P-4808/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz S., , OIB: …,

zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tužene

A. B. dioničko društvo, , Z., OIB: …,

zastupane po odvjetnicima iz O. D. K. i P. d.o.o., Z.,

radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne 01. veljače 2022.god. u nazočnosti pun. tužitelja, dne 04. svibnja 2022.god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj … od 8.1.2009. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 6. ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama H.- A.-A. bank d.d. ili drugom aktu banke te u dijelu u kojem tuženik bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne

stope i visini anuiteta.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 5.398,75 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog

iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

120,07 kn 30.04.09.

117,43 kn 31.05.09.

115,80 kn 30.06.09.

115,33 kn 31.07.09.

114,15 kn 31.08.09.

112,42 kn 30.09.09.

110,32 kn 31.10.09.

110,58 kn 30.11.09.

109,31 kn 31.12.09.

108,26 kn 31.01.10.

106,52 kn 28.02.10.

105,17 kn 31.03.10.

103,83 kn 30.04.10.

102,90 kn 31.05.10.

100,75 kn 30.06.10.

100,34 kn 31.07.10.

99,51 kn 31.08.10.

98,55 kn 30.09.10.

97,96 kn 31.10.10.

97,80 kn 30.11.10.

96,06 kn 31.12.10.

95,12 kn 31.01.11.

94,07 kn 28.02.11.

92,39 kn 31.03.11.

90,76 kn 30.04.11.

90,42 kn 31.05.11.

88,44 kn 30.06.11.

88,05 kn 31.07.11.

86,93 kn 31.08.11.

85,83 kn 30.09.11.

17,08 kn 31.10.11.

67,32 kn 11.11.11.

83,19 kn 14.12.11.

82,16 kn 12.01.12.

81,14 kn 14.02.12.

79,87 kn 14.03.12.

77,73 kn 12.04.12.

76,57 kn 11.05.12.

75,39 kn 14.06.12.

73,50 kn 13.07.12.

72,17 kn 13.08.12.

70,35 kn 12.09.12.

68,64 kn 12.10.12.

67,90 kn 13.11.12.

66,57 kn 11.12.12.

65,01 kn 11.01.13.

63,81 kn 12.02.13.

62,30 kn 12.03.13.

60,79 kn 11.04.13.

59,36 kn 13.05.13.

57,42 kn 11.06.13.

55,13 kn 10.07.13.

53,88 kn 12.08.13.

52,76 kn 13.09.13.

51,53 kn 11.10.13.

49,97 kn 13.11.13.

48,41 kn 13.12.13.

46,81 kn 13.01.14.

45,20 kn 11.02.14.

43,61 kn 10.03.14.

41,93 kn 11.04.14.

39,95 kn 12.05.14.

38,19 kn 11.06.14.

36,37 kn 10.07.14.

34,97 kn 12.08.14.

33,22 kn 12.09.14.

31,44 kn 09.10.14.

29,86 kn 13.11.14.

28,13 kn 10.12.14.

26,30 kn 13.01.15.

18,45 kn 11.02.15.

17,07 kn 12.03.15.

15,61 kn 13.04.15.

14,13 kn 12.05.15.

12,74 kn 12.06.15.

11,36 kn 10.07.15.

7,35 kn 12.08.15.

6,26 kn 11.09.15.

5,30 kn 13.10.15.

4,24 kn 14.12.15.

3,19 kn 14.12.15.

2,13 kn 27.01.16.

0,92 kn 25.02.16.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.462,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 04. svibnja 2022. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.1.U tužbi se navodi da je tužitelj 08.01.2009. s tuženikom, kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu(dalje: Ugovor ), broj …, temeljem kojega mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu 19.750,00 EUR, u protuvrijednosti kuna.

1.2.Tuženik je u tome, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u Čl.3. ,naveo visinu kamatne stope u iznosu 7,10% godišnje, ugovorivši u Čl. 6. Ugovora da je ona promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ( "sukladno odluci banke") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

1.3.Postupajući na takav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača,( dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznoga prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja.

1.4.Zbog navedenoga protupravnog postupanja tužitelja protiv njega je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a tim i zaštite interesa tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12. U tom postupku Visoki trgovački sud RH je 13.06.2014., odlučujući o žalbi tuženika, presudom pod br. Pž-7129/13-4, u točki II., potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik A. B. d.d.( kao petotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Obje presude, odnosno ništetnost odredaba o prijepornoj promjenjivoj kamatnoj stopi, potvrđene su i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.04.2015. , te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016., kojim su odlukama odbijene revizija i ustavna tužba tuženika.

1.5.Na temelju dokumentacije iz predmetnoga kredita tužitelj je izradio izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa kamata po ništetnoj odredbi. Iznos koji je tuženik neosnovano stekao na taj način do konačne otplate kredita iznosi 776,29 EUR, odnosno 5.771,02 kn.

1.6.Tužitelj predlaže utvrditi ništetnom i bez pravnog učinka nepoštenu ugovornu odredbu čl. 6 Ugovora o kreditu od 08.01.2009. , u dijelu u kojemu je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama H. A. A. bakn d.o.o. ili drugom aktu banke te u dijelu u kojem tužitelj bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta. Također, predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 776,29 EUR, u protuvrijednosti u kunama s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakoga pojedinog iznosa do isplate.

2.1.Tuženik je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva. Prvenstveno ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tuženoga zakona za utvrđivanje ništavosti prijeporne odredbe jer je Ugovorom o kreditu tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu, a niti jedna odredba Ugovora nije utvrđena ništetnom. Nadalje, tvrdi da tužitelj nema pravnu osnovu tražiti isplatu pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto u kolektivnom sporu povod tužbe udruge Potrošač, budući da je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu odobren s valutnom klauzulom u EUR, a u kolektivnom sporu je predmet raspravljanja bio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj stoga nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

2.2.Tuženik ističe dalje kako je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim po propisima.

2.3.Tuženik zatim ističe kako se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. ZPP-a. Podredno, ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru jasna,uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno čl. 84. ZZP 2003, odnosno čl.99. ZZP 2007, nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost.

2.4.Tuženik ističe i to da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako zahtjeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana. Naime, prava njihova volja bila je ugovaranje promjenjive kamatne stope, što da je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i dogovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu, sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika.

2.5.U skladu s iznesenim, tuženik u cijelosti osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora bila ništetna, te u cijelosti osporava i tužiteljev izračun navodno stečenoga bez pravne osnove.

2.6.Tuženik ističe i prigovor zastare osporavanih potraživanja tužitelja, s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, a ne tek od utvrđenja ništetnosti te obveza vračanja danoga na temelju ništetne odredbe i/ili ugovora dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti tj. tada počinje tijek zastare za vračanje toga ispunjena. Budući da se na vračanje danoga na temelju ništetne odredbe primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove valja primijeniti opći zastarni rok od 5 godina.

3.U podnesku od 10.siječnja 2022., a nakon izrade nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za financije i računovodstvo, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u onom dijelu koji se odnosi na isplatu, kako je navedeno u toč.II. izreke ove presude ( isplata u kunama).

4.Tuženik je u svome podnesku od 14. siječnja 2022., izjavio da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 10. siječnja 2022.

5.Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Ugovora o kreditu br. 216-003/2009 od 08.01.2009., plana otplate kredita 12.01.2009.-30.01.2016., pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu, specifikacija uplata po kreditu, pregleda prometa za klijenta 28.02.2009.- 29.02.2016., izračuna razlike po kamatama s pripadajućom tablicom, presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 04.07.2013., presude Visokoga trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., presude Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-2, od 09.04.2015., presude Ustavnog suda RH br. U-III.-2521/2015., od 13.11.2016., metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A.- A.-b. d.o.o., preslušanjem svjedoka M. Č., preslušanjem tužitelja,

pregledom nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B. od 15. Listopada 2021.

6. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika H. A.- A. –B. d.d. Z., kao

kreditora, dne 08 siječnja 2009.god. zaključen Ugovor o kreditu broj …,

a temeljem kojega ugovora je prednik tuženika odobrio i plasirao kredit tužitelju u kunskoj protuvrijednosti od 19.750,00 EUR, koji se tužitelj obvezao otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. U čl. 3. Ugovora navedena je visina kamatne stope od 7,10% godišnje, a u čl. 6. ugovoreno je da je kamata promjenjiva i to na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H.- A.- A. B. d.d. ili drugoga akta banke.

7.Prijeporna je između parbenih stranaka osnova i visina tužbenoga zahtjeva.

8.Sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

9.Tužitelj točkom I tužbenog zahtjeva traži utvrditi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj … od 08. siječnja 2009.god. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama H.- A.- A.- b. d.d.. ili drugom aktu banke te u dijelu u kojem tuženik bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta, te isplatu na ime razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta iznosa od 5.398,75 kn s pripadajućim kamatama (toč. II tuženoga zahtjeva).

10.Nije osnovan tuženikov prigovor preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 10. siječnja 2022. Naime, označavanje utuženoga iznosa u kunama umjesto u stranoj valuti nije preinaka tužbenoga zahtjeva, sve u skladu s praksom Vrhovnoga suda RH (Rev-897/08 i dr).

11.U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je pokrenut nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu čl.132.Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07).

12.Tužitelj smatra da je zbog jednostranih odluka tuženika o povećanju kamatne stope došlo do povećanja pojedinačne rate kredita, a svako povećanje kamatne stope prouzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tuženika u upravo utuženom iznosu za koji iznos su se povećale mjesečne rate kredita, pri tome pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. god.

13.Prema odredbi čl. 96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.

14.Tužitelj tvrdi da je ništetna odredba ugovora kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke ili drugom aktu banke, te u dijelu u kojem tuženik bez prigovora prihvaća pismene obavijesti banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.

15. Iz ugovora o kreditu i to toč. 6. razvidno je da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je kamatna stopa promjenjiva skladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika ili drugog akta banke.

16.Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više tuženika podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

17.Odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca šteta prouzročena da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe kojoj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

18.Presuda u sporu kolektivne pravne zaštite na koju se tužitelj poziva odnosi se upravo na tuženika, te utvrđuje da je odredba ugovora koju je koristio upravo tuženik, a istovjetna je odredbi iz predmetnoga ugovora, nezakonita ili ništetna, a to je odredba o promjeni kamatne stope odlukom banke o kamatnim stopama. Sustav kolektivne pravne zaštite služi upravo tome da potrošačima olakša zaštitu od nezakonitog postupanja trgovaca, pogotovo takvoga koji traje kontinuirano i na masovnoj razini, kao što je i ovdje slučaj. Ovlaštenici podnošenja kolektivne tužbe nisu potrošači, te osobe ovlaštene za vođenje takvih sporova nisu ovlašteni tražiti niti naknadu štete, niti pokretati parnice radi poništenja nezakonitih ugovora, niti bilo što drugo vezano uz pojedinoga potrošača. Upravo zbog toga su i propisane odredbe čl. 138 a (sada čl. 118.) ZZP-a, odnosno čl. 502. c ZPP-a, i to na način da nakon završenog postupka u kojemu je utvrđena povreda interesa potrošača isti potrošači, ovdje je to tužitelj, imaju pravo pozivati se na pravna utvrđenja iz tih presuda. Presuda iz kolektivnog spora izravno se odnosi na sve ugovorne odredbe i ugovore obuhvaćene presudom, pa time i na ugovor iz ovog predmetnog spora i to upravo u onom ključnom djelu-pravnoj osnovi. Radi se zapravo o proširenom djelovanju pravomoćnosti iz čl. 12. ZPP-a, a koje podrazumijeva sve postupke koje pokrene potrošač temeljem takvih kolektivnih sporova.

19.Protiv tuženika vođen je sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača( koji se odnosi i na zaštitu interesa ovdje tužitelja), pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Taj sud je presudom br. P 1401/12, potvrđenom presudom Visokoga trgovačkog suda RH br. Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrdio da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (time i interese i prava ovdje tužitelja), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Obje navedene presude, vezano za ništetnost odredaba o tako određenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, potvrđene su presudom Vrhovnog suda RH br. Revt 249/14-2 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH br. U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016.

20.Presude u sporu kolektivne pravne zaštite odnose se upravo na tuženika te utvrđuju da je prijeporna odredba Ugovora koju je koristio tuženik, nezakonita i ništetna. To je odredba o promjeni kamatne stope odlukom banke o kamatnim stopama.

21.Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P 1401/12, u svom pravomoćnom dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tuženika, obvezujuća je za ovaj sud. Za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem odluke banke potpuno je nebitno je li pored te odredbe u samom ugovoru o kreditu eventualno sadržana valutna klauzula eura ili franka ili takve klauzule uopće nema već se radi o kreditu u kunama. Nije uvjetovano da bi takva ugovorna odredba bila nepoštena pod uvjetom da je uz nju ugovorena i neka druga nepoštena ugovorna odredba.

22.Navedena kolektivna presuda, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem odluke banke primjenjuju se na sve ugovore s identičnom ugovornom odredbom o jednostrano promjenjivoj kamati, pa tako i na predmetni Ugovor o kreditu.

23.S obzirom na navedeno valjalo je prihvatit dio tužbenoga zahtjeva kojim se traži utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba iz čl. 6 . predmetnoga Ugovora, te suditi kao u toč I. izreke presude.

24.Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo A. B., koji je u svom nalazu i mišljenju od 15. listopada 2021.god. naveo da je tužitelj, kao korisnik kredita, zbog promjene kamatne stope, platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu, za utuženo razdoblje, više kamata ( iskazano u kunama) u iznosu od 5.389,75 kn. U tablici 3 u svome vještu prikazao je preplatu po mjesecima kroz utuženo razdoblje, a po čemu je tuženik uredio tužbeni zahtjev.

25. Nalaz i mišljenje vještaka A. B. sud je u cijelosti prihvatio kao stručno, logično, objektivno i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a prema kojem je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev.

26.Kako su odredbe ugovora o kreditu sklopljenog dne 08. 01. 2009. god. u pogledu kamate ništetne, to je u ovom slučaju za primijeniti obračun kamata, bez naknadnih promjena (povećanja) kamatne stope u utuženom razdoblju, sve prema vještačenju vještaka B., radi čega se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.389,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate ukazuje osnovanim.

27.Naime, prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba ništetna ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila budući da za ono što je ništetno uzima se da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28.S obzirom na to da je tužitelj zbog ovakvog nedopuštenog postupanja tuženika na ime anuiteta zbog povišenja kamatne stope po kreditu platio tuženiku više 5.389,75 kn, kako je to utvrđeno vještačenjem vještaka A. B., to je tuženik u obvezi tužitelju vratiti preplaćeni iznos. Na dosuđeni iznos od 5.389,75 kn tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

29.Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Vrhovni sud RH je 30.siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje o tome da zastarni rok kod restitucije stečenoga temeljem utvrđene ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. To znači da primjenom odredbe čl. 323. St 1 ZOO-a, zastara restitucijskog zahtjeva u ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu kojem se utvrđuje nepoštenom i ništetnom odredba o kamati koja se mijenja odlukom banke, konkretno čl. 6. Ugovora o kreditu zaključenoga između tužitelja i tuženika.( Vrhovni sud RH u svojoj je odluci br. Revd-477/2021-2 od 24.02.2021. potvrdio svoje pravno shvaćanje od 30.01.2020.)

30.Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa tužitelju pripada trošak u cijelosti u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe, za pristup na 4 ročišta (6.11.2019., 30.01.2020., 27.05.2021., 01.02.2022.) i sastav podnesaka od 24.10.2019. i 10.01.2022. po 75 bodova, ukupno 525 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, za 200,00 kn pristojbe tužbe i 200,00 kn pristojbe presude te 2.500,00 kn troška vještačenja, ovo je dalo dosuđeni iznos troška od 9.462,50 kn.

U Splitu, 04. svibnja 2022. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb30b-742f2

Kontrolni broj: 051e6-3d56c-bb07b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.