REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2871/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., Z., OIB. …, kojega zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv tuženice T. Š. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. S. odvjetnik iz Odvjetničkog društva S., D., M. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-4952/15-2 od 10. srpnja 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5628/14- 38 od 30. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž -4952/15-2 od 10. srpnja 2018.u točki I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5628/14-38 od 30. travnja 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 35.000 EUR sa kamatom tekućom od 26. studenog 2008. godine pa do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kn i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju iznos od 35.000 Eura sa kamatom tekućom od 26. studenog 2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te kojim je obvezana tuženica da isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 57.812,50 kn, u roku 15 dana

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5628/14-38 od 30. travnja 2015., suđeno je:

„Nalaže se tuženici T. Š., OIB: …, da tužitelju M. K., OIB: …, isplati iznos od 35.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju eura kod Z. d.d. na dan isplate sa zateznom kamatom od 3. veljače 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi koju Z. d.d. plaća na štedne uloge građana u eurima po viđenju a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

2. Presudom Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž -4952/15-2 od 10. srpnja 2018. suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5628/14-38 od 30. travnja 2015. godine u dijelu kojim je naloženo tuženici da nadoknadi tužitelju iznos od 35.000 Eura sa kamatom tekućom od 26. studenog 2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te kojim je obvezana tuženica da isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn.

II. Preinačuje se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za ispunjenje obveze u kunama prema prodajnom tečaju Z. d.d. na dan isplate te za kamate tekuće od 3. veljače 2006. godine pa do 26. studenog 2008. godine i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju protuvrijednost u kunama iznosa od 35.000 Eura prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate te u dijelu u kojem je naloženo tuženici da na dosuđenu glavnicu tužitelju plati zateznu kamatu tekuću od 3. veljače 2006. godine do 26. studenog 2008. godine.“

3. Protiv drugostupanjske presude, tuženica je podnijela reviziju, temeljem odredbe članka 382. stavak 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači a podredno ukine.

4. U odgovoru na reviziju tuženice, tužitelj osporava navode iznesene u reviziji i predlaže reviziju kao neosnovanu odbiti.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 35.000 EUR protuvrijednost u kunama, sa zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2006. do isplate.

8. U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

-da je sin tuženice, D. Š., u više navrata pozajmljivao novac od tužitelja, s time da je određene novčane pozajmljene iznose vraćao, no da je ostao dužan tuženiku iznos od 35.000 EUR;

- da je tuženica potpisala ugovor o zajmu 9. prosinca 2005., u kojem se navodi da je tuženica primila pozajmicu od tužitelja u iznosu od 35.000 EUR, i da se navedeni iznos obvezuje vratiti do 3. veljače 2006., te da ukoliko dođe do nepoštivanja dogovorenih rokova iz ugovora da je suglasna da se dugovanje naplati iz njenih nekretnina i pokretnina i da je taj ugovor potpisala i svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika;

- da je između stranaka nesporno da tuženica nije pozajmila navedeni iznos od tužitelja;

- da tuženica u tijeku postupka tvrdi kako je predmetni ugovor potpisala zbog prijetnji koje je tužitelj upućivao njoj i njenoj obitelji, te da je predmetni dug u međuvremenu njen sin D. Š. vratio tužitelju i to u iznosu od 40.000 EUR, da je tuženik odmah nakon potpisivanja ugovora tražio da potpiše novi ugovor na dug od 80.000 EUR što je ona odbila te izvršila prijavu policiji;

- da tuženica u tijeku postupka tvrdi kako je njen sin pozajmio od tužitelja svega iznos od 6.000 EUR, i da je tuženik na pozajmice tražio visoke mjesečne kamate te da se radi o zelenaškom ugovoru i da se tužitelj bavi kamatarenjem;

- da se protiv tužitelja vodio kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina iz čl. 129. st. 2 Kaznenog zakona te je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-4154/02 od 21. listopada 2008., ovdje tužitelj proglašen krivim za navedeno kazneno djelo zbog prijetnje da će oštećenom polomiti ruke i noge, poubijati obitelj, ukoliko ne vrati pozajmljeni iznos novca sa kamatama te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine a koja kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a koja presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-498/09 u pogledu odluke o kazni, s time da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci;

- da je po zahtjevu osuđenika M. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo presudu Županijskog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje, te je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1138/12 od 18. listopada 2012., povodom žalbi okrivljenika i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačio drugostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu na način da je protiv okrivljenog M. K. optužba odbijena a sve iz razloga jer je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 129. st. 2. KZ-a, nastupila apsolutna zastara;

- da tuženica, svjedoci D. Š. i I. Š. tvrde kako je dio duga vraćen kroz predaju novčanih iznosa, umjetničke slike i zlatnog lančića i da je sa tim svim plaćanjima podmiren dug od 6.000 Eura, a da nikada nije postojao dug od 35.000 EUR;

- da tuženica u tijeku postupka tvrdi kako ne postoji više nikakav dug njenog sina prema tužitelju, dok iz kaznenog spisa proizlazi kako tuženica iskazuje da se radi o dugu njenog sina D., ali je ona taj dug prenijela na sebe jer se bojala za život svoje djece, obzirom da je tužitelj prijetio njezinom sinu i cijeloj obitelji te je stvarno dug bio negdje oko 15.000 EUR.

9. Prvostupanjski sud je pravnog shvaćanja da predmetni ugovor o zajmu predstavlja simulirani (prividan) ugovor koji prikriva ugovor o pristupanju dugu - u smislu odredbe članka 451. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) koji propis se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05) s obzirom da je pravni odnos nastao prije stupanja na snagu ZOO/05 - kojim se tuženica obvezala tužitelju kao vjerovniku ispuniti potraživanje prema dužniku D. Š.. Stoga, a kako je potpisom ugovora za tuženicu nastala obveza isplate iznosa navedenog u tom ugovoru, usvaja tužbeni zahtjev i nalaže tuženici isplatiti utuženi iznos od 35.000,00 EUR protuvrijednost u kunama, sa zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2006.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskoga suda, da je između stranaka sklopljen ugovor o pristupanju dugu, te da je tuženica dužna izvršiti preuzetu obvezu sukladno odredbi članka 17. ZOO-a u vezi sa člankom 451. ZOO-a. Međutim, drugostupanjski je sud pravnog shvaćanja da je ugovor o zajmu ništetan, temeljem odredbe članka 103. stavak 1. ZOO-a, jer je suprotan prisilnim propisima, i to odredbi članka 17. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/02, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13) kojom je propisano da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Stoga je, zaključak drugostupanjskoga suda da nije bilo mjesta obvezivati tuženicu kao ugovornu stranu koja je primila devize na temelju ništavog ugovora da vrati 35.000 EUR - protuvrijednost u kunama, a slijedom čega preinačava prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

11. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženica navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama su navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a.

12. Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost odluke ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno revizijskom prigovoru, nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 377. stavak 1. ZPP-a.

13. S obzirom na sve navedeno, u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

14. Međutim, osnovane su revizijske tvrdnje da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici isplatu utuženog novčanog iznosa temeljem ugovora od 9. 12. 2005. kao ugovora o pristupanju dugu. Tužena tijekom cijeloga postupka, a i sada u reviziji, osporava valjanost toga ugovora. Pored pravilnog pravnog shvaćanja drugostupanjskoga suda, da je ugovor o zajmu ništav, pogrešno je pravno shvaćanje da bi temeljem ugovora o pristupanju dugu (kojim se pristupa dugu koji bi proizlazio iz ništavog ugovora o zajmu) za tuženu nastala obveza vraćanja toga duga.

15. Prema odredbi članka 451 ZOO-a, ugovorom između vjerovnika i trećeg, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, treći stupa u obvezu pored dužnika. Stoga, da bi nastala obveza tuženice, kao treće osobe i kao solidarnog dužnika (zajedno sa D. Š.), potrebno je postojanje ugovora. Međutim, kako je ugovor o zajmu ništav (kako je to pravilno utvrdio drugostupanjski sud) tada je ništav i njegov dodatak, jer se ne može valjano pristupiti ugovoru koji ne proizvodi pravne posljedice. Temeljem navedenoga, proizlazi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 451. ZOO-a, pa je tuženičino pristupanje bez učinka i već po samom zakonu nastupaju pravne posljedice ništavosti propisane odredbom članka 104. ZOO-a.

16. Kako dakle, tuženica nije zajmoprimac (što je tijekom postupka među strankama nesporno) a nije niti osoba koja je pristupila dugu kao solidarni sudužnik, to nije niti u nikakvoj obvezi prema tužitelju, pa je i tužbeni zahtjev neosnovan.

17. Slijedom navedenog, valjalo je pravilnom primjenom materijalnoga prava na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

18. Kako je tuženica u konačnici u cijelosti uspjela u parnici ona ima pravo na naknadu cjelokupnog potrebnog parničnog troška (članak 154. stavak 1. ZPP-a). Kao potreban parnični trošak tuženice (članak 155. stavak 1. ZPP-a) ukazuje se trošak zastupanja po odvjetniku u prvostupanjskom postupku i to za: sastav odgovora na tužbu 500 bodova po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: . 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 – dalje: Tarifa) trošak pristupa na pet ročišta po 500 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa je jedno ročište 250 bodova (Tbr. 9/2 Tarife) i trošak sastava žalbe od 8. travnja 2014., 625 bodova (Tbr 10/1 Tarife). Tako tuženici pripada parnični trošak u iznosu od 3875 bodova odnosno 38.750,00 kn a uvećano za PDV, parnični trošak iznosi 48.437,50 kn. Tuženici je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a i člankom 155. stavak 1. ZPP-a, dosuđen trošak za sastav revizije, temeljem Tbr. 10/6 Tarife, sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn, tako da cjelokupni dosuđeni trošak tužene iznosi 57.812,50 kn.

Zagreb, 5. svibanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.