REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1711/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva I. & partneri, odvjetnicima u S., protiv tuženika H. M. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 492/2021-2 od 7. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-420/16 od 4. siječnja 2021., u sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudim suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 6.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 29. srpnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za isplatu više zatraženog iznosa od 14.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi od podnošenja tužbe do isplate zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.580,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-420/2016 od 4. siječnja 2021.:
- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2016. do isplate i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.000,00 kuna (četrnaesttisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom,
- preinačava u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 4.000,00 kuna (četiritisućekuna) za zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2016. do isplate i u tom dijelu odbija se tužbeni zahtjev,
- preinačava u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke) i rješava:
„Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u roku od 15 dana u iznosu od 1.006,50 kn.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.“.
3. Protiv dijela presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja koja glase:
„1. Može li sud bez obrazloženja smanjiti visinu neimovinske štete u postupku?
2. Može li na temelju naprijed neprijeporno utvrđenih činjenica drugostupanjski sud kod dosude visine neimovinske štete dosuditi iznos od 2.000 kuna?
3. Može li tužitelj koji je u pravnom osnovu uspio 100%, ali u visini osnova u znatno manjem postotku, na kraju postupka s osnova troškova cjelokupnog postupka biti dužan platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.006,50 kuna?“
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjete dopuštenosti sukladno odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Prema ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tužitelj u svom prijedlogu nisu pitanja koja bi bila važna pitanja za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima čiji odgovor ovisi o specifičnim okolnostima izoliranog sudskog spora. Naime tužitelj osporava visinu dosuđene novčane satisfakcije zbog difamirajućih navoda u mediju kojeg izdaje tuženik, a ta visina određuje se cijeneći čitav niz okolnosti koje su specifične za sadržaj difamirajuće informacije ili tvrdnje kao što su primjerice okolnosti njihove objave, stupanj pažnje koju je tuženik koristio objavljujući informaciju, je li objavljen ispravak ili isprika tuženika te osobine, položaj i posljedice po tužitelja pa tako pitanje same visine naknade neimovinske štete u obliku novčane satisfakcije po prirodi stvari ne može biti pitanje koje bi udovoljavalo uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a.
7. Odluku ovog na koju se u prijedlogu tužitelj poziva (Rev 3521/19 od 19. studenog 2019.) ne koincidira u okolnostima slučaja s okolnostima u ovom sporu pa tako nije osnovano pozivanje na tu odluku ovog suda kao argument koji bi opravdavao tvrdnju o postojanju razločite prakse ovog suda u istim činjeničnim ili pravnim okolnostima slučaja.
8. Zbog svega iznesenog riješeno je ako u izreci primjenom odredbe čl. 392. ZPP-a u svezi s čl. 387. st. 5. istog Zakona.
Zagreb, 5. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
