Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-128/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. P. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 8. veljače 2022. broj: K-23/2021., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. P. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, optuženi B. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude pa je osuđen na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Na temelju članka 58. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11. optuženiku je opozvana uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-4/2018-24 od 25. listopada 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu od 1. prosinca 2020. broj Kž-251/2020, pa su po članku 53. KZ/11. izrečene kazne, po toj presudi u trajanju od 10 (deset) mjeseci i kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine uzete kao utvrđene, te je optuženom B. P. primjenom članka 53. stavak 1. u vezi s člankom 51. stavak 2. KZ/11. izrečena (umjesto ispravno: osuđen na) jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je optuženiku vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2021., pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 69. KZ/11. izrečena je optuženiku sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, s time da ista može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najdulje tri godine.
1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika oduzet je preklopni nož sa utisnutim natpisom na oštrici "M. G.", koji predmet je oduzet od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, Policijske postaje Varaždin broj … od 23. kolovoza 2021, a koji predmet će PU varaždinska na temelju članak 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08.), uništiti.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., kao i obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te opunomoćenice žrtve.
2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te da se optuženiku izrekne istovrsna viša kazna zatvora
2.2. Optuženik B. P. žali se osobno te po branitelju V. J., odvjetniku u V., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da se prvostupanjska presuda preinači na način da se izrekne blaža kazna. Obje žalbe se razmatraju kao jedna žalba.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik ustvari osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu dinamike događaja te navodi da, suprotno činjeničnom opisu kaznenog djela, nije stavio nož ispod vrata malodobnoj H. P. te da se radilo samo u ruci što je po žaliteljevom mišljenju vidljivo iz njenog iskaza, te su se sudarili prilikom trčanja prema izlazu pa je ona pala na klupicu. Navodi da malodobna osoba nije niti smjela raditi u dućanu te da nož opisan u činjeničnom opisu uopće nije oružje jer se radi o preklopnom nožu koji ima ugravirano ime tvrtke koja se bavi graditeljstvom pa taj nož spada u njihov reklamni asortiman.
6.1. Međutim prvostupanjski sud je u odnosu na dinamiku događaja i sve prethodno navedene okolnosti pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, prema iskazu žrtve malodobne H. P. (točka 10.) koji prvostupanjski sud u cijelosti ispravno prihvaća kao istinit, optuženik, suprotno žalbenim navodima, je žrtvu jednom rukom uhvatio za desno rame a drugom rukom ju je obuhvatio oko vrata, te je ona osjetila da joj nešto drži ispod vrata, no nije vidjela što. Nakon što ju je gurnuo tako da je pala na klupicu vidjela je da u ruci ima nož kojim je krenuo prema njoj. Argumentaciju prvostupanjskog suda koji taj iskaz smatra uvjerljivim i životno logičnim u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pri čemu valja ukazati da je preklopni nož, (nesporno oduzet od optuženika) ukupne dužine 22 centimetara i dužine oštrice 10 centimetara nesumnjivo hladno oružje, (u smislu kvalifikatornog elementa nije značajna relacija oružje-opasno oruđe) kako to ispravno navodi prvostupanjski sud, i to kao predmet apsolutno pogodan za nanošenje ozljeda, i na to svojstvo ne utječe eventualna gravura i činjenica da se radi o reklamnom asortimanu građevinskog trgovačkog društva.
6.2. Nadalje, optuženik smatra da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, a ne samo smanjeno ubrojiv, i smatra da to proizlazi iz nalaza i mišljenje vještaka psihijatra koji predlaže izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, te iz ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela kada isti nije bježao jer nije bio niti svjestan počinjenja kaznenog djela, njegove težine i ozbiljnosti. Branitelj optuženika dodatno u žalbi navodi da je optuženik na sve lijekove popio i 1 litru votke u Varaždinu pa se njegovo stanje moglo samo pogoršati (očito sugerirajući do stanja bitno smanjene ubrojivosti).
6.3. Međutim, prvostupanjski sud opravdano u pogledu te okolnosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Š. D. (list 176; 210 spisa) te valjano zaključuje da je tempore criminis optuženik bio smanjeno ubrojiv (točka 7.) Naime, prvostupanjski sud ukazuje na zaključak vještaka po kojem je isključena sumnja na apstinencijsku krizu te bilo kakav kvantitativni ili kvalitativni poremećaj svijesti, vezano uz moguću konzumaciju sredstava ovisnosti, alkoholiziranost, uzimanje antidepresiva, a pritom se vještak poziva upravo na način optuženikovog kretanja i hodanje te svijest o pravcu kojim se kreće što znači da mu je motorika bila očuvana. Vještak također uzima u obzir psihičko stanje osobe ovisnika o više vrsta sredstava ovisnosti te odstupanje u segmentu emocionalnog ustroja ličnosti. Takav zaključak prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu nisu od značaja okolnosti na koje optuženik ukazuje u žalbi, da je upravo vještak predložio izricanje sigurnosne mjere jer je kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti. To zato što pitanje odlučujućeg djelovanja ovisnosti u smislu članka 69. KZ/11. nije vezano uz stupanj ubrojivosti počinitelja. U tom smislu nije od značaja niti žalbeni navod koji se odnosi na optuženikovu odluku o tome u kojem će dućanu počiniti razbojništvo, (pri čemu optuženik naglašava da se u predmetnom dućanu ostvaruje dnevni promet od 175,00 kn), tako je mogao ući u neku od zlatarni i puno bogatijih dućana koji se nalaze u blizini.
7. Odluku o kazni pobijaju i državni odvjetnik i optuženik.
7.1. Državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio društvenu opasnost kaznenog djela razbojništva u pokušaju, koja djela su gotovo svakodnevno prisutna te su u porastu. Nadalje, ukazuje na činjenicu da su optuženiku u razdoblju od 2014. do 2019. godine „donesene četiri presude“, a sve se odnose na kaznena djela kojim je prouzročena šteta na imovini pa su izrečene uvjetne osude, što je optuženik očito ignorirao i nastavio s vršenjem kaznenih djela, Konkretno kazneno djelo nije dovršeno zbog izuzetno snažnog otpora i snalažljivosti oštećenice a optuženik stanje u kojem se nalazio zbog konzumacije alkohola i lijekova preuveličava. Zbog svega navedenog smatra da je utvrđena kazna zatvora u odnosu na konkretne kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora preblaga.
7.2. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir niz olakotnih okolnosti pa tako i činjenicu da je otac dvoje djece, da ima obvezu prema bolesnim starim roditeljima, bolesnoj izvanbračnoj supruzi, da je svjestan svoje pogreške, kaje se i žali zbog počinjenog kaznenog djela te dobrovoljno pristaje i želi liječenje.
8. Međutim, ovaj sud drugog stupanja nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu višekratne ranije osuđivanosti, između ostalog i za istovrsna kaznena djela imovinskog karaktera, što znači da optuženik pokazuje znatnu kriminalnu volju za daljnjim činjenjem kaznenih djela. Nadalje prvostupanjski sud osnovano kao otegotno uzeo u obzir i prouzročene posljedice za malodobnu žrtvu (radi se o skrivljenom učinku kaznenog djela u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11.) koja je još uvijek u obradi psihologa. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo u obzir činjenicu da je tempore criminis optuženik bio smanjeno ubrojiv te njegovu lošu materijalnu situaciju.
8.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je utvrdio u odnosu na kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, primjerenu svim prethodno navedenim olakotnim i otegotnim okolnostima kao i osobnim prilikama optuženika te je opozivajući uvjetnu osudu iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-4/2018-24 od 25. listopada 2019. kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godina i 6 (šest) mjeseci. Ta kazna će u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. te je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Ovdje valja ukazati da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., u rasponu zapriječene kazne, utvrđena kazna zatvora daleko bliže zakonskom minimumu, pa s obzirom prethodno navedene otegotne okolnosti, na istu ne mogu utjecati niti okolnosti koje u žalbi navodi optuženik (od kojih neke predstavljaju olakotnu, npr. briga o izvanbračnoj supruzi i roditeljima). Pritom posebno valja ukazati da optuženik u tijeku postupka nije iskazivao svoje žaljenje i kajanje zbog počinjenja kaznenog djela, nego to prvi puta verbalizira u žalbi.
9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži, između ostalog, i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju predmeta, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu te je utvrdio da žalba nije osnovana te da je nož kao sredstvo počinjenja djela oduzet u skladu sa zakonom, a optuženiku je osnovano i izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, s obzirom da su se za to stekli uvjeti.
10. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
