REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-2041/2019

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe S. j.d.o.o. i dr., koje brani R.T., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 62. st. 1. t. 3. i dr. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:, 68/03, 31/10, 139/10 i 16/20), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe S. j.d.o.o. i okr. odgovorne osobe I.Z., podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, od 29. kolovoza 2019., broj: 1. Pp J-583/2019-22, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe S. j.d.o.o. i okr. odgovorne osobe I.Z. te potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. pravna osoba S. j.d.o.o. i okr. odgovorna osoba I.Z., obvezuju se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka, svaki u iznosu od po 300,00 (tristo) kuna, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba S. j.d.o.o. i okr. odgovorna osoba I.Z. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 62. st. 1. t. 3. te čl. 62. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 3. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okr. pravnoj osobi S. j.d.o.o na temelju tog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 40.000,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi I.Z. na temelju tog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenici u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenima u cjelini te su okrivljenici dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, svaki u paušalnom iznosu od po 250,00 kuna.

2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu uvodno iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenike od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, okrivljenici suštinski ističu da je okr. pravna osoba sklopila Generalni ugovor s društvom S.G. d.o.o. koje je registrirano za zaštitarske poslove i ima dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje zaštitarskih poslova, koji u privitku dostavljaju, a da nikada nije došlo do realizacije i potpisivanje ugovora između okr. pravne osobe i društva xx d.o.o. pa radnici S.G. d.o.o. nisu niti izvršavali zaštitarske poslove na xx. Budući da nije došlo do potpisivanja predmetnog ugovora (dostavljaju nepotpisani primjerak i račune), okr. pravna osoba se nije smatrala obveznom vršiti daljnje zaštitarske poslove na xx pa ih nije niti obavljala u kolovozu 2018. Navode da zatečeni zaštitari nisu radili za okr. pravnu osobu već su prezentirali ugovore s društvom S.G. d.o.o. Ističu i da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da nije bilo nužno ispitati u postupku okrivljenike koji su zatražili ispitivanje pred Prekršajnim sudom u Zagrebu zbog nemogućnosti izostanka s radnog mjesta i pristupa na sud u Pagu, na što sud nije odgovorio te da je nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja posljedica ne saslušanja okrivljenika pa je podredno pogrešno primijenjeno i materijalno pravo.

6.1. Međutim, suprotno navodima žalbe, po stavu ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6.2. Neosnovano okrivljenici u žalbi poriču počinjenje prekršaja za koji su proglašeni krivim, pokušavajući otkloniti svoju prekršajnu odgovornost ističući da okr. pravna osoba nikada nije potpisala ugovore s xx d.o.o. prema kojima bi bila obvezna vršiti zaštitarske poslove na xx pa ih tako nije niti obavljala u predmetnom vremenu, odnosno, u kolovozu 2018. Naime, pravilno je prvostupanjski sud upravo na temelju Ugovora broj 008/18TJZ o pružanju usluga tjelesne zaštite od 30. svibnja 2018. sklopljenog između xx d.o.o. i okr. pravne osobe S. j.d.o.o. i to za razdoblje od 25. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2018. uz mogućnost produljenja (str. 16 spisa), kao vjerodostojnog dokaza, imao dovoljno osnova za zaključak da je okr. pravna osoba S. j.d.o.o., dana 17. i 25. kolovoza 2018. u klubu xx na plaži xx organizirala i obavljala djelatnost privatne zaštite bez odobrenja Ministarstva unutarnjih poslova, putem osoba (zaštitara koji nisu imali dopuštenje za obavljane poslova privatne zaštite). Okolnost što su pritom ti zaštitari dali inspektoru na uvid ugovore o djelu sklopljene s pravnom osobom S.G. j.d.o.o. koje je registrirano za zaštitarske poslove i ima dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje zaštitarskih poslova, a s kojom, prema navodima okrivljenika, okr. pravna osoba S. j.d.o.o. ima sklopljen Generalni ugovor, po stavu ovog suda ne utječe na prekršajnu odgovornost okrivljenika. Naime, i sami okrivljenici u žalbi navode da bi, ukoliko bi bili realizirani ugovori između okr. pravne osobe i xx d.o.o., poslove zaštite obavljali bi radnici S.G. j.d.o.o. (d.o.o. prema navodima žalbe) koje je registrirano za zaštitarske poslove i ima dopuštenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje zaštitarskih poslova, a čije ugovore su radnici i pokazali. Budući da okrivljenici tijekom prvostupanjskog postupka ničim nisu učinili vjerojatnim svoju tvrdnju da ugovori između okr. pravne osobe i xx d.o.o. nikada nisu „vraćeni potpisani“ te da nije nikada došlo do „realizacije“ poslova tjelesne zaštite od strane okr. pravne osobe, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, osobito uvida u Ugovor broj 008/18TJZ o pružanju usluga tjelesne zaštite, potpisan od strane direktora xx d.o.o. Z.A. i direktora okr. pravne osobe S. j.d.o.o., I.Z., kao i iskaza svjedoka Z.A. koji je iskazao da je xx d.o.o. sklopio ugovor o pružanju zaštitarskih poslova s okr. pravnom osobom za turističku sezonu 2018. za što su platili ispostavljeni račun, a kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, koje dokaze je pravilno ocijenio, nedvojbeno utvrdio krivnju na strani okr. pravne osobe i odgovorne osobe.

6.3. Nisu u pravu žalitelji niti kada u žalbi ističu da je pogrešno i nepotpuno činjenično utvrđenje posljedica ne ispitivanja okrivljenika u postupku. Naime, pozive za glavnu raspravu održanu 15. travnja 2019. su oba okrivljenika uredno primili kao i njihov branitelj, ali nisu pristupili niti su svoj izostanak opravdali, niti su dostavili pisanu obranu, na što su bili upozoreni u pozivu. Podneskom od istoga dana, odnosno, 15. travnja 2019. okrivljenici su predložili njihovo ispitivanje pred nadležnim sudom u Zagrebu radi ekonomičnosti postupka, a prvostupanjski je sud nakon održane glavne rasprave, istog tog dana, putem zamoljenog Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu odredio ispitivanje kao svjedoka Z.A., direktora xx d.o.o. Zapisnik o ispitivanju tog svjedoka od 19. srpnja 2019. je dostavio branitelju okrivljenika 25. srpnja 2019. na što se isti nije očitovao. Za glavnu raspravu zakazanu za 26. kolovoza 2019. pozive su uredno primili okr. pravna osoba i branitelj, dok je okr. odgovornoj osobi za koji se poziv dva puta vratio, a da isti nije podigao pošiljku, taj poziv dostavljen putem branitelja. Iako je prvostupanjski sud poziv i za tu glavnu raspravu trebao osobno dostaviti i okr. odgovornoj osobi (pa i putem oglasne ploče), a ne putem branitelja, ovakav procesni propust nije mogao utjecati na presudu budući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno i utvrđeno na temelju u postupku izvedenih dokaza i bez ispitivanja okrivljenika. Po stavu ovog suda, urednim pozivanjem oba okrivljenika na prvu glavnu raspravu (15. travnja 2019.) uz upozorenje na mogućnost iznošenja i pisane obrane te dostavljanjem branitelju zapisnika o ispitivanju svjedoka Z.A., na koji iskaz se branitelj nije očitovao te pozivanjem na glavnu raspravu 26. kolovoza 2019. kako je naprijed opisano, prvostupanjski je sud u svakom slučaju okrivljenicima pružio mogućnost i neposrednog sudjelovanja u postupku koji isti nisu iskoristili.

6.4. Potrebno je ukazati da je sukladno čl. 165. st. 4., 5. i 9. sud taj koji upravlja glavnom raspravom i određuje koji će se dokazi izvoditi te prosuđuje treba li se i kada upotpuniti dokazni postupak radi što pravilnijeg i s izvjesnošću utvrđenja činjeničnog stanja. Po stavu ovog suda, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da su okrivljenici počinili terećene prekršaje. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelji ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja u prvostupanjskom postupku.

7. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da okrivljenici ističu samostalnu žalbenu osnovu povrede materijalnog prava iz čl. 194. toč. 2. PZ-a jer uopće ne iznose razloge zbog kojih smatraju da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava, već tu žalbenu osnovu posredno ističu kroz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ta žalbena osnova nije niti mogla ispitati te žalba i u tom dijelu nije osnovana.

8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenici ističu da je pogrešan navod obrazloženja pobijane presude da je okr. odgovorna osoba proglašen krivim za prekršaj iz čl. 64. st. 1. t. 7. Zakona o privatnoj zaštiti jer je isti presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske oslobođen od optužbe, kao i pravna osoba, o čemu prilaže presudu broj: Jž-2636/2016 od 23. svibnja 2019.

9. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnim sankcijama okrivljenika, a povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. pravnoj osobi za prekršaj iz čl. 62. st. 1. t. 3. Zakona o privatnoj zaštiti i okr. odgovornoj osobi za prekršaj iz čl. 62. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 3. istog Zakona, izrekao novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Budući da je okrivljenicima izrečena novčana kazna u najnižim iznosima novčane kazne propisane za predmetne prekršaje, iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani oba okrivljenika.

9.1. Iako je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne okr. odgovornoj osobi kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz čl. 64. st. 1. t. 7. Zakona o privatnoj zaštiti, a za koji prekršaj je prema potvrdi o prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa (str. 58 spisa) bio proglašen krivim presudom Prekršajnoj suda u Osijeku broj: Pp J-229/16 od 11. srpnja 2016., pravomoćna 27. siječnja 2017., ovaj sud je utvrdio da je do trenutka rješavanja u ovom žalbenom postupku, proteklo više od tri godine od dana pravomoćnosti navedene presude te je nastupila rehabilitacija. Stoga se pogrešno u žalbi navodi da je prvostupanjski sud razmatrao presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Jž-2636/2016 od 23. svibnja 2019. kojom je okr. odgovorna osoba oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz čl. 64. st. 1. t. 7. Zakona o privatnoj zaštiti.

9.2. Unatoč činjenici nastupanja rehabilitacije u odnosu na okr. odgovornu osobu, ovaj sud smatra da je najniža novčana kazna koja je izrečena tom okrivljeniku za predmetni prekršaj, primjerena i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te će se takvom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Naime, nekažnjavanost kao olakotna okolnost, u konkretnom slučaju ne može se smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne iz razloga što i čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega je po stavu ovog suda ta okolnost u konkretnom slučaju našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, imajući u vidu složenost i trajanje žalbenog postupka.

U Zagrebu, 5. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 otpravaka: za spis, okr. pravnu osobu i okr. odgovornu osobu, branitelja i tužitelja.