Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1366/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz R., OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. M. –Č., odvjetnici u R., protiv tuženice Ministarstvo Z., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanje na posao, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-118/2020-26 od 20. srpnja 2021., u sjednici vijeća 5. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-118/2020-26 od 20. srpnja 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetna tuženikova Obavijest o izvanrednom otkazu ugovora o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa od 28. veljače 2020. kao nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka, zahtjev za vraćanje tužitelja na njegovo radno mjesto upravnog referenta za prijavništvo i osobne isprave u Odjelu za prijavništvo i osobne isprave PU, sukladno Ugovoru od 1. listopada 2019. te da je tuženica dužna omogućiti tužitelju nastavak stručnog osposobljavanja u preostalom trajanju. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška dok je točkom 2. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.
6. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, ne postoji proturječnost između razloga presude, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude budući da je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a za što je naveo pravilne razloge.
8. Nadalje suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, budući da je prvostupanjski sud proveo iscrpan dokazni postupak, te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetna tuženikova Obavijest o izvanrednom otkazu Ugovora o stručnom osposobljavaju bez zasnivanja radnog odnosa od 28. veljače 2020., vraćanje tužitelja na radno mjesto upravnog referenta za prijavništvo i osobne isprave u Odjelu za prijavništvo i osobne isprave PU primorsko-goranske te za omogućavanje tužitelju nastavka stručnog osposobljavanja u preostalom trajanju.
10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
- da je između tuženice kao poslodavca i tužitelja kao polaznika 1. listopada 2019. sklopljen Ugovor o stručnom osposobljavanju za rad u trajanju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. prema kojem će tužitelj kao polaznik obavljati poslove upravnog referenta za prijavništvo i osobne isprave u Odjelu za prijavništvo i osobne isprave PU; da će tužitelj poslove obavljati uz mentoricu A. M., voditeljicu spomenutog Odjela,
- da je 2. listopada 2019. između Zavoda Z. i tuženice, kao poslodavca te tužitelja kao polaznika sklopljen Ugovor o sufinanciranju stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa kod tuženice u razdoblju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020.,
- da je čl. 9. tog Ugovora regulirano da se ugovor može raskinuti: 1) otkazom polaznika, 2) sporazumom poslodavca i polaznika, 3) jednostranim otkazom poslodavca pod uvjetom da za otkaz postoji opravdan razlog (izvanredni otkaz zbog skrivljenog ponašanja) i 4) jednostranim otkazom polaznika pod uvjetom da za otkaz postoji opravdan razlog (izvanredni otkaz zbog skrivljenog ponašanja),
- da je tuženica 25. veljače 2020. donijela obavijest o izvanrednom otkazu ugovora o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa kojom je obavijestila tužitelja da je tijekom njegova stručnog osposobljavanja kod tuženice utvrđeno da postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o stručnom osposobljavanju zbog skrivljenog ponašanja tužitelja te da se ugovor zaključen između stranaka i Zavoda 2. listopada 2019. raskida s danom 28. veljače 2020.,
- da je tužitelj pravovremeno protiv spomenute Obavijesti, 4. ožujka 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženica zaprimila 6. ožujka 2020. na koji nije odgovorila, da je tužitelj pravovremeno, nakon toga podnio predmetnu tužbu.
11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud se pozvao na odredbu čl. 59. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) te suprotno tužbenim navodima tužitelja te primjenom odredbe čl. 59. st. 4. ZR-a zaključio da se prema toj zakonskoj odredbi na osobu koja se stručno osposobljava za rad primjenjuju odredbe o radnim odnosima ovoga i drugih zakona osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanka ugovora o radu. Zaključio je da u konkretnom slučaju između tužitelja i tuženice nije sklopljen ugovor o radu, a isto tako da se ne primjenjuju niti odredbe ZR-a o prestanku ugovora o radu.
12. Dalje je zaključio da se prema odredbi čl. 9. Ugovora o sufinanciranju stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa sklopljenog između HZZ, tuženice kao poslodavca i tužitelja kao polaznika 22. listopada 2019. spomenuti ugovor može raskinuti između ostalog i jednostranim otkazom poslodavca pod uvjetom da za otkaz postoji opravdan razlog (izvanredni otkaz zbog skrivljenog ponašanja).
13. Ocjenom izvedenih dokaza, uvidom u priloženi program stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa kojeg je sačinila mentorica tužitelja A. M. sa sadržajem i opisom rada tužitelja, zatim saslušanjem svjedoka prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da su tužitelju povjereni svakodnevni, jednostavni poslovni koji se obavljaju u Odjelu za prijavništvo i osobne isprave u smislu upisa redovne pošte u popis akata, upis pripremljene pošte za otpremu u za to predviđene knjige, slaganje i arhiviranje određenih predmeta, slaganje kartoteke po abecednom redu, priprema izrađenih i dostavljenih osobnih iskaznica i putovnica za uručenje koje poslove polaznik (tužitelj) unatoč vremenu i danim uputama i dalje ne odrađuje samostalno, točno ni uredno; da nakon povjerenog mu posla ne iskazuje interes za rad niti obraća pažnju na dane upute slijedom čega svaki posao obavi neuspješno; da je i dalje vrlo razgovorljiv te pokazuje izniman interes za sve osim za povjereni posao, neprestano zapitkuje i pretražuje informacije po mobitelu, zabrinut je za svoj status i isplatu naknade što često verbalizira i telefonski komunicira s drugim službama kojim ponašanjem ometa službenice; vrlo često napušta radno mjesto te se različito zadržava a na upit gdje je bio odgovora da se prilikom obavljanja nekog posla putem zapričao i sl., više puta koristio je dnevni odmor više od 30 minuta radi obavljanja prihvatnih obveza koje nisu bile hitne prirode i neodgodive, da bez stalne pažnje i angažmana jedne osobe odjela nije u mogućnosti samostalno započeti ni dovršiti ni jedan posao što uglavnom nije moguće obzirom na konstantno nedovoljan broj službenika u odjelu, da je radi svega navedenog s tužiteljem više puta obavljen razgovor kojom prilikom mu je ukazano da ne zadovoljava u smislu djelotvornosti i učinkovitosti u obavljanju poslova kao ni u točnosti, preciznosti i u pouzdanosti u obavljanju poslova, da mu je ukazano da je nedovoljno odgovoran vezano za poštivanje radnog vremena i korištenje dnevnog odmora te prekomjerno korištenje mobilnog uređaja.
14. Prvostupanjski sud je ocjenom iskaza svjedokinje A. M., mentorice tužitelja, kao i ostalih svjedokinja-službenica u Odjelu za prijavništvo i osobne isprave PU zaključio da su svjedokinje u svojim iskazima u svemu potvrdile navode mentorice A. M. o načinu rada i o primjedbama na rad tužitelja navedenim u izvješću mentorice.
15. Zaključio je da sve opisane okolnosti predstavljaju opravdan razlog za otkaz (izvanredni otkaz zbog skrivljenog ponašanja) u smislu odredbe čl. 9. st. 1. toč. 3. Ugovora o sufinanciranju, da je tuženica kao poslodavac dokazala postojanje opravdanog razloga za otkaz pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7.t. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa).
16. Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, budući da proizlaze iz stanja u spisu i izvedenih dokaza koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, a koja žalbenim navodima tužitelja ni u čemu nisu dovedena u sumnju.
17. I prema shvaćanju ovog suda tuženica je dokazala da je opisani način na koji je tužitelj obavljao poslove tijekom stručnog osposobljavanja bio nezadovoljavajući ne pridržavajući se radne discipline i danih uputa mentorice te su ostvarene pretpostavke za otkaz u smislu citirane odredbe čl. 9. st. 1. toč. 3. Ugovora o sufinanciranju.
18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u konkretnom slučaju u primjenu ne dolaze odredbe ZR-a o prestanku Ugovora o radu, jer tužitelj Ugovor o radu u smislu odredbi ZR-a s tuženicom nije zaključio već Ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 59. st. 1. i 2. ZR-a pri čemu se na taj Ugovor sukladno odredbi čl. 59. st. 4. ZR-a odredbe o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanku Ugovora o radu ne primjenjuje, jer se ne radi o radnom odnosu.
19. Stoga, u primjenu ne dolazi niti odredba čl. 116. st. 1. ZR-a kojom je kao način prestanka ugovora o radu propisan izvanredni otkaz slijedom čega, žalbeni navodi, tužitelja o suprotnom nisu osnovani.
20. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7.t. 2. Tarife.
21. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 5. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić
