Posl. br. 18 Povrv-64/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V.-M. j.d.o.o., …, Nj., OIB: …, zastupano po punomoćniku B. Č., odvjetniku iz R., protiv tuženika I. T. V. d.o.o., …, D., OIB…, zastupan po punomoćniku A.K., odvjetniku iz D., radi isplate 40.000,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 6. travnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 5. svibnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. M., D., …, pod posl. br. Ovrv-2934/2015 od 12. studenog 2015. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku I. T. V. d.o.o., …, D., OIB: … da u roku od 8 dana plati tužitelju V.-M. j.d.o.o., …, Njivice, OIB: … iznos od 40.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 17.500,00 kuna od 16.6.2015. do isplate;
- na iznos od 22.500,00 kuna od 15.7.2015. do isplate;
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da naknadi nastali ovršni trošak u iznosu 1.981,00 kuna, uvećano za zateznu kamatu od donošenja rješenja o ovrsi 12. studenog 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku osam dana.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. M., D., …, pod posl. br. Ovrv-2934/2015 od 12. studenog 2015. godine, te se odbija tužbeni zahtjev i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi iznos ovršnog troška u iznosu od 404,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, , te se odbija i u dijelu razlike stope zateznih kamata između zatraženih i dosuđenih u toč. I izreke.
III. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 32.000,00 kuna.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu 24.231,00 kuna.
Obrazloženje
1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik N. M., D., …, pod posl. br. Ovrv-2934/2015 od 12. studenog 2015. Godine je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 40.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.
2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, je uložio pravodobni prigovor u kojem u bitnome navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, te da tuženik nije naručio robu i usluge navedene u računu 24/V./1 niti mu je tužitelj ikada isporučio takve robe i usluge, a navodi da je tužitelj izveo radove sadržane u računu 16/V./1 ali da navedeni radovi nisu obavljeni prema pravilima struke.
3. Rješenjem Trgovačkog suda u S., Stalne službe u D. pod posl.br. Povrv-1919/2015 od dana 22. ožujka 2016. stavljeno je povodom prigovora van snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, te navodi da su navodi tuženika iz prigovora netočni jer su stranke sklopile Govor o kooperantskim poslovima gdje je utvrđeno da će tužitelj za potrebe tuženika izvršiti montažerske radove na izgradnji pročistača otpadnih voda grada M. L., a da je ugovorena i dobava cijevnih materijala i druge opreme, pa da je temeljem ugovora izvršena doprema materijala i ugradnja istog, te da na 3 odrađene faze prema projektnoj dokumentaciji tuženik nije imao primjedbe. Ističe tužitelj da je tijekom izvođenja radova uredno izvještavao tuženika o izvršenim radovima i dostavljao i fotografije,a da nadzorni inženjer nije dolazio na gradilište iako su ga pozivali.
5. Tuženik po punomoćniku tijekom postupka ustraje u navodima prigovora na rješenje o ovrsi koje se smatra odgovorom na tužbu te navodi da je na licu mjesta i to kod tužitelja ostao materijal koji je naknadno predan tuženiku koji nije iskorišten i što je dokaz da radovi nisu izvršni u cijelosti, radi se o materijalu (cijevi od inox-a) koji su trebali biti ugrađeni a nisu.
6. Stranke su suglasno tijekom postupka predložile zastoj pa je sud rješenjem Povrv-4/2019 od 27. siječnja 2020.g. odredio zastoj na 30 dana sukladno čl. 186.g. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP), a rješenjem Povrv-64/2020 od 8. svibnja 202o.g. odredio nastavak postupka.
7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu: račun 16/V./1, račun 24/V./1, dopis tužitelja tuženiku od 19.6.2015. i dva dopisa od 31.7.2015., dopis H. H. tuženiku od 12.7.2015.g., ugovor o kooperantskim poslovima, e-mail korespodencija i sa fotografijama, ugovor od 19.8.2014.g. sa dodacima i prilozima, te je saslušao svjedoke I. M., prokuristu tuženika F. O., te svjedoke M. L., V. L., M. S., te je sud odredio izvesti vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz oblasti strojarstva I. H. te N. K..
8. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se saslušavaju M. M. i K. S. zbog nesporne okolnosti da su radnici tužitelja bili na gradilištu na M. L. i vršili radove jer je tuženik izrazio prigovor na kvalitetu istih pa ustraje na saslušanju samo M.S. iz tvrtke G. M..
9. Svjedok I. M. zaposlenik tuženika na radnom mjestu inženjera gradilišta, u konkretnom poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika bio je kako navodi tehnički koordinator projekta između tužitelja i tuženika. Ističe da je direktor i vlasnik tužitelja M. L. osoba koju je osobno poznavao i prije nego je postao zaposlenik tuženika, te je na njegovu preporuku započela poslovna suradnja između tužitelja i tuženika na ovom projektu. Navodi da je nakon zaključenja ugovora dolazilo je i do nekih promjena radi kojih su se sastali u I. g., a radilo se o promjenama na elementima instalacija i nekih materijala i možda nekih ventila, a da te promjene su i dogovorene od strane F. O., te M. L., a još da je bio prisutan i gospodin M. K., kao vlasnik I. s. iz Č. i I. t. v. koja je podružnica Inzet sro. Ističe da između tužitelja i tuženika je bilo dogovoreno da će tužitelj izraditi jedan dio temeljne odvodnje pvc cijevi, phd cijevi (elastične cijevi), a u drugoj fazi su imali izvršiti montažerske radove kompletne instalacije od inox cijevi sa armaturama, pumpe. Iskazuje da je tužitelj ugrađivao inox cijevi sa materijalom koji je bio u vlasništvu tuženika, a da je nakon izvedenih radova ostao višak materijala (inox cijevi, prirubnice, pričvrsni materijal) koji je ostao na mjestu gradnje, te da su jednom prilikom on i F. O. uočili materijal koji je ostao i koji nikada nije vraćen, a da taj materijal je bio uprljan betonom, nije bio zaštićen niti je vraćen, te da taj materijal nije vraćen ni do danas. Svjedok odgovara da je prije primopredaje radova došlo do prekida suradnje, te primopredaja radova nije nikada niti izvršena. Ističe da je Inženjer ispred H.-a je uočio nedostatke i lošu ugradnju, te je o tome sačinio i zapisnik i napravio fotografije, a da o tome postoje i emailovi, te da je o tim nedostacima tuženik obavijestio tužitelja putem emaila također i usmeno. Iskazuje da je tuženik bio u ugovornom odnosu sa H., te je H. na ime naknade štete smanjio iznose u privremenim situacijama, te da je nakon toga H. prekinuo suradnju sa tuženikom. Međutim da tužitelj ni na traženje tuženika nije popravio uočene nedostatke, a koliko je svjedoku poznato te nedostatke je uklonila treća osoba na traženje H.. Ističe da je zbog tog malog prvotnog posla tuženik izgubio puno veći posao koji se imao dogovoriti, odnosno nastavak suradnje za taj cjelokupni projekt. Na poseban upit suda svjedok odgovara da misli da je nešto početnog materijala odnosno pvc cijevi nabavio i dopremio sam tužitelj. Mislim da je za cijeli ovaj projekt sa tužiteljem bio obavljen od strane tuženika. Na poseban upit svjedok odgovara da mu nije poznato što je dogovoreno između tužitelja i tuženika u vezi kontrole kvalitete izvedenih radova. Na poseban upit svjedok odgovara da je on bio na licu mjesta i da je utvrdio da nedostaju vijci na prirubnicima, te da cijev koja ide prema van nije bila pričvršćena već je slobodno šetala, vertikale nisu bile pod pravim kutem, te da po njemu navedeni strojarsko-montažerski radovi nisu bili izvedeni prema pravilima struke po njegovoj ocjeni. Na poseban upit svjedok odgovara da materijal koji je ostao je višak materijala nakon izvršene ugradnje. Iskazuje da je tužitelj izveo ugovorene radove, da je posao u principu odrađen, a da je ostalo viška materijala.
10. Prokurist F. O. navodi u svom iskazu da sve poslove u H. v. on kao prokurist te da poslovni odnos između tužitelja i tuženika datira od 2014. godine, s obzriom da se radi o specifičnoj tehnološkoj opremi koja se ne proizvodi u H. tražili su montera, a potom i servisera takve opreme za buduću suradnju na području H., te ostalih zemalja sa kojima poslujemo. Za taj posao navodi da je izabran V. m. odnosno gospodin M. L., zaposlenik tvrtke V. m.. Prva faza radova je bila odrađena, ističe prokurist, te da je za tu prvu fazu radova gospodin L., odnosno tužitelj nabavio nešto materijala, i završio prvu fazu, nakon toga je slijedeća faza ovisila o dinamici i završetku građevinskih radova. U fazi završetka pojedinih faza građevinskih radova pristupilo se drugoj fazi montažerskih radova, a u toj fazi kompletan materijal ističe je isporučila tvrtka I. t. v. koja je to i platila tvrtkama od kojih je naručila robu, F. d.o.o. i V. Z.. Iskazuje da nakon i u tijeku izvođenja druge faze dobili smo pritužbe od strane H.-h. iz Č. koje je pokrepljeno sa foto dokumentacijom da određeni radovi nisu izvršeni po pravilu struke, te da odstupaju od normativa i projektne dokumentacije. Nakon toga prigovora navodi da je H. h. iz Č. otkazao ugovor o suradnji sa tuženikom, te angažirao drugu tvrtku da izvrši popravke, i nastavi montažu radova koje je prvotno trebao izvesti tuženik. Radi utvrđenja činjeničnog stanja 17. lipnja je komisija u sastavu I. M., glavnog inženjera i njega kao prokuriste napravljen je sastanak sa gospodinom L. koji nije htio ići sa njima na utvrđivanje činjeničnog stanja na M. l., nego je rekao da će se ponovno sastati nakon što se vrate sa lica mjesta. Dolaskom na gradilište na M. L. iskazuje da nije bilo moguće utvrditi činjenično stanje jer su popravci već bili napravljeni od strane H.-a ili neke treće tvrtke koji su angažirali. Jedino što su konstatirali je dio materijala koji je ostao na gradilištu, a radilo se o jako skupom materijalu, a koji je bio vlasništvo tuženika, i da su ga oni slikali, popisali i da taj materijal je ostavljen na gradilištu jer nije bilo uvjeta za njegov transport. Prokurist ističe da je iz plaćenog avansa u cijelosti podmirena prva faza, ali da je preostalo i nešto novaca za provođenje druge faze. Budući da je tuženik kupio cjelokupni materijal za drugu fazu radova nedostajao je samo rad tužitelja koji je on trebao fakturirati u okviru jedne od situacija, budući da je došlo do prekida s tvrtkom H., koja je osim raskida ugovora teretila tuženika i za štetu koja je nastala, a sve s obzirom da je isključivi razlog raskida ugovora između Č. firme i tuženika bio loše odrađen posao od strane tužitelja.
11. Svjedok M. L. navodi da je suprug direktorice tužitelja i zaposlenik kod tužitelja, te da je između parničnih stranaka sklopljen pisani ugovor – ugovor o kooperantskim poslovima. Ističe da kako su građevinarski radovi tekli tako su i oni izvodili njihove radove jer su ih morali pratiti u izvođenju radova, te da su izvodili i predpumpnu stanicu, da se radilo o inoks cijevima koje su jako skupi, a da su radili pripreme za finu automatsku rešetku, automatsku stanicu za prihvat i primarnu obradu sadržaja septičkih i crnih jama i za crpku (L1, L2, i L5). Ugrađivali kransku stazu, mostnu dizalicu 5 t i mostnu dizalicu 2t (N8, N9, i N10). Izvršili ugradnju i mješalice (L25). Dakle da su radili svu pripremu cjevovoda u zemlji i ugradnju predpumpne stanice, a sve da su izvodili prema narudžbi Inzet tehnologija vode, te da ono što je od tužitelja naručeno to je tužitelj i izveo. Navodi da ih nije nitko nadzirao pa da je tuženiku navodio i usmeno i pismeno i putem maila da je potreban nadzor. Ističe da i prije nego što je tužitelj stigao na gradilište, tuženik je već kasnio s radovima. Kada ga sud pita za eventualne prigovore odgovara da nikakve prigovore na radove nije bilo jer nikoga nije niti bilo na gradilištu, a da prigovori su uslijedili tek nakon što je tužitelj ispostavio fakturu. Nakon izdavanja fakture iskazuje da je F. O. isticao tri prigovora. Prvi da su ostavili prljavo gradilište odnosno višak materijala. U odnosu na to očituje se da su doista ostavili višak materijala na gradilištu, ali je isti bio uredno složen a sve po uputi I. M.. Drugi prigovor je da neke cijevi nisu ravne, odnosno da cjevovod nije ravan. U odnosu na taj prigovor navodi da se radi o inoksovim cijevima koje su smještene 20 do 30 cm ispod stropa pa te cijevi kada ih se dira mogu "šetati" s pomakom od 3 do 4 cm, te da je to sasvim normalno. Treći prigovor se odnosio na to da nisu cijevima izašli van objekta, a u odnosu na to se očituje da to nisu ni mogli jer građevinarski radovi nisu bili prethodno izvedeni. Ti tzv. nedostaci za koje je svjedok upitan iskazuje da nisu uklonjeni jer nedostataka nije niti bilo.
12. Svjedok V. L., otac od M. L. navodi da je dva puta bio na gradilištu kada se izvodilo polaganje cjevovoda jer nisu građevinci mogli raditi pa su im vršili pripremu. Poznato mu je da je tužitelj u M. L. povodom ovog posla odlazio 8 puta, a da ih je odlazilo barem petero od tužitelja. Radilo se o K. S., M. M., M. L., Z. Z., M. H. sa svojim dečkima kojima ne zna imena.
13. Svjedok M. S. ističe da je zaposlen u G. M. d.o.o. kao voditelj gradilišta, a da je veza sa tužiteljem jta što je radio na gradilištu na kojem je radove izvodio G. M. d.o.o. sa partnerima K. i H., iz Č.. Ističe da je tužitelj postavljao cjevovod za sustav otpadnih voda. Sjeća se svjedok da je tužitelj u dva navrata dolazio na gradilište, odnosno dva dana za redom, a više od toga da se nije pojavljivao. Kada mu je pokazan račun br. 16 potvrdio je da je tužitelj izvodio predmontažu kanalizacijskih cijevi Fi 200 i PHD Fi 225 i to u objektu F.. Za montažu zasunske komore se ne sjeća da li je izvodio. Dodao je da je tužitelj na gradilište došao sa gotovim materijalom (inoks cijevima) koji je bio zavaren i rađen po jednom projektu, a da taj gotovi materijal nije mogao ugraditi jer je priprema bila napravljena po drugom projektu, ali da je ostavio materijal na gradilištu koji su onda ugradili radnici G. M. po tom drugom projektu. Kada mi se pokazala fotografija u spisu navodi da na listu 39 spisa je na istoj M. L. koji izvodi radove u zasunskoj komori na fekalnim pumpama. I na listu 40 spisa također da M. L. izvodi radove u zasunskoj komori.
14. U svom nalazu i mišljenju vještak I. H. zaključuje da zbog neuredne dokumentacije nije moguće pouzdano utvrditi niti vrijednost izvedenih radova niti tko je pojedine radove izvodio niti tko je nabavljao materijal niti je moguće utvrditi je li bilo nedostataka.
15. Obzirom na nalaz vještaka H. tužitelj dostavlja potrebnu dokumentaciju radi dopune vještačenja (građevinski dnevnik, izvedbeni troškovnik)
16. U dopuni svog nalaza i mišljenja vještak H. navodi da je primljeni predujam veći od stvarnog troška tužitelja pa da dug tužitelja prema tuženiku iznosi 670,00 kuna.
17. Usmeno ispitan vještak H. ostaje u cijelosti kao kod svog pisanog nalaza i mišljenja i dopune koju sam dostavio u spis, a da u odnosu na račun 24/1 koji smatra vjerodostojnim iz razloga što je pogrešan zbroj pojedinih stavki "objasnio mu odvjetnik Č.", a koje je radove izvršio tužitelj da je napisao u dopuni vještvu, a da je to račun br. 24, a da taj račun je imao netočan zbroj stavki, a točan iznos tj. zbroj bi bio 18 000,00 kn + PDV. Na pitanje kolika je vrijednost prve faze nabava, doprema, predmontaža, montaža na gradilištu, INOX i PVC, a koje u računu 24/1 navedeno u vrijednosti 17 000,00 kn odgovara da je on pojedine stavke izračunao prema ukupnoj vrijednosti iz računa.
18. Pun tužitelja prigovara iskazu i izrađenom vještačenje vještaka I. H. jer nalazom nije utvrđena osnovna zadaća a to je koji je točno od navedenih radova tužitelj izvršio i koja je njihova vrijednost. Ističe da vještak nije utvrdio da li su prigovori tuženika na kvalitetu radova osnovani te kolika bi bila vrijednost odnosno umanjenje cijene za ispravak tih nepravilnosti, te da je vještak morao koristiti metodu usporedbe tržišnih cijena navedenih u računu, troškovniku javne nabave te tržišnim cijenama u RH tijekom 2015 g. kada su radovi izvršeni, te da je nalaz rađen kao financijsko vještačenje a ne kao građevinsko i strojarsko vještačenje. S obzirom na navedene prigovore sud je odredio novo vještačenje po drugom vještaku strojarske struke sa istim predmetom vještačenja N. K. iz S..
19. Vještak K. ističe da je utužene radove izveo tužitelj, da je cijena radova 34.680,00 kuna, te da je dobivena uporabna dozvola i da je tužitelj svoj posao napravio uredno. Naglašava da se potrudio utvrditi tko sudjeluje u projektu, tko su bili podizvođači i podizvođači podizvođača, te kako je evidentiran posao na gradilištu i upisati tko je sve radio međutim da nije našao evidentirane u građevinskom dnevniku niti tužitelja niti tuženika, a njihov dio posla je bio oko 400.000,00 kuna od ukupne investicije od 11-12.000.000,00 kuna što bi predstavljalo 1 posto ukupnog posla. Navodi da je došao do zaključka, a na temelju dokumentacije koju mu je dao tužitelj koliko su dugo ljudi bili na gradilištu i čekali da im se donese materijal. Navodi da je zatražio i od tužitelja i od tuženika dokumente i uspoređivao ih i na temelju toga došao do saznanja.
20. Pun. tuženika prigovara nalazu i mišljenju vještaka kao potpuno nestručnom u dijelu koji se odnosu na izračun troškova čekanja jer iz ni jednog dijela dokumentacije ne proizlazi obveza tuženika za plaćanje čekanja a to da i nije bio zadatak vještaku, te je time vještak pristran na strani tužitelja.
21. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi pa stoga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva.
22. Iz utuženih računa je vidljivo da ih je tužitelj ispostavio tuženiku na ime radova kao i nabave dopreme i montaže na gradilištu u Malom Lošinju, te u ukupnom utuženom iznosu. Računi su u vezi sa ugovorom između stranaka koji je priložen spisu i to ugovorom o kooperantskim poslovima (l.s. 27). Iz iskaza svjedoka je jasno da je tužitelj u stvarnosti izvršavao svoju ugovornu obvezu. Tuženik je prigovarao da radovi nisu izvršeni u cjelosti niti u skladu s pravilima struke, ali sud nije našao da je tome tako a niti je to dokazano jer naprotiv iz iskaza svjedoka proizlazi da su radovi izvršeni. Ni jedan vještak u svom vještačenju nije utvrdio nedostatke na radovima tužitelja. Sud ipak nije uzeo u obzir nalaze i mišljenja niti jednog vještaka u ovom predmetu jer su oba vještaka dijelom izlazila van zadatka koji im je zadao sud a svakako i van tužbenog zahtjeva, pa i svoje struke kada su prebijali međusobna potraživanja stranaka ili zaračunavali stavke koje tužitelj nije ni utužio (npr. cijena čekanja radnika ili materijala).
23. Nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, sud je prema čl. 8. ZPP- a,utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio kao u toč. I izreke presude. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obveznom pravnom odnosu ugovora o djelu iz članka 590. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO), te je tuženik kao dužnik u ovom obvezno pravnom odnosu, temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a dužan svoju obvezu plaćanja izvršiti u cijelosti, te mu platiti zateznu kamatu. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Zatezna kamata je određena, sukladno čl. 29. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i kamatu po stopi propisanoj zakonom. Prema čl. 183. ZOO, dužnik dolazi u zakašnjenja kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje. Odluka o zateznim kamatama na osnovan dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi čl.29. st. 1. ZOO-a. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/2015., dalje u tekstu: ZID ZOO) izmijenjena je odredba čl.
29. st. 2. ZOO-a, koja je ranije glasila da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, na način da je čl. 3. st. 1. ZID ZOO-a određeno da ista sada glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Sud je o zateznim kamatama odlučivao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pravilno primjenjujući materijalno pravo.
24. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Prema računima koje je tužitelj ispostavio tuženiku za obveze plaćanja kao rok obveze plaćanja označen je datum dospijeća, a kao dan kada počinju teći zakonske zatezne kamate je dan nakon dana dospijeća.
25. U smislu čl. 451. st.3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, radi čega je odlučeno kao u toč. I i II izreke presude.
26. Tužitelju je prihvaćen trošak javnog bilježnika u iznosu od 1.981,00 kuna i to za sastav prijedloga po punomoćniku odvjetniku 100 bodova (T.br. 11 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1.000,00 kuna sa PDV-om 1.250,00 kuna, te za javnobilježničku nagradu 937,50 kuna uključujući PDV (čl. 6 i 8 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku NN 8/11 i 114/12), te za trošak javnog bilježnika 43,50 kuna.
27. Tužitelj je odbijen za 404,00 kuna kao u toč. II izreke presude za ovršni trošak i to 312,50 kuna sa PDV-om za "pribava potvrde ovršnosti" zatim za "jb troškovi" 12,50 kuna, za "javnobilježničku nagradu za izdavanje potvrde ovršnosti" 37,50 kuna, za "dostava pravomoćnog rješenja o ovrsi ovrhovoditelju" 14,40 kuna, za "dostavu prijedloga radi odbacivanja ili po žalbi " 27,00 kuna jer navedeno nije opravdano jer navedeni troškovi nisu ni nastali jer je povodom prigovora pokrenut parnični postupak pa rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno ni ovršno u ovršnom postupku, te navedeni troškovi nisu nastali.
28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja i dostavljenog podneskom (l.s. 1462), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja i to za podnesak kojim odgovara na navode iz prigovora od 100 bodova (Tar.br. 8.toč.1. OT-a), za 4 obrazložena podneska u postupku po 100 bodova po svakom podnesku (Tar.br. 8. Toč. 1 OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 12.7.16., 11.10.16., 17.1.17, 7.3.17., 9.11.20., 21.3.22., 6.4.22. te pred sudom u Rijeci 28.11.17. i 5.2.2018.g. po 100 bodova po svakom ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), za ročišta na kojima se samo raspravljalo o procesnim stvarima od 5.9.17., 28.9.18., 27.1.20,
1.7.20.,30.9.20. i 6.6.2017.g. (Tar.br. 9.toč. 2 OT-a) po 50 bodova po ročištu, što ukupno iznosi 1700 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 17.000,00 kuna sa PDV-om temeljem Tar.br. 42 je iznos 21.250,00 kuna, za trošak vještačenja 10.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu 750,00 kuna (Tar.br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 53/19, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18), što sve zbrojeno iznosi 32.000,00 kuna pa je tako odlučeno kao u toč. III izreke rješenja.
29. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu 24.231,00 kuna kao u toč. III izreke rješenja i to za trošak iz ovrhe o čemu je sud odlučio u sklopu odluke o platnom nalogu u toč. I i II izreke presude, zatim za razliku u zastupanju na ročištu jer nije se na svim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari ili izvodili dokazi već kako je navvedeno ranije i o procesnim pitanjima, zatražen je trošak i za jedno ročište na koje tužitelj nije ni pristupio, te sud nije prihvatio više od 4 obrazložena podneska sukladno Tar.br. 8 OT-a, te trošak pristojbe je 750,00 kuna a ne zatraženih 3000,00 kuna sukladno Tar.br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi .
30. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.
U D., dana 5. svibnja 2022. godine
Sutkinja:
Katarina Franković v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
