Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-550/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankica Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Vesna Kuzmičić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. M., odvjetnici u P. i M. J., odvjetniku u P., protiv tuženika Z. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-96/2019-49 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnom odredbe ugovora o kreditu broj: 3206497666/06, kreditna partija broj: 7103102534 kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 13. travnja 2006. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.1. koja glasi:

" … prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.", u odredbi čl. 2. koja glasi: " … po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

te u odredbi čl. 7. koja glasi: " … po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnim otkaz ugovora o kreditu broj: 3206497666/06, kreditna partija broj: 7103102534, kojeg je tuženica otkazala dana 31.svibnja 2011. godine, stoga navedena odluka ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku 15 dana isplati iznos 763.156,16 kuna (sedamstošezdesettritisućestopedesetšest kuna i šesnaest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 3.568,20 kuna od 29. veljače 2008. godine do isplate;

- na iznos 616,94 kuna od 30. travnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 278.375,17 kuna od 30. srpnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 362.000,00 kuna od 01. kolovoza 2013. godine do isplate;

- na iznos 1.776,63 kuna od 02. kolovoza 2013. godine do isplate:

- na iznos 787,98 kuna od 14. kolovoza 2013. godine do isplate;

- na iznos 787,98 kuna od 13. rujna 2013. godine do isplate;

- na iznos 115.243,26 kuna od 30. listopada 2013. godine do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. godine („Narodne novine“, broj 72/02), za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena („Narodne novine“, broj 35/05), te od 1. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu ZOO), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 101.998,70 kuna (stojednutisućudevestodevedesetosam kuna i sedamdeset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 28. veljače 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 2.547,00 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

V. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu zbog "svih žalbenih razloga", sve s prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu s istima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 6.742,07 kune naslova razlike plaćenog iznosa s naslova ugovora o kreditu.

6. Sud prvog stupnja je tijekom dokaznog postupka utvrdio da je između stranaka zaključen ugovor o kreditu broj 3206497666/06 dana 13. travnja 2006. na iznos u kunskog protuvrijednosti 238.000,00 CHF, da je utvrđena kamata od 4,50% koja se tijekom ugovora mijenjala, te da je vještačenjem utvrđena razlika u iznosu anuiteta primjena tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos anuiteta primjenom tečaja na dan isplate, u ukupnom iznosu od 763.156,16 kune.

7. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je i žalbeni sud i s obzirom na utvrđeno činjenično stanje potrebno je navesti slijedeće:

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,11.,13. i 14. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21, dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zauzeo pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a te kako zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

10. Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13) propisano je da Vrhovni sud, između ostalog, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

11. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na ispitivanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO).

12. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07.; dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

13. Prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP-a).

14. Pritom je taj sud smatrao da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu i to u odnosu na odredbu ugovora, kojom je određena obveza tužitelja da tuženiku plaća kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika o kreditiranju građana. Ovo stoga što je nepoštena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, budući da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ista uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, slijedom čega je ništetna, temeljem odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP).

15. Za istaći je da ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništetnosti (ex tunc) pa je ugovorna odredba ništava od samoga početka.

16. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.

17. Tužitelj u tužbi tvrdi da je ništetna odredba kojom je ugovoreno plaćanje kamate na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a sve temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., gdje je pod točkom II. izreke utvrđeno da je tuženik (banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a prije sklapanja ugovora i prilikom sklapanja ugovora tužitelji kao korisnici kredita nisu s tuženikom pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostarno povećanje kamatnih stopa.

18. Glede odredbi Ugovora o kreditu, vidljivo je da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

19. Ovdje je odmah za istaći da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi P. H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

20. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

21. Nadalje je za navesti da je nedvojbeno da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo.

22. Opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavak 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

23. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

24. Po ocjeni ovog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, npr. iz općih uvjeta poslovanja ili slično, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

25. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

26. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

27. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

28. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

29. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

30. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

31. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

32. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

33. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

34. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".

35. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja.

36. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja, što sud prvog stupnja u svojoj odluci utvrđuje.

37. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

38. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

39. Stoga, slijedom navedenog o ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje kao i visinu isplate sukladno vještvu pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

40. U odnosu na žalbene navode glede preinake tužbenog zahtijeva potrebno je navesti da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskog vještačenja, a sve prema Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26. studenoga 2021. godine.

41. Žalbeni navodi glede troškova postupka su neosnovani jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a troškove postupka, kao i u skladu sa odredbom članka 154. ZPP-a, tako da je i u ovom dijelu odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.