Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-12354/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.U., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. D.U. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 9. studenog 2021., broj: Pp-11956/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.U. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.U. je obvezana naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 9. studenog 2021., broj: Pp-11956/2021-5 proglašena je krivom okr. Da D.U. da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa, a primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna zatvora u trajanju 20 dana te je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se uhićenje okrivljenice 24. listopada 2021. u 10,45 sati kao 1 dan zatvora, tako da joj preostaje za izdržati 19 dana kazne zatvora.

2. Protiv te presude okr. D.U. je po branitelju odvjetniku A.F. podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbom se ističe da je prvostupanjski sud neosnovano i pogrešno izmijenio optužni prijedlog, odnosno činjenični opis radnje prekršaja navodeći druge riječi od onih koje su bile navedene u prijedlogu ovlaštenog tužitelja, što predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

6. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi kako žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona. Nije u pravu žalitelj da je sud na gore opisani način prekoračio optužbu. Naime, okr. D.U. optužnim prijedlogom stavljeno je na teret da bi počinila psihičko i fizičko nasilje prema svekrvi i psihičko nasilje prema suprugu, u nazočnosti svoje malodobne djece. Međutim, sud tijekom dokaznog postupka nije nesporno utvrdio da bi okrivljenica počinila tjelesno nasilje prema svekrvi te je iz činjeničnog opisa djela u izreci okrivljujuće presude ispustio radnju počinjenja koja se odnosi na tjelesno nasilje, odnosno da se „pritom približila istoj i rukama je počima odgurivati po kuhinji i dnevnom boravku“. Jednako tako, sud u postupku nije utvrdio dio radnje počinjenja psihičkog nasilja okrivljenice koji joj se stavlja na teret prema svekrvi, iz kojeg razloga je iz činjeničnog opisa radnji u optužnom prijedlogu u činjeničnom opisu okrivljujuće presude izostavio dio optuženja „napravila si oporuku i sve si dala D.“. Prvostupanjski sud može, ovisno o rezultatu dokaznog postupka, u izreku presude unijeti utvrđenja koja se mogu razlikovati u odnosu na tvrdnje iz optužbe, ali pod uvjetom da se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili da se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužbom stavljeno na teret. Prvostupanjski sud, ispuštajući iz činjeničnog opisa djela dio radnje počinjenja koja se okrivljenici stavlja na teret, nije istu proglasio krivom za više od onoga što joj je optužbom bilo stavljeno na teret. Takva izmjena, po ocjeni ovog suda, ne predstavlja prekoračenje optužbe, sud okrivljenicu nije proglasio krivom za neko drugo djelo u odnosu na djelo za koje je optužena, niti je u ponašanje okrivljenice, sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, dodao veću količinu protupravnog ponašanja od one u optužnom prijedlogu. Sud je uvijek ovlašten mijenjati optužbu u korist okrivljenika, dodajući činjenice koje njegovo djelo čine lakšim, odnosno izostavljajući činjenice koje ga terete, dakako, sve u skladu s rezultatima dokaznog postupka. Dakle, u ovom slučaju sud nije prekoračio optužbu, naprotiv, uskladio ju je sa utvrđenjem odlučnih činjenica, a djelo zbog kojeg je okrivljenicu proglasio krivim činjenično je blaže djelo od onog iz optužnog akta.

6.1. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da saslušani D.U. nije svjedok u ovom postupku već oštećeni, budući iz činjeničnog opisa proizlazi da je okrivljenica počinila psihičko nasilje nad njim. Po mišljenju žalbe saslušani oštećenik je svakako zainteresiran za ishod ovog postupka jer je prethodno bio osuđen za psihičko i tjelesno nasilje spram okrivljenice budući je 17. rujna 2021. počinio psihičko nasilje prema okrivljenici pred djecom te tjelesno nasilje.

7.1. Nije u pravu okrivljenica da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. U smislu čl. 108. st. 2. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji oštećenik je sudionik u prekršajnom postupku, dok čl. 116. st 1. istog Zakona propisuje da osoba koja je oštećena prekršajem, a postupak se ne vodi po njezinom optužnom prijedlogu, sudionik je prekršajnog postupka u kojem svoja prava ostvaruje na način i pod uvjetima prema tom Zakonu. Čl. 116. st. 4. Prekršajnog zakona propisuje da se oštećenika može tijekom postupka ispitati kao svjedoka o prekršaju i šteti koju je pretrpio te o drugim činjenicama koje se utvrđuju u postupku. Čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku primjenjuju smisleno odredbe koje važe u zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, osim ako tim Zakonom nije što drukčije određeno.

Na temelju gore citiranih zakonskih odredbi prvostupanjski je sud osnovano i pravilno ispitao ošt. D.U. u svojstvu svjedoka, pri čemu mu je dao sva potrebna upozorenja sukladno odredbi čl. 288. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.; dalje ZKP/08). Svjedok, je, dakle, propisno upozoren na posljedice lažnog svjedočenja, pa je bezuspješan pokušaj okrivljenice da obezvrijedi iskaz svjedoka činjenicom da je osuđen za psihičko i tjelesno nasilje prema njoj, a što bi, po žaliteljici, predstavljalo motiv oštećenika za „zainteresiranost za ishod ovog postupka“, odnosno za neistinito prikazivanje inkriminiranog događaja. Stoga, navodi žalbe o zainteresiranosti svjedoka nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku, a ističe se da se okolnost lažnog iskaza može dokazivati samo pravomoćnom presudom za to kazneno djelo.

7.2. Međutim, prilikom ocjene iskaza svjedoka D.U. svakako treba imati u vidu činjenicu da su okrivljenica i svjedok identično opisali okolnosti događaja, da je okrivljenica većim dijelom priznala prekršaj prema optuženju i sadržaj riječi koje je upućivala svekrvi i suprugu, pa kod takvog stanja stvari, okolnost da je svjedok naveo da je okrivljenica njegovoj majci kazala „šuti kučko stara“, a njemu, između ostalog, „jebem ti Boga“, ne ukazuje na nikakvu posebnu zainteresiranost svjedoka za ishod ovog prekršajnog postupka i nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost njegovog iskaza koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a u postupku nema dokaza koji bi ukazivali suprotno.

7.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, a imajući u vidu obranu same okr. D.U. te povezujući njezin iskaz sa iskazom svjedoka T.U., pri čemu je nesporno da su događaj zbio u nazočnosti njihovo troje maloljetne djece, prvostupanjski je sud imao dovoljnu osnovu za odluku o krivnji okr. D.U. za počinjeno psihičko nasilje u obitelji prema svekrvi i suprugu u nazočnosti djece. Da je sud pravilno i objektivno cijenio izveden dokaze razvidno je i iz izreke pobijane presude i dijela obrazloženja u kojem sud navodi da je iz činjeničnog opisa djela koje se okr. D.U. stavlja na teret, u nedostatku dokaza, izostavio dio optuženja koje se okrivljenici optužnim prijedlogom stavlja na teret prema svekrvi.

7.4. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud, pa kako okr. D.U. nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7.5. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žalbom se samo navodno naznačuje žalbena osnova povrede materijalnog prava, pa se očito žalbom ističe tzv. posredna povreda materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenica ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

9. U odnosu na primijenjenu sankciju, žalbom se navodi da da je ista, obzirom na olakotne okolnosti neprimjerena odnosno prestroga, a sve obzirom da je T.U., koji je očito počinio teži oblik nasilja u obitelji od okrivljenice, izrečena isključivo novčana kazna. Sukladno navedenom, a obzirom na olakotne okolnosti (kajanje zbog počinjenog djela, majka troje djece, neosuđivana), uz činjenicu da nema otegotnih okolnosti, nema razloga da se okrivljenici ne izrekne alternativno blaža kazna, odnosno novčana kazna.

9.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na primijenjenu prekršajnopravnu sankciju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski je sud okr. D.U. za počinjeni prekršaj izrekao primjerenu sankciju, koja nije prestroga.

9.2. Prvenstveno, odlučujući o prekršajnoj sankciji primijenjenoj u ovom prekršajnom postupku, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost primijenjene sankcije u nekom drugom prekršajnom postupku. Nadalje, u smislu čl. 5. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona, vrste prekršajnopravnih sankcija su kazna (novčana i zatvor) i čl. 5. st. 2. t. 1. istog Zakona, mjere upozorenja (opomena i uvjetna osuda). Dakle, budući je prema okrivljenici primijenjena mjera upozorenja, uvjetna osuda kao blaža prekršajnopravna sankcija, obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnijela samo okrivljenica, a ne i tužitelj, rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nema ovlasti okrivljenici za počinjeni prekršaj umjesto uvjetne osude izreći novčanu kaznu, a žalba okrivljenice u tom smislu je nedopuštena, budući se žali na vlastitu štetu.

9.3. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena primjerena prekršajnopravna sankcija, koja nije prestroga. Duljina trajanja izrečene kazne zatvora od 20 dana u okviru zakonom propisanog raspona od najmanje 45 dana do 90 dana, po ocjeni ovog suda, primjerena je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, i imajući u vidu vrijednost zaštićenog dobra, obitelj te cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja. Međutim, sud je primijenio uvjetnu osudu, ocijenivši da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući u vidu da okrivljenica do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavana. Napominje se okrivljenici da je uvjetna osuda, kao mjera upozorenja, najblaža sankcija koja se uopće može primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji (opomena se, zbog visine i vrste propisane kazne ne može primijeniti) i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, a cijeneći da okrivljenica do sada nije osuđivana, postići će se svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljenici uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

9.4. Ističe se okrivljenici da u smislu odredbe čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, pri čemu će izreći ukupnu kaznu zatvora koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni zatvora (čl. 39. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona).U izrečenu kaznu zatvora prvostupanjski je sud pravilno, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunao uhićenje okrivljenice kao 1 dan zatvora, pa u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljenica po ovoj presudi ima za izdržati 19 dana zatvora.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okr. Danijele Ugrin.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. svibnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenike i tužitelja.