Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-685/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužiteljice B. P. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica P. D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1135/15-71 od 10. siječnja 2022., dana 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika C. o. d.d. Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1135/15-71 od 10. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 78.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2015. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na nesporeno plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 17.000,00 kn koja teče od 16. lipnja 2015. do 23. prosinca 2015. (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 27.975,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2022. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/9.9, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za naknadu štete koju trpi kao posljedicu stradavanja na radu iz štetnog događaja od 12. kolovoza 2014., koju štetu zahtjeva od osiguratelja poslodavca na temelju police od odgovornosti broj … od 31. prosinca 2014.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je tužiteljica u radnom odnosu kod tvrtke K. d.d.,

- i da je 12. kolovoza 2014. doživjela nezgodu na radu na način da je prilikom popunjavanja polica bezalkoholnih pića došlo do pada boce s gornje police na njezinu lijevu nogu,

- da se nezgoda dogodila za vrijeme trajanja radnog vremena, na radnom mjestu i pri obavljanju redovitog posla,

- odgovornost tuženika,

- pasivna legitimacija tuženika na temelju police odgovornosti broj … od 31. prosinca 2014. koja je sklopljena između tuženika i tužiteljičina poslodavca, K. d.d., Z., kao i - da je tuženik tužiteljici platio nesporni iznos od 17.000,00 kn dana 23. prosinca 2015.

6. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravilnost prvostupanjske odluke glede visine naknade štete jer tuženik smatra da je plaćanjem iznosa od 17.000,00 kn šteta namirena, sporan je tijek zateznih kamata s obzirom da tuženik tvrdi da 16. lipnja 2015. liječenje nije bilo završeno, čime ni šteta nije mogla biti utvrđena na taj dan, a sporna je i pravilnost stava suda prvoga stupnja glede zaključka o nepravovremenosti, ali i neosnovanosti prigovora limita osiguranja.

7. Prema odredbi čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) u slučaju osiguranja poslodavca od odgovornosti radnik kao oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik-poslodavac, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji ako postoji odgovornost osiguranika, a u žalbenoj fazi postupka ova činjenica nije sporna i to u opsegu osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorenog iznosa osigurateljeve obveze.

8. To znači da je obveza suda, u smislu pravilne primjene prava, bila utvrditi koji je iznos osigurateljeve obveze ugovoren policom – ugovorom o osiguranju od odgovornosti i s obzirom na to ocijeniti je li isplatom nespornog iznosa naknade štete šteta namirena, a ako nije koji je daljnji iznos osiguratelj dužan platiti s obzirom na ugovoreni okvir glede visine iznosa do kojeg tuženik odgovara, o čemu presuda, kako se pravilno navodi u žalbi, nema razloga (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP). Odnosno, s obzirom na izričitu zakonsku odredbu koja je citirana, pogrešno je shvaćanje suda prvoga stupnja da je prigovor iscrpljene svote osiguranja istaknut u fazi postupka kada se to nije smjelo isticati i da ga stoga nije trebalo uzeti u obzir. Ovo jer neovisno od toga je li taj prigovor istaknut ili nije tuženik ne može biti odgovoran za naknadu štete izvan najvišeg ugovorenog iznosa osiguranja (limit osiguranja), a ne može se prihvatiti kao pravilno ni obrazloženje da nije dokazana visina ugovorene svote osiguranja, s obzirom da se u spisu nalazi polica osiguranja koja mora sadržavati podatak o visini svote osiguranja (čl. 926. st. 1. ZOO).

9. Imajući na umu rečeno te koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. točka 2. i st 5. ZPP ovaj sud, unatoč tome što sud o visini svote osiguranja nije dao razloge (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP) ocjenjuje da prigovor iscrpljene svote osiguranja nije osnovana. Ovo jer svota osiguranja po osiguranom događaju iznosi bitno više od onoga što je tužiteljici dosuđeno pobijanom presudom i uz to plaćeno kao nesporni dio štete, za što je tuženik sam dostavio dokaz uz podneska od 11. studenoga 2016. Naime, prema ispravi naziva Privitak polici od odgovornosti broj … od 13. prosinca 2014., koju je tuženik dostavio kao dokaz uz navedeni podnesak, proizlazi da je između stranaka za odgovornost prema trećima ugovoren iznos osiguranja od 400.000,00 kn, a prema djelatnicima 240.000,00 kn, koji iznosi prelaze zbroj pobijanom presudom dosuđenog iznosa štete od 78.750,00 i nesporno plaćenih 17.000,00 kn, zbog čega ni prigovor iscrpljene svote osiguranja nije osnovan.

10. Što se tiče visine neimovinske štete koja je priznata tužiteljici, koju tuženik žalbom samo paušalno osporava, ovaj sud ocjenjuje da je pravilno sud prvoga stupnja, imajući na umu zadobivene ozljede, vrstu liječenja, duljinu i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, postotak smanjenja životne aktivnosti i način na koji se očituje smanjenje životne aktivnosti u svakodnevnom životu tužiteljice (točke 25, 26, 28, 29, 30, 31), kao činjenice o kojima ovisi visina pravične novčane naknade neimovinske štete pravilno odredio iznos te štete u visini od 80.000,00 kn (čl. 19., 1046., 1100. ZOO), sve u vezi s izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji kriteriji se primjenjuju na sve postupke u tijeku.

11. Sud prvoga stupnja obrazložio je valjanim i jasnim razlozima zbog čega je cijenu sata odredio u iznosu od 35,00 kn po satu i to je svoje mišljenje utemeljio i na podacima o cijeni sata tuđe pomoći koji su dostavljeni u spis. Stoga, kada tuženik nije obrazložio zbog čega bi se radilo o cijeni sata koja je previsoko utvrđena, niti je tijekom postupka u tom smislu dostavljao ikakve dokaze, to paušalnim navodima da je cijenu sata trebalo odrediti u iznosu od 20,00 ili 25,00 kn po satu, zakonitost prvostupanjske odluke, utemeljene na čl. 1095. ZOO, ni u ovom dijelu nije dovedena u sumnju. Također, tuženik ne obrazlaže zbog čega sud nije imao razloga vjerovati i prihvatiti da je tužiteljica potrebu za tuđom pomoći imala u opsegu kako je to sud utvrdio na temelju mišljenja liječnika vještaka, već i ovdje samo paušalno navodi da sud utvrđenu satnicu neosnovano prihvaća. Takav žalbeni navod je nerazumljiv, paušalan i općenit te njime utvrđenje iz odluke suda prvoga stupnja u ovom dijelu nije dovedeno u sumnju.

12. Shodno rečenom, a imajući na umu da je sud dosuđujući naknadu štete uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljici šteta dijelom nadoknađena i da je za nesporno plaćeni iznos od 17.000,00 kn umanjio iznos štete koji predstavlja pravičnu novčanu naknadu, to su navodi žalbe kojima se osporava visina dosuđenog iznosa naknade štete ocijenjeni neosnovanima.

13. Što se tiče odluke o zateznim kamatama, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvoga stupnja tužiteljici pravilno zateznu kamatu dosudio od trenutka kada se tužiteljica obratila tuženiku u izvansudskom postupku (podnijela odštetni zahtjeva) u smislu čl. 1103. ZOO. Tuženik u žalbi ne tvrdi da je tijekom postupka prigovarao i dokazivao da stanje zdravlja tužiteljice nije bilo poznato u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva i da zbog toga tada šteta nije niti nastala. S obzirom na takvo držanje tuženika niti je sud prvoga stupnja bio dužan uzeti u obzir da postoji nalaz EMNG iz 2019., a niti tuženik ovu činjenicu može s uspjehom isticati u ovoj fazi postupka s obzirom na čl. 352. st. 1. ZPP, već je sud pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kada je tijek zatezne kamate odredio od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

14. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP).

15. Imajući na umu da je tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 13. travnja 2021., koji u sebi sadrži i onaj početni, niži zahtjev, iz tužbe, a da je za odluku o zahtjevu za naknadu trošak odlučan uspjeh u odnosu na konačno postavljeni zahtjeva (čl. 117. st. 3. u vezi s čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, Nar. nov. 70/19.) to je odluka o troškovima postupka ocijenjena pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Stoga je i rješenje o troškovima postupka sadržano u pobijanoj odluci ocijenjeno pravilnim i zakonitim i kao takvo je potvrđeno (čl. 380. točka 2. ZPP).

U Zagrebu 4. svibnja 2022.

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.