Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž Zk-304/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz S. I. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice J. P. iz S., OIB:... zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u S., radi brisovne tužbe, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-44/2019-28 od 28. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-44/2019-28 od 28. listopada 2021., tako da se sudi:

Nalaže se brisanje založnog prava koje je uknjiženo temeljem Ugovora o zajmu od 10. prosinca 1992. pod br. Z-174/93 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 3616 k.o. H. kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora tako da se briše pravo zaloga uknjiženo u korist tuženice na tim nekretninama za kredit u iznosu od 3900 DEM koji se odnosi na uglavničenu kamatu tj. u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa od 22% mjesečno i to u dinarskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju koji određuje NBH na dan isplate iznosa zajma s rokom otplate od tri mjeseca u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici J. P. iz S., OIB:... da tužitelju D. H. iz S. I. Z., OIB:... nadoknadi parnični trošak u iznosu od 29.346,25 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se brisanje založnog prava koje je uknjiženo temeljem Ugovora o zajmu od 10. prosinca 1992. pod br. Z-174/93 i uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zk. ul. 3616 k.o. H. kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora tako da se briše pravo zaloga uknjiženo u korist tuženog na tim nekretninama za kredit u iznosu od 3900 DEM koji se odnosi na uglavničenu kamatu tj. u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa od 22 % mjesečno i to u dinarskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju koji određuje NBH na dan isplate iznosa zajma s rokom otplate od tri mjeseca, te se nalaže tuženom da tužitelju naknadi trošak postupka u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju D. H. iz S. I. Z., OIB... da tuženici J. P. iz S., OIB... nadoknadi parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kn u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužitelju ili ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi navodima žalbe, smatra žalbu neosnovanom i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za brisanje uknjižbe založnog prava koje je u korist tuženice upisano na nekretnini u vlasništvu tužitelja na temelju Ugovora o zajmu od 10. prosinca 1992. Ugovor su sklopili tuženica J. P. (ranije F.) kao zajmodavac i tadašnji vlasnik nekretnine F. H. kao zajmoprimac. Založno pravo je upisano radi osiguranja kredita u iznosu od 10.400,00 DEM u dinarskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate iznosa zajma s rokom otplate od 3 mjeseca.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj u žalbi poziva tvrdnjom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno tome, prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev obrazložio dostatnim razlozima navedenim u obrazloženju.

6.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, iz pravilne premise da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2874/2014 od 17. ožujka 2005., koja je donesena u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1865/2013 (ranije P- 5406/93) koji je ovdje tuženica J. P. vodila protiv ovdje tužitelja D. H., kao slijednika F. H., radi isplate, a kojom je D. H. naloženo da J. P. plati iznos od 3.250,00 € (što odgovara iznosu od 6.500,00 DEM) prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak da je isplata naložena temeljem Ugovora o zajmu od 10. prosinca 1992., kojeg su sklopili J. P. i F. H. i da su neosnovane tvrdnje tužitelja da taj ugovor nije valjan. 7.1. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je sklopljeni Ugovor o zajmu pravovaljan (predmet zajma bio je iznos od 6.500,00 DEM), jer je zanemario odredbe Zakona o osnovana deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata, kojim je propisana ništavost takvih pravnih poslova.

7.2. Naime, prema shvaćanju (i) ovoga suda predmetni Ugovor o zajmu ništav je u smislu odredbe čl. 103. st. 1. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99 i 88/01; dalje: ZOO) jer nije u skladu s odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata (NN br. 91/93), obzirom da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu strane valute koji je u vrijeme sklapanja bio protivan prisilnom propisu i kao takav ništav pravni posao jer je u vrijeme sklapanja tog ugovora bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj, pa je tužitelj sukladno odredbi čl. 104. st. 1. ZOO-a dužan vratiti ovdje tuženici ono što je primio na temelju takvog ugovora, a to je strana valuta. Takav zaključak proizlazi i iz sadržaja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-x 188/2016- 2 od 28. travnja 2020. kojom je odbijena revizija u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1865/2013 (ranije P-5406/93). Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u tom predmetu D. H. naložena isplata iznosa od 3.250,00 € (što odgovara iznosu od 6.500,00 DEM) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 1993. do isplate temeljem Ugovora o zajmu kojeg su sklopili J. P. i F. H. jer je taj ugovor ništav, a posljedice ništavosti djeluju ex tunc, pa se s takvim pravnim poslom postupa kao da nikada nije bio ni sklopljen. Ništavost nastupa ex lege i na nju sud pazi po službenoj dužnosti. U tom kontekstu promašene su tvrdnje tuženice da je u ovoj parnici irelevantna tvrdnja tužitelja da bi Ugovor o zajmu predstavljao ništav pravni posao, dok je netočna tvrdnja da je ovdje tuženica pravomoćno uspjela kao tužiteljica u parnici radi isplate čime je potvrđena valjanost Ugovora o zajmu.

7.3. Kako je uknjižba založnog prava u korist tuženice izvršena 1993. valjanost tog upisa ocjenjuje se na temelju Pravnih pravila Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. (dalje: Pravna pravila). Prema paragrafu 26. Pravnih pravila uknjižbe se mogu dozvoliti jedino na osnovi isprava sastavljenih u obliku koji je propisan za njihovu valjanost, pa kako je u ovom žalbenom stadiju postupka utvrđeno da je Ugovor o zajmu od 10. prosinca 1992. temeljem kojeg je izvršena sporna uknjižba založnog prava na nekretnini tužitelja ništav pravni posao, dakle pravni posao s kojim valja postupiti kao da nikada nije ni sklopljen, to je uknjižba založnog prava u korist tuženice izvršena nezakonito jer nije izvršena u skladu sa Pravnim pravilima, obzirom da se ne temelji na valjanoj pravnoj ispravi.

7.4. Valja dodati da je temelj zahtijevanja sudske zaštite upisanog knjižnog prava brisovnom tužbom povreda tog prava provedbom nevaljane, neistinite uknjižbe tj. uknjižbe za koju u času podnošenja prijedloga za uknjižbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke nužne da bi ona bila istinita i valjana, a brisovna tužba se s uspjehom može podići, kao u konkretnom slučaju, kad je uknjižba nevaljana jer je provedena na temelju nevaljanog (ništavog) pravnog posla.

7.5 Stoga je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo, a na taj žalbeni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, upućuje i tužitelj u žalbi, dok je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti i naložiti brisanje založnog prava koje je uknjiženo temeljem Ugovora o zajmu od 10. prosinca 1992. pod poslovnim brojem: Z-174/93, kao i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo u zk.ul. 3616 k.o. H. prije provedbe tog ugovora.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP-a prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena pobijana presuda na način kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

9. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a). Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 74/95; 57/96; 137/02; 26/03 - pročišćeni tekst) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN br. 53/19 i 92/21; dalje:Uredba). Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženica koja je izgubila parnicu dužna naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

9.1. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku) i sudskih pristojbi, a prema postavljenom troškovniku priznaje mu se slijedeći trošak uz napomenu da je u trošak zastupanja uključen i pripadajući PDV: sastav tužbe u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 7. toč. 1 i Tbr. 42. Tarife), sastav podneska od 19. ožujka 2012. u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištima 2. listopada 2012., 22. studenog 2012., 26. rujna 2017. i 19. svibnja 2021., svako ročište po 1.562,50 kn (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife), zastupanje na ročištima 20. studenog 2013. i 15. rujna 2021. svako ročište po 3.125,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife), sastav podnesaka od 24. svibnja 2017. i 23. srpnja 2020., svaki podnesak po 625,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife) i sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kn (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 41. Tarife). Na taj način tužitelju je priznati ukupni trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku u iznosu od 23.906,25 kn. Tužitelju se priznaje trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 1.360,00 kn (Tbr. 1. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio primjenjivog Zakona o sudskim pristojbama), na presudu u iznosu od 1.360,00 kn (Tbr. 2. toč. 1. Uredbe) i žalbu u iznosu od 2.720,00 kn (Tbr. 3. toč. 1. Uredbe) ili ukupno na ime sudskih pristojbe iznos od 5.440,00 kn.

9.2. Na opisani način tužitelju je priznati ukupni trošak postupka u iznosu od 29.446,25 kn, plaćanje je naloženo tuženici te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

9.3. Od zatraženog troška tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 21. kolovoza 2017. i 26. kolovoza 2021. jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban u vođenju ove parnice, obzirom da tužitelj u tim podnescima ponavlja navode koje je već isticao tijekom postupka. Nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 2. listopada 2012., 22. studenog 2012., 26. rujna 2017. i 19. svibnja 2021. tužitelju je priznat primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Zaključno, trošak sastava podnesaka od 24. svibnja 2017. i 23. srpnja 2020. tužitelju je priznat primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife jer se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

U Varaždinu 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.