Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj 48 Povrv – 121/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja S. g. T. d.o.o. sa sjedištem u Z., G. M. 7, OIB: …, zastupanog po direktoru N. I., a ovaj po generalnoj punomoćnici J. B., odvjetnici u Z., K. 9, protiv tuženice N. B. iz P., P. 16, OIB: …, zastupane po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. na M., K. P. S. 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja M. H. i punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu presude 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovrv – 2118/02 od 26. ožujka 2002., u dijelu glavnice od 7.669,04 (sedamtisućašeststotinašezdesetdevetkunačetirilipe) kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu ranijih troškova ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 2.206,21 (dvijetisućedvijestotinešestkunadvadesetjednulipu) kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovrv – 2118/02 od 26. ožujka 2002. II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 3.750,00 (tritisućesedamstotinapedeset) kuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj prije ovrhovoditelj podnio je ovom sudu, protiv ovršenika B. B., ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 9.875,25 kuna s pripadajućim kamatama, s osnova troškova organizacije grijanja u naselju ''P.'' u Z.

2. Ovaj sud je 26. ožujka 2002. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 2118/02, koje je postalo pravomoćno 11. travnja 2002.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-1891/03 od 7. ožujka 2007., obustavljen je ovršni postupak u tom predmetu.

4. Na prijedlog ovrhovoditelja za donošenjem novog rješenja o ovrsi, na novom sredstvu - predmetu ovrhe, Općinski sud u Benkovcu je donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr - 685/12 od 29. siječnja 2013.

5. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj Pu Ovr-1044/2015 od 3. rujna 2020., utvrđen je prekid postupka jer je ovršenik B. B. umro.

6. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj Pu Ovr - 1044/2015 od 18. ožujka 2021., nastavljen je postupak, a na mjesto ovršenika B. B. je stupila njegova nasljednica N. B., te je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti ovosudnog rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovrv-2118/02 od 26. ožujka 2002.

7. Povodom prigovora ovršenice, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pu Ovr- 1044/2015 od 27. prosinca 2021., stavio izvan snage ovosudno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv - 2118/02 od 26. ožujka 2002., te odredio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Protiv cit. rješenja ovršenica je pravodobno podnijela žalbu, te je Županijski sud u Zadru, odlučujući povodom iste, rješenjem poslovni broj Gž Ovr-114/2022. od 9. ožujka 2022., tu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje od 27. prosinca 2021.

9. Postupak je nastavljen kod ovog suda pod novim, gornjim poslovnim brojem.

10. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je tuženica suvlasnica u stambenoj zgradi u Z., P. P. 49 E, izgrađenoj na čest. zem. 889/2, upisanoj u ZK ul. 17725 k.o. Zadar, i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-75) u naravi trosoban stan na četvrtom katu ulaza E, površine 87,95 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice. Kao vlasnica stambenog prostora, tuženica je u obvezi plaćanja mjesečnih iznosa zajedničke pričuve. Tužitelj kao upravitelj da je sa suvlasnicima u navedenoj stambenoj zgradi sklopio međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju stambenom zgradom kojim je ovlašten u ime i za račun suvlasnika pokretati sudske postupke radi naplate zajedničke pričuve. Na temelju izvatka iz poslovnih knjiga upravitelja od 15. ožujka 2002. tuženica da je obvezna platiti tužitelju iznos od 7.969,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, na ime zajedničke pričuve. Tuženica da prigovorom ne osporava pravni osnov niti visinu utuženog potraživanja. Taj iznos nije podmirila, iako zna za dugovanje, a djelomično podmiruje nova zaduženja za pričuvu za isti stambeni prostor.

10.1. Budući da je tužiteljica podneskom od 19. siječnja 2022. smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 2.206,21 kuna s kamatama, dakle u ovom dijelu je povukla tužbu, dok se tuženica u roku od 15 dana od dana obavijesti o djelomičnom povlačenju tužbe nije izjasnila o tome, u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), smatra se da je pristala na djelomično povlačenje tužbe, pa je utvrđeno da je tužba povučena u visini od 2.206,21 kuna s pripadajućim kamatama, te je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP.

11. Tuženica je tijekom postupka osporavala visinu i pravni osnov dugovanja te ustrajala kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženice, ujedno ističući prigovor zastare.

12. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priležećih spisu i to: izvoda iz otvorenih stavki tužitelja (list spisa 4), rješenja o ovrsi Općinskog suda u Benkovcu, poslovni broj Ovr – 685/12 od 29. siječnja 2013. (list spisa 10 – 11), pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-1322/2012, UPP/OS-205/2012 od 6. ožujka 2013. (list spisa 15 – 20), izvatka iz zemljišne knjige, broj ZK uloška: 17725 k.o. Zadar od 13. siječnja 2022. (list spisa 45 – 47), ugovora o upravljanju stambenom zgradom u Z., P. P. 49 A, B, C, D, E, od 31. prosinca 1997. (list spisa 48 – 49), međuvlasničkog ugovora sa prilozima (list spisa 50 – 58), potpisne liste tužitelja za zgradu u Z., P. P. 49 E od 4. studenog 2021. (list spisa 59 – 60) i rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž Ovr – 114/2022 od 9. ožujka 2022. (list spisa 68 – 70).

13. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev za isplatu s osnova doprinosa sredstava zajedničke pričuve, koji se temelji na međuvlasničkom ugovoru za stambenu zgradu u Z., P. P. 49 E.

15. Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, te je li utužena tražbina u zastari.

16. Nije sporno među istima da je tuženica vlasnica stana u predmetnoj zgradi, a da je tužitelj upravitelj te zgrade.

17. Odredbom članka 85. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, dalje: ZVDSP) propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninama, te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

17.1. Odredbom članka 89. stavka 1. ZVDSP propisano je da troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

17.2. Prema odredbi članka 90. stavka 1. ZVDSP zajednička pričuva je zajednička, nenamjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

17.3. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj zgrade kojeg suvlasnici imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave ako suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor (članak 385. stavak 1. ZVDSP), kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

17.4. Zakonska obveza suvlasnika njihovog mjesečnog plaćanja sredstava zajedničke pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje proizlazi iz odredbe članka 380. stavka 2. ZVDSP, koja sredstva su svi suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno sukladno odredbi članka 380. stavka 4. istoga Zakona i to na račun koji će u tu svrhu otvoriti (članak 380. stavak 1. ZVDSP).

18. Obveza tuženice kao vlasnice stana u predmetnoj zgradi da podmiruje naknadu zajedničke pričuve proizlazi iz navedenih zakonskih odredaba.

19. S obzirom da je tuženica istaknula prigovor zastare, prvenstveno je potrebno utvrditi je li za utuženu tražbinu nastupila zastara.

19.1. Odredbom članka 360. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/07, 41/08, 125/11 i 29/18), propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

19.2. Prema odredbi članka 361. stavka 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

19.3. Odredbom članka 372. stavka 1. ZOO propisano je da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

19.4. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 25. ožujka 2002., a da je za ovo potraživanje propisan trogodišnji zastarni rok, dok je najstariji utuženi anuitet dospio 20. srpnja 1999., evidentno je da nije protekao trogodišnji zastarni rok koji se računa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do podnošenja prijedloga za ovrhu. Naime, prema odredbi članka 388. ZOO zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe, dok sukladno odredbi članka 392. stavka 3. ZOO, kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način. Dakle, zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka, pa onda za ovo potraživanje ona nije nastupila, te je ovaj tuženičin prigovor neosnovan. 20. Iz izvoda otvorenih stavki tužitelja (list spisa 4) slijedi da na ime B. B., Z., P. P. 49 E, postoji nepodmireno dugovanje prema tužitelju za grijanje po računima u razdoblju od lipnja 1999. do zaključno veljače 2002., u iznosu od ukupno 9.875,25 kuna.

21. S obzirom da je tuženica osporila sadržaj vjerodostojne isprave, tužitelj nadalje dokazuje osnovanost svojeg potraživanja:

a) izvatkom iz zemljišne knjige, broj zk. uloška: 17725 k.o. Zadar od 13. siječnja 2022. (list spisa 45 – 47), a iz kojeg slijedi da je N. B., OIB: …, upisana kao vlasnica trosobnog stana na četvrtom katu ulaza E, ukupne površine 87,95 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, označenog kao etažno vlasništvo (E – 75) u zgradi izgrađenoj na čest. br. 889/2 površine 1042 m2, k.o. Zadar;

b) međuvlasničkim ugovorom bez naznake datuma zaključenja s prilozima (list spisa 50 – 58) kojim suvlasnici stambene zgrade u Z., P. P. 49 A,B,C,D,E, uređuju uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade, i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju;

c) ugovorom o upravljanju stambenom zgradom u Z., P. P. 49 A, B, C, D, E, od 31. prosinca 1997. (list spisa 48 – 49), kojim je određeno da su suvlasnici predmetne zgrade poslove upravljanja zgradom povjerili S. g. T. d.o.o. koje između ostalog, utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, te zastupa suvlasnike pred sudom u postupcima koji proizlaze iz upravljanja.

22. Premda tužitelj u fazi parničnog postupka utuženi iznos potražuje s osnova naknade za zajedničku pričuvu, prethodni ovršni postupak je pokrenut na temelju vjerodostojne isprave u kojoj su sadržani iznosi koji se potražuju s osnove računa za grijanje.

22.1. Uredbom o održavanju zgrada (''Narodne novine'' broj 64/1997) uređena su pitanja namjene sredstava zajedničke pričuve radi održavanja zgrada u suvlasništvu, pa je tako odredbom članka 2. iste, između ostalog određeno da sredstva zajedničke pričuve suvlasnici zgrade koriste za pokriće troškova redovitog održavanja i poboljšavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, dok je odredbom članka 3. iste određeno da se zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju, između ostalog, zajedničke instalacije centralnog grijanja i centralne pripreme tople vode do radijatorskog ventila odnosno ventila trošila u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade.

22.2. Dakle, zajednička pričuva bi se trošila na zajedničko održavanje i instalacije, a ne na proizvodnju i potrošnju energije (tako: rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1976/2016 od 7. srpnja 2016). Stoga ovaj sud drži da tužitelj s osnova doprinosa sredstava zajedničke pričuve ne može potraživati naknadu za uslugu grijanja.

23. Budući da je tuženica osporila sadržaj vjerodostojne isprave, tužitelj je bio dužan na temelju odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP, dokazati da je ovlašteni pružatelj usluge grijanja u predmetnoj zgradi, obrazložiti na koji način je određena cijena predmetne usluge, obračun iste, te da je predmetnu uslugu uopće isporučio tuženici u utuženom periodu.

24. Naime, kod priložene vjerodostojne isprave (list spisa 4), nije riječ o ispravama koje udovoljavaju uvjetima propisanim odredbom članka 230. stavka 1. i 2. ZPP za presumpciju istinitosti, već se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema pretpostavljenu dokaznu snagu, a to znači da je tužitelj bio dužan priložiti sve isprave iz kojih je proizašao utuženi iznos, kako bi tuženik mogao to provjeriti. Teret dokaza u tom slučaju je na tužitelju (v. odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž – 376/03 od 13. rujna 2005.).

25. Odredbom članka 221. a ZPP je propisano ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, sud će o postojanju činjenice zaključit primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26. Zaključno, ovaj sud drži da tužitelj nije dokazao da je isporučio predmetnu uslugu tuženici, niti njezinom pravnom predniku, niti je dokazao na osnovu čega je utvrdio cijenu iste, odnosno visinu utuženog potraživanja, pa je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP, najprije valjalo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi ukinuti za preostali iznos (koji je preostao nakon djelomičnog povlačenja tužbe) od 7.669,04 kuna s pripadajućim kamatama i potom tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti.

27. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

28. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u cit. rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (tako: presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

29. Tuženici zastupanoj po punomoćnici iz redova odvjetnika, kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova, koji su joj priznati primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i to za sastav prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti od 25. siječnja 2021. – 37,50 bodova (Tbr. 16. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 18. ožujka 2021. – 56,25 bodova (Tbr. 17. Tarife) i 3. svibnja 2022. – 75,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 15. lipnja 2021. - 75,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), žalbe od 20. siječnja 2022. protiv rješenja – 37,50 bodova (Tbr. 10. toč. 5. Tarife), podneska od 20. travnja 2022. – 18,75 bodova (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50.), uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42.), iznosi ukupno 3.750,00 kuna.

29.1. Nije joj priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude jer se ne radi o nužnom trošku. Također joj nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu (prigovor protiv rješenja o ovrsi) jer prema odredbi članka 4. točci 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11,112/12, 157/13, 110/15 i 118/18), obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (v. presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž – 2469/16 od 1. lipnja 2017.).

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 5. svibnja 2022.

Viši sudski savjetnik- specijalist

Sutkinja

Josip Dušević, v.r.

Jasna Baričević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po generalnoj punomoćnici,

2. Tuženici po punomoćnici.