Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-71/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-18/2021. od 27. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog N. R. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Šibeniku, presudom od 27. prosinca 2021. broj K-18/21., proglasio je krivim optuženog N. R. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude, te ga je na temelju članka 110. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.
1.1. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženiku N. R. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2020. pa nadalje.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi N. R. je oslobođen obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, te isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.
3. Žalbu je podnio optuženi N. R. po branitelju odvjetniku T. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da ''Visoki kazneni sud RH prihvati žalbu okrivljenika te zbog ostvarenih žalbenih razloga ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje sa jasnim uputama o potrebitim dodatnim utvrđenjima i razjašnjenjima svih odlučnih okolnosti ovog događaja, kako je to opisano ovom žalbom''.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. U žalbi optuženik navodi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio kako su nastale ozljede kod optuženika i oštećenika. Smatra da je prvostupanjski sud, iako je nakon saslušanja vještaka sudske medicine dr. sc. K. B. prihvatio obranu optuženika da je bio napadnut od strane oštećenika, pogrešno zaključio da je optuženik svojim daljnjim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela ubojstva s izravnom namjerom jer je zapravo spašavao svoj život , a nepostojanje ozljeda na tijelu optuženika ne upućuju na zaključak da se nije branio te je u žalbi ponovio svoju obranu da je ozljedu nožem zadobio oštećenik padom na oštricu ili ''nabijanjem'' na zid jer su bili u ''hrvačkom zagrljaju''. U pobijanoj presudi iznesena činjenična i pravna utvrđenja ocjenjuje paušalnim viđenjem predmetnog sukoba od strane prvostupanjskog suda i to upravo kako ga je državni odvjetnik opisao u optužnici. U biti, optuženik, iako se žali u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zapravo polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda o dinamici samog događaja, početku, trajanju i intenzitetu radnji poduzetih od strane oštećenika, a potom optuženika i na kraju zaključuje da je optuženik postupao u nužnoj obrani ili eventualno kaznenom djelu usmrćenja iz članka 112. KZ/11. pri čemu ponavlja svoju obranu koja je detaljno analizirana od strane prvostupanjskog suda. Naime, razvidno je iz provedenog dokaznog postupka da optuženik nije bio niti u stanju dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti, a niti sam optuženik u svojoj obrani navodi da je bio u takvom stanju niti je to utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem.
6.1.Nasuprot iznesenim navodima u žalbi, ovaj sud smatra da je prvostupanjski iznio dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama i da je nakon iscrpne analize svih dokaza pa tako i obrane optuženika, ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva. Pritom je sud prihvatio obranu optuženika da ga je oštećenik prvi udario metalnom šipkom po glavi dok je bio u klečećem položaju i zadao mu razderotinu glave tjemeno po sredini, a što je naveo i sudsko medicinski vještak dr. K. B.. Ispravno je potom zaključio da nije bilo daljnjeg nastavka napada od strane oštećenika prema optuženiku, a što proizlazi iz činjenice da je optuženik zadobio još samo oguljotinu vanjske strane lijevog ramena i vanjske strane lijeve podlaktice. Da je oštećenik zadavao udarce metalnom šipkom u broju, intenzitetu i po dijelovima tijela kako to opisuje optuženik, posve je izvjesno da bi optuženik zadobio brojne i ozbiljne ozljede. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu dinamike događaja koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, ispravan je zaključak da optuženik nije postupao tempore criminis u nužnoj obrani niti je prekoračio granice nužne obrane kako to u žalbi neosnovano ističe optuženi N. R. jer je u trenutku zadavanja smrtnih ozljeda oštećeniku napad već prestao. Pravilno je prvostupanjski postupio kada je stavio u razmjer karakter i broj ozljeda optuženika sa njegovom obranom te ju argumentirano otklonio postupanje optuženika u nužnoj obrani koje zaključke u cijelosti i drugostupanjski sud prihvaća. Naime, vještak je dopustio teoretsku mogućnost da se oštećenik sam ubode nožem u leđa tijekom hrvanja i kotrljanja sa oštećenikom na tlu i to samo ukoliko bi oštećeni držao nož u ruci sebi iza leđa, time da nož nije mogao biti položen horizontalno na tlu. Međutim životno i logički neprihvatljivo je da osoba koja se hrva sa drugom osobom na tlu u ruci drži nož i to sebi iza leđa i na taj način se ozljedi. Isto tako, u odnosu na iskaz optuženika da se oštećenik sam ubo na nož prilikom pada ili hrvanja, ispravno je prvostupanjski sud otklonio takvu mogućnost argumentacijom da, sukladno nalazu vještaku, ozljeda uboda nožem u leđa nije mogla biti zadobivena ukoliko je nož bio horizontalno na tlu dok je posve nelogično i neuvjerljivo da osoba koja se hrva sa drugom osobom na tlu u ruci drži nož i to sebi iza leđa pa još i u položaju koji nije horizontalan i na taj način se ozljedi.
6.2.Međutim, valja napomenuti da je u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik mogao izbjeći dalji sukob bijegom iz kuće. Takva se obveza, naime, ne može staviti optuženiku i suprotna je zakonskom konceptu instituta nužne obrane, međutim, takav pogrešan zaključak prvostupanjskog suda nije utjecao na ostala pravilna utvrđenja u pobijanoj presudi. Također, niti prijašnji odnosi oštećenika i optuženika koje detaljno analizira prvostupanjski sud i ispravno zaključuje da nisu bili tako intenzivni i prožeti brigom optuženika prema oštećeniku, a optuženik ih žalbom pobija nisu odlučne činjenice niti predstavljaju samo obilježje kaznenog djela ubojstva.
7. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona pri čemu ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer da je jedini mogući zaključak kako je optuženik postupao u nužnoj obrani štiteći svoj život. Međutim, to što smatra da njegovim radnjama nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela, za koje je proglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov, nego se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. Međutim, postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 476. točke 1. do 4. ZKP/08. ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza.
8. Nadalje, nisu u pravu ni državni odvjetnik niti optuženik kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti i podcijenio otegotne dok neke okolnosti uopće nije cijenio. Nasuprot tome, optuženik smatra da je izrečena kazna prestroga i neopravdana jer sud nije cijenio određene olakotne okolnosti dok je utvrđenim olakotnim dao premali značaj.
9. Prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti cijenio da je optuženik otac jednog malodobnog djeteta ta da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv (ali ne bitno) dok je od otegotnih okolnosti cijenio da je optuženik do sada višestruko osuđivana osoba iz čega prvostupanjski sud zaključuje da optuženik iskazuje upornost u činjenju kaznenih djela.
10. Suprotno suprotstavljenim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, pravilno je prvostupanjski sud cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Valja naglasiti da cjelokupna dinamika događaja, a posebice činjenica prethodnog napada oštećenika ponašanju optuženika ne daje značaj posebno teških okolnosti, upornosti i bezobzirnosti kako to ističe državni odvjetnik. Valja istaknuti da ispravno prvostupanjski sud nije kao otegotnu okolnost cijenio ''zgražanje i uznemiravanje cjelokupne javnosti posebice veliko uznemiravanje stanovništva malog mjesta G. kako to tvrdi državni odvjetnik, jer zasigurno svako ubojstvo proizvodi takve osjećaje – uznemirenosti i zgražanja javnosti to tim više ako se radi o manjem mjestu. Nasuprot tome, nije u pravu niti optuženik kada smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnosti prethodnog života optuženika i njegovu smanjenu ubrojivost jer je sud cijenio njegov prethodni život kao višestruko osuđivane kako kazneno tako i prekršajno osobe kao i činjenicu smanjene ubrojivosti. Okolnost da je optuženik prethodno pomagao oštećeniku, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio i dimenzionirao, a svakako valja naglasiti da eventualna pomoć oštećeniku u nekim situacijama od strane optuženika nije mogla biti olakotna okolnost za djelo koje je nakon toga učinio – ubojstvo.
11. Iz navedenih razloga stoga ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 10 godina primjerena težini djela i krivnji optuženika te će postići svrhu kažnjavanja propisanu zakonom.
12. Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 4. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
