- 1 -              Rev 824/2020-10

 

 

 

 

 

Broj: Rev 824/2020-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V., OIB: ..., iz Z., H. V., OIB: ..., iz Z., J. V., OIB: ..., iz Z., i M. V., OIB: ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-477/17-2 od 25. travnja 2017., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1991/13-17 od 3. studenoga 2016., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. U odnosu na drugo naznačeno pitanje revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-477/17-2 od 25. travnja 2017. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1991/13-17 od 3. studenoga 2016. u dijelu u toč. I. i II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su zahtjevi tužitelja za isplatu i to svakog u iznosima od po 184.000,00 kn i 2.400,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te zahtjev tužiteljice J. V. za isplatu daljnjeg iznosa od 2.900,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I. izreke); naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 95.750,00 kn (toč. II. izreke) te je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u toč. I. i II. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

 

4. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno da ih ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. U odnosu na prvo pitanje revizija je dopuštena i osnovana, dok u odnosu na drugo naznačeno pitanje nije dopuštena.

 

6. U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

8. Predmet spora je naknada štete na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika.

 

9. Nižestupanjski sudovi tužbene zahtjeve ocijenili su neosnovanim uz obrazloženje da nije sporno da je prednik tužitelja ozlijeđen u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, ali da tužitelji nisu dokazali postojanje uzročno posljedične veze između ozljeđivanja prednika tužitelja u štetnom događaju (24. listopada 2003.) i smrtnog ishoda ...

 

10. Naznačenim pitanjem tužitelji ustraju u tvrdnji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP u vezi čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO) kada su ocijenili da je teret dokaza o postojanju uzročno posljedične veze između ozljeđivanja neposrednog oštećenika u štetnom događaju uzrokovanom opasnom stvari i njegove smrti, na posrednim oštećenicima - tužiteljima.

 

11. Tužitelji u reviziji smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuju pitanja:

 

"1.) Je li u parnici za naknadu štete posrednog oštećenika (gubitak bliskog srodnika - oca/supruga) koja se potražuje temeljem odredbe čl. 173/174 ZOO-a (1063/1064 ZOO-a) teret dokaza uzročno posljedične veze između štetnog događaja (prometna nezgoda prednika tužitelja dana 24.10.2003. godine) i smrti neposrednog oštećenika-prednika tužitelja (smrtni ishod dana ... godine) na tužiteljskoj ili tuženičkoj strani?

2. Je li primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a u situaciji kada u parnici nije pouzdano i sa sigurnošću utvrđen uzrok smrti neposrednog oštećenika, pravilno usvojiti zahtjev za naknadu štete posrednog oštećenika ili odbiti njegov zahtjev jer nije dokazao postojanje sporne uzročno posljedične veze?".

 

12. Obrazlažući važnost prvog naznačenog pitanja pozivaju se na odluku ovog suda broj Revx-594/11 uz tvrdnju da je shvaćanje u pobijanoj presudi nepodudarno sa shvaćanjem ovog suda izraženim u navedenoj odluci.

 

13. Osnovana je tvrdnja revidenata da je shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nepodudarno sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci broj Revx-594/11. U odlukama broj Revx-594/09 i Revx-444/15, koje je imao u vidu drugostupanjski sud pri donošenju odluke, izraženo je, međutim, suprotno shvaćanje.

 

14. S obzirom na neujednačenu praksu ovog suda prvo naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

15. Iz istog razloga neujednačenosti prakse ovog suda na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 25. siječnja 2021. zauzeto je shvaćanje:

 

"U parnici radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, kada tužitelji svoj zahtjev temelje na odredbama 173. ZOO-a, teret dokazivanja da je opasna stvar sudjelovala u šteti je na tužiteljima. Međutim, budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti ako dokaže da opasna stvar nije uzrok štete.".

 

16. Navedeno shvaćanje ujedno predstavlja odgovor na naznačeno pitanje.

 

17. Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP te nastavno o nepostojanju uzročno posljedične veze zaključili primjenom čl. 221.a, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 173. ZOO, na postojanje koje naznačenim pitanjem upućuju tužitelji.

 

18. Kako je slijedom navedenog ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao u toč. I. izreke.

 

19. U odnosu na drugo naznačeno pitanje tužitelji ne daju razloge važnosti, zbog čega revizija u tom dijelu nema minimalan sadržaj potreban za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP.

 

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP reviziju u odnosu na drugo pitanje valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        Ivan Vučemil, v.r.