Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-388/2022-3

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz Č., OIB: …, zastupana po punomoćnici I. D., odvjetnici u R., protiv tuženika R. K. iz N., OIB: …, zastupan po punomoćnici V. S., odvjetnici u M. L., radi opoziva darovanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-2745/2017-83 od 9. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-2745/2017- 83 od 9. prosinca 2021..

II. Trošak sastava odgovora na žalbu se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Odlukama prvostupanjskog suda, suđeno je:

"I. Odbija se prijedlog tužiteljice za preotvaranje glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuju se opozvanima ugovor o darovanju nekretnina od 7. studenog 1983. zaključen između M. K. (sada N.) kao darovateljice i R. K. kao daroprimaoca, kojim je R. K. stekao 1/2 dijela nekretnina oznake k.č.1903/4 i k.č.1903/5, obje k.o. M., te ugovor o darovanju nekretnine od 11.rujna 1989. zaključen između M. K. kao darovateljice i R. K. kao daroprimaoca, a kojim je R. K. stekao 1/4 dijela nekretnine oznake k.č.1904/2 k.o. M.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju brisanje uknjižbe prava vlasništva izvršene i dopuštene rješenjem poslovni broj Z-527/89 temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 7. studenog 1983. kojim je R. K. stekao 1/2 dijela nekretnina oznake k.č.1903/4 i k.č.1903/5, obje k.o. M. i rješenjem pod poslovnim brojem Z-533/89 temeljem ugovora odarovanju od 11. rujna 1989., a kojim je R. K. stekao 1/4 dijela nekretnine oznake k.č.1904/2 k.o. M., pa se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo navedenim uknjižbama i upis prava vlasništva tih nekretnina u korist tužiteljice M. N.

Nalaže se tuženiku R. K. da tužiteljici M. N. nadoknadi prouzročene parnične troškove s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka i to u ukupnom iznosu od 14.500,00 kn (četrnaesttisućapetsto kuna), u roku do 15 (petnaest) dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu izjavljuje tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik, u odgovoru je porekao žalbene navode te je predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužiteljice radi opoziva Ugovora o darovanju nekretnina od 7. studenog 1983. te Ugovora o darovanju od 11. rujna 1989., koji je sklopljen između parničnih stranaka, zbog grube nezahvalnosti obdarenika-tuženika, a kojim ugovorima je tužiteljica darovala tuženiku ½, odnosno 1/4 suvlasničkog dijela nekretnina, sve pobliže navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

6. U postupku među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica opozvala darovanje u pisanoj izjavi, sukladno odredbi članka 496. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje : ZOO).

7. U postupku je bilo sporno, a sporno je i u ovoj fazi postupka jesu li ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja, sukladno pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, obzirom na vrijeme sklapanja spornih ugovora temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), odnosno par. 948 OGZ-a, prema kojoj odredbi se darovanje može poreći ako je obdarenik krivac kakve grube neharnosti (nezahvalnosti) prema svom dobročinitelju, a po drugom neharnošću (nezahvalnošću) razumijeva se takva ozljeda tijela ili uvreda u poštenju, u slobodi ili u imovini da se protiv uvredioca može postupati službeno: ili na zahtijevanje uvrijeđenog po Kaznenom zakonu.

8. Nadalje, sporno je, jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za preotvaranje glavne rasprave iz razloga koje navodi tužiteljica, odnosno jesu li osnovani prigovori na sadržaj zapisnika sa održanog ročišta od 3. studenog 2021., a koji su potom elaborirani u podnesku tužiteljice od 8. prosinca 2021.

9. Suprotno žalbenim prigovorima tužiteljice pobijana presuda i rješenje ne sadrži bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer iste nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, a osobito izreka navedenih odluka nije u suprotnosti s obrazloženjem pobijanog rješenja te su u pobijanim odlukama navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni ispravama i raspravnim zapisnicima koji prileže sudskom spisu. Nadalje, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP- a.

10. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice, koje žalbenim prigovorima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju:

- da je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena na ročištu od 3. studenog 2021. a ročište za objavu odluke je bilo određeno za 9. prosinca 2021. u 14,00 sati, da bi dan ranije tj. 8. prosinca 2021. sudu bio upućen podnesak tužiteljice kojim prigovara na sadržaj zapisnika sa održanog ročišta od 3. 11.2021. te predlaže preotvoriti glavnu raspravu;

- da iz navedenog podneska u bitnom proizlazi kako tužiteljica smatra da sadržaj zapisnika ne odgovara iskazima saslušanih svjedoka, kao i da u istom nije evidentiran tijek rasprave kako se zaista i odigrao upirući na činjenicu da je tuženik vikao na tužiteljicu, galamio, lupao rukama po stolu i sl., što je sve tužiteljicu, osobu izuzetno narušenog zdravlja i stare životne dobi, šokiralo i uznemirilo;

- da je uvidom u ovosudno zk.rješenje Z-527/89 od 12. rujna 1989. utvrđeno kako je tim rješenjem dozvoljena uknjižba prava vlasništva na č.zem.1903/5 i 1903/4 k.o. M. sa imena i vlasništva K. M. rođ. R., u cjelini, u korist R. K. i ovdje tuženika u po 1/2 dijela temeljem darovnog ugovora od 7. studenog 1983. ovjera broj 1099/89 Općine C.-L., dok je uvidom u zk.rješenje Z-533/89 od 12. rujna 1989. utvrđeno kako je tim rješenjem dozvoljena uknjižba prava vlasništva na č.zem.1904/2 kuća i dvorište k.o. M. sa imena i vlasništva K. M. rođ. R., za 1/2 dijela u korist R. K. i ovdje tuženika u po 1/4 dijela temeljem darovnog ugovora od 11.rujna 1989. ovjera broj 1096/89 Općine C.-L., a uvidom u zk.izvatke zk.ul.1135, 1145 i 1102 k.o. M. utvrđeno je kako K. R. i ovdje tuženik dolaze upisani kao suvlasnici u po 1/2 dijela na navedenim č.zem.1903/5 i 1903/4 šuma, te na 1904/2 kuća i dvorište, koje činjenice zaključenja navedenih ugovora o darovanju i njihove provedbe kroz zemljišne knjige, kao i današnje zemljišnoknjižno stanje nije sporno između ovdje stranaka;

- da je uvidom u izjavu tužiteljice i A. K. od 18. listopada 2012. utvrđeno kako se ista odnosi na ovdje predmetnu kč.1904/2, u naravi kuća sa dvorištem i zemljom, uz želju roditelja, očekujući da će djeca istu prihvatiti bez pogovora način podjele, i na kraju stoji da roditelji žele i mole djecu da se međusobno ne spore, već da sve nesuglasice koje proizađu iz podjele obiteljske imovine, kako nepokretne tako i pokretne, riješe međusobnim dogovorom i razgovorom, te da se nikada i ni u kojem slučaju vezano uz podjelu imovinu ne obraćaju sudovima;

- da je uvidom u ovosudni predmet R1-363/2015 (ranija oznaka R1-44/2014) utvrđeno kako je taj postupak pokrenut od strane ovdje tuženika kao predlagatelja, u kojem je protustranka R. K., a predmet razvrgnuća je k.č.br.1904/2 k.o. M., predlagatelj predlaže civilno razvrgnuće iz razloga što da do sporazuma nije došlo, time da je predlagatelj pokušao izvansudskim putem u sporazumu sa protustrankom razvrgnuti suvlasničku zajednicu, dopisom od 16.travnja 2013. u koji dopis je sud izvršio uvid, kao i u dopise tuženika koje je putem punomoćnika uputio protustranci u tom postupku i to od 19. rujna 2012., 16. travnja 2013. i 18. siječnja 2013., a iz kojih proizlazi kako je predlagatelj doista bio voljan dogovoriti se i surađivati sa protustrankom oko predmeta diobe. Nadalje, predlagatelj je i na ročištu 14.ožujka 2016. naveo kako su stranke u pregovorima radi mirnog rješenja spora i da je prije pokretanja tog postupkapredlagatelj duže vrijeme i u više navrata predmet pokušavao riješiti vansudski, pa je iz navedenih dopisa i stava tuženika u tom izvanparničnom postupku koji je pokrenut 8. svibnja 2014. očito da je prije pokretanja i u tijeku tog postupka predlagatelj pokušao mirnim putem, izvansudski, riješiti diobu, tako da nisu točni navodi iz tužbe da je mimo volje svojih roditelja iz navedene pisane izjave od 18. listopada 2012. pokrenuo postupak razvrgnuća, već je bio primoran na pokretanje postupka radi nemogućnosti dogovora i postizanja dogovora sa sestrom R. K., a uostalom ne radi se o parničnom postupku već izvanparničnom postupku u kojem obje strane imaju mogućnosti predložiti način razvrgnuća. Uz navedeno valja istaknuti kako je tužiteljica iskazala da je tuženik pokretanjem izvanparničnog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice išao protiv volje oca A. i tužiteljice što dakle nije točno jer je ovdje tuženik kao predlagatelj pokušavao mirnim putem riješiti odnos sa sestrom, pa sud zaključuje kako tužiteljica očito nije upoznata sa navedenom činjenicom da je tuženik prije pokretanja izvanparničnog postupka u četiri navrata kontaktirao sestru – R. K. radi mogućnosti dogovora oko razvrgnuća-diobe kuće i dvorišta u M. k.č.1904/2 k.o. M.;

11. Temeljem gore navedenih bitnih činjeničnih utvrđenja u odnosu na zahtjev za preotvaranje glavne rasprave, prvostupanjski sud je smatrao da je raspravni zapisnik javna isprave koja se u smislu odredbe 123. ZPP-a sastavlja o radnjama koje poduzimaju stranke i ostali sudionici pred sudom, usmeno na ročištu te da je tužiteljica mogla tražiti da se na sadržaj zapisnika stave prigovori, što je ona propustila učiniti, a da je zapisnik potpisala njena punomoćnica.

12. Radi navedenog da je neosnovan zahtjev za preotvaranje glavne rasprave, jer je navedena odluka donesena, temeljem utvrđenog i recentne sudske prakse (ŽS RI Gž-3827/2015) – temeljem stanja u spisu, a žalbeni prigovori tužiteljice u tom smislu da se ukazuju neosnovanim.

13. U odnosu na meritum spora, cijeneći izvedene dokaze posebice iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, sud prvog stupnja smatrao je da već iz samog uvida u izvanparnični predmet R1-368/15 te izjavu tužiteljice i A. K. od 18.10.2012, uz iskaz svjedoka R. K. proizlazi kako je neosnovan tužbeni zahtjev, jer se ne radi o gruboj nezahvalnosti tuženika prema tužiteljici, a ponašanje tuženika u oslovljavanju njegove majke-tužiteljice, ako je do takvog i došlo, što tvrdi tužiteljica, da zasigurno nije lijepo i primjereno u odnosu na sina, odnosno majku, ali da se time ne može govoriti da to predstavlja grubu nezahvalnost prema tužiteljici, već da se može govoriti o situacijama, odnosno incidentima koji graniče sa nekulturnim i neprimjerenim ponašanjem, a nikako da bi se radilo o gruboj nezahvalnosti. Nadalje, prekid komunikacije između stranaka također da ne predstavlja razlog za opoziv darovanja, poglavito ako se uzme u obzir da je kćerka tužiteljice iskazala da je tužiteljica samostalna i neovisna osoba, te da kako je i sama tužiteljica iskazala, nije nazvala sina-tuženika od 2009. i o gruboj nezahvalnosti da bi se moglo govoriti da je tužiteljica dokazala kako je tražila pomoć od tuženika koju bi on odbio.

14. Nadalje, sukladno sudskoj praksi pod izrazom "gruba nezahvalnost" da se razumijevaju takva ponašanja daroprimca u kojima se stječu obilježja kaznenog djela, a u ovom predmetu nisu utvrđena ta obilježja postupanja tuženika; i u slučaju da je tuženik vrijeđao tužiteljicu te uvrede ne bi bile razlog za opoziv ugovora o darovanju jer je razlog za opoziv darovanja takvo djelo koje razumno opravdava opoziv darovanja i dalje je sudska praksa da prema par.948. OGZ nezahvalnost mora biti gruba u tolikoj mjeri da su njome ostvareni elementi namjernog izvršavanja kaznenog djela, koje bi moglo biti tjelesna ozljeda, uvreda poštenja, povreda slobode ili imovine darovatelja (VSRH Rev-X-998/11 od 11.siječnja 2012., Rev-1073/10 od 7.veljače 2012. i Rev-1099/08 od 21.listopada 2010.).

15. U odnosu na snimke razgovora i pisma s lista 51-63 da se ne može zaključiti da bi se radilo o gruboj nezahvalnosti. Naime, snimke razgovora i pisma da potječu iz 2012., pa da je osnovan prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika budući je odredbom par.1483.OGZ propisan rok zastare 3 godine za podnošenje tužbe, tužba je podnesena sudu 3.studenog 2017.

16. Također, da iz iskaza preslušanih svjedoka da ne proizlazi da bi tužbeni navodi koji upiru na grubu nezahvalnost tuženika u odnosu na tužiteljicu biti istiniti.

17. U odnosu na uz tužbu dostavljenu presudu Prekršajnog suda u Rijeci, kojom je sin tuženika F. K. proglašen krivim u postupku oštećene R. K., prvostupanjski sud ističe se kako u ovom postupku nije dokazano da bi okrivljenik bio pod izravnim utjecajem oca-tuženika, da bi ga tuženik poticao na počinjenje tog prekršaja, a taj događaj bio je 17. kolovoza 2017. i do zaključenja glavne rasprave nije ponovljen takav ili sličan prekršaj od strane F. K. prema sestri tuženika R. K., pa se takav jedan događaj ne može pripisati ovdje tuženiku koji bi na bilo koji način bio odgovoran za taj prekršaj.

18. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Radi iznesenog, tužiteljica se svojim žalbenim navodima upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

20. U odnosu na žalbeni prigovor kako je sud neosnovano odbio preotvaranje glavne rasprave, istaći je da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava bila nazočna tužiteljica osobno sa punomoćnicom te je stoga tužiteljica zastupana po kvalificiranom punomoćniku mogla izraziti određene primjedbe na sastav zapisnika te se očitovati na navode protivne strane, što je sada propustila učiniti te stoga sada u žalbi iznosi navedene prigovore, neutemeljeno. K tomu, tužiteljica je slušala diktat suca i onda je mogla staviti određene primjedbe te nije nužno, niti je potrebno, da stranka na svakom ročištu detaljno čita iskaze stranaka, odnosno svjedoka te sadržaj zapisnika općenito, ukoliko je slušala diktat.

21. Nadalje, ni ostali žalbeni navodi, koji upiru na činjenicu kako egzistiraju uvjeti za opoziv darovanja nisu utemeljen. Naime, žalbeni prigovori u tom smislu predstavljaju subjektivno viđenje predmeta spora koje je, međutim, bez utemeljenja u činjeničnom supstratu. Dakle, i po stavu ovog žalbenog suda, izvedenim dokazima nije utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za opozivanje darovanje zbog grube nezahvalnosti te nije utvrđeno da bi se tuženik teže ogriješio o zakonom utvrđenoj dužnosti prema darovateljici, što je sve prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

22. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu, odnosno rješenje prvostupanjskog suda, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a.

23. Zahtjev tuženika da mu tužiteljica isplati trošak odgovora na žalbu je odbijen, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu, 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.