Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

25 Posl.br. P-709/2019

Kralja Tomislava 85 A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ( dalje: tužiteljica) K. J. iz D., OIB ..., zastupana po punomoćniku R. C., odvjetniku u C., protiv tuženika-protutužitelja ( dalje: tuženi ) 1. J. J. (OIB: ...) iz N., K., i 2. Š. G. (OIB: ...) iz R. S., oboje zastupani po punomoćnici M. R., odvjetnici u O. po rješenju HOK od 8.studenog 2021., radi utvrđenja po tužbi i radi utvrđenja po protutužbi, nakon rasprave zaključene 28.ožujka 2022. kojoj su prisustvovali punom. stranaka, 4.svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ Utvrđuje se da nije pravno valjana pismena oporuka pred svjedocima pok. J. J. od 8.listopada 1993.“

II Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„ Utvrđuje se da tužiteljica-protutužena K. J. nema pravo na nasljedstvo iza ostavitelja J. J. od oca V. rođenog 20.ožujkak 1929., a umrlog 25.prosinca 1998. „

III Tužiteljica-protutužena dužna je tuženima-protutuženima naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 28.179,70 kuna(slovima: dvadesetosamtisućastosedamdesetdevet kuna i 70 lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja odluke suda, pa do isplate po stopi propisano člankom 29. ZOO, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

25 Posl.br. P-709/2019

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj na ovom sudu 30.kolovoza 2017. tužiteljica navodi kako je rješenjem posl.br. O-2530/2017 od 29.lipnja 2017. upućena da u roku od 30 dana pokrene parnicu radi utvrđenja nevaljalom i neistinitom pisane oporuke od 8.listopada 1993., tužiteljica dalje navodi da je na zapisnik 3.listopada 2005. proglašena oporuka ostavitelja J. J. od 8.listopada 1993. Tužiteljica tvrdi da oporuka nije pravovaljana, jer da se ne radi o oporuci, već o darovanju za slučaj smrti. Naime, iz samog teksta oporuke da je razvidno da je navedeno „ poklanjam mom sinu J. J.“ i to „ u slučaju smrti ili velikog stradavanja tj. bolesti“, te da je ispod vlastoručnog potpisa navedeno potpis darovatelja, iz čega je više nego vidljivo da se radi o darovanju za slučaj smrti. Takvo darovanje da je nevaljalo jer je takva vrsta darovanja trebala biti u formi sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta, što nije. Protutužbeni zahtjev tužene, tužitelj je osporio. Tužitelj predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, odbije protutužbeni, uz dosudu parničnog troška tužitelju.

2.U svojem odgovoru na tužbu, tuženi su istu u cijelosti osporili. Tuženi su naveli da je iz sadržaja oporuke vidljivo da je namjera bila sastaviti oporuku, da oporuka nosi naziv oporuka, oporuka da ima sve uvjete, odnosno da ima oblik kako traži zakon. Tužiteljica da nema pravo na nasljedstvo jer da je njena zajednica sa ostaviteljem bila trajno prestala sporazumom s ostaviteljem. Tuženi su ustali protutužbom, u kojoj traže da sud utvrdi da tužiteljica nema pravo na nasljedstvo, iza ostavitelja J. J.. Tuženi potražuju trošak parničnog postupka.

3.U tijeku dokazanog postupka sud je izvršio uvid u oporuku od 8.listopada 1993., parnični predmet Pu P-1963/2015, ostavinski predmet O-2763/2018, saslušao svjedoke M. G., N. D., L. B. , G. B., J. J., N. G., M. K. te tužene kao stranke.

4.U svojem iskazu svjedok M. G. je iskazao kako on nije bio svjedok oporuke, već njegov otac, koji je preminuo.

5.U svojem iskazu svjedokinja N. D. je iskazala kako je poznavala pok. J. J., kako je upoznala K. J., a tužene da ne poznaje. J. J. da je živio u D., a njena obitelj, suprug i djeca bili su prijatelji s G. i L., koji su stanovali u prizemlju, a J. je stanovao na katu, J. da je stanovao sam, da li je s njim stanovala njegova supruga da ne zna. Ovo da je bilo u drugom periodu 90tih prošlog stoljeća. Na katu da je bila samo jednom na potpisivanju oporuke, J. da se razbolio i to da je brzo išlo. K. J. da je često viđala, ona da se družila s njim i išla na izlete. Dok je J. bio bolestan, o njemu da se brinula L., stalno mu je nešto donosila, i imala je s njim dobre odnose, da ne može povezati gdje je za to vrijeme bila K. J., da ju je viđala tamo, ona da je odlazila kad bi oni došli. Da ne zna gdje je K. J. živjela, vjerojatno tamo, da je često putovala u S. i R.. Misli da je bila na katu, odnosno, da to ne može tvrditi, kod G. i L. da nije bila. Da ne zna da bi K. J. stanovala s G. i L..

6.U svojem iskazu svjedokinja L. B. je iskazala da je poznavala pok. J., da je to očuh njenog bivšeg supruga, da su stanovali ispod njega u dijelu njene svekrve. J. J. da je preminuo 25.prosinca 1998., u to vrijeme je K. stanovala s njom i njenim bivšim suprugom. J. da je bio bolestan, to da su kasno saznali, da je 1.prosinca išao 25 Posl.br. P-709/2019

na pretrage i saznalo se da ima karcinom jetre. U to vrijeme K. i J. da nisu bili u zajedničkom domaćinstvu, da nisu bili rastavljeni, ali da nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu, da se nisu slagali. Da ne zna reći koliko dugo se nisu slagali prije nego je J. preminuo. O J. da su se brinuli njen bivši suprug i ona, bila je prisutna i njena svekrva, ali da ona nije odlazila kod J.. U toj kući da je stanovala od 1991.do 2006. Kad se doselila u tu kuću suprug i ona prvo su stanovali na katu, J. i K. u prizemlju, a kasnije su se zamijenili. J. je stanovao sam na katu, kad su se prestali slagati, a misli da je to bilo dvije godine prije nego se on odvojio i otišao na prvi kat, a prije njegove smrti. Iskazala je da su K. J. i J. živjeli odvojeno, te da se o njemu najviše brinula. Tek kasnije je saznala da postoji oporuka kojom je J. sve ostavio svojem sinu, htio ju je poništiti, pozvao je odvjetnicu S. K. i to je uredio s njom, odnosno napisao je novu oporuku, a tom novom oporukom raspolagao je da svoj stan ostavlja njoj i njenom sinu. Da joj je poznato je da je J. J. slao novce iz N.. Zbog situacije sa K. J. J. više nije htio ulagati u tu kuću i jer nije imao novce. Imao je onoliko koliko mu je slao sin. K. J. bila je 2 – 3 godine u N., u periodu dok se nije slagala sa J., skupila je novaca i kupila stan u S.. Odlazila je u S. u stan koji je kupila, živjela je na relaciji H. – S., a misli da tad J. više nije bio živ. Dok je J. bio živ odlazila je na mjesec dana u N. pa se vraćala u H., bilo je perioda i kada je duže bila u N.. Kad se vraćala živjela je njom i bivšim suprugom u zajedničkom domaćinstvu u njezinom dijelu kuće.

7.U svojem iskazu svjedok G. B. je iskazao da su od 1990-tih godina svi stanovali na adresi D. kao obitelj. Radilo se o započetoj gradnji, od 1987. do 1990. se gradilo, a do smrti J. J. svi su živjeli zajedno, a pri tome misli na svoju majku, J. J., bivšu suprugu L. B., kasnije njihova djeca. Od 1990-tih godina pa do smrti, 80 % vremena bili su svi zajedno, a to je bilo uvjetovano gradnjom, adaptacijom i iznajmljivanjem turistima, a i putovanjem jer je očuh znao otići u N., a njegova majka sestri. Kad su dobili dijete, supruga i on otišli su na kat, a očuh i majka ostali su u donjem dijelu. Kad je otišao raditi u inozemstvo, supruga je otišla u prizemlje da ne bude sama. J. J. preminuo je na Božić 1998., i tada je on boravio na katu, a supruga, njegova mama i on, da im ne bude skučeno i da se mogu brinuti o bolesnoj osobi bili su u prizemlju. Dežurali su na katu jer mu je bila potrebna njega, a to je tako bilo od kako je došao iz bolnice 35 – 40 dana prije njegove smrti. O J. da su se brinuli svi pa tako i njegova mama. J. i njegova mama bili su u normalnim odnosima. Njegov očuh bio je politički zatvorenik na Golom otoku, to je na njemu ostavilo traga, pio je, a znao je piti 10 dana uzastopno, i nakon toga dvije godine ne bi popio ništa. Iskazao je da su njegova mama i J. živjeli kao muž i žena i nisu se nikada razišli te da nije vidio nikakav sporazum između J. J. i njegove majke u smislu razvoda ili slično, niti mu je poznato da tako što postoji. Nisu se razveli niti formalno niti neformalno, niti fizički niti psihički. Nije postojao dogovor da će prestati živjeti zajedno. Nakon smrti J. J., u sudskom postupku i dugo nakon smrti J., saznao je za oporuku. Njegova zadnja oporuka je poništena. Da govori isključivo o oporuci, a pri tome misli na zadnju oporuku. Što se tiče ovog prvog akta, vjerojatno se radi o tadašnjoj želji gospodina J.. Spominjalo se nekakvo darovanje, oko toga je zbunjen, davno je pročitao taj dokument. U tom dokumentu spomenuta je i njegova mama, da ostavlja svoju 25 Posl.br. P-709/2019

mirovinu svojoj supruzi. Ovo je bilo u tom prvom aktu iz 1993. U oporuci iz 1998. njegovoj mami nije ništa ostavio. U aktu iz 1993. spomenut je sin gospodina J., kćer V. nije spomenuta jer je ona namirena za života gospodina J. i vjerojatno zato nije spomenuta, i spomenuta je njegova majka.

8.U svojem iskazu svjedokinja J. J. je iskazala da je poznavala pok. J., on je stanovao u K. sa K., G. i L., te unukom L.. Njen suprug i ona su vjenčani kumovi L., da su ih znali posjećivati dok je pok. J. bio živ, ne često već povremeno. Zadnji puta prije smrti J. posjetili su ih 5 – 6 mjeseci prije nego što je on preminuo. O J. se trebalo brinuti bio je bolestan i o njemu su se brinuli K., G. i L., a najviše se brinula L. koja je u to vrijeme bila trudna, a J. je jako volio L.. Pomagala je i gospođa K.. Više-manje svi su skupa živjeli. Pri tome misli da se kuhalo u jednoj kuhinji, a cirkuliralo se po prizemlju i po katu. Odnosi između K. i J. bili su dobri. J. J. i S. G. da ne poznaje. Iskazala je da joj nije poznato da bi pok. J. J. i K. bili razvedeni. Da joj nije poznato da bi imali kakav dogovor da više neće živjeti zajedno ili da će se razvesti. Gospođa K. putovala je u S. gdje ima kćer i unučad, ništa češće nego inače, a jedno vrijeme bila je u N. kad su bili u stisci sa novcima.

9.U svojem iskazu svjedokinja M. K. je iskazala da su se 1993., doselili u B., a pri tome misli na cijelu obitelj, te je tada upoznala K. i J. J. jer su se odmah povezali sa ljudima iz S.. Sa K. i J. su se viđali, a pogotovo od 1994.,kad je rodila sina koji se igrao sa unukom od K. i J., a on se zove L.. Njima su odlazili u K. skoro svaki vikend. Zadnji puta je u K. bila prije 8 mjeseci kada je bila u posjeti kod G.. G. je sin K.. J. i K. živjeli su lijepo i on je imao nekakvu mirovinu. J. i K. stanovali su u prizemlju, a kad se on razbolio preselili su ga na kat. Njegova bolest je jako napredovala. J. je na katu manje-više bio sam. G. i L. su se brinuli o J., a on je obožavao G. sina L.. Ne sjeća se točno godine kada je J. preminuo. O J. su se najviše brinuli G. i L., K. je u to vrijeme stanovala isto u toj kući i brinula se o J., a najviše se brinuo G. zbog fizičke snage, J. je obolio od ciroze jetre i zadnja dva tjedna ga je skoro pa trebalo nositi. Da je u tu kuću dolazila svima njima, najviše se družila sa L. i G., a J. je zadnji puta vidjela jedno tjedan dana prije njegove smrti. Prije bolesti svi su stanovali na donjem katu, a pri tome misli na J., K., L., G. i L.. Na katu nije stanovao nitko sve dok J. nije obolio i trebao mu je mir. Da joj nije poznato da bi između J. i K. postojale nesuglasice. Iskazala je da joj nije poznato da bi J. i K. bili razvedeni, te da su u braku živjeli do zadnjeg. Da joj nije poznato da bi imali dogovor ili sporazum da će se razvesti i da neće živjeti skupa. Iskazala je da je J. preselio zadnjih mjesec dana prije smrti, obolio je od ciroze jetre koja bolest je jako napredovala, da mu je bio potreban mir, a pretpostavlja da su ga preselili i zbog djeteta, a pri tome misli na L.. Da je K. odlazila negdje na rad, ako bi otišla to je trajalo oko mjesec dana. Gospođa K. kupila je stan u S., ali to je kupila puno kasnije nakon smrti J.. Naime bila je išla raditi zbog financijske situacije. U njihovu kuću u K. dolazila je skoro svaki vikend. Njen sin je znao prespavati kod L. u K.. To je bilo i prije i poslije smrti J..

10.U svojem iskazu svjedokinja N. G. je iskazala da je 1992. odnosno na 1993. bilo najgore ratno doba te da je radila u C. Z. i kao tajnica M. O. C.. Njoj su tada došli gospodin G. i gospodin J. i zamolili su je da im nešto natipka jer je brzo pisala, te im je rekla da će im otipkati, a bilo joj se jako žurilo. Rekla im je da sjednu ali su ostali stajati, nitko nije to htio natipkati, bilo je ratno vrijeme, dolazile su izbjeglice, a ona je imala pisaću mašinu. Gospodin J. je diktirao i gospodin G. je 25 Posl.br. P-709/2019

nešto rekao, a ona je pisala. Rekli su joj da da svoje podatke jer je svjedok i ona je to potpisala. Gospodin J. je govorio da ima neku kuću u J. i da bi to ostavio sinu. Ne sjeća se koje je ime sina. Pitala ga je da li ima ženu, ali je govorio da bi to ostavio sinu. Gospodin G. zvao se M. ili M., tako nešto na slovo "M", a zna da mu roditelji imaju kuću 100 m iza kuće gdje je rođena. Više ga ne vidi po C.. K. J. da ne poznaje. Gospodin J. joj je samo rekao i prije pisanja i za vrijeme pisanja da želi ostaviti svojem sinu, pitala ga je kako se sin zove ali se ne može sjetiti imena. Iskazala je da se sjeća se da je gospodin J. rekao da ima kuću u J. i da je želi ostaviti sinu. Da se sjeća da je rekao da želi ostaviti kuću sinu i nije bilo govora o katovima. Da li kuća ima katove da ne zna. Da nije bilo riječi o tome da li će ostaviti kuću odmah ili nakon smrti. To je ustvari nekakva darovnica, a ne izjava, a bili su joj rekli da se radi o nekoj izjavi.

11.U svojem iskazu 1.tuženik je iskazao da mu je oporuku dala sestra 1993., a možda 1995. u M.. U to vrijeme njegov otac je odlazio u toplice u M., te su se nalazili u M. jer nisu mogli putovati u H., nisu mogli iz S. dobiti vize. Nalazili su se nekoliko puta godišnje i čuli su se telefonom često. Ocu je nedostajalo novaca i te da bi mu davao novaca kada bi se sreli ili mu je slao. Sa ocem i sestrom u H. je zadnji puta bio 1991. g., a nakon toga u H. je došao 2002. ili 2003. Otac je preminuo 1998. u prosincu. K. J. je upoznao u V.. Upoznao ju je još kao dijete u selu u S. gdje je imala gostionicu sa mužem. Zadnjih godina života otac je živio sam, od 1992. – 1993. je stanovao sam, ovdje u D. u stanu na prvom katu. Od 1992. – 1993. otac mu je rekao da je razdvojen od K. J.. Bili su razdvojeni od stola i postelje. Otac je znao odlaziti po mjesec dana u Š. i u N. gdje su se viđali jer on nije mogao doći u H.. Čuo je da je gospođa K. J. živjela u S., i u N., a i u donjoj etaži kuće u D.. Nije ga to interesiralo. Da ne zna sa kim je živjela gospođa K. J.. Zna da su stanovali sin i njegova gospođa također dolje. Koliko je shvatio sin od K. je više stanovao dolje nego ona, ali to ga nije zanimalo. Iskazao je da mu je tata tajio koliko je bio bolestan, i kasnije je saznao da je imao problema sa kretanjem i reumom. Ne zna da li je ocu tko pomagao, jer mu je prešućivao da je bio bolestan i ne zna koliko dugo je bio bolestan. Oca je prije njegove smrti vidio zadnji put u M. 1996. ili 1997., godinu i pol ili dvije prije smrti. Vidjeli su se u mjestu G., a to su toplice. Bila je prisutna njegova sestra i unuci, tamo su se obiteljski nalazili. Otac je u toplice dolazio zbog problema sa leđima i zbog reume. Iskazao je da je troškove toplica za oca podmirivao on. Ocu da je slao novce, a kad ih zbog rata nije mogao slati, slao mu je europske čekove koji bi se unovčili, a novac je potrošen na gradnju, grijanje i životne potrebe. Da je plaćao troškove puta da otac dođe u N. i Š.. Otac mu je najavljivao da će njemu ostaviti, a za oporuku je saznao kad ju je vidio. Rekao mu je to za stan na prvoj etaži i potkrovlje, otac je rekao da će zemljište ispred kuće i parking kupiti na njegovo ime, ali ne zna da li je to otac stvarno učinio i da nisu izvršeni prijepisi. Iskazao je da se sestra nije protivila takvoj oporuci. Složila se sa time i rekla da je on više investirao. Otac mu je rekao da su se on i K. izvansudski dogovorili kome što pripada. Otac mu je rekao da su se podijelili u razgovoru kada mu je rekao da su se razdvojili. Nakon smrti oca sreo je gospođu K. J. u S. koja mu je rekla da se boji da će uzeti cijelu kuću, ali da joj rekao da zna za njihov dogovor. Ocu da je slao novac jer je imao malo primanja i jer je bio rat, i otac je bio star. Bilo je to samo po sebi razumljivo jer ga je otac tako odgojio da mu pomaže u starosti. Otac mu je ispričao da je K. odlazila u N., i da je imala svoja primanja. Čuo je ali ne zna od koga da je ocu znala pomoći bivša supruga K. sina. Njegov otac da nije bio vezan za krevet.

25 Posl.br. P-709/2019

12.U svojem iskazu 2.tužena je iskazala da su 1991.,zadnji put se tu kod njega u kući vidjeli, a bila je cijela porodica, bio je njen suprug, njihova djeca, a bio je i njen brat. Poslije više zbog rata nisu mogli dolaziti pa su se 1993. našli u M. gdje je otac bio u toplicama. Otac je u toplicama znao biti po mjesec dana, a te troškove snosio je njen brat. Da je vodila djecu da se vide sa njime.1993. rekao joj je da se razveo, a to je bio njegov život pa ga nije ništa pitala. 1994. dao joj je oporuku u M., brat tada nije bio tamo i pitao ju je za mišljenje. Tada mu rekla da nema ništa protiv. Da ocu nije mogla pomagati jer se od 13-te godine brinula za majku. Sa ocem je bila bliska i čuli smo se svaka 2 – 3 mjeseca. Otac se sa bratom čuo češće i odlazio je kod njega u N. i u Š.. Zadnjih godinu dana, prije smrti oca s njim se nije vidjela, a nije se na ništa žalio. Da je kasnije oporuku dala bratu, a on je dao odvjetniku. To je bilo kasnije, poslije 2000. Otac je živio na prvom katu u kući u D., u prizemlju je živio G. sa suprugom i djecom i njegovom majkom K.. K. je viđala i u S. gdje se znala i zadržati, pa joj je rekla da odlazi u N. gdje je radila u domaćinstvima, i rekla joj je da više ne živi sa njenim ocem. 19. prosinca da ju je G. nazvao i rekao da je otac bio u bolnici i to nekoliko dana, da su ga pustili i da je sada doma i da je jako bolestan. Kasnije je saznala da mu je tada L. znala skuhati čaj, a više nije mogao puno jesti. Prije toga živio je sam i volio je kuhati, spremao je sve sam. Otac je oporuku dao njoj, jer ju je donio sa sobom u M., brata nije bilo pa je dao njoj da se ne izgubi. To je bilo 1994. Iskazala je da je 2001. došla ovdje i L. joj je objasnila tko je gdje stanovao. Poslije 1991. ne zna kako su živjeli odnosno nije ih vidjela. Da su razdvojeni rekao joj je otac 1993. K. je u S. srela 1995. kada joj je rekla da ne žive zajedno. Kad je sa ocem razgovarala telefonski nije se žalio da je bolestan.

13.Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja i protutužbenom zahtjevu tuženika, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, dok je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika, iz razloga kako slijedi. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ostavinski predmet posl.br. O-2763/2018, O. S. u R.. Uvidom u isti sud je utvrdio da je J. J., od oca V., preminuo 25.prosinca 1998. u D.. Njegovi zakonski nasljednici su njegova supruga K. J. i njegova djeca Š. G. i J. J., prema sadašnjem stanju spisu. Nadalje, sud je utvrdio da je na ročištu održanom 3.listopada 2005. proglašena oporuka pok. J. J., a za koju tužiteljica u ovom postupku tvrdi da nije pravno valjana. Rješenjem suda od 29.lipnja 2017. K. J. je upućena u parnicu, radi utvrđenja nevaljanom i neistinitom pisane oporuke ostavitelja od 8.listopada 1993. Nadalje, rješenjem suda od 19.prosinca 2018. prekinut je ostavinski postupak po prijedlogu nasljednice K. J., dok se ne riješi ovaj postupak, koji se vodi po tužbi tužiteljice i protutužbi tuženika. S obzirom na vrijeme smrti tuženika odnosno otvaranja nasljedstva, osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva sud je prosuđivao po odredbama Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00., dalje ZN/71), a temeljem čl.253 i 254 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 dalje: ZN/03). Prema čl. 69. ZN/71, oporučitelj koji zna čitati i pisati može napraviti oporuku tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dvaju svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka, svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je i da se naznači njihovo svojstvo svjedoka. Na temelju čl. 27. ZN/71, bračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu sa ostaviocem. Prema čl. 69. ZN/71, oporuka ostavitelj J. J. pravno valjana i sastavljenu prema zakonu. Iz iskaza svjedokinje N. G. proizlazi da ju je ona sastavila po kazivanju ostavitelja, te cijeneći 25 Posl.br. P-709/2019

sadržaj same oporuke, namjera J. J. je bila da sastaviti upravo oporuku takvog sadržaja. Oporuka u potpunosti ima propisani oblik, sadrži potpise ostavioca i svjedoka te nosi naziv oporuka, iz čega proizlazi da se radilo upravo o oporuci, a ne o darovanju za slučaj smrti kako to tumači tužiteljica i bez obzira što se u oporuci spominje da ostavitelj poklanja svoju imovinu J. J., njegovu sinu te je ispod potpisa ostavitelja navedeno da se radi o vlastoručnom potpisu darovatelja. Iz iskaza ispitane svjedokinje N. G. proizlazi da je sadržaj oporuke diktirao upravo J. J., u prisutnosti nje i još jednog svjedoka oporuke. Ista je iskazala da je to ustvari nekakva darovnica, a ne izjava, a da su joj bili rekli da se radi o izjavi. Nedvojbeno je međutim, da se radilo upravo o oporuci, te je ista pravovaljana, u smislu odredbe čl. 67 ZN/71, budući je istom J. J., odredbom svoje volje imenovao sebi nasljednika. Uostalom da je htio da je to darovanje, ostavitelj bi vjerojatno tako i nazvao svoje očitovanje volje. Navod tužiteljice da se zapravo radi o darovanju za slučaj smrti sud ne prihvaća, jer iako ostavitelj navodi da poklanja svojem sinu ostavinsku imovinu, jasno je naveo da se radi o oporuci. Prema općoj odredbi čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine Republike Hrvatske", br. 53/91, a koji se primjenjuje u ovom slučaju s obzirom na vrijeme sastavljanja oporuke) propisano je opće pravilno da zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno.

14.Ugovor o darovanju za slučaj smrti kao posebni ugovor nije reguliran Zakonom o obveznim odnosima NN 53/91, kao i uopće ugovori o darovanju, pa se na isti primjenjuje pravno pravilo bivšeg Općeg građanskog zakonika - pravno pravilo paragrafa 956, na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravilnih propisa donijetih prije 6. IV 1941. godine za vrijeme neprijateljske okupacije, a od 31. XII 1991. godine temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - "Narodne novine Republike Hrvatske" br. 73/91).

15. Prema Zakonu o javnom bilježništvu iz 1930.g. ugovor o darovanju bez predaje stvari u posjed morao je biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta da bi bio valjan, a kada je isti zakon prestao važiti, ovakav ugovor je trebao biti sastavljen pred sudom. Međutim, kako je to prethodno obrazloženo, ovdje se ne radi o ugovoru, već o oporuci koja je pravno valjana. Pok. J. J. je poduzeo jednostrani pravni posao, dao je izričitu izjavu o svojoj ostavinskoj imovini koju je uostalom nazvao oporuka.

16. Što se tiče protutužbenog zahtjeva tuženika, sud je istog prihvatio. Iako tuženi nisu upućeni rješenjem ostavinskog suda da pokrenu parnicu kojom će tužiteljici osporiti pravo na nasljeđivanje, ostavinski sud je prekinuo postupak dok se pravomoćno ne odluči o tužbi i protutužbi podnijetima u ovom predmetu, jer je među strankama očito sporna činjenica o kojoj ovisi pravo na nasljeđivanje. Osim toga, same stranke su se suglasile da se o tužbi i protutužbi odluči u ovom istom postupku. Po provedenom dokaznom postupku, o odlučnoj činjenici, a to je da li je prestala zajednica života između tužiteljice i njenog supruga sporazumno, može se zaključiti kako doista između tužiteljice i ostavitelja nije duže vremena bilo zajedničkog života. Da je tomu tako, sud zaključuje iz iskaza ispitane svjedokinje L. B., koja je živjela u istoj kući sa tužiteljicom, pokojim ostaviteljem i svojim bivšim suprugom, a ista nije zainteresirana za ishod ovog postupka. Ista je u svojem iskazu navela da su se J. i 25 Posl.br. P-709/2019

njegova supruga prestali slagati dvije godine prije njegove smrti, a pokojni J. je očito sam živio na katu. Iz iskaza N. D. ne može se zaključiti da li je bračna zajednica između pokojnog J. i K. prestala, ali je ista u svojem iskazu navela kako je tužiteljica često bila odsutna te je putovala u S. i R.. Međutim ista nije znala točno navesti da li je tužiteljica živjela na katu ili u stanu sa G. B. i L. B.. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka G. B., jer je isti očigledno zainteresiran za ishod ovog spora te je ujedno sin tužiteljice, premda je isti također u svojem iskazu naveo da je njegova majka živjela s njim i njegovom suprugom u prizemlju, a pok. J. na katu. Sud također ne prihvaća niti iskaz svjedokinje J. J. i M. K.. Naime, iste su tvrdile da bračna zajednica između pokojnog ostavitelja i tužiteljice nije bila prestala, međutim, sud poklanja vjeru svjedokinji L. B. koja je živjela u toj kući te je potvrdila da je bračna zajednica između pokojnog ostavitelja i tužiteljice bila prestala, a tako je uostalom iskazivala kad je bila saslušana u predmetu Pu P-1963/2015. Životno je i logično da je ista imala više saznanja o obiteljskim odnosima, nego svjedokinje koje su povremeno dolazile u kuću. Tužiteljicu kao stranku sud nije saslušao u ovom postupku budući se ista iako pozivana radi saslušanja nije odazvala na sudske pozive.

17.Slijedom iznijetog, sud je kao u izreci ove presude odlučio o tužbi i protutužbi.

18. U skladu s člankom 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) tužiteljica je dužna naknaditi troškove ovog parničnog postupka tuženima budući je u cijelosti izgubila parnicu i to po tužbi i protutužbi. Naime, tijekom postupka tužene je zastupao punomoćnik odvjetnik te je sud odmjerio potrebne troškove za vođenje parnice. Cijeneći članak 155. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015; dalje: Tarifa) sud je priznao tuženima potrebnim trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika i sve uvećano za trošak PDV, trošak sastava protutužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika i sve uvećano za trošak PDV, trošak pristupa na ročišta i to dana 29.svibnja 2018. u iznosu od 2.500,0 kuna, uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika i sve uvećano za trošak PDV, 13.siječnja 2020. u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika, 24.veljače 2020 u iznosu od 1.250,00 kuna uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika, 3.veljače 2021. u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika, 23.travnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika, 17.rujna u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika, 25.siječnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna, uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika, 28.ožujka 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna te uvećano za trošak 10% za zastupanje dva tuženika i trošak PDV, te uvećano za trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 680,00 kuna, protutužbu u iznosu od 400,00 kuna i presudu u 25 Posl.br. P-709/2019

iznosu od 400,00 kuna te trošak sudskog tumača u iznosu od 500,00 kuna, ukupno 28.179,70 kuna.

19.Ostali zatraženi trošak parničnog postupka sud tuženima nije priznao, i to sastav podneska jer isti nisu bili nužni i potrebni za vođenje ove parnice, osim odgovora na tužbu i protutužbu.

U Crikvenici, 4.svibnja 2022.

Sutkinja

Kristina Pavelić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava županijski sud.