Poslovni broj: 14 P-810/18-19

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz Z., V. J. 1, OIB: …, zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. Z., Z., N. t. 1, OIB: …, zastupan po B. D., a ovaj po punomoćnici I. Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 16. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice I. M., odvjetnice u Z. i punomoćnice tuženika I. Z., te objave 5. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. I. rođ. Š. iz Z., V. J. 1, OIB: … vlasnica čest. zem. 1001/2, 1001/15 i 1001/16 sve k.o. Diklo sve za cijelo slijedom čega se ima izvršiti upis prava vlasništva navedenih nekretnina na njezino ime za cijelo uz istovremeno brisanje društvenog vlasništva i brisanje upisanog prava korištenja G. Z. (O. Z.) sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku G. Z. da tužiteljici M. I. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.800,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M. I. u tužbi zaprimljenoj na ovaj sud 26. travnja 2018. navodi kako su čest. zem. 1001/2, 1001/15 i 1001/16 upisane u zk.ul. 3177 k.o. Diklo kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist O. Z. Kao posjednik na navedenim nekretninama upisana je tužiteljica. Nije sporno da je G. Z. pravni slijednik bivše O. Z.. Tužiteljica je sporne nekretnine stekla nasljeđivanjem od svog pokojnog oca M. Š. pok. M. po rješenju o nasljeđivanju O-261/11. Sporne nekretnine bile su u vlasništvu veleposjedničke obitelji S. (S.) da bi naknadno prešle u Društveno vlasništvo, a nakon toga je izvršen upis prava korištenja u korist O. Z. Kmetsko pravo na istima bilo je upisano na G. I. pok. M. i G. N. pok. M. svakog za po ½ dijela. Prema povijesti posjedovanja iste su se od 1920. godine vodile u posjedu obitelji S., da bi revizijom 1955. došlo do upisa posjeda naime M. A. p. I. i M. Š. p. A.. Revizijom iz 1974. kao posjednik se upisuje Š. M. p. M. (otac tužiteljice). Majka prednika tužiteljice M. Š. je bila M.-M. Š. rođ. G. iz obitelji G. Ista je preminula 1957., a kada je rođenja tužiteljica ne zna. Njen otac je rođen 1918. pa se drži da je ona rođena krajem 19. stoljeća. Ista je prilikom udalje dobila sporne nekretnine u "dotu" i "donijela ih" u obitelj Š. (obitelj tužiteljice). Radilo se o poljoprivrednom zemljištu na kojem su se sadile razne kulture i koje je obrađivalo negdje do 60-tih godina 20. stoljeća. Veleposjednicima iz obitelji S. davao se dohodak, a isti se prestao davati negdje prije početka II. Svjetskog rata. Sporne nekretnine su obrađivali baka i djed tužiteljice te njezin otac. Ista je u nesmetanom posjedu i vlasništvu osobno i putem svojih pravnih prednika više od 130 godina. Slijedom iznesenoga, tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik G. Z. u odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovaj sud 18. svibnja 2018. navodi da se protivi tužbenom zahtjevu jer je isti u cijelosti neosnovan. Ističe da nije od značaja da je ovo agrarna zemlja, već je od utjecaja da li su prednici tužiteljice bili u agrarnom odnosu. Iz povijesti posjedovanja slijedi da nisu bili ni u posjedu u vrijeme koje je potrebito da bi se istoj utvrdilo pravo vlasništva. Nadalje, uz tužbu ne prileži pravomoćno rješenje koje se odnosi na razrješenje odnosa tzv. starog agrara po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije i Hrvatskog primorja od 19. listopada 1930., a niti rješenje koje se odnosi na postupak agrarne reforme i kolonizacije vršene poslije drugog svjetskog rata po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže sudu da donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanje: zk. izvatka iz zemljišne knjige na dan 3. travnja 2018. (l.s. 3-4), prijepisa posjedovnog lista od 4. travnja 2018. (l.s. 5), izvoda iz katastarskog plana od 28. siječnja 2015. (l.s. 6), rješenja o nasljeđivanju od 22. ožujka 2011. poslovni broj O-261/11 (l.s. 7-9), povijesti upisa od 7. lipnja 2013. (l.s. 10-13) i povijesti posjedovanja od 7. studenog 2011. (l.s. 14-16), te je saslušan svjedok Ž. G. (l.s. 28-29).

3. Iz zk. izvatka (l.s. 3-4) proizlazi da su predmetne nekretnine, oznake čest. zem. 1001/2, oranica površine 583 m2, čest. zem. 1001/15 pašnjak površine 106 m2 i čest. zem. 1001/16 pašnjak površine 100 m2, upisane u zk. ul. 3177 upisane u zk. ul. 3177 k.o. Diklo u korist društvenog vlasništva s korištenje O. Z.

3.1. Prema prijepisu posjedovnog lista od 4. travnja 2018. (l.s. 5) proizlazi da je posjednicom upisana M. I. za cijelo na svim utuženim nekretninama.

3.2. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju od 22. ožujka 2011. poslovni broj O- 261/11 (l.s. 7-9) proizlazi da je iza pok. M. Š. pok. M. na predmetnim nekretninama nasljednicom proglašena kćerka ostavitelja M. I. za cijelo, temeljem oporuke ostavitelja dok su njezinim sunasljednicima M. Š., R. B., J. Č. i Ž. Š. pripale druge nekretnine.

3.3. Iz povijesti zemljišno-knjižnog upisa od 7. lipnja 2013. (l.s. 10-13) proizlazi da su predmetne nekretnine bile vlasništvo veleposjedničke obitelji S., te da je pod upisom u C listu pod brojem 18. na temelju zapisnika broj 159 izvida preuzetih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu Diklo Kožino i zadnjeg tvarnog posjeda upisano kmetsko pravo G. I. pok. M. i G. N. pok. M. svakog za ½ dijela. Kod upisanog kmetskog prava se navodi da je uvjet da obrađivač mora obrađivati zemlju kao dobar i pošten težak da se pridrži ¾ godišnjeg prihoda, da raspolaže za života i poslije smrti kmetskim pravima, te da se dade naknaditi razmjerno vrijednost poboljšica u slučaju izgona sa zemlji, što bi vlasnik mogao učiniti jedino radi netočnosti davanja godišnjeg dohotka ili s drugih ozbiljnih i važnih razloga da preda ¼ godišnjeg prihoda kao dohodak vlasniku i to u mast u porat, masline u mlin, ostalo na guvnu vlasnika u Diklo o svom trošku, te da naknadi vlasniku porez na zemlju prema prihodu koji vuče. Nadalje se navodi upis u C listu pod rednim brojem 33. od 4. studenog 1958. pod Z-2276/58 kojim se na osnovu čl. 1. i 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije (NN 111/47) uknjižuje brisanje kmetskih prava pod C-18. Na koncu, u C listu pod rednim brojem 38. je na osnovu čl. 1. Sporazuma između SFRJ i Talijanske republike od 3. srpnja 1965. i Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća, uknjiženo pravo korištenja nekretnina u A listu u korist: O. Z.

3.4. Iz povijesti posjedovanja od 7. studenog 2011. (l.s. 14-16) proizlazi da je pregledom najstarijih podataka kojima se raspolaže za Puntamiku, kat. općinu kojoj je čest. 1001/2, matična i čest. /15 i /16, do osnivanja k.o. Diklo 1964. godine i pripadala, da je ista od 1920. godine sve do I. revizije 1955. godine bila upisana u posjedovnom listu 145 u korist posjednika S. M. fio L., pa potom njegovih nasljednika. Potom je I. revizijom ove katastarske općine 1955. godine čest. 1001/2 upisana u posjedovnim listovima M. A. pok. I. i M. Š. pok. A. Prilikom nove revizije k.o. Diklo 1974. godine dolazi do formiranja 1001/15 površine 106 m2 i 1001/16 površine 100 m2 i revizijom po izmjeri, uključujući i česticu 1001/2 u površini 1297 m2 se sve navedene nekretnine upisuju posjedom Š. M. pok. M., a potom nije bilo nikakvih izmjena.

3.5. Svjedok Ž. G. navodi (l.s. 28-29) saslušan 24. rujna 2018. navodi da se taj predio Dikla zove Dražnice. Tužiteljica M. I. je te parcele je naslijedila od svog pokojnog oca koji se zvao M. Š., koji je preminuo prije negdje 4 do 5 godina. Ne zna detalje diobe, ali zna da je ova nekretnina pripala tužiteljici u diobi sa sestrama i bratom Ž. Š.. Posjed tužiteljice je duguljastog oblika na potezu sjever-jug, kao i ostale parcele na tom dijelu. Tu parcelu je obrađivao otac tužiteljice i tamo imao stabla višnji maraške, a M. bi imao 100-tinjak godina da je živ. Otac tužiteljice M. je tu nekretninu dobio u diobi sa svojom braćom, a njegova braća su se zvali J., A., M. i S., dok sestre nisu ništa uzele. Nikada nije bilo sporova unutar obitelji Š. G. Z. nema u tom nizu parcela nekretninu u svom vlasništvu. To dikljansko polje seže do Kožina i to zemljište je bilo u kmetskim posjedima. Tamo je bilo prezime veleposjednika S., pa su i predmetne čestice bile u tom režimu agrara gdje je nakon II. Svjetskog rata zemljište prešlo u vlasništvo obrađivača. Davao se dohodak, a po priči oca i majke su oni to u selu zvali „dodak“ i uvijek se govorilo "gospodinu dati ono što je njegovo". Blizu njegove kuće je postojala osmatračnica na visini 3 kata i tamo bi predradnik veleposjednika promatrao branje ljetine u doba agrara jer je onaj koji je brao ljetinu trebao o tome obavijestiti "gospodina" da će biti berba kako bi se vidjelo da li se daje dohodak u mjeri u kojoj je potrebno. Što se tiče kmetova zna po pričama da su bili iz obitelji G.

4. Tužiteljica M. I. tužbom traži utvrđenje da je vlasnica predmetnih nekretnina oznake čest. zem. 1001/2, 1001/15 i 1001/16 sve k.o. Diklo koje vlasništvo temelji na činjenici da je stečeno nesmetanim posjedovanjem u trajanju od 130 godina računajući posjed njezinih prednika, a pri čemu navodi i da su njezini prednici za te nekretnine davali dohodak veleposjednicima S. obzirom. Njezina baka M.-M. Š. rođ. G. rođena krajem 19. stoljeća je bila iz obitelji obrađivača-kmetova prezimena G. i ove nekretnine je donijela kao miraz (u dotu) u obitelj Š.

5. Imajući u vidu činjeničnu osnovu tužbe o stjecanju prava vlasništva razrješenjem agrarnih odnosa, ali i dosjelošću s obzirom na dugotrajni posjed valja navesti da je Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. ("Službene novine" broj: 279 od 04. prosinca 1930.) na tom području došlo do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera. Prijašnjim vlasnicima zemljišta koje je prešlo u vlasništvo obrađivača priznato je pravo na odštetu čija je visina ovisila o dužini trajanja zakupnog (težačkog odnosa).

5.1. Težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu navedenog Zakona konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. ("Narodne novine" broj: 138/46 i 111/47). Prema čl. 1. toga Zakona ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača.

6. Tako je i u konkretnom slučaju temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije (NN 111/47) pod C-18 u zemljišnoj knjizi uknjiženo brisanje kmetskih prava sa G. I. pok. M. i G. N. pok. M. u odnosu na predmetne nekretnine, kako to proizlazi iz povijesti zk. upisa.

6.1. Dakle, nakon ukidanja kmetskih odnosa predmetna zemljišta prestaju biti zemljišta na kojima postoje kmetski odnosi i kmetska prava, te postaju zemljišta na kojem se može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ koji je tada bio na snazi, kao i svim zakonima koji su doneseni nakon njega.

7. Sud vjeruje iskazu svjedoka Ž. G. obzirom da je isti dan uvjerljivo i sukladno ostalim provedenim dokazima.

8. Tako sud vjeruje svjedoku Ž. G. kada navodi da je tužiteljica M. I. te parcele naslijedila od svog pokojnog oca koji se zvao M. Š., koji bi imao 100-tinjak godina da je živ, te da je otac tužiteljice M. predmetne nekretnine stekao od svoga oca M. i u diobi s braćom J., A., M. i S. Takve tvrdnje svjedoka su potkrijepljene i rješenjem o nasljeđivanju od 22. ožujka 2011. poslovni broj O-261/11 iza smrti M. Š. (l.s. 7-9), kao i upisom u katastru nekretnina oca tužiteljice M. Š. kao posjednika revizijom u novoj izmjeri 1974. godine (l.s. 14).

7. U spisu ne postoji podatak na koji način je razriješeno kmetsko pravo koje je nedvojbeno bilo upisano u korist prednika tužiteljice iz obitelji obrađivača prezimena G., no iz činjenice da se prema podacima iz katastra ove nekretnine 1955. godine upisuju u korist fizičkih osoba, te da je otac tužiteljice M. Š. pok. M. upisan posjednikom u katastru nekretnina revizijom po novoj izmjeri 1974. godine, te da su predmetne nekretnine navedene u rješenju o nasljeđivanju iza njegove smrti kao izvanknjižno vlasništvo, zaključiti je da su istinite tvrdnje tužiteljice da je njezina baka M.-M. Š. rođ. G. bila iz obitelji obrađivača i predmetne nekretnine je donijela u miraz. Kada se navedeno utvrđenje suda poveže sa navodima svjedoka Ž. G. da je tužiteljica stekla predmetne nekretnine od svoga oca M., a ovaj od svoga oca M. i u diobi s braćom J., A., M. i S., proizlazi da su prednici tužiteljice bili u neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina znatno prije formalnog upisa njezinog oca M. Š. u katastru nekretnina 1974. godine, te da je do stupanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. isteklo potrebno vrijeme dosjedanja na nekretnini od 40 godina.

8. Prema odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, protekom 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 2. ZV-a.

8.1. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

8.2. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (T. protiv Hrvatske, J. protiv Hrvatske, R. i drugi protiv Hrvatske i G. protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

9. Sukladno svemu naprijed iznesenom, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio neprekinuti pravni slijed izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva što govori u prilog mirnom posjedu tužiteljice osobno i putem prednika te da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba pa je tužiteljica M. I. osobno stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću temeljem čl. 159. st. 4. ZV-a. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao u točki I. izreke ove presude.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12), te je tužiteljici priznat trošak pristupa na ročište od 16. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), što uz troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 800,00 kn, tako da ukupni priznati parnični trošak tužiteljice iznosi 1.800,00 kn.

U Zadru, 5. svibnja 2022.

Sutkinja

Maja Ivković, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćnici

- Tuženiku osobno