REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2810/2017-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz O., OIB: … , koga zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u O., protiv tužene A. Š. iz O., OIB: … , radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-257/16-2 od 14. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-181/14-28 od 18. prosinca 2015., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici naknaditi tužitelju iznos od 30.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB važećem na dan plaćanja, te daljnjih 26.900,00 kn, sve sa zateznom kamatom pobliže opisanom u istoj toč. izreke te troškovima postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tuženica istu predlaže odbiti kao neosnovanu.
4. Revizija nije osnovana.
5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, dok revident kroz navedenu povredu zapravo osporava utvrđenje da je Izjava od 22. kolovoza 2009. potpisana pod utjecajem sile (smatraju da su iskazi svjedoka – tužiteljeve i tuženičine zajedničke djece oko toga pristrani i kao takvi nevjerodostojni) pa time suštinski ističe da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu s čl. 8. ZPP. U tom smislu, valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud (iznimno i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a. ZPP, ali to ovdje nije slučaj), a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 EUR kao njegovog doprinosa bračnoj stečevini i iznosa od 26.900,00 kn po osnovi dugovanja nastalog korištenjem tužiteljeve bankovne kartice, pri čemu tužitelj kao osnovu za svoj zahtjev navodi Izjavu od 22. kolovoza 2009. koju je tuženica vlastoručno potpisala pred javnim bilježnikom i u kojoj priznaje postojanje duga u navedenim iznosima.
8. U prvostupanjskom postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da između stranaka nije proveden postupak diobe bračne stečevine,
- da je tuženica preuzela obvezu isplate iznosa po osnovi prodaje kuće, koju se obvezala prodati u roku od 18 mjeseci, s tim da će nakon proteka tog roka prodaju kuće preuzeti tužitelj,
- da je tuženica 23. kolovoza 2010. sklopila Ugovor o kratkoročnom kreditu s C. b. d.d. Z., a u korist Z. P. d.o.o. V., kao korisnikom kredita, na iznos od 590.000,00 kn uz valutnu klauzulu, pri čemu je kao osiguranje kredita na predmetnoj nekretnini zasnovano založno pravo,
- da navedeni kredit nije vraćen, pa je nekretninu u ovršnom postupku kupila C. b. d.d.,
- da je tuženica spornu Izjavu potpisala jer ju je bivši suprug unatrag mjesec dana prije toga vrijeđao, bio prema njoj fizički agresivan, nekoliko puta je udario, a fizički ju je napao i na način da ju je uhvatio za vrat, dok su zajednička djeca spriječila daljnji fizički sukob, nakon čega je odlučila pred javnim bilježnikom potpisati Izjavu koju je tužitelj tražio.
9.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbu čl. 279. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08, dalje ZOO), ocjenjujući da do potpisivanja izjave došlo je zbog upotrebe sile koja predstavlja odsustvo pravno relevantne volje potrebne za sklapanje ugovora, zbog čega je tuženica upravo u trenutku djelovanja fizičke sile odlučila staviti svoj potpis.
9.2. Potvrđujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud dodaje da na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti, na temelju čl. 327. st. 1. ZOO, kao i u slučaju kada se ispunjenje traži na osnovi ništetnog pravnog posla, dok stranke svoja prava mogu ostvariti u postupku diobe bračne stečevine, a u kojem će biti odlučeno i o posljedicama sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zalogu.
10. Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.
11. Odredbom čl. 279. ZOO u st 1. propisano je da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi, dok je u st. 2. propisano da strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe, a u st. 3. je propisano da je ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan.
12. U situaciji kada je u postupku utvrđeno (a u koja činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP) da je predmetna izjava sklopljena uslijed zlostavljanja tuženice od strane tužitelja, dakle pod utjecajem sile - jer zlostavljanje podrazumijeva upotrebu fizičke sile (tako i ovaj sud u rješenju poslovni broj Rev 1694/1996-2 od 2. studenog 1996.), u smislu odredbe st. 3. čl. 279. ZOO, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz ranije izloženih razloga i na temelju već citirane zakonske odredbe pa su neodlučni navodi tužitelja da tuženica nije u propisanim rokovima tražila poništenje Izjave zbog prijetnje (prisile). Ujedno, revizijski navodi kojima tužitelj iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze (osobito u pogledu iskaza svjedoka) nisu uzeti u razmatranje, jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13.1. Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi, pa se na temelju odredbe čl. 396.a ZPP podnositelji revizije upućuju na razloge te presude.
13.2. S obzirom na izloženo, na internetskim stranicama ovog suda, uz revizijsku presudu objavit će se razlozi presude drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).
14. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 5. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
