Republika Hrvatska Općinski

sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Pn-176/2016-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz S.,

Š. 26 OIB:….., zastupanog po punomoćniku Mladenu Vujčiću,

odvjetniku u Splitu, protiv tuženika A. O. d.d. Z.,

L. 2 OIB:….., zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu,

odvjetniku u OD Grgić & Partneri, Pisarnica I u Splitu, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. travnja 2022., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i st.12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 04. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju iznos od 328.500,00 kn sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 07. kolovoza 2015. pa sve do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od 26. travnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-e, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa sve do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, od presuđenja pa do isplate, i to po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 53.875,00 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja pa sve do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužitelj podnio 30. ožujka 2016. navedeno je da je tužitelja 26. travnja 2013. kao vozač osobnog vozila marke VW Jetta reg. oznaka RI-514-SV, doživio prometnu nezgodu na raskrižju kolnika D1 i kružnog toka prometa rotor B.. T. nezgodu da je skrivio M. P. koji je upravljao skupom vozila kojeg čine teretni automobil marke Mercedes 1831L/NR ACTROSS reg. oznaka ZG-8514-DZ i priključno vozilo marke Wackenhut AT 18 LZAA reg. oznake ZG-9567-DV. Također u prometnoj nezgodi da su sudjelovala još tri vozila i to ona kojima su upravljali D. Č., potom onaj kojim je upravljao I. Š. i konačno onaj kojim je upravljao

Z. B.. U toj prometnoj nezgodi tužitelj da je doživio čitav niz ozljeda,

dugotrajno se liječio i njegovo liječenje traje i dan danas, jer je doživio trajne posljedice po zdravlje i to paraplegiju, tetraplegiju, inkontineciju, stalni prisutne srednje do jake bolove donjih ekstremiteta kao i bolove u kralježnici te je na psihijatrijskom tretmanu. Zbog svega navedenog doživio je tužitelj povredu prava osobnosti pa je predložio da sud provede postupak i donese presudu kojom bi se tuženika obvezalo da mu isplati na ime neimovinske štete iznos od 328.500,00 kuna, na ime imovinske štete – tuđe pomoći i njege 5.000,00 kuna te parnični trošak.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je nesporno da se dana 26. travnja 2013. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao automobil za kojeg je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljenu policu o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik je nadalje ustvrdio da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak ozljeda odnosno štete, i to zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa jer da je bio vezan sigurnosnim pojasom ne bi zadobio povrede koje je zadobio u ovoj nezgodi. Tuženik smatra da se ne radi o suodgovornosti već o isključivoj odgovornosti tužitelja, upravo zbog navedene činjenice. Propisno korišteni sigurnosni pojas služi sprječavanju ozljeda u ovakvim sudarima. Zbog toga je tuženik predložio da zahtjev tužitelja bude odbijen, a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom medicinske dokumentacije tužitelja, police osiguranja od automobilske odgovornosti od 24. srpnja 2012. broj 016235100981, zapisnika o očevidu sa zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, izvještaj KBC Split, Klinike za kirurgiju od 7. svibnja 2013., otpusnog pisma KBC Split od 8. svibnja 2013., medicinske dokumentacije tužitelja, odštetnog zahtjeva tužitelja koji je tuženiku upućen 7. kolovoza 2015. kao i odgovora tuženika na zahtjev tužitelja od 17. studenog 2015., preslika fotografija vozila od tužitelja, izvida štete broj 148210511995, nalaza i mišljenja liječnika cenzora tuženika u predmetu broj štete 1582 1050 2648, knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost visine naknade tuđe pomoći iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn- 7177/01, očitovanja Državnog zavoda za statistiku prosječne mjesečne isplaćene plaće NKV radnika od 4. travnja 2013., potvrde o plaći Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju Vita, sudskih odluka Županijskog suda u Zagrebu Gžn-1496/09, Gžr-301/14-2, Gžn-1437/2012-2, Gžn-3311/08-2, Vrhovnog suda RH Revr-273/2011- 2, Vrhovnog suda RH Revr-1791/10-2, Europskog suda za ljudska prava C-300/10, Vrhovnog suda RH Rev-1341/1996-2, Županijskog suda u Splitu Gž-1418/06, Vrhovnog suda RH Rev-102007-2, Vrhovnog suda RH Revr-655/12-2, Vrhovnog suda RH Rev-2126/10-2, Županijskog suda u Splitu Gžnš-105/15, vještačenja iz predmeta P-408/12 Općinskog suda u Virovitici, presude Prekršajnog suda u Splitu od 7. rujna 2016. PpP-17223/13, zapisnika o ispitivanju vještaka u istome predmetu Prekršajnog suda u Splitu, popisa i opisa poslova osiguranika prema općem Aktu poduzeća za tužitelja od Medika d.d. Zagreb, interdisciplinarnog vještačenja roja 139/18 iz Slavonskog broja u lipnju 2018. kojeg su supotpisali Brod-promet d.o.o., B. D. i D. K., cjelokupnog spisa Općinskog prekršajnog suda u

Splitu Pp P-17223/13, kaznenog spisa ovog suda K-960/2015, presude Visokog Trgovačkog suda RH Pž-2354/2021-2 i presude Županijskog suda u Vukovaru Gž- 832/2018-3. Osim toga u postupku je saslušan tužitelj kao i svjedoci I. Š., Z. B., A. C., D. Č. i J. B. te je provedeno kombinirano

vještačenje po stalnim sudskim vještacima S. S. i M. D..

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju trpi iz događaja od 26. travnja 2013.

7. Odredbom čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugome prouzroči štetu da je tužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8. Među strankama nije sporan štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika.

9. Među strankama je sporno je li tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete, odnosno štetnih posljedica kako to prigovara tuženik, jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom u trenutku doživljenja prometne nezgode.

10. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi sigurnosnim pojasom kritične prigode bio vezan. To što tužitelj tvrdi da je ove prigode, kada se prometna nezgoda dogodila, bio vezan, ne proizlazi iz ostalih dokaza, pa tako predloženi i saslušani svjedoci I. Š., Z. B., A. C.

i D. Č. nisu mogli potvrditi da bi tužitelj kritične prigode bio vezan. S. I. Š. kazao je tek da je ugledao vozilo, za kojeg je kasnije saznao da je njime upravljao tužitelj, kako se nalazi "zabiveno" u zemljani dio. Slično je kazao i svjedok Z. B. kao i A. C.. Svjedok D. Č. prisjetio se da je kritične prigode dao nožić čovjeku kako bi vozača šlepera oslobodio od sigurnosnog pojasa, dok o tužitelju nije mogao kazati ama baš ništa. Saslušani svjedok J. B., koji je svjedočio pred ovim sudom upravo kao voditelj ekipe za očevid PU SD, dakle, policijski službenik, u svome je iskazu definitivno ustvrdio da tužitelj kritične prigode nije koristio sigurnosni pojas, što je i evidentirao u zapisniku o očevidu. Ovaj je svjedok nadalje pojasnio da kada se vrši očevid obvezno se pregledaju sva vozila i utvrde zatečeno stanje svih sudionika te nezgode. Kada im se pojavi situacija da zateknu sigurnosni pojas uvučen i uglavljen u mehanizmu na način da se on ne može izvlačiti tada da smatraju da vozač ili putnik nisu koristili sigurnosni pojas. Točno takva situacija da je utvrđena kod tužitelja. Posebno obrazlažući zatečeno stanje, svjedok B. je kazao da kada putnik ili vozač glavom udare u vjetrobransko staklo nastaje paučinasto oštećenje, a upravo takvo oštećenje vjetrobranskog stakla da ukazuje na nekorištenje pojasa. Kada se automobil zabije u zemljani nasip, onda ne dolazi do paučinastog oštećenja vjetrobranskog stakla već se na vjetrobranskom staklu pojave vijugave crte koje počinju od rubova pa se šire po ostalom dijelu.

Kako bi se provjerila utvrđenja suda nastala pregledom materijalne dokumentacije,poglavito zapisnika o očevidu ali i iskaza poslicijskog službenika J. B., koji je svjedočio u ovome postupku (obzirom da ostali saslušani svjedoci o situaciji sa sigurnosnim pojasom odnosno je li ga tužitelj koristio kritične prigode ili nije nisu znali ništa) proveden je dokaz kombiniranim vještačenjem po vještacima prometno-tehničke i sudsko-medicinske struke i to baš S. S. i

M. D., koji su svoj pisani nalaz i mišljenje dali 29. listopada 2020. Vještaci su te prigode zaključili da u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a čemu u prilog govori ozljeda koju je tom prilikom isti zadobio. Da je sigurnosni pojas bio korišten da bi on spriječio pomicanje (savijanje) tijela prema naprijed i njegovo podizanje od sjedala, pa da bi time ozljeda kralježnice bila izbjegnuta. Tužitelj je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka pa je sud vještake ponovno pozvao, ovaj put na usmeno očitovanje i to na ročište za glavnu raspravu 15. studenog 2021. Vještakinja Definis kazala je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na prigovor da je nerealno očekivati da osoba koja ne bi koristila sigurnosti pojas ne bi zadobila izoliranu ozljedu kao tužitelj, odnosno da je realno za očekivati zadobivanje drugih ozljeda, prvenstveno glave kazala je da u konkretnom slučaju je točno kako je u med. dokumentaciji navedena jedna jedina izolirana ozljeda u vidu prijeloma trećeg slabinskog kralješka, no da ona smatra da je ista mogla nastati prilikom nekorištenja sigurnosnog pojasa poglavito u svjetlu činjenice utvrđene zapisnikom o očevidu gdje je navedeno da su zračni jastuci bili aktivirani. Uloga zračnih jastuka da je upravo sprječavanja ozljeda gornjeg dijela tijela: prsnog koša i posebice glave. Odgovarajući na prigovore tužitelja svoje očitovanje dao je i vještak Smodlaka koji je kazao kako je sudjelovao kod ove prometne nezgode radi utvrđivanja tehničke ispravnosti kamiona te je iznio tvrdnju da ako vozač ne bi bio vezan sigurnosnim pojasom taj sigurnosni pojas bi bio nategnut uz bočni dio vozila točno kako je to u zapisniku o očevidu i navedeno.

11. Na temelju svega naprijed utvrđenog sud je zaključio da je ova pravna stvar dovoljno raspravljena i zrela za meritorno odlučivanje jer tužitelj nije ničim doveo ovaj sud u dvojbu da bi nalaz i mišljenja vještaka Smodlake i Definis bili netočni, nelogični, nejasni ili nestručno dani. Kako je sud dužan postupati u skladu s odredbom čl. 10 st. 1 ZPP-a, odnosno postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što je moguće manje troškova, to su odbijeni svi daljnji prijedlozi za izvođenje dokaza, a poglavito angažiranjem drugih vještaka iste struke kao što su vještaci Stanko Smodlaka i Marija Definis. Dapače, njihov nalaz i mišljenje kao i njihovo očitovanje na ročištu za glavnu raspravu od 15. studenog 2021. ovaj sud ocijenio je stručnim, logičnim i vjerodostojnim, jer su u skladu s onim što je sud utvrdio pregledom zapisnika o očevidu ali i iz iskaza svjedoka J. B.,

policajca koji je kritične prigode, kada se prometna nezgoda dogodila, rukovodio očevidom. I. J. B. sudu je djelovao uvjerljivo i životno logično poglavito kada se uzme u obzir da taj čovjek već dugi niz godina, preko 25, radi na poslovima obavljanja očevida prilikom prometnih nezgoda. U., iskaz ovog svjedoka u cijelosti je svojim tehničkim opisom podržao i stalni sudski vještak prometne struke Stanko Smodlaka.

12. Naime, propuštanjem tužitelja da kritične prigode koristi sigurnosni pojas, u konkretnoj situaciji mu je uzrokovao štetu, koja je njemu nedvojbeno nastala, jer je sigurno da je trpio i bol, i strah, naruženje i da mu je sigurno trebala tuđa pomoć i njega, a i njegove tjelesne i psihičke aktivnosti, zasigurno su, nakon ove nezgode, promijenjene. Drugim riječima rečeno, tužitelj je sam kriv za nastanak ove prometne nezgode, pa sud nije niti mogao odlučivati o visini štete i posljedicama koje on trpi nakon ove prometne nezgode. Propisno korišteni sigurnosni pojas sprječava nastanak ozljeda u prometnim nezgodama kao što je ova u kojoj je sudjelovao tužitelj. Da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom on zasigurno ne bi dobio povrede kakve je dobio u ovoj nezgodi.

13. Radi svega naprijed navedenog tužiteljev zahtjev je u cijelosti odbijen, a time je prihvaćen prigovor tuženika o isključivoj odgovornosti tužitelja za nastanak štetnih posljedica koje tužitelj trpi.

14. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12). Tuženiku je parnični trošak priznat i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova, sastav podneska – 500 bodova, za pristupe i zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2020., 19. lipnja 2020., 20. svibnja 2021., 15. studenog 2021. i 27. travnja 2022. – svaka radnja po 500 bodova, za pristupe na ročišta od 30. rujna 2021. i 11. ožujka 2022. – svaka radnja po 50 bodova te za ročište od 31. siječnja 2022. – 250 bodova. Ukupan zbir od 3850 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom su dobivenom iznosu od 38.500,00 kuna pribrojeni još i iznosi: 25% PDV-a ili iznos od 9.625,00 kuna, te trošak prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja (kombiniranog) u iznosu od 5.750,00 kuna. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je ukupan iznos prouzročenog parničnog troška tužitelju što će mu ga naknaditi tuženik obzirom je on stranka koja je postupak izgubila, u visini od 53.875,00 kuna.

15. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Splitu, 04. svibnja 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a za viši, županijski sud.

DNA: - pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis