REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 699/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv prvoovršenika M.-J. Š. iz Z., OIB: …, te drugoovršenice A. D. iz H., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. P. K., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-304/2021-2 od 7. rujna 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3267/18-36 od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se ovrhovoditelju podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-304/2021-2 od 7. rujna 2021., zbog pravnih pitanja:

Ima li ovrhovoditelj, koji je povukao ovrhu odmah nakon što mu je glavni dužnik ispunio dužnu obvezu, a koji ujedno nije ovršenik u istom ovršnom postupku, pravo na naknadu troškova od ovršenika ili pravo na naknadu troškova u tom slučaju ima ovršenik? Odnosno, predstavlja li razlog na strani ovrhovoditelja činjenica da mu je tražbina podmirena od strane glavnog dužnika, a ne ovršenika, radi kojeg je ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršeniku troškove ovršnog postupka?

Može li se podmirenje duga, koje se potražuje u ovršnom postupku, od strane glavnog dužnika, dakle ne od strane vlasnika nekretnine koji je založni dužnik, odnosno ovršenik, smatrati razlogom na strani vjerovnika (ovrhovoditelja), odnosno razlogom zbog kojeg bi vjerovnik (ovrhovoditelj) nakon povlačenja prijedloga za ovrhu bio dužan ovršeniku naknaditi troškove ovršnog postupka?

Obrazloženje

1. Protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-304/2021-2 od 7. rujna 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 3267/18-36 od 18. lipnja 2021., prijedlog za dopuštenje revizije podnio je ovrhovoditelj.

2. Polazeći od toga je ovršni postupak obustavljen zbog slučaja koji se dogodio ovrhovoditelju (podmirenje tražbine po pravnom slijedniku njegovog dužnika, a ne po ovršenicima u ovom postupku), nižestupanjski su sudovi, pozivom na odredbu članka 14. stavak 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ, obvezali ovrhovoditelja da drugoovršenici naknadi troškove koje joj je neosnovano prouzročio.

3. Postupajući sukladno odredbi članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. alineja 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pitanju koje je važno i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. U konkretnom slučaju ovrha je određena na nekretninama založnih dužnika, koji nisu i glavni dužnici, a ovrha je obustavljena nakon što je glavni dužnik, koji ujedno nije ovršenik u ovom predmetu, podmirio (novčanu) tražbinu ovrhovoditelja.

5. S obzirom na to da pobijana odluka o pitanjima naznačenim u izreci ovog rješenja – koja se u bitnome svode na to na kome je obveza podmirenja troškova (ovršnog) postupka u slučaju kada ovrhovoditelj povuče prijedlog za ovrhu odmah nakon što mu glavni dužnik, koji nije ujedno i ovršenik u predmetnom postupku, podmiri tražbinu – odstupa od prakse revizijskog suda, ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.

5.1. Naime, revizijski je sud u odluci broj Rev x 794/2012-2 od 30. siječnja 2013., izrazio shvaćanje da dužnu obvezu može ispuniti ne samo dužnik, već i treća osoba u smislu odredbe članka 296. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), s time da je prema stavku 2. tog članka vjerovnik dužan ispunjenje obveze primiti od svake osobe, koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena. Glavni dužnik je sasvim sigurno osoba koja ima pravni interes namiriti dužnu tražbinu, pa je tužitelj dužan primiti njezino ispunjenje. Upravo u takvim okolnostima, kad je povlačenje tužbe posljedica činjenice da je tražbinu tužitelju podmirio glavni dužnik, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka na temelju odredbe članka 158. stavak 1. ZPP, neovisno o tome što njegovom zahtjevu nije udovoljio tuženik.

5.2. Iako je u konkretnom slučaju riječ o ovršnom postupku, imajući na umu odredbu članka 21. stavak 1. OZ prema kojoj se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, ovaj sud smatra da je odluka na koju se podnositelj prijedloga poziva odgovarajući razlog važnosti pitanja radi li se u konkretnom slučaju o troškovima postupka koje bi ovrhovoditelj bio dužan naknaditi ovršeniku u smislu odredbe članka 14. stavak 5. OZ, odnosno može li se podmirenje duga koje se ostvaruje u ovršnom postupku, od strane glavnog dužnika, koji ujedno nije i ovršenik, smatrati razlogom na strani vjerovnika (ovrhovoditelja) zbog kojeg bi on bio dužan, nakon povlačenja prijedloga za ovrhu, naknaditi ovršeniku troškove ovršnog postupka.

6. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 1. i 6. u vezi s odredbom članka 400. stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.