REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 554/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika K. Š., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. D., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-153/2019-2 od 24. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovnim broj P-15/2018-31 od 25. listopada 2018., na sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-153/2019-2 od 24. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-15/2018-31 od 25. listopada 2018., postavljajući sljedeća pitanja:
„1) Predstavlja li pravomoćna sudska presuda, donesena u parničnom postupku vođenom radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva na tuženiku darovanim nekretninama između tužitelja i tuženikovog darodavca (čiji je tuženik singularni sukcesor glede prava vlasništva na darovanim nekretninama), pravomoćno rješenje prethodnog pitanja u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, koje pravno obvezuje tuženika u sporu koji tužitelj vodi sa tuženikom radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva na istim nekretninama ako je tuženik vlasnik tih darovanih nekretnina postao prije pravomoćnosti sudske presude donesene u parničnom postupku vođenom između tužitelja i tuženikovog darodavca radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva na tuženiku darovanim nekretninama?
2) Predstavlja li pravomoćna sudska presuda, donesena u parničnom postupku vođenom radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva na tuženiku darovanim nekretninama između tužitelja i tuženikovog darodavca (čiji je tuženik singularni sukcesor glede prava vlasništva na darovanim nekretninama), pravomoćno rješenje prethodnog pitanja u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, koje pravno obvezuje tuženika u sporu koji tužitelj vodi sa tuženikom radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva na istim nekretninama ako glavni tužbeni zahtjevi u ta dva parnična postupka nisu identični, jer u glavnom tužbenom zahtjevu u predmetnom parničnom postupku između tužitelja i tuženika nedostaje identifikacija nekretnina glede kojih se istim zahtjevom od tuženika traži da trpi prijenos prava vlasništva u korist tužitelja? 3) Predstavlja li pravomoćna sudska presuda, donesena u parničnom postupku vođenom radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva na tuženiku darovanim nekretninama između tužitelja i tuženikovog darodavca (čiji je tuženik singularni sukcesor glede prava vlasništva na darovanim nekretninama), pravomoćno rješenje prethodnog pitanja u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, koje pravno obvezuje tuženika u sporu koji tužitelj vodi sa tuženikom radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva na istim nekretninama ako činjenične osnove u ta dva parnična postupka nisu identične, jer u predmetnom parničnom postupku između tužitelja i tuženikovog darodavca nisu izvedeni nikakvi dokazi na okolnost sporne tužiteljeve dosjelosti na nekretninama čije je pravo vlasništva predmet oba navedena spora, a koja sporna dosjelost predstavlja jedinu pravnu osnovu tužiteljevog glavnog tužbenog zahtjeva u predmetnom parničnom postupku između tužitelja i tuženika?”
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 3223/1994-2 od 12. prosinca 1996., Rev 704/2015-2 od 2. listopada 2019., Rev 2402/2016-2 od 6. studenoga 2019., Rev 1948/2014-2, od 14. studenoga 2018. i Rev 2673/1992-2, od 18. svibnja 1993.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica isti predlaže odbiti.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da, u odnosu na postavljena pitanja, nije riječ o pitanjima koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odlukama na koje se tužitelj poziva u opravdanju postavljenih pitanja nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja.
5.2. Naime, ni u jednoj od navedenih odluka, na koje se je revident pozvao, nije zauzimano shvaćanje o tome predstavlja li pravomoćna sudska presuda u parničnom postupku pravomoćno rješenje prethodnog pitanja, već se u svim navedenim odlukama problematiziraju isključivo situacije vezane uz presuđenu stvar (res iudicata).
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
