REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Poslovni broj 25 Pr-118/2021-15

Kralja Tomislava 85A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. M. iz R., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u odvjetničkom društvu R. i kolege u Z., protiv tuženika C. Z. S. S. C., C., OIB ... koju zastupa zakonska zastupnica S. K. K., radi radno – materijalna davanja, nakon održane glavne i javne rasprave održane 7. travnja 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnika S. M. M., odvjetnice u C. i zakonske zastupnice tuženika, 5. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku C. Z. S. S. C., OIB ..., C., da isplati tužiteljici N. M. M., OIB ..., R., na ime razlike plaće za razdoblje od 1. ožujka 2016. godine pa do 31. siječnja 2017. godine bruto iznos od 5.546,15 kuna (pettisućapetstočetrdesetšest kuna i petnaest lipa), sa zateznom kamatom u dijelu neto iznosa, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to tekućom:

- za ožujak 2016. na iznos od 500,48 kune počev od 15. travnja 2016. do isplate,

- za travanj 2016. na iznos od 504,94 kune počev od 15. svibnja 2016. do isplate,

- za svibanj 2016. na iznos od 504,94 kune počev od 15. lipnja 2016. do isplate,

- za lipanj 2016. na iznos od 504,94 kune počev od 15. srpnja 2016. do isplate,

- za srpanj 2016. na iznos od 504,95 kune počev od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- za kolovoz 2016. na iznos od 504,94 kune počev od 15. rujna 2016. do isplate,

- za rujan 2016. na iznos od 504,94 kune počev od 15. listopada 2016. do isplate,

- za listopad 2016. na iznos od 504,94 kune počev od 15. studenog 2016. do isplate,

- za studeni 2016. na iznos od 504,94 kune počev od 15. prosinca 2016. do isplate,

- za prosinac 2016. na iznos od 498,06 kune počev od 15. siječnja 2017. do isplate,

- za siječanj 2017. na iznos od 508,05 kune počev od 15. veljače 2017. do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu u iznosu od 504,94 kune na ime razlike plaće za mjesec veljaču zajedno sa zateznom kamatom u dijelu neto iznosa, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.453,12 kuna (četiritisućečetiristopedesettri kune i dvanaest lipa) uvećan za zateznu kamatu koja teče od 5. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženika, a da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09.). Tužiteljica navodi da je 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno Vlada RH) i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije, 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (nastavno Dodatak sporazumu). Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu 2008. na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz članka III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje predstavljaju osnovu njezine tužbe. Izmjene i dopune dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Tužiteljica ističe da sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina, no zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14; dalje: ZR), primjena navedenih Izmjena i dopuna je istekla 26. siječnja 2017. Vlada RH i Sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. u vezi članka VII. Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Nadalje, 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su procjenom Državnog zavoda za statistiku 4. prosinca 2015. Tužiteljica naglašava da s obzirom da aritmetička sredina navedenih stopa realnog rasta BDP-a iznosi 2% te da je krajem studenog 2015. Ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, tužiteljica potražuje razliku isplaćene bruto plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. i bruto plaće koju je tuženik trebao isplatiti u bruto iznosu do 6.051,09 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni neto iznos neisplaćene razlike plaće, dok zadržava pravo na ostvarenje svih ugovorenih povećanja plaće i ostalih prava, a koja nisu predmet ove tužbe te potražuje trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da su za tuženika u cijelosti neobvezujuće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. budući da isti ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tuženika s time da ističe da isti nije potpisan po ugovornim stranama koje su sklopile osnovni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama 23. studenog 2006. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Budući da nisu ispunjeni uvjeti za uskladbu propisani člankom VII. istih. Navedeno iz razloga što sukladno navedenoj odredbi ako pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prošle godine bilježi negativan rast u nekom od razdoblja iz članka III. do V. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a. Navodi da kako prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP promatran na tromjesečnoj razini u odnosu na tromjesečno razdoblje prethodne godine bilježi 12 uzastopnih negativnih tromjesečja počevši od siječnja 2016. Smatra da se nisu ispunili uvjeti za povećanje osnovice. Nadalje, tuženik ističe da iz odredbe članka X. Izmjena i dopuna proizlazi da su iste sklopljene na razdoblje od 5 godina stoga iste ne bi obuhvatile razliku plaće u cijelom razdoblju. Također, tuženik osporava pravilnost obračuna zakonskih zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak sadržanih u bruto plaći u utuženom iznosu jer iste dospijevaju tek isplatom plaće. Konačno, tuženih ističe prigovor zastare. Valja naglasiti da je tuženik u odgovoru na tužbi osporio i visinu tužbenog zahtjeva, ali je na raspravi održanoj 7. travnja 2022. naveo da visina nije sporna.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u obračun razlike plaće (list 6 spisa), ugovor o radu (list 7 spisa), presliku osobne iskaznice (list 8 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (list 9-21 spisa), analizu kretanja BDP-a u periodu 2014- 2015. D. S., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo (list 22-68 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (list 69-71 spisa), Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (list 72-76 spisa), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (list 77-84 spisa), Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. (list 85-92 spisa), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. (list 93-95 spisa), Priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. (list 96-98 spisa), Procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. (list 99-104 spisa), Priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. (list 105-107 spisa), Procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. (list 108-114 spisa) i obračun razlike plaće za N. M. M. (list 165 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

6. Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika u predmetnom razdoblju i da mu je tuženik obračunao i isplatio plaće u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu plaće (obrazac IP1) koji su dostavljeni u spis.

7. Sporno je, je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te, podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili pak je ista odgođena te i prestala važiti budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma istekla 26. siječnja 2017. godine.

8. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva valja naglasiti da se radi o jednostavnoj matematici pa zbog toga nije trebalo provoditi financijsko vještačenje, a nije ga trebalo provoditi niti radi utvrđenja jesu li ostvarene pretpostavke za povećanje osnovice jer se radi o pravnom pitanju budući da službene podatke Državnog zavoda za statistiku o bruto domaćem proizvodu, naravno, ne osporava ni tuženik.

9. Iz sadržaja provedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika u predmetnom razdoblju i da joj je tuženik od veljače 2016. pa do siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao plaće po osnovici od 5.108,84 kune, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu plaće koje su dostavljene u spis,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u članak III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenuta Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s članak VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je visina osnovice u 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kn,

- da je među strankama nesporna visina zatražene razlike plaće u utuženom razdoblju.

10. Ovaj sud je prigovore tuženika ocijenio u potpunosti neosnovanim. Točno ističe tuženik da su Izmjene i dopune zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016. No, valja istaknuti da sukladno odredbi članka 199. stavka 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja 3 mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok važenja navedenih Izmjena je istekao tek s danom 26. siječnja 2017.

13. Ocjena je ovoga suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10.), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Navedeno svakako proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5, a u svezi s člankom VII. stavka 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

14. Iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da je Državni zavod za statistiku 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. godine ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015.g. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

15. Prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 194. stavka 1. ZR-a, prema kojem kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavka 1. ZR-a, prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

16. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., navodi se da nije sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, ocjena je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja tužiteljičino individualno pravo prema tuženiku kao njegovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu. Tuženikova obveza tužiteljici isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kuna temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom dana 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. proizlazi iz članka 8. stanka 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

17. Slijedom svega iznesenog, jasno je da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Pri tome se ističe da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio Državni zavod za statistiku, proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tome se odredba članka VII. stavka 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., obzirom da je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., da će tada Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. pa nadalje.

18. Stoga, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, odnosno da je tuženik tužiteljici u utuženom spornom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici sukladno odredbi Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama od 26. listopada 2011. Nadalje, uvidom u obračun razlike plaće utvrđeno da je da tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao manje na ime plaće u ukupnom iznosu od 6.051,09, budući da je tuženik plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune, a ne po osnovici od 5.415,37 kuna.

19. Djelomično je osnovan je tuženikov prigovor zastare budući je tužiteljica u tužbenom zahtjevu utužila razliku plaća za period od veljače 2016. do siječnja 2017. dok plaća za veljaču 2016. dospijeva 15. ožujka 2016. Obzirom na zastarni rok od 5 godina na potraživanje iz radnog odnosa prema odredbi članka 139. ZR-a zastara na prvo tužiteljičino potraživanje je nastupila 15. ožujka 2021., a kako je tužba podnesena 31. ožujka 2021. sva ostala predmetna potraživanja nisu u zastari.

20. U pravu je tuženik da sukladno odredbama iz članka 45. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13 – u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD–a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno odredbama iz članka 45. stavaka 4. i 5. ZPD–a te članka 61. stavaka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13 – u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ZPD–a te članaka 11., 12. i 15. Pravilnika o porezu, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima, a prema članku 16. ZPD–a i članku 18. Pravilnika o porezu te za neoporezivi dio dohotka – osobni odbitak iz članka 36. stavaka 1. i 2. ZPD–a. No valja naglasiti da je tužiteljica utužila predmetna potraživanja sa zateznom kamatom u dijelu neto iznosa stoga je tuženikovo upiranje bespredmetno.

21. U skladu s člankom 154. stavkom 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), a budući tužiteljica samo u neznatnom dijelu zahtjeva nije uspjela u sporu, sud je odlučio da joj tuženik nadoknadi parnične troškove. Naime, tijekom postupka tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik te je sud odmjerio potrebne troškove za vođenje parnice. Cijeneći članak 155. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015; dalje: Tarifa) sud je priznao potrebnim trošak sastava tužbe u visini 75 bodova sukladno Tbr.7.t.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 22. studenog 2021. i u visini 75 bodova sukladno Tbr.8.t.1. Tarife i trošak sastava podneska od 16. veljače 2022. u visini 18,75 bodova sukladno Tbr.8.t.3. Tarife te trošak zastupanja na ročištu 14. veljače 2022. i 4. travnja 2022. u visini 75 bodova za svako sukladno Tbr.9.t.1. Tarife. Konačno sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini 37,5 bodova sukladno Trb.9t.3. Tarife. Slijedom navedenog ukupni potrebni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznose 356.25 bodova, a što pomnoženo sa vrijednošću boda prema Tbr.50. Tarife iznosi 3.562,50 kuna. U skladu s Tbr.42. Tarife odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodatnu vrijednost (PDV 25%) što daje iznos od 890,62 kuna pa konačni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku iznose 4.453,12 kuna.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Crikvenici, 5. svibnja 2022.

Sutkinja

Kristina Pavelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.