Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-398/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz M., OIB: … i tužitelja R. D. iz Z., OIB: …, zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. & V. Š., odvjetnicima u Z., protiv tuženika M. D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1299/2019-24 od 12. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se uvažava, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1299/2019-24 od 12. studenog 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1299/2019-24 od 12. studenog 2021. naloženo je tuženiku predati u suposjed tužiteljima nekretninu čkbr... u naravi slobodno stojeći poslovni objekt u Z., S. ulica i dvorište površina 349 čhv i zk.ul.br… u naravi dvorište površine 11 čhv upisane u zk.ul.br... k.o. S. i naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.016,75 kn.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu na način da se ukine presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, jer nije prekoračen tužbeni zahtjev. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na činjenici da su nasljednici iza pok. M. D. i da na nekretnini za koju traže predaju u suposjed postoji nasljednička zajednica. Time što su tužitelji na raspravi održanoj 29. rujna 2021. naveli, da je tuženik predmetnu nekretninu držao u posjedu temeljem ugovora o darovanju i temeljem kojeg je bio uknjižen vlasnik nekretnine sve do pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da je ugovor o darovanju ništetan nije preinačena tužba. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev radi predaje u suposjed nekretnine za koju tužitelji tvrde da je ostavinska imovina iza pok. M. D., supruga i oca stranaka.

7. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio, da je sada pok. M. D. predmetne nekretnine darovao tuženiku darovnim ugovorom od 27. studenog 2006., koji je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-7215/2014 utvrđen ništetnim i temeljem te presude dopuštena je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist pok. M. D.. Sud je utvrdio da je M. D. umro 10. travnja 2008., da ostavinski postupak koji se vodi pod brojem O-3732/2009 nije pravomoćno okončan, jer je ostavitelj oporukom imenovao nasljednikom tuženika, da su tužitelji osporavali valjanost oporuke i rješenjem suda od 26. ožujka 2010. određen je prekid postupka te su tužitelji upućeni na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da oporuka nije valjana.

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i primjenjuje odredbu članka 5. stavak 2. i članak 141. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05. i 127/13. – dalje: ZN) kojima je propisano da ostavina prelazi na nasljednike ostaviteljevom smrću te da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo i to po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Sud se poziva i na odredbu članka 59. stavak 1. članak 65. i 46. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP). Prvostupanjski sud u odnosu na istaknuti prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja ističe, da su tužitelji temeljem odredbe članka 8. stavak 1. ZN-a zakonski nasljednici pok. M. D., jer je tužiteljica supruga ostavitelja, a tužitelj sin. Prema priloženom presliku ostavinskog predmeta iza pok. M. D. O.-3732/2009 ostavitelj je sačinio oporuku (list spisa 8), a prema sadržaju oporuke svu imovinu ostavlja sinu M. D., tuženiku u ovoj parnici, a iz nasljedstva isključuje sina R. D., tužitelja u ovoj parnici. Tužitelji kao nasljednici prema sadržaju zapisnika sa ostavinske rasprave (list spisa 29-30) osporili su pravnu valjanost oporuke i opravdanost isključenja iz nasljedstva, tužitelja R. D.. Rješenjem prvostupanjskog suda broj O-3732/2009 od 26. ožujka 2010. riješeno je da se prekida ostavinski postupak i da se tužitelji D. i R. D. upućuju na pokretanje parnice protiv M. D., tuženika radi utvrđenja da oporuka nije istinita i valjana. Prema sadržaju preslika ostavinskog predmeta nije vidljivo, je li rješenje o prekidu ostavinskog postupka postalo pravomoćno i da li su tužitelji pokrenuli postupak radi utvrđenja da oporuka nije pravno valjana.

9. Točno je da ostavina prelazi na nasljednike ostaviteljevom smrću, međutim, za sada u odnosu na činjenicu, je li tužitelj R. D. nasljednik iza pok. M. D., jer je oporukom isključen iz nasljedstva nije utvrđeno. Ukoliko je valjana oporuka i isključenje iz nasljedstva, nasljednik gubi nasljedno pravo prema članku 87. stavak 1. ZN-a.

10. Nesporna je činjenica da ostavinski postupak iza pok. M. D. nije pravomoćno okončan, pa stoga nije ni utvrđeno tko su nasljednici, a niti veličina naslijeđene ostavinske imovine. Tuženik je predlagao da se prekine postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. M. D., prednika stranaka i to ponavlja u žalbi, koji prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio. Tužiteljica D. D., kao supruga ostavitelja M. D. je nužna nasljednica, međutim, nije utvrđeno koji dio joj pripada ostavinske imovine, jer ostavinski postupak još nije završen, dok za tužitelja R. D. nije utvrđeno je li opravdano isključen iz nasljedstva, kao što nije utvrđeno je li oporuka pravno valjana, obzirom na činjenicu da su tužitelji osporavali valjanost oporuke i isključenje iz nasljedstva. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1235/2015-5 od 12. listopada 2016. je postavljeno pravno pitanje, je li moguće naložiti predaju u suposjed nekretnine ako nasljednički udjeli sunasljednika nisu odredivi i je li moguće odlučivati o pravu na suposjed nasljednika i naložiti predaju u suposjed nekretnine bez da se kao prethodno pitanje utvrde opseg ostavinske imovine, veličina nasljednog dijela i opseg prava koja pripadaju određenim sunasljednicima. Vrhovni sud navedena pitanja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te ističe, da je odredbom članka 42. stavak 1. ZVDSP-a propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, međutim, kada je sporno da li i koji dio tužiteljici pripada iz ostavinske imovine, jer ostavinski postupak još nije završen, tužiteljica se ne može smatrati suvlasnicom koja bi imala pravo stvar posjedovati zajedno sa ostalim suvlasnicima, a razmjerno svojem dijelu. Nadalje, u navedenoj odluci se navodi, da sud ne može naložiti predaju stvari u suposjed, a ostaviti otvorenim sporno pitanje veličine suvlasničkih dijelova, a nema zapreke, ako sud smatra potrebnim sam u parnici odlučiti o suvlasništvu stranaka na ostavinskoj imovini, odnosno o veličini njihovog alikvotnog dijela.

11. Kako prvostupanjski sud u ovoj parnici nije utvrdio kao prethodno pitanje, je li oporuka pravno valjana i isključenje iz nasljedstva, a ovisno o toj činjenici, je li tužitelj R. D. nasljednik, veličinu suvlasničkih dijelova, za sada činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

12. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će o spornim činjenicama na koje mu je ukazano odlučiti sam kao o prethodnom pitanju ili će prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka, ako se ti postupci vode o prethodnim pitanjima u ovoj parnici (valjanost oporuke i isključenja iz nasljedstva te veličine suvlasničkih dijelova). Osim toga, tužitelji tužbenim zahtjevom traže predaju u suposjed cijele nekretnine, iako iz iskaza stranaka bi proizlazilo da tuženik nije u posjedu jednog dijela nekretnine (etaže objekta u kojem je živio tužitelj R. D.), da tužitelji nesmetano mogu u taj prostor ući. Stoga je potrebno utvrditi što čini predmetnu nekretninu i što je u posjedu tuženika.

13. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja i pozivanje na odredbu članka 148. ZN-a, ističe se da su tužitelji u ostavinskom predmetu iza pok. M. D. osporili valjanost oporuke i potraživali nužni dio pa njihov zahtjev za predaju u suposjed nije zastario.

14. Primjenom odredbe članka 370. ZPP-a uvažena je žalba tuženika i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Bjelovar, 5. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković