencije, a ne i dodatno tumačiti činjenice koje se njima potvrđuju, te da su takve potvrde javne isprave.

19.Vezano za prethodno navedeno, ovaj sud najprije primjećuje kako tuženik u konkretnom slučaju uopće nije postupio sukladno jasnoj i izričitoj uputi iz naprijed citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u čijem izvršenju je osporeno rješenje doneseno, prema kojoj je bio u obvezi utvrditi pravo stanje stvari detaljnim uvidom u službene podatke iz Državne geodetske uprave i katastra i to u suradnji s ustrojstvenim jedinicama Ministarstva iz područja prostornog uređenja i gradnje koji rade na provedbenim aktima prostornih planova na način da se zatraži stručno mišljenje u pogledu žalbenih navoda glede isključenja od mogućnosti ozakonjenja te tek nakon tako dobivenog stručnog mišljenja odlučiti o žalbi žalitelja. No, tuženik na takav način nije postupio, već je ponovno odlučio o žalbi tužitelja bez da je izveo bilo kakav novi dokaz u pogledu ključne sporne okolnosti, odnosno ima li u predmetnoj upravnoj stvari mjesta primjeni odredbe članka 6. stavka 3. alineja 1. ZoPNZ-a prema kojoj se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu, a na što s pravom ukazuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi.

20.Osim toga, ne ulazeći u objektivnu ne(mogućnost) razloga zbog kojih tuženik nije postupio sukladno uputi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud zaključuje kako tuženik nije mogao u ponovnom postupku odlučiti o žalbi tužitelja bez da je prethodno utvrdio postoji li u konkretnom slučaju smetnja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakvu u vidu ima odredba članka 6. stavka 3. alineja 1. ZoPNZ-a, pa kako je takvo odlučno utvrđenje izostalo, jasno je da sud ne može akt tuženika cijeniti pravilnim niti zakonitim. S tim u vezi, za ukazati je tuženiku kako je on ukoliko je smatrao da nije u objektivnoj mogućnosti postupiti sukladno uputi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, tada je pak imao na dispoziciji na drugi prikladan način utvrditi postoje li zapreke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju iz citirane odredbe ZoPNZ-a, te u tom smislu izvesti druge relevantne dokaze, odnosno postupiti na način kako to propisuje odredbe čl. 115. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, kojom je između ostalog propisano da kada činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.

21.Također, tuženik je imao na dispoziciji postupiti i sukladno odredbi čl. 117. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, kojom je propisano da kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, ali kako tuženik na takav način nije postupio, kod nedvojbenog stanja stvari da tuženik u ponovljenom postupku prije ponovnog odlučivanja o žalbi tužitelja nije izveo nikakav dokaz u pogledu utvrđivanja ključne činjenice i to postoji li zapreka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakvu u vidu ima odredba članka 6. stavka 3. alineja 1. ZoPNZ-a, niti je takvu okolnost na adekvatan način otklonio u obrazloženju svog rješenja, u izloženim okolnostima akt tuženika za sada nije moguće ocijeniti zakonitim.

22.Slijedom iznijetog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 58. st. 1., u svezi s čl. 31. st. 1. ZUS-a poništiti rješenje tuženika, te mu predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

23.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan ponovno odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, te će otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 81. st. 2. ZUS-a) s čim u vezi će to tijelo primarno postupiti sukladno uputi iz naprijed citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, po kojoj nije postupio prije donošenja osporenog rješenja, dok ukoliko nađe da postoje objektivne nemogućnosti za takvim postupanjem, tada će postupiti na način kako to propisuje odredbe čl. 115. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, a ukoliko niti to nije moguće, onda će postupiti na način kako to propisuje odredba čl. 117. st. 2. istog Zakona, odnosno poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu koje je dokaze potrebno izvesti radi utvrđenja ključne činjenice i to postoji li zapreka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakvu u vidu ima odredba članka 6. stavka 3. alineja 1. ZoPNZ-a, pri čemu će novi akt donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

24. Konačno, s obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, trebalo mu je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav tužbe i podneska od 22. travnja 2022., te za pristupe na ročišta 9. veljače 2022. i 27. travnja 2022. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 10.000,00 kn, pa je slijedom izloženog odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, poništio osporeno rješenje tuženika i vratio mu predmet na ponovno odlučivanje, čime su zainteresirane osobe izgubile predmetni spor, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 5. svibnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja O. R. Š., odvjetnici u S.,

, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 27. travnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenicima zainteresiranih osoba od pod 1) do pod 3) odvjetnicima iz O. d. Lj.-V. & P. d.o.o., sa sjedištem u S.,

, uz zapisnik o objavi,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe pod 1) M. L., iz O., , uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Tužitelj nije dužan platiti sudsku pristojbu na temelju odredbe članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama.

- Spis u kalendar 30 dana.