Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 29 Gž-1239/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lidiji Jelavić, u pravnoj stvari tužitelja D. J. /OIB:…/, iz R., kojeg zastupa punomoćnica K. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., /OIB:…/, kojeg zastupaju J. G. i ostali odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7889/2019-22 od 25. ožujka 2022., nadnevka 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7889/2019-22 od 25. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.875,88 kn, preplaćen po osnovi promjenjive kamatne stope sa zateznim kamatama na pojedine dijelove glavnice kao u izreci presude i naknaditi mu troškove parničnog postupka u svoti od 4.900,00 kn sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2022., do isplate.

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga propisanih u članku 353. stavku 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u skladu sa navodima žalbe i zahtijeva trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike nastale po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu broj 628-50- 3571417 od 14. srpnja 2006., solemniziranog 18. srpnja 2006. od strane javnog bilježnika V. Š. u R., pod brojem OU-208/2006, temeljem kojeg je tužitelju odobren kredit sa rokom otplate od 84 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti 17.518,07 CHF prema srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF, važećem na dan korištenja kredita, koji je tužitelj otplatio 3. srpnja 2013., i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka sve sa zateznim kamatama.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn to se prema članku 458. stavku 1. ZPP, radi o sporu male vrijednosti. Prema članku 467. stavku 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. U stavku 2. članka 467. ZPP, propisano je da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. ZPP /prema kojem će drugostupanjski sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje ako smatra da radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom/.

6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u cijelosti, jer se žalbom pobija u cijelosti (članak 365. stavak 1. ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. ZPP.

7. Ispitivanjem presude ustanovljeno je da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi sud po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP. Tuženik se neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda nema bilo kakvih nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati.

8. Na činjenično stanje utvrđeno financijskim vještačenjem izvedenim po stalnom sudskom vještaku M. T. za V. T. d.o.o. /list 102-113 spisa/, prema kojem preplata kamata u anuitetima izraženo u kunama po mjesecima, koje je tužitelj preplatio stvarnom otplatom kredita u odnosu na iznose kamata koje bi platio da se od početka otplate pa do kraja primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa, iznosi 4.875,88 kn, sa kamatama na pojedine mjesečne iznose, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je presudom prihvaćen sa time usklađeni tužbeni zahtjev.

9. Naime, prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka

79/2007.,

(istovjetno članak 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP/2007. i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138.a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP/2007).

10. U smislu tih zakonskih odredbi ali i odredbe članak 502.c ZPP, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

11. Nadalje, kako su odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika u dijelu predmetnog Ugovora o kreditu od 14. srpnja 2006. /list 13- 16 spisa/, sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama. Tuženik ne navodi niti obrazlaže kojim bi se to jasnim i preciznim kriterijima rukovodio prilikom promjene kamatne stope, te u opisanim okolnostima neosnovano drži da se radi o nametanju fiksne zatezne kamate po sudu prvog stupnja koje da je nezakonito i protivno volji samih ugovornih stranaka.

12. I po ocjeni ovog suda, razlozi za promjenjivost kamatne stope, koje navodi tuženik ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, a niti se to može utvrditi iz sadržaja tuženikovih općih akata, a zbog čega je ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope nepoštena, kako je to u biti zaključio i sud prvog stupnja, a koja ocjena je između ostalog utemeljenje i na tumačenju mjerodavnih odredbi ZZP u duhu prava Europske unije (predmet Suda Europske unije broj C-472/10). Zbog toga su neosnovani navodi žalbe da bi sud pogrešno primijenio propise o zaštiti potrošača te pravo EU /pri čemu, suprotno navodima žalbe, nije od značaja što je kredit u cijelosti otplaćen s obzirom da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi/.

13. Prema tome, kako je otpala pravna osnova zbog ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika tako da je tuženik primio od tužitelja više po osnovi promjenjive kamatne stope 4.875,88 kn, to je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju isti iznos primjenom pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO/05) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO/05), s obzirom da je tuženik kao stjecatelj u opisanim okolnostima nepošten stjecatelj. Naime, u citiranom članku 1115. ZOO/05, propisan je opseg vraćanja tako da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Neosnovano je i ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare. Naime, 1. ožujka 2022., na stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljeno je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF te je zaključeno:

1. pravna shvaćanja izražena u presudi broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno članku 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/2007., kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu člankom 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/2005., kako je izmijenjen ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka ?“ Odgovor na ovo pitanje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“

3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).

Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog posla, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

15. S obzirom na navedene zaključke, nakon prekida zastare pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara predmetnih individualnih restitucijskih zahtjeva počela je teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe /13. lipnja 2014./, od kada do podnošenja predmetne tužbe /12. lipnja 2019./, nije protekao opći rok zastare od pet godina, s obzirom da za stjecanje bez osnove nije određen drugi rok zastare (članak 225. ZOO/05).

16. O troškovima parničnog postupka odlučeno je osnovom članka 154. stavka 1. ZPP prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tuženik je u cijelosti izgubio parnicu to je dužan tužitelju kao protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženik odluku o troškovima sadržanu u presudi pobija prije svega iz razloga jer pogrešno drži da je tužbeni zahtjev neosnovano prihvaćen. Nisu osnovani navodi žalbe kojima navodi da je pogrešno određena nagrada za zastupanje tužitelja na ročištu održanom 27. kolovoza 2020., jer suprotno navodima žalbe na tom se je ročištu raspravljalo o glavnoj stvari te je nagrada pravilno određena prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015.). Konačno pravilno su dosuđeni tužitelju i troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 200,00 kn i na presudu u iznosu od 200,00 kn, te je iz stanja spisa razvidno da su te pristojbe po tužitelju plaćene upravo u tim iznosima.

17. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se ista pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP).

18. S obzirom na neosnovanost žalbe, kao neosnovan je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP, točka II. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu 5. svibnja 2022.

Sutkinja:

Lidija Jelavić, v.r.