REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-2753/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD OIB …, Z., protiv tuženika M. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & K. d.o.o. u Z., radi isplate iznosa od 84.858,26 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2003/2018-23 od 19. travnja 2021., 5. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2003/2018-23 od 19. travnja 2021. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 84.858,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate (točka I. izreke) i tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.250,00 kn (točka II. izreke).

2. Žalbu protiv tog dijela prvostupanjske presude je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupa, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i da je zbog toga zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Nalazi pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu, navodeći da je tužiteljev osiguranik doživio 14. ožujka 1986. ozljedu na radu na poslovima zavarivanja, a sama nesreća se dogodila na način da je prilikom podizanja metalne ploče radi zavarivanja ozlijedio lijevi kuk noge. Zbog tako zadobivene ozljede koja je priznata kao ozljeda na radu tužiteljevom osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Navodi da je sukladno Zakonu o zaštiti na radu dužnost poslodavca bila da primjenjuje pravila zaštite na radu, pri čemu smatra nebitnim okolnost što je tužiteljev osiguranik bio osposobljen za rad.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu sukladno čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita i da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude pravilno primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZMO).

6. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 84.858,26 kn koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguraniku P. M. u razdoblju od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2018.

7. Odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZMO-a je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ovim zakonom, a koju štetu predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata mirovine. Odredbom čl. 162. st. 1. i st. 3. ZMO-a je propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, a za štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, čiju pravilnost žalitelj ne osporava, proizlazi da je tužiteljev osiguranik P. M. 14. ožujka 1986. doživio ozljedu na radu i da je pritom koristio osobna zaštitna sredstva te da su primijenjena pravila zaštite na radu, a što je utvrđeno na osnovi Prijave o nesreći na poslu sastavljenoj na temelju izvješća o ispitivanju o nesreći koje je izvršeno po inženjeru zaštite na radu L. J. S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, oružni sustav i sigurnost na radu, A. Š., dipl. ing. str., provedenog na okolnost provođenja zaštite na radu, proizlazi da je tuženik naredio korištenje osobnih zaštitnih sredstava i da su u trenutku nezgode bila primijenjena pravila zaštite na radu i korištena osobna zaštitna sredstva, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da ne postoji odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu u smislu odredbe čl. 162. st. 3. ZMO-a jer poslodavac odgovara za štetu jedino u slučaju kad je šteta posljedica neprovođenja mjera zaštite na radu, što ovdje nije slučaj.

9. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 84.858,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu u pobijanom dijelu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 5. svibnja 2022.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak