Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž -435/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: ... iz S. Đ., zastupanog po punomoćniku P. C., odvjetniku iz Đ., protiv tuženice R. H., OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-338/2021-8 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-338/2021- 8 od 22. ožujka 2022. u toč. I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. Š. koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj I. Š., S. Đ., OIB: ..., stekao dosjelošću pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Đakovu, zk.ul. 1519, k.o. S. Đ., zk.č.br. 2050, u naravi oranica Z., površine 13 949 m², što je tuženica R. H., OIB: ..., dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši upis tužiteljevog prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti, uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena tuženice, sve u roku od 15 dana."

II Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u troškovima postupka u toč. II. izreke i u tom dijelu sudi:

Dužan je tužitelj I. Š. naknaditi tuženici R. H. sveukupni parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

III Dužan je tužitelj I. Š. naknaditi tuženici R. H. trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj I. Š., S. Đ., OIB: ..., stekao dosjelošću pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Đakovu, zk.ul. 1519, k.o. S. Đ., zk.č.br. 2050, u naravi oranica Z., površine 13949 m2, što je tuženica R. H., OIB: ..., dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši upis tužiteljevog prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti, uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena tuženice, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici R. H., OIB: ... da tužitelju I. Š., S. Đ., OIB: ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznos od 7.475,00 kn, zajedno s pripadajućim iznosom zateznih kamata tekućim od dana donošenja presude, tj. od 22. ožujka 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da nitko od prednika tužitelja nije bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine, što znači da ni sam tužitelj istu nije mogao steći kupoprodajom, jer nisu bili ispunjeni uvjeti potrebni za stjecanje nekretnine na temelju pravnog posla, jer je bio potreban valjani titulus ili naslov stjecanja i valjani modus, odnosno način stjecanja. Prijenos posjeda koji je evidentiran u katastarskom operatu nije dokaz o prijenosu vlasništva. Iz povijesti promjena Ureda za katastar Osijek, Odjela za katastar nekretnina Đakovo od 1. srpnja 2021. vidljivo je da je prednik tužitelja, otac J. Š. bio evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine. Tužitelj nema zakonit, a ni pošten posjed sporne nekretnine, jer nema valjani pravni temelj posjedovanja. Ukoliko su tužitelj i njegovi prednici pošteni posjednici, potrebno je vrijeme dosjelosti od 40 godina za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine. Tužitelj je nepošteni posjednik od 21. travnja 2010. kada je izvršeno preoblikovanje zemljišne knjige za k.o. S. i kao posjednik je upisana R. H. na novoformiranoj čestici označenoj kao čest.zem. 2050, oranica Z. sa 13 949 m². Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi zauzeo stav da je tužitelj spornu nekretninu stekao dosjelošću, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 388. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ne uzimajući u obzir st. 4. istog članka kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, a predmetna je bila u društvenom vlasništvu na taj dan, kao i za stjecanje stvarnih prava na takvim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Do 1974. dosjelošću su se mogla stjecati samo prava korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu, a ne i pravo vlasništva. S obzirom da je stupanjem na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1. veljače 1980. na temelju odredbe čl. 29. tog Zakona bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, pogrešan je stav suda prvog stupnja da je tužitelj putem svojih pravnih prednika u poštenom, zakonitom i istinitom posjedu sporne nekretnine, jer je tijekom postupka utvrđeno suprotno. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženice naveo da u postupku i ne tvrdi da je prijepornu nekretninu njegov prednik stekao kupoprodajom, već je dobivena u zamjenu od P.-a Đ. u postupku komasacije, koja zamjena nikada nije bila provedena u gruntovnici. Njegov je pravni prednik, otac, J./J. Š. bio u posjedu nekretnine još od 1970. i za života mu je dao da je gospodarski iskorištava, što je nastavio činiti i nakon smrti oca. Predmetni postupak se i vodi zato što nema isprave podobne za upis prava vlasništva, ali je zbog činjenice dugotrajnog samostalnog i neprekinutog posjedovanja stekao pravo vlasništva na drugom pravnom temelju. Čak i da je 2010. njegov posjed postao nepošten, na njegovoj strani su se već tada ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer su pravni prednici tužitelja u posjedu nekretnine još od 1970., odnosno u neprekinutom razdoblju od 40 godina do 2010. Tuženica nije nikada tražila predaju u posjed, a ni poduzimala pravne radnje kojima bi saznao da mu ne pripada pravo na posjed. Nije sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, pa nije mogao postati nepošteni posjednik. Nejasno je zašto tuženica smatra kako svjedoci ne mogu biti korišteni kao dokaz o stjecanju prava vlasništva, jer osobe koje su neke činjenice neposredno opažale, o tim činjenicama mogu posvjedočiti. Predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva čest.zem. 2050 upisane u zk.ul. 1519 k.o. S. Đ., u naravi oranice Z. u površini od 13 949 m², što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice.

7. Tužitelj, tvrdi da su vlasništvo te nekretnine stekli njegovi prednici pok. majka F. i pok. J. Š., koji su je počeli obrađivati 1971., kada su je dobili zamjenom od P.-a Đ. u postupku komasacije, da bi je nakon toga nastavio posjedovati i obrađivati zajedno s roditeljima s kojima je do njihove smrti živio u zajedničkom domaćinstvu.

8. Tuženica je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticala da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, s obzirom da nije dokazao na temelju koje je pravne osnove i kada ušao u posjed predmetne nekretnine, te da istu nije mogao steći dosjelošću posjedovanjem kroz vrijeme od 40 godina, jer se od 2010. nalazi u nepoštenom posjedu, budući je Zapisnikom Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku kao vlasnica predmetne nekretnine upisana R. H.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud prvog stupnja je isti prihvatio, jer je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka zaključio da su se ispunili uvjeti iz čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) kojima je propisano da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu R. H. stječe je u vlasništvo protekom roka od 40 godina, ako je njegov posjed barem pošten i ako je trajao neprekinuto cijelo to razdoblje.

10. Sud prvog stupnja prihvaća tvrdnju tužitelja da je u samostalnom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika još od 1970.-tih godina, što proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka.

11. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takav zaključak suda prvog stupnja je pogrešan i u suprotnosti s dokazima izvedenim tijekom postupka.

12. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik mora biti sposoban vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP).

13. Odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (st. 3.).

14. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve pozitivne kvalitete potrebne za redovnu dosjelost, ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili je mogao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne.

15. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da je nekretnina oznake čest.zem. 2052 upisana u zk.ul. 1519 k.o. S. Đ. nastala preoblikovanjem zemljišne knjige za katastarsku općinu S. Đ., te odgovara staroj katastarskoj čestici oznake čest.zem. 753/1 upisane u zk.ul. 1461 iste k.o., što proizlazi iz Zapisnika zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku od 21. travnja 2010. (l.s. 16),

- da je kao posjednik predmetne nekretnine oznake čest.zem. 753/1 k.o. S. Đ. bio upisan J. Š. od 1987. "kada je k.o. S. Đ. evidentirala stvarne posjednike na terenu" u postupku revizije, kako to proizlazi iz Povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Đakovo od 1. srpnja 2021.(l.s. 14),

- da je P. Đ. 1971. godine s prednicom tužitelja, njegovom majkom F. Š. izvršio zamjenu nekretnina u k.o. P. i to onih taksativno navedenih u Potvrdi Imovinsko zemljišne službe P. Đ. od 20. studenog 1971. (l.s. 20), prema kojem predmetna nekretnina (čest.zem. 753/1 k.o. S. Đ.) nije navedena u tom dokumentu i

- da je predmetna nekretnina na dan 8. listopada 1991. bila upisana kao društveno vlasništvo.

16. Pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću posjed stjecatelja mora trajati zakonom propisano vrijeme, a kada su predmet stjecanja nekretnine, tada je kod kvalificiranog posjeda propisano vrijeme posjedovanja od 10 godina, a kod poštenog posjeda (ali ne i kumulativno istinitog i zakonitog) propisano je vrijeme posjedovanja u trajanju od 20 godina (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP).

17. Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba i to Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže sa sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, posjednik nekretnina u vlasništvu navedenih osoba steći će ih nakon 20 godina posjedovanja, ako mu je posjed kvalificiran, zakonit i istinit, odnosno nakon 40 godina poštenog, samostalnog i neprekidnog posjeda.

18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom čl. 388. st. 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je slijedeće shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: G. protiv H. po zahtjevu broj 32457/05, T. protiv H. po zahtjevu H. broj 35298/04, R. i dr. protiv H. po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

21.1. Posjed tužitelja nije zakonit, jer u postupku nije dokazao da ima valjani pravni temelj posjedovanja, jer nema dokaza da je istu nekretninu stekao zamjenom od P.-a Đ. u postupku komasacije. Isto tako nema dokaza o nepoštenju posjeda tužitelja, jer nekretnina nije pribavljena silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a poštenje posjeda se presumira.

22. Iz dokaza izvedenih u postupku pred sudom prvog stupnja proizlazi da je u konkretnom slučaju posjed tužitelja putem njegovih pravnih prednika, oca J./J. Š. i osobno tužitelja trajao od 1971., jer su to potvrdili saslušani svjedoci M. F. i M. Š. (l.s. 41), odnosno od 1987. kada je otac tužitelja evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine. Međutim, od tog vremena pa do 17. studenog 1999. kada je objavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-58/1997, U-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 - "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP nije proteklo vrijeme od 40 godina samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja, niti je od tog vremena protekao rok od 40 godina do podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. st. 4. ZVDSP kada je pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Naime, u smislu izraženih pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu odlučne su činjenice neprekinutog posjeda određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP ukinute spomenutom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe, s obzirom na stečena subjektivna građanska prava, a koje se pretpostavke u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarile.

24. Stoga je žalba tuženice osnovana.

25. Na osnovi iznesenog, trebalo je, po čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci, u toč. I i II ove drugostupanjske presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Tuženici je, s obzirom na uspjeh u sporu po čl. 154. st. 1. u svezi čl. 163. ZPP priznat slijedeći parnični trošak: sastava odgovora na tužbu, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima od 19. siječnja i 1. ožujka 2022., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 10,00 kn čini sveukupni trošak tuženice u iznosu od 3.000,00 kn.

26.1. Tuženici je u toč. III izreke ove drugostupanjske presude priznat i trošak žalbenog postupka koji se odnosi na sastav žalbe, sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife i to u iznosu od 1.250,00 kn.

U Zadru, 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.