Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Jž-919/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A. S., zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem braniteljice A. M., odvjetnice u Z., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 70. Pp J-240/2019-15 od 11. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A. S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. A. S. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. A. S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 956,09 kuna (što je protuvrijednost od 250 DEM, odnosno, 127,82 EUR), time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. A. S. je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu iz svih žalbenih osnova predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe odnosno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a odnosno proturječnost izreke s razlozima presude te proturječnost razloga o odlučnim činjenicama počinjenog time što je prvostupanjski sud djelomično prihvatio obranu okrivljenika i to u onom dijelu koji ide u prilog kažnjavanju okrivljenika, zanemarujući ostali dio obrane bez ikakvih argumenata, ovaj sud je ocijenio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz izreke pobijane presude jasno proizlaze sve odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja, a za koje su u obrazloženju dani razlozi koji su potpuno jasni te nisu proturječni izreci, a niti su međusobno proturječni (str. 3, odlomak 4). Prvostupanjski je sud dao ocjenu cjelokupne okrivljenikove obrane, prilikom koje je iznio konkretne razloge prihvaćanja onog dijela obrane u kojem okrivljenik ne poriče da je objavio na Facebook profilu skraćenicu Z.D.S., kao i ne prihvaćanja onog dijela obrane u kojoj okrivljenik iznosi okolnosti za koje smatra da mu idu u korist (što za njega ta skraćenica znači), a što je njegovo zakonsko pravo kao okrivljenika, koji dokaz, kao i svaki drugi, podliježe ocjeni dokaza. Stoga je prvostupanjski sud jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanim, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika te suprotno žalbenim navodima, nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.
6. Nadalje okrivljenik u žalbi neosnovano ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a jer prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju čega je utvrdio da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer oružanih snaga, Pukovnija vojne policije, Odjel kriminalističke policije, koji je podnio optužni prijedlog, ovlašteni tužitelj. Prvenstveno, prvostupanjski sud na temelju čl. 161. PZ-a ispituje optužni prijedlog te u slučaju postojanja eventualnih procesnopravnih smetnji, odlučuje sukladno st. 5. te odredbe i odbija optužbu ukoliko, između ostaloga, podnositelj optužnog prijedloga nije ovlašteni tužitelj. Budući da u konkretnom predmetu nije bilo sporno da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske ovlašteni tužitelj, a što je prvostupanjski sud i naveo u prvom odlomku obrazloženja, to nije bilo procesnopravnih zapreka za vođenje prekršajnog postupka niti razloga za donošenje neke od odluka iz čl. 161. PZ-a te je pravilno prvostupanjski sud, a sukladno čl. 162. st. 1. PZ-a nastavio prekršajni postupak i pripreme za glavnu raspravu.
6.1. U odnosu na status ovlaštenog tužitelja Glavnog stožera oružanih snaga, Pukovnije vojne policije, Odjel kriminalističke policije, ukazuje se okrivljeniku da je ono tijelo državne uprave ustrojeno unutar Ministarstva obrane Republike Hrvatske sukladno Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“
Narodne novine“ br. broj: 85/20) te je na temelju odredbe čl. 110. Zakona o obrani („ 73/2013, 75/2015, 27/2016, 110/2017, 30/2018, 70/2019) ovlašteno postupati prema pripadnicima Oružanih snaga RH te da na temelju čl. 111. st. 1. t. 10. Zakona o obrani, u vojnopolicijske poslove i ovlasti spada i podnošenje optužnih prijedloga za prekršajna djela, kao i izdavanje prekršajnih naloga.
6.2. Stoga je Vojna policija ovlaštena postupati prema okrivljeniku kao djelatnoj vojnoj osobi, pripadniku Oružanih snaga (sukladno čl. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, „Narodne novine“ broj: 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019) vezano uz prekršaje koji su u odnosu na civilne osobe u nadležnosti temeljne policije, dakle podnositi optužne prijedloge i za djela iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojih su počinitelji pripadnici Oružanih snaga.
7. Navodom žalbe da prvostupanjski sud nije vodio računa o tome da je okrivljenik oslobođen od iste optužbe u stegovnom postupku o čemu je priložio rješenje i zaključak u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, ali isto nije cijenio niti obrazložio, suštinski se ističe također nedostatak razloga o odlučnim činjenicama kao bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Međutim, unatoč takvom propustu prvostupanjskog suda, ovaj sud je stava da isti nije takve težine da bi u konkretnom slučaju doveo u pitanje pravilnost presude, odnosno, da bi utjecao ili mogao utjecati na presudu.
7.1. Naime, u predmetnom stegovnom postupku Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, 1. pješačke pukovnije (Zaključak od 2. siječnja 2019. i Rješenje od 14. siječnja 2019., str. 27 i 28 spisa) je odlučeno da A. S. nije stegovno odgovoran jer, po mišljenju navedenog tijela uprave, nije učinio stegovni prijestup iz čl. 175. st. 3. podst. 25. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kojim bi nanio štetu ugledu Ministarstva obrane, Oružanim snagama Republike Hrvatske, time što je predmetne zgode na svom Facebook profilu objavio sadržaj „Z.D.S“ za koji se navodi da je u javnosti opće poznat kao skraćenica ustaškog pozdrava „Za dom – Spremni“. Dakle, u predmetnom upravnom postupku se odlučivalo o pitanju postojanja radnopravne, odnosno disciplinske odgovornosti A. S. kao djelatnika Ministarstva obrane - operativnog dočasnika unutar te organizacije, koji postupak ne utječe na odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti okr. A. S. u ovom prekršajnom postupku, pokrenutog na zahtjev (optužni prijedlog) istog tog Ministarstva obrane zbog počinjenja prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim zakonom se štite općedruštvene vrijednosti.
7.2. Nadalje, sukladno odredbi čl. 93. st. 1. PZ-a, u prekršajnim predmetima sude općinski sudovi i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, a posebnim se zakonom može propisati stvarna nadležnost tijela državne uprave za vođenje prekršajnog postupka u prvom stupnju, osim u postupku po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga. Odredba čl. 172. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kao posebnog zakona u konkretnom slučaju glasi:
„Odgovornost pripadnika Oružanih snaga za prekršaje
Članak 172.
(1) Pripadnici Oružanih snaga odgovaraju za prekršaje prema općim propisima o prekršajima.
(2) Prekršajna odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet prekršajnog postupka predstavlja i kršenje vojne stege.
(3) Stegovni postupak vodi se bez obzira na tijek prekršajnog postupka.“
Iz navedenog jasno proizlazi da okolnost vođenja stegovnog postupka protiv pripadnika Oružanih snaga (s obzirom na očito različito zaštićeno dobro tog postupka), ne utječe ni na koji način na utvrđivanje prekršajne odgovornosti za djelo prekršaja iz oblasti remećenja javnog reda i mira u kojem je zaštićeno dobro javni poredak te mir i sigurnost građana. Stoga je žalba okrivljenika i u ovom dijelu neosnovana.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi ističe da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti jer nije istaknuo ustaški simbol, tekst ili crtež u smislu čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako to sud pogrešno tvrdi budući da nije eksplicitno napisao tzv. ustaški pozdrav „Za dom spremni“, niti je istaknuo sliku ili crtež na kojem se nesumnjivo nalazi ustaški simbol. Dalje navodi da z.d.s. nije općepoznata skraćenica za ustaški pozdrav na način da bi u tolikoj mjeri bez druge poveznice nesumnjivo pokazivala namjeru okrivljenika da postupi protivno navedenoj odredbi te da njemu kao vjerniku katoličke vjeroispovijesti ta kratica znači Zdravo Djevice sveta, a napominje i da je navedena „naljepnica“ kružila Facebookom u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji te ju je okrivljenik bez ikakve namjere govora mržnje istaknuo kao i mnogi drugi na tom profilu na kojem uobičajeno ističe vjerske i domoljubne sadržaje, što sud nije utvrđivao pa je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
8.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.
8.2. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju izvedenih dokaza u postupku, konkretno dijela obrane okrivljenika u kojoj je priznao da je na javni dio svog Facebook profila uz svoju sliku profila objavio i sadržaj „Z.D.S.“, iako poriče značenje te skraćenice, kao i uvida u priležeće fotografije tog profila i sadržaja, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik takvim postupanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
8.3. Neosnovano u žalbi okrivljenik pokušava otkloniti svoju prekršajnu odgovornost za djelo koje mu je stavljeno na teret navodeći da skraćenica „Z.D.S.“ koju je objavio na svom Facebook profilu za njega predstavlja riječi „Zdravo Djevice sveta“, a ne ustaški pozdrav „Za dom spremni“. Naime, prema stavu ovog suda, radi se o akronimu koji je u tolikoj mjeri podudaran sa zabranjenim fašističkim pozdravom „Za dom spremni“, da je u konkretnom slučaju okrivljenik trebao poduzeti sve moguće mjere kako se ta općepoznata skraćenica ne bi mogla povezati s navedenim fašističkim pozdravom. Imajući u vidu trenutnu društvenu osjetljivost cijele situacije zbog striktno ograničene mogućnosti korištenja navedenog pozdrava samo u pojedinim i iznimnim, ceremonijalnim događajima povezanim s odavanjem poštovanja braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim pozdravom (Dokument dijaloga: Temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta, „Moguća iznimka od blanketne zabrane“, Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od 28. veljače 2018., str. 25), nužno je u javnom prostoru izbjegavati svaki simbol, tekst ili obilježje kojim se ono identificira s fašističkim pokretom. Stoga niti ovaj sud, kao niti prvostupanjski sud, ne prihvaća obranu okrivljenika da objavljena skraćenica predstavlja neki drugi pojam, budući da isti ničim nije učinio vjerojatnim da je poduzeo odgovarajuće korake kako bi izbjegao svaku povezanost navedene skraćenice s ustaškim simbolom, a što je mogao učiniti da je doista i napisao te riječi „Zdravo Djevice Sveta“, umjesto „Z.D.S.“ za koje je naveo da predstavljaju.
8.4. Budući da navedeni pozdrav ima jednoznačno obilježje fašizma jer je nesporno korišten kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske (NDH) koji pokret je iznikao iz fašizma, temeljenog između ostalog i na rasizmu te implicira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti i manifestira rasističku ideologiju, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, korištenje tog pozdrava u javnom prostoru, kako u izvornom obliku „Za dom i poglavnika spremni“ ili skraćenim oblicima „Za dom spremni“, „Za dom“, tako i u njegovoj skraćenici „Z.D.S.“, po ocjeni ovog suda, predstavlja remećenje javnog reda i mira u smislu čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
8.5. Stoga navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, konkretno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Za predmetni prekršaj je propisana novčana kazna u rasponu od 50 do 300 DEM u protuvrijednosti domaće valute te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana pa je iz odluke o novčanoj kazni evidentno da je prvostupanjski su prvenstveno okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne, a potom i primjerenu novčanu kaznu koju je dostatno obrazložio utvrđenim olakotnim okolnostima na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude.
10. Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka povodom žalbenih navoda ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito obvezao okrivljenika na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu, koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), prema kojem je predviđen minimalni paušalni iznos troška postupka od 100,00 kuna pa do 5.000,00 kuna, a imao je u vidu i primanja okrivljenika. Po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u iznosu nižem od 300,00 kuna koliko je odredio prvostupanjski sud. Pogrešno okrivljenik navodi u žalbi da je prvostupanjski sud, iako je uzeo u obzir korektno držanje okrivljenika pred sudom što podrazumijeva redovito odazivanje i ne odugovlačenje postupka, ipak obvezao okrivljenika na naknadu previsokog iznosa troška postupka. Naime, korektno držanje okrivljenika pred prvostupanjskim sudom je taj sud cijenio kao olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja novčane kazne, a ne prilikom odlučivanja o trošku postupka (str. 3, zadnji odlomak). I po ocjeni ovog suda, visina paušalnog troška u navedenom iznosu primjerena je trajanju (za prvu glavnu raspravu 14. veljače 2019. – okrivljenik obaviješten, nije podigao pošiljku, druga glavna rasprava održana i zaključena 27. veljače 2019.) i složenosti tog postupka kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud u smislu čl. 138. st. 3. PZ-a.
11. Nadalje, paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, također s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika utvrđeno u prvostupanjskom postupku, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna, neće biti dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika.
12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 5. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
