REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 10 Povrv-439/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja U. C. N. d.o.o., M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz V., protiv tuženika S. d.o.o. T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnica iz M., radi isplate, (v.p.s. 17.051,00 kuna), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2022. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 5. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika I. K. iz V., poslovni broj Ovrv-157/2021 od 24. ožujka 2021. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 17.051,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a koja kamata teče na taj iznos od 12. veljače 2021. pa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 1.537,50 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od 24. ožujka 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.021,00 kn.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenom javnom bilježniku I. K. iz V.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika I. K. iz V. poslovni broj Ovrv-157/2021 od 24. ožujka 2021. pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj 10 Povrv-439/2021 od 2. rujna 2021. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik je isto u cijelosti osporio navodeći da u razdoblju navedenih potraživanja ovrhovoditelj sada tužitelj nije imao aktivnu legitimaciju, a istu da nema ni danas. Tužitelj da nije ovlašten za upravljanje, jer da nije izglasan sukladno Zakonu o vlasništvu zbog nepostojanja međuvlasničkog ugovora kojeg bi potpisao dovoljan broj stanara. Navodi da je nejasno po kojem cjeniku se naplaćivalo i tko je donio odluku da se te usluge koriste i po toj cijeni naplaćuju. Tužitelj da nije poštivao proceduru biranja zakonitog upravitelja stanara. Iako tvrdi da posjeduje listu koja sadrži popise suradnika koji su potpisali međuvlasnički ugovor, ona da nije dostatna da bi upravitelj bio zakonski legitimiran, iz razloga što odluke koje proizlaze između vlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, što da u konkretnom predmetu nije slučaj iz razloga što 33 potpisana suvlasnika u svom vlasništvu drže ukupno 1729,21 m[2] (što da je vidljivo iz same liste u kojoj su potpisani i u kojoj su u kvadratnoj površini navedeni njihovi vlasnički udjeli), a ukupan broj m[2] u centru da iznosi 5617,63 m što da nije niti približno dostatno za potrebnu polovicu suvlasničkih udjela da bi upravitelj imao legitimaciju za upravljanje zgradom. U ugovoru da je predviđeno postojanje dva IBAN računa za plaćanje, jedan za sredstva pričuve a jedan za održavanje PTC, a što da nije u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer da troškovi objekta ulaze u troškove koji se namjenski pokrivaju iz sredstava zajedničke pričuve, a u svrhu održavanja i poboljšanja nekretnine, te da se u svrhu istoga po zakonu osniva 1, a ne dva računa kako stoji u članku 90. stavak 1. i stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa da postojanje 2 računa protuzakonito i stavljanje protuzakonitih odredbi u ugovor da isti čini protuzakonitim jer je protivan prisilnim propisima. Uplaćeni novac na dva odvojena računa da je imovina svih stanara, a ne upravitelja, te u ovom slučaju da se naplata troškova održavanja objekta znatnim dijelom umjesto na zajednički račun objekta odvijala na način da bi se uplate vršile na posebne račune društva uslužni centar N. d.o.o. Suvlasnicima prodajno trgovačkog centra "S. N." da je potpuno nepoznat način i svrha korištenja uplaćenih sredstava, kao i ukupan iznos pričuve koji se nalazi na računu objekta, a što je po članku 4. stavak 3. Ugovora o održavanju i upravljanju poslovno-trgovačkim centrom S. N. sklopljen 20. veljače 2004. između kućnog savjeta, koji također da nema legitimaciju jer je izabran od strane većine suvlasnika koji su se sami proglasili kućnim savjetom i trgovačkog društva U. C. N. d.o.o. upraviteljeva dužnost da suvlasnicima dostavi uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini najkasnije do 30. lipnja svake godine. Nadalje, ističe kako je u predmetu Povrv-131/2014 je presudio u korist tuženika jer da je ustanovio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

4. U očitovanju na tuženikov prigovor iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a u podnesku zaprimljenom kod suda 28. rujna 2021. tužitelj ističe kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik poslovnog prostora u P.T.C. M. (razina A, oznaka 21, površina 30,47 m[2] ), a tužitelj da je upravitelj kojem tuženik nije platio troškove pričuve održavanja, a koje obveze terete suvlasnike i zakupnike poslovnih prostora, na koje tu obvezu prenose ugovori o zakupu s vlasnicima prostora. Tužitelj da je sklopio ugovor sa svim suvlasnicima i to Ugovor o upravljanju PTC Sv. N. u M., a što da uključuje predmet poslovanja tužitelja sukladno točci 2. Ugovora. Pored ugovora o upravljanju tužitelj da je zaključio međuvlasnički ugovor sa svim suvlasnicima. U privitku navedenog podneska dostavljano je i dodatno očitovanje na prigovor ovršenika u kojem tužitelj navodi da je imao i da sada ima aktivnu legitimaciju i da je ovlašten za upravljanje i održavanje nekretnina jer da za to da je valjano registriran kod Trgovačkog suda u Splitu. Kao registrirani i ovlašteni upravitelj da je preuzeo poslove redovite uprave na održavanju zajedničkih dijelova i uređaja u P.T.C. Sv. N. od trgovačkog društva C.-I. d.d., koji da je tada prodavao poslovne prostore i stanove i da je svaki kupac kupoprodajnim ugovorom ili međuvlasničkim ugovorom preuzeo snositi troškove upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi. Tako tuženik da je Ugovorom o kupoprodaji preuzeto predmetni poslovni prostor od V. d.o.o. iz Z., te se poziva na odredbu članka 5. navedenog Ugovora. Kako prodavatelj nije uknjižio poslovni prostor, tuženik da se pokušao uknjižiti ali da nije uspio, međutim on da se nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga uređuje u svrhu korištenja. Tuženik da je stvarni vlasnik od 1. ožujka, a ugovorni vlasnik od 1. lipnja 2021., dok tužitelj da je preuzeo upravljanje i održavanje 20. veljače 2024. Svu potrebnu dokumentaciju da je trebao dobiti od prodavatelja V. d.o.o. Tužitelj da je svim vlasnicima prostora i stanova dostavio međuvlasnički ugovor, popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima, popis zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, ugovor o upravljanju zgradom. Što se tiče cjenika navodi kako je visinu cijene preuzeo od C.-I. i od tada ista da nije mijenjana i da je iznosila 5 DM/m[2] plus PDV plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Plaćanje pričuve da se vrši na transakcijski račun u banci, a vlasnici računa da su svi suvlasnici. Zgrada P.T.C. Sv. N. da je sagrađena na kat. čestici 1194 k.o. M. Ukupna površina te čestice sa zgradom i površinom da je 3.334 m[2] . Osporava da je u ugovoru predviđeno postojanje dvaju IBAN računa uz obrazloženje da je u Z. b. otvoren IBAN račun na koji se uplaćuje pričuva temeljem izdanih računa. Financijska izviješća da su za svaku godinu u zakonskom roku dostavljaju na uvid svim suvlasnicima, izviješća o poslovanju da se dostavljaju savjetu suvlasnika, poreznoj upravi, FINI za javnu objavu i to odvojeno financijska izviješća s bruto bilancom i bilješkama za suvlasnike. Porezna uprava da je bila u nadzoru i da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Spominjanje kućnog savjeta i Ugovora od 20. veljače 2004. da neće komentirati jer da kućnog savjeta nemaju i suvlasnici da imaju savjet suvlasnika, a citirani ugovor da ne regulira predmetnu stvar. Nadalje, se je tuženik osvrnuo i na spis poslovni broj 131/14.

5. Tuženik nije dostavio nikakvo daljnje izjašnjenje, niti pristupio na zakazano ročište u ovoj pravnoj stvari održano dana 13. travnja 2022., iako uredno pozvan.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

7. Predmet spora je isplata iznosa iz vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga neplaćenih računa na dan 12. veljače 2021. iz kojeg tužitelj kao upravitelj poslovno trgovačkog centra Sv. N. u ime i za račun svih suvlasnika i vlasnika potražuje od tuženika na ime nepodmirene pričuve iznos od 17.051,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za troškove koji se odnose na poslovni prostor u poslovnom trgovačkom centru Sv. N. (razina A oznaka 21 površina 30,47 m[2] ).

8. Odredbom članka 85. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkoj stvari, ako tim zakonom nije što drugo određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, a stavkom 4. je propisano da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tima da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

9. Članak 90. ZV-a regulira zajedničku pričuvu. Tako odredba stavka 1. regulira kako je zajednička pričuva iz članka 85. u smislu tog zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Prema stavku 3. istog članka propisano je da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelji nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

10. Članak 93. ZV-a regulira upraviteljeve dužnosti. Tako stavak 1. članka 93. propisuje da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Stavkom 2. istog članka propisano je da u upravljanju nekretninom, je upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje ovlast da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

11. Članak 375. ZV-a regulira međuvlasnički ugovor, te je istim propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a stavkom 2. istog članka je propisano da međuvlasnički ugovor, sadrži, između ostalog, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom.

12. Odredbom članka 378. stavak 3. ZV-a propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenim ugovorom. Stavkom 3. članka 378. propisano je da upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako ugovorom o upravljanju nekretninom sklopljenim između suvlasnika nekretnine i upravitelja nije drukčije određeno.

13. Tuženik ničim nije osporio svoje vlasništvo predmetnog poslovnog prostora, kao niti činjenicu da se isti nalazi u P.T.C. M., razina A oznake 21 površine 30,47 m[2] .

14. Sud je našao neosnovanim istaknute prigovore tuženika u prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a sve iz slijedećih razloga:

15. Pregledom Međuvlasničkog ugovora od 8. rujna 2014. (list 31-35 spisa) razvidno je da su istim suvlasnici predmetne zgrade P.T.C. "Sv. N." u M.na adresi A. S. …, č. zgr. 1194 k.o. M. (članak 1. Ugovora) uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem, korištenjem i održavanjem zgrade. Uz predmetni Ugovor, kao njegov sastavni dio priložen je popis zajedničkih dijelova i uređaja zgrade P.T.C. "Sv. N." M., (prilog 2, list 36 spisa), te popis svih suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelom (prilog 1, list 37-43 spisa), a što je uostalom i definirano u članku 2. Međuvlasničkog ugovora. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Makarskoj, zemljišno knjižni odjel M., sa stanjem na dan 22. rujna 2021. broj zk.ul. 3023 razvidno je da je broj zemljišta (katastarska čestica) 1194 zgr. oznake zemljišta: zgrada i dvorišne površine 3343 m[2] , pa sud ne prihvaća ničim potkrijepljene navode tužitelja da ukupan broj m u centru iznosi 5617,73 m[2] .

16. Iz priloženog popisa suvlasnika po etažama: "A", "B", "C", "D", "E" razvidni su potpisi, podrške i potpore za upravljanje i održavanje PTC "Sv. N." u M., pa tako: na etaži "A" ima 40 potpisa suvlasnika, na etaži "B ukupno 44 potpisa suvlasnika, na etaži "C" 18 potpisa suvlasnika, na etaži "D" 14, te na etaži "E" 14. Iz odredbe članka 6. Međuvlasničkog Ugovora proizlazi kao upravljanje zgrade suvlasnici povjeravaju trgovačkom društvu za upravljanje i održavanje nekretnina, ovdje tužitelju koje je registrirano za obavljanje tih poslova (upravitelj). Odredbom članka 8. Međuvlasničkog ugovora propisano je da doprinos za zajedničku pričuvu iznosi po 1 m[2] i to: za poslovne prostore 19,83 kuna, za stanove na etaži D 10,96 kuna, za stanove na etaži E 3,99 kuna. Dakle, istim je određena visina naknade za plaćanje pričuve.

17. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi kako je navedeni Međuvlasnički ugovor potpisan od suvlasnika s većinom suvlasničkih dijelova. Tako iz navedenih isprava sud zaključuje da je tužitelj upravitelj zgrade, te da mu je kao upravitelju dana legitimacija za upravljanje predmetnom zgradom.

18. Sud nalazi da je isto tako ovaj tužitelj aktivno legitimiran za pokretanje sudskog postupka radi naplate zajedničke pričuve. Naime, pod zastupanjem u smislu odredbe članka 378. stavak 3. ZV-a imaju se podrazumijevati ovlasti u zastupanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka, kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da upravitelj kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dužne pričuve, koja se sredstva polažu, u tu svrhu otvoren poseban račun, jer je to imovina, odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj.

19. Prema tome, upravitelj zgrade, ovdje tužitelj ovlašten je ex lege samostalno pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika, koji tu pričuvu ne plaćaju.

20. Što se tiče prigovora tuženika glede uplate sredstava pričuve tužitelj navodi kako je u Z. b. otvoren račun IBAN: HR … na koji se uplaćuje pričuva temeljem izdanih računa, partija računa 1312355580 da dokazuje kako se radi o računu za posebne namjene koji se ne može koristiti za redovno poslovanje. Takove tvrdnje tužitelja potkrepljuju spisu priloženi računi i to rč. 845/1/1 od 31. srpnja 2021. izdan Ministarstvu (list 48 spisa), račun broj 785/1/1 od 31. srpnja 2021. izdan gradu M. (list 50 spisa), te račun broj 1463/1/1 od 31. prosinca 2020. izdan tuženiku iz ovog postupka (list 61 spisa). Naime, iz sadržaja navedenih računa je razvidan: transakcijski račun u banci broj HR …; naziv robe/usluge i to doprinos za zajedničku pričuvu; da je račun plativ u roku od 8 dana na račun HR …; da račun izdaje upravitelj u ime i za račun suvlasnika P.T.C. Sv. N., A. S. … M.; da sredstva uplaćena na račun HR … su sredstva suvlasnika kojima se plaćaju svi troškovi održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Iz priloženog izvatka broj 184 (list 51 spisa) razvidno je kako je npr. račun izdan gradu M. (stranica 50) plaćen na račun HR … kao račun za posebne namjene prema propisu-pričuva. S obzirom na to da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, te je kao takva, odvojena od imovine pojedinih suvlasnika, to tužitelj plaćanje predmetne pričuve je ispravno zatražio na račun zajedničke pričuve.

21. Što se tiče pozivanja tuženika na Ugovor od 20. veljače 2004. (list 55 spisa) za navesti je kako isto nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući navedeni Ugovor nije predmet ovog spora, a niti je u svezi s predmetom ovog spora budući se odnosi na poslove upravljanja na objektu P.T.C. "Sv. N." u M., a kako to proizlazi iz sadržaja istoga.

22. Slijedom svega naprijed navedenoga, a budući tuženik nije dokazao da je svoj dio zajedničke pričuve za utuženo razdoblje u ovom postupku podmirio, to je valjalo prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 17.051,00 kuna, i primjenom odredbe članka 451. ZPP-a u tom dijelu održati na snazi platni nalog, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja teče sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a od dospijeća na plaćanje utuženog računa pa do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i za nastali trošak ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 1.537,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa to isplate, a sve sukladno odredbi članka 14. stavak 4. i 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, dalje OZ-a).

23. Naposljetku je za navesti kako je sud odbio kao suvišan prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u spis poslovni broj P-96/16, te prijedlog tuženika da se izvrši uvid u spis poslovni broj Povrv-131/14, budući je sve relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio temeljem materijalnih isprava priloženih spisu, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09 i 142/12). Tužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava podneska od 27. rujna 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-) u iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 13. travnja 2022. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu do 250,00 kuna, te trošak pristojbe presude u iznosu od 521,00 kuna, odnosno ukupno 3.021,00 kuna. Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II izreke presude.

U Splitu 5. svibnja 2022.

Sudac

IVANA MADUNIĆ

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.