REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 49/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Melite Božičević Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. J. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. svibnja 2021. broj K-8/21 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 22. prosinca 2021. broj Kž-180/2021-9, u sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. D. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. svibnja 2021. broj K-8/21 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 22. prosinca 2021. broj Kž-180/2021-9 proglašen je krivim os. D. J. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.
2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) te povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., dakle iz osnova u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. Predlaže „preinačiti drugostupanjsku presudu, a podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“
III Kr 49/2022-3
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.
5. Osuđenik smatra da su „nižestupanjski sudovi“ počinili povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08. „budući da je kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo“. Obrazlaže kako „Na temelju dokaza koji su provedeni u konkretnom postupku ne može se sa sigurnošću utvrditi da je optuženik počinio bilo što od onoga što mu se optužnicom stavlja na teret.“ U nastavku, gotovo u cijelosti ponavljajući istovjetne žalbene navode, osvrće se na stanje dokazne građe, komentira i ocjenjuje sadržaj personalnih (iskaz suoptuženika, svjedoka V., J.) i materijalnih dokaza ustrajući u tvrdnji kako „ničim nije dokazano da je optuženik posjedovao drogu ... ništa što prvostupanjski sud navodi ... a onda to potvrđuje drugostupanjski sud, ne dovodi optuženika Jelenkovića u vezu s drogom koju su pronašli psi tragači“ te da „ničim nije dokazano da je optuženik predmetnu drogu prodao D..“ Zaključno navedenoj argumentaciji po mišljenju osuđenika „ne bi trebalo biti sporno da u konkretnom slučaju nisu ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, tako da optuženik ni na koji način nije mogao biti oglašen krivim za učin istoga.“ Pored ove povrede tvrdi da se presuda temelji na zapisniku o očevidu koji predstavlja nezakoniti dokaz (čl. 468. st. 2. ZKP/08.). Objašnjava da je policija u konkretnom slučaju, s obzirom na težinu kaznenog djela (zaprijećene kazne zatvora preko pet godina) mogla provesti hitnu dokaznu radnju očevida sukladno odredbi čl. 212. st. 2. ZKP/08., tek po prethodnom obavještavanju državnog odvjetnika, a kako isti nije obaviješten očevid je „proveden protivno izričitoj zakonskoj odredbi“, nezakonit je dokaz „kao i sve ono što je rezultiralo provođenjem te nezakonite radnje“. Time je ujedno „povrijeđeno i pravo optuženika na obranu jer je pretraga na licu mjesta provedena po policijskim službenicima bez ikakvih svjedoka i državnog odvjetnika kao garanta zakonitosti postupanja.“ Zaključno navodi kako je sve već isticano u žalbi „opsežno, detaljno, razložno“, a da u „drugostupanjskoj presudi nisu dovoljno detaljno interpretirani niti razlozi iz prvostupanjske presude niti žalbeni navodi i razlozi“ jer bi stvarnim preispitivanjem činjeničnog stanja drugostupanjski sud „uvidio da optuženik nije počinio kazneno djelo“.
6. Prije svega valja istaknuti da se prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08. ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Navedenim ograničenjima jasno je određen karakter ovog izvanrednog pravnog lijeka u kojem se ne propituje jesu li niži sudovi pravilno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) o kojoj ovisi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela.
7. Prema sadržaju pretežitog dijela zahtjeva, koji osuđenik podvodi pod povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08., razvidno je da nije zadovoljan ocjenom
III Kr 49/2022-3
dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem te zaključkom o dokazanosti predmetnog kaznenog djela, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, a potom, pravilnim prihvatio i sud drugog stupnja. S obzirom da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izlišno je polemiziranje osuđenika sa argumentacijama nižih sudova o ocjeni dokaznog materijala u cilju njegove preocjene i to služeći se gotovo do u detalja istovjetnim navodima koji su bili sadržani u žalbi na prvostupanjsku presudu.
8. Nadalje, činjenični opis izreke presude sadrži sve bitne navode kojima je jasno opisano kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11. zbog kojeg je osuđenik proglašen krivim (posjedovanje 49,81 grama heroina s ciljem daljnje preprodaje i prodaja 49,48 grama heroina drugoj osobi za 9.000 kuna). Stoga nije osnovana tvrdnja iz zahtjeva da djelo za koje se optuženik/osuđenik progoni nije kazneno djelo, dok je dokazanost radnji koje čine elemente djela činjenično pitanje i bilo je predmetom utvrđivanja u prvostupanjskom postupku te propitivanja ispravnosti po žalbenom sudu.
9. Premda je osuđenik naznačio da zahtjev podnosi iz dva zakonska osnova, osporavanjem činjenične utemeljenosti presude kritizira rad žalbenog suda neosnovano smjerajući time i na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 487. st. 1. ZKP/08.).
10. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je žalbeni sud temeljito ocijenio sve relevantne žalbene prigovore. Prije svega je razmotrio žalbene navode o postojanju bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (toč. 9. i 9.1. drugostupanjske odluke). Drugostupanjski sud otklanja tvrdnju žalitelja da se presuda temelji na nezakonitim dokazima „budući je u zapisnicima o očevidima od 7. kolovoza 2020. propušteno navesti je li očevid poduzet sukladno čl. 212. st. 1. ili čl. 212. st. 2. ZKP-a, odnosno je li o istome obaviješten državni odvjetnik sukladno čl. 212. st. 2. ZKP-a“. Uputivši žalitelja na „već zauzeto stajalište“ optužnog vijeća koje je potvrđeno i rješenjem višeg suda i žalbeni sud „nalazi ... da se radi o formalnom nedostatku u zapisnicima o očevidu, ali da isto nije razlog da bi se ti zapisnici smatrali nezakonitim dokazima, jer isti nisu dokazi pribavljeni na način kako se to propisuje u odredbi čl. 10. ZKP-a.“ uz dodatan argument kako „svrha obavještavanja državnog odvjetnika nije u osnaživanju zakonitosti policijskog postupanja, već omogućavanje državnom odvjetniku da pristupi na lice mjesta i osobno preuzme provođenje te radnje.“ Nastavno otklanja i prigovor o povredi prava na obranu (jer da je „pretraga lica mjesta“ dakle mjesta gdje je droga pronađena provedena bez svjedoka i državnog odvjetnika) budući da se odredbe o pretrazi ne odnose na prirodne, javne i napuštene prostore, dakle nije se radilo o radnji pretrage već očevida na otvorenom javnom prostoru.
11. Osim što je žalbeni sud konkretno i jasno ocijenio žalbene zamjerke s osnova bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, odmah valja reći, budući se ponavljaju i u podnijetom zahtjevu, da su ti razlozi zakoniti i pravilni. Pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da provođenjem očevida na otvorenom javnom prostoru (u Z., u šumi u gradskom predjelu A. i na ulici ...) bez svjedoka i državnog odvjetnika nije povrijeđeno pravo obrane jer se na ovu radnju ne primjenjuju odredbe o pretrazi. Premda je očevid obavljen bez odgovarajuće prethodne obavijesti državnom
III Kr 49/2022-3
odvjetniku kako nalaže odredba čl. 212. st. 2. ZKP/08., ovaj nedostatak ne čini radnju nezakonitom jer ju zakon izričito ne predviđa takvom. Drugim riječima da bi dokaz bio nezakonit ex lege kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti iz čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08., mora se raditi o takvoj povredi pri pribavljanju dokaza za koju sam zakon izrijekom kao posljedicu predviđa nezakonitost, zabranu korištenja kao dokaza u postupku (npr. čl. 6. st. 3., čl. 250., čl. 300., čl. 339.a st. 9. ZKP/08. itd.). Stoga nije u pravu osuđenik da je ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 468. st. 2. ZKP/08.
12. U nastavku obrazloženja drugostupanjski sud je prenio suštinu žalbenih prigovora D. J. kojima je osporavao pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (toč. 10. odluke), a koje je potom podrobno, razumno uz konkretne razloge ocijenio (toč. 10.2. i 10.3. odluke). Tako je žalbeni sud razmotrio razlike u kazivanju, tada suoptuženika D. D. (ekskulpiranje osuđenika za prodaju droge na raspravi), povezano sa materijalnim tragovima i komparativnim vještačenjem droge te iskazima policijskih službenika o kretanju i ponašanju osuđenika na mjestu (u šumarku) gdje je droga pronađena te prihvatio pravilnim utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o dokazanoj krivnji D. J. za terećeno kazneno djelo.
13. Prema izloženom, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika (uključujući i one kojima je osporavao odluku o kazni, toč. 11.) pa nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 5. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
