Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11682/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. K. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. K. B. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 28. rujna 2021., broj: 73. Pp J-496/2020-25, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. K. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.

Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. K. B. obvezan je naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 28. rujna 2021., broj: 73. Pp J-496/2020-25 proglašen je krivim okr. K. B. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana u iznosu 1.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. K. B. po braniteljici odvjetnici M. B. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbom se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona te povrijedio pravo okrivljenika na obranu, što je utjecalo na donošenje zakonite presude. Žalbom se tvrdi da je neistinito na zapisniku navedeno da se svjedokinja Đ. M. upućuje na sudski hodnik, obzirom da je svjedokinja cijelo vrijeme rasprave bila u sudnici, pogotovo tijekom davanja obrane okrivljenika te okrivljenik nije mogao nesmetano iznijeti svoju obranu, a iz čega proizlazi da je zapisnik sa ročišta od 16. lipnja 2021. nezakonito i neistinito sastavljen. Navodi se da je okrivljeniku predočena samo zadnja stranica zapisnika, da nije mogao pročitati njegov sadržaj, niti naknadno staviti primjedbe na isti, nije mu dan primjerak zapisnika. Nadalje, kako je okrivljenik neuka stranka, nije znao u kojem trenutku može predlagati dokazne prijedloge, sud ga to nije izričito upitao, a okrivljenik je ranije tijekom postupka iznio dokaze, što je sud u potpunosti zanemario.

6. Nije u pravu okrivljenik da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane. Prvenstveno, zbog promjene suca u ovom prekršajnom predmetu, postupak je počeo ponovno zakazivanjem glavne rasprave za 16. lipnja 2021., koja je, na zamolbu braniteljice okrivljenika, odgođena. Slijedeća glavna rasprava zakazana je za 28. rujna 2021., okrivljenik i oštećenica su pristupili, dok braniteljica okrivljenika nije pristupila, a svoj izostanak je opravdala te je glavna rasprava održana. Iz zapisnika o glavnoj raspravi ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju krivnja okrivljenika utvrđena na temelju dokaza izvedenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, okrivljeniku je bilo omogućeno pratiti postupak i sudjelovati u njemu. Iz zapisnika s glavne rasprave održane 28. rujna 2021. proizlazi da je toga dana prije nego što je ispitan okrivljenik ošt. Đ. M. upućena na sudski hodnik, budući će biti ispitana kao svjedok, ispitan je okrivljenik i iznio svoju obranu (posebno upitan naveo je da će obranu iznijeti bez branitelja) na način da je osporavao počinjenje prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret navodeći kako je između njega i izvanbračne supruge došlo do svađe, bez ružnih riječi i povišenih tonova, a nije primijenio ni fizičko nasilje. Nakon što je okrivljenik iznio obranu u sudnicu je pozvana ošt. Đ. M., koja je prihvatila blagodat nesvjedočenja, a pročitan je zapisnik o ispitivanju navedene svjedokinje pred policijom, kada se odrekla blagodati nesvjedočenja. Okrivljenik nije imao pitanja za svjedokinju, pročitani su materijalni dokazi na koje okrivljenik nije imao primjedbi, posebno pozvan od strane suda da iznese prijedloge za dopunu dokaznog postupka okrivljenik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga. Upravo iz zapisnika s glavne rasprave kojeg je okrivljenik uredno potpisao bez da je pritom prigovarao sadržaju zapisnika proizlazi kako je okrivljenik iscrpno iznio svoju obranu, nije imao pitanja za svjedokinju, niti dokaznih prijedloga, nije tražio čitanje zapisnika i nije stavio prigovor na isti. Iz sadržaja zapisnika od 28. rujna 2019. suprotno navodima žalbe, proizlazi da je zakonito i istinito sastavljen, nema elemenata koji bi ukazivali na nepravilnost istog i ne ostavlja nikakvu dvojbu u odnosu na njegovu vjerodostojnost.

7. U odnosu na navode žalbe kojima se navodi da je okrivljenik neuka stranka, ističe se da je još u obavijesti od 11. lipnja 2020., koja je okrivljeniku osobno uručena, pod t. 4. navedeno da okrivljenik ima pravo da se brani sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, ali da se zbog nedolaska branitelja na raspravu rasprava neće odgoditi. Okrivljenik je 10. lipnja 2021. u ovom postupku opunomoćio odvjetnicu M. B. da ga brani u postupku, prvostupanjski je su na zamolbu braniteljice odgodio raspravu 16. lipnja 2021., a na zapisnik glavne rasprave 28. rujna 2021. konstatirao da braniteljica nije pristupila i da je izostanak opravdan, a okrivljenik se, kako je već rečeno, očitovao da će obranu dati bez branitelja. Stoga, neosnovano se žalba poziva na neukost stranke i neznanje okrivljenika da se pitanje suda “imate li još što za reći“ odnosi na predlaganje dokaza, jer iz stanja spisa predmeta i zapisnika o glavnoj raspravi od 16. lipnja 2021., proizlazi suprotno, kako je i navedeno u prethodnom odjeljku ove presude.

8. Budući je postupak počeo ponovo, eventualni dokazi koje je okrivljenik predlagao u prethodnom postupku pred drugim sucem nisu od značaja, iako je, pregledom spisa predmeta, ovaj sud utvrdio da nisu istiniti navodi žalbe istaknuti u tom smjeru.

9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u žalbi ponovno opisuje inkriminirani događaj i ponavlja obranu danu pred sudom, navodeći da je takav iskaz dao i pred Centrom za socijalnu skrb Osijek 24. srpnja 2020. te kao dokaz navodi Izjavu danu pred Centrom. Žalbom se osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje činjenicom da fizički nije moguće rukom uhvatiti nekog sa stražnje strane te ga odgurnuti, a da je svjedokinja bila odgurnuta na kuhinjske police zasigurno bi to čula djeca koja su se nalazila u prostoru dnevnog boravka koji je otvoreno spojen s kuhinjom, zbog čega je okrivljenik ranije predložio da se saslušaju djeca putem Centra za socijalnu skrb. Nadalje, ističe se da je okrivljenik proglašen krivim da je uhvatio oštećenu rukama (a ne rukom) za vrat, što je u neskladu s izjavom svjedokinje. Budući se utvrđivanje odlučnih činjenica temelji isključivo na Zapisniku o ispitivanju svjedoka, a koji su nelogični, nemogući i neistiniti, po mišljenju žalbe, trebalo je primijeniti načelo in dubio pro reo.

9.1. Nije u pravu okrivljenik da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je svoju odluku o počinjenom prekršaju temeljio na obrani okrivljenika, iskazu svjedokinje ošt. Đ. M. na zapisniku pred policijom i materijalnim dokazima izvedenim u postupku. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje Đ. M. u II PP Osijek 11. lipnja 2021. vidljivo da je svjedokinja, izvanbračna supruga okrivljenika, koja uživa blagodat nesvjedočenja, ispitana u potpunosti s prethodnim upozorenjima u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08., upozorena je na blagodat nesvjedočenja, koju je svjedokinja otklonila, kao i da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Iz navedenih razloga iskaz svjedokinje Đ. M. u PP pravilno je sud koristio kao dokaz u postupku, bez obzira što je pred sudom kao izvanbračna supruga okrivljenika prihvatila blagodat nesvjedočenja. Svjedokinja je iskaz u policiji dala neposredno nakon kritičnog događaja, u 23,20 sati kritičnog dana, kada su sjećanja na događaj još bila svježa i neopterećena protekom vremena, a svjedokinja je okolnosno opisala događaj i teretila okrivljenika za tjelesno i psihičko nasilje. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje Đ. M. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9.2. U smislu čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji tjelesno nasilje je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Hvatanjem oštećenice rukama za vrat i odguravanjem od sebe okrivljenik je ostvario opisano tjelesno nasilje, pri čemu je irelevantno da li ju je uhvatio rukama ili rukom za vrat, budući navedena okolnost ne predstavlja odlučnu činjenicu navedenog prekršaja, a u izreci pobijane presude se ne utvrđuje se da bi oštećenicu gurnuo na kuhinjske police, pa su irelevantni žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru.

10. Kako je već rečeno, okrivljenik tijekom postupka nije predlagao nikakve dokaze, pa se prijedlog za ispitivanjem djece koja su, prema iskazu okrivljenika, nazočila događaju, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknut tek sada u žalbenom postupku, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao. Bez obzira na navedeno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dokaz ispitivanjem navedenih svjedoka je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njihovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.

10.1. Također, treba navesti da izjava K. B. pred djelatnicom Centra za socijalnu skrb Osijek od 13. kolovoza 2020. nije dokaz o prekršajnom djelu i počinitelju na kojem bi se mogla temeljiti presuda u prekršajnom postupku, već isprava koja potvrđuje da je takva radnja ispitivanja u upravnom postupku provedena. Sadržaj te isprave nije dokaz niti se može tijekom prekršajnog postupka predočavati, ali predstavlja izvor saznanja o tome treba li i na koje okolnosti K. B. neposredno ispitati na raspravi.

10.2. Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na oštećenicu koja je, kako navodi, prijavila ovo djelo kao odmazdu zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja, a imajući na umu i da su, prema izjavi okrivljenika, okrivljenik i oštećenica sada u dobrim odnosima i nastavili su zajednički život.

11. U odnosu na povredu materijalnog prekršajnog prava žalbom se ističe da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao donijeti oslobađajuću presudu. Neosnovano se u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti pravne standarde vezano uz primjenu načela in dubio pro reo. Naime, navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer očigledno da prvostupanjski sud, pravilno i osnovano, nije ostao ni u kakvoj dobije dvojbi o pravno relevantnim činjenicama koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta i nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa nije bilo potrebe da prvostupanjski sud primijeni navedeno pravilo. 12. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kn ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, koja je izrečena ispod propisane novčane kazne za predmetni prekršaj.

12.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za daljnjim ublažavanjem novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema podacima u spisu okrivljenik ostvaruje redovne prihode, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. svibnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.