REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1749/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., OIB: …, koga zastupa S. B., odvjetnica u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i p. j.t.d. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-379/2021-2 od 3. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1247/2019-19 od 1. ožujka 2021., na sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-379/2021-2 od 3. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1247/2019-19 od 1. ožujka 2021., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

“1. Može li se valutna klauzula u ugovorima u valuti CHF smatrati nepoštenom, u situaciji kada čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopušta odredbu ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a navedena zakonska odredba nije ukinuta, niti je postavljeno pitanje njene ustavnosti, odnosno primjenjuje li se odredba čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

3. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka, nakon što je ugovorni odnos prestao, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.