Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3122/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.K. i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. M.K., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju od 17. veljače 2022., broj: 30. Pp- 4130/2021-6 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.K. i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3 c.) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.K. oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju od 17. veljače 2022., broj: 30. Pp-4230/2021-6, proglašeni su krivim okr. MDK. i okr. M.K., da su na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinili prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okr. M.K. izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je okr. M.K. na temelju članka 12. stavak 1. i 2. i članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera odvikavanja od ovisnosti o kocki, a koja će se provesti bolničkim liječenjem u Psihijatrijskoj bolnici Rab, Rab, u trajanju koje određuje doktor medicine specijalist odnosno terapijski tim, a koje trajanje ne može biti dulje od jedne godine, sukladno odredbama Pravilnika o načinu provedbe zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti („Narodne novine“ broj 110/18.).

1.1. Istom presudom, okr. D.K. obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 306,00 kuna, dok je okr. M.K. na temelju članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. M.K. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik ističe da zbog psihičkog stanja ne može ići na liječenje na Rab, da ima shizofreniju-psihozu i da je već tamo bio mjesec dana. Ističe da je pristao na liječenje od kocke u dnevnoj bolnici te da je u međuvremenu prestao kockati te da više nema potrebe za tim.

5.1. Razmotrivši odluku u dijelu izrečene zaštitne mjere liječenja od ovisnosti, ovaj sud je utvrdio da iz obrazloženja odluke proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku, sukladno članku 18. stavku 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrekao navedenu zaštitnu mjeru u cilju izbjegavanja situacija u kojima bi moglo doći do ponavljanja djela, a obzirom da iz dokaznog postupka te priznanja okrivljenika nesporno proizlazi da je okrivljenik ovisan o kocki, pa je prvostupanjski sud opravdano donio zaključak da okrivljenik prekršaje čini pod djelovanjem ovisnosti o kocki te da postoji opasnost od ponavljanja djela pa je, i po ocjeni ovog suda, izrečena zaštitna mjera opravdana i na zakonu utemeljena.

5.2. Nisu jasni žalbeni navodi u kojima ističe da pristaje na liječenje od kocke ali u dnevnoj bolnici, ali da je u međuvremenu prestao te da više nema potrebe, obzirom da su takvi njegovi navodi kontradiktorni.

5.3. Osim toga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima traži da se liječenje od ovisnosti o kocki provede u dnevnim bolnicama, obzirom da iz stanja spisa, obrane okrivljenika te iskaza njegovog oca – okr. D.K. i svjedokinje J.K. (majke okr. M.K.) proizlazi da isti ima ozbiljnih problema uslijed ovisnosti o kocki (već bio na dobrovoljnom liječenju mjesec dana u Klinici za psihijatriju u Rabu, ali ne dovoljno za uspješno liječenje) radi čega je pravilno prvostupanjski sud odredio provođenje izrečene zaštitne mjere bolničkim liječenjem u Psihijatrijskoj bolnici Rab.

5.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6. Ovdje je potrebno naglasiti da je prvostupanjski sud, izričući samostalno zaštitnu mjeru liječenja od ovisnosti o kocki, prekoračio ovlast koju ima po zakonu te u korist okrivljenika počinio povredu odredaba prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.

6.1. Naime, članak 12. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u koliziji je s Prekršajnim zakonom u odnosu na zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, obzirom da se na temelju članka 53. stavak 2. Prekršajnog zakona, obzirom da se zaštitna mjera „obvezno liječenje od ovisnosti“ (neovisno da li se radi o ovisnosti o kocki, alkoholu ili drugoj vrsti ovisnosti) može izreći samo uz novčanu kaznu, kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i uvjetnu osudu. Ostale zaštitne mjere iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji mogu se izreći i samostalno.

6.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije mogao izreći zaštitnu mjeru liječenja od ovisnosti samostalno, jer je time prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika počinio povredu odredaba prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.

6.3. No, kako je u tom pravcu izostala žalba ovlaštenog tužitelja, ovaj sud nije imao ovlasti navedenu povredu sanirati.

7. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi s člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem troškova žalbenog postupka, ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.