Broj: Ppž-3542/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Z. K., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Prve policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2021., broj: Pp J-5974/2021, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Prve policijske postaje Rijeka, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2021., broj: Pp J-5974/2021, okr. Z. K. je, na temelju članka 182. točke 1. u vezi sa člankom 24.a Prekršajnog zakona Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
4.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude, odlomka 36.3., proizlazi da se prvostupanjski sud prilikom zaključivanja da se u konkretnom slučaju radi o institutu beznačajnog djela rukovodio okolnošću da okrivljenik nije prekršajno osuđivan, da boluje od psihičkih poremećaja od kojih se i liječi, da je odlikovan spomenicom Domovinskog rata, pobude iz kojih je prekršaj počinjen odnosno ukupnost osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, da su se odnosi između okrivljenika i žrtve stabilizirali, da je nadležni sud odlučio o načinu viđanja djeteta okrivljenika i žrtve, da je okrivljenik svjestan da nije ispravno postupao kada je okrivljenicu tempore criminis uznemiravao te činjenicu da se radi o izrazito kompleksnim odnosima dvoje ljudi, kompleksnih ličnosti i kompleksnih životnih stilova, a koji su, između ostalog, i radi takvih odnosa trpili psihičke smetnje odnosno poremećaje, kao i njihovo zajedničko dijete E. K. te da su svi troje u tretmanima kod psihijatra te da se liječe, odnosno redovito kontroliraju te redovito uzimaju ordinirane medikamente.
4.2. Naime, odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona je propisano; „Nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.“.
4.3. Imajući u vidu citiranu odredbu, ističe se da je za zaključak da se radi o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno ostvarenje kumulativno dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom (objektivni element) i odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja (subjektivni element).
4.4. U konkretnom slučaju, objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog prekršaja, količina protupravnog postupanja okrivljenika koja se očituje u grubom vrijeđanju izvanbračne supruge te verbalnom napadu iste oko zdravstvenog stanja zajedničkom djeteta ispred radnog mjesta žrtve A. S., kao psihičkom obliku nasilja koje je kod iste izazvalo uznemirenost, nikako ne ukazuju na neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom pa time nisu niti ispunjene objektivne okolnosti koje bi ukazivale na zaključak da se radi o beznačajnom djelu.
4.5. Nasuprot naprijed navedenom, okolnosti koje prvostupanjski sud obrazlaže u odlomku 36.3. obrazloženja pobijane presude, a koje su navedene i u odlomku 4.1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, eventualno bi se mogle procjenjivati kroz subjektivni element od kojeg ovisi procjena da li se radi o beznačajnosti djela, ali pod uvjetom da je kumulativno ispunjen objektivni element, što je obrazloženo u odlomku 4.3. ove drugostupanjske odluke, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno pa se navedene okolnosti mogu razmatrati jedino kao okolnosti od kojih ovisi vrsta i mjera kazne koja će se primijeniti, a koje su propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona, na što osnovano ukazuje tužitelj.
5. S tim u vezi, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da bi se radilo o beznačajnom djelu iako nije ispunjen objektivni element beznačajnosti djela.
6. Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti, imajući pritom u vidu okolnosti od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava na koju mu je ukazano u ovoj odluci.
8. Stoga je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 5. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
