Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-19/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. i drugih K. zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kzd-4/2021. od 3. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom K. B. za kaznena djela, za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, utvrđuju sljedeće kazne zatvora: za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke prvostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 5 (pet) godina, za dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom II izreke prvostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. u trajanju od po 5 (pet) godina za svako od tih kaznenih djela, za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom III izreke pobijane presude na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od 2 (dvije) godine, pa se optuženom K. B. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina te mu se na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od 17. rujna 2000. do 28. svibnja 2021. te od 30. lipnja 2021. pa nadalje.

II Odbija se žalba optuženog K. B. u cijelosti kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici optuženi K. B. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke pobijane presude, te za dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom II izreke pobijane presude, te za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom III izreke pobijane presude pa mu je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora i to za kazneno djelo na temelju članka 166. stavak 1. pod točkom I izreke prvostupanjske presude kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za svako od dva kaznena djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11. navedena pod točkom II izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za svako od tih kaznenih djela, te za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. KZ/11. pod točkom III izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom K. B. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 17. rujna 2000. do 28. svibnja 2021. te od 30. lipnja 2021. pa nadalje.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi K. B. oslobođen je obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

4. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, te navodi da su izrečene kazne zatvora preblage s obzirom na počinjena kaznena djela i dosadašnju osuđivanost optuženika kao i vrijednost zaštićenih dobara te predlaže izricanje kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

5. Optuženi K. B. žali se po branitelju B. M., odvjetniku u Z. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaži žalba te ukine pobijana presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi da presuda nema razloga o bitnoj činjenici, a koja se odnosi na to da je optuženik znao i mogao znati da oštećeni I. A. ima intelektualno i mentalno oštećenje, jer da to nije bilo vidljivo prilikom komunikacije s oštećenikom. Nadalje navodi da je i pored toga oštećenik obavio radnju prepoznavanja, ispitan je na dokaznom ročištu kao i bilo koji drugi svjedok koji nema intelektualnih poteškoća, te je sud poklonio vjeru prepoznavanju koje je obavio takav oštećenik kao i njegovom iskazu i na temelju toga osudio optuženika. Nadalje se navodi da je izreka proturječna s obrazloženjem (točka 3. obrazloženja) i to u dijelu u kojem je optuženik proglašen krivim, da se oštećenom I. A. lažno predstavio imenom P. P., a posebno u odnosu na prezime, te da je oštećenik djelovao puno starije od 15 godina, uz navođenje i da je inicijativa za kontaktima između optuženika i oštećenika potekla baš od oštećenika, koji je češće zvao optuženika nego optuženik njega.

8. Suprotno žalbenim navodima, istaknuti žalbeni navodi ne odnose se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., već na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, optuženik je znao da oštećeni I. A. ima manje od 15 (petnaest) godina, a što proizlazi iz iskaza oštećenog I. A., koji je iskazivao da je s optuženikom razgovarao o svojoj obiteljskoj situaciji, kao i o razlozima zbog čega je smješten u centar, te je rekao optuženiku da ide u sedmi razred i da ima 14 (četrnaest) godina. Ujedno, optuženik je u svojoj obrani potvrdio da mu je I. A. rekao da ide u sedmi razred, ali da je rekao da ima 16 (šesnaest) godina te da je jednom ili dva puta pao razred. Međutim, ovaj iskaz je optuženik promijenio navodeći da mu oštećeni I. A. uopće nije govorio koliko ima godina, već samo da ide u sedmi razred i da je godinu ili dvije pao razred pa da je on sam zaključio koliko oštećenik ima godina. Upravo je stoga ispravno prvostupanjski sud naveo da je takvom obranom optuženik želio otkloniti kaznenu odgovornost, a posebno kada je dodao da uopće nije znao za dob oštećenika. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude ocijenio optuženikov iskaz neistinitim i neživotnim imajući u vidu da ne treba biti pravni stručnjak da bi optuženik znao da je spolni odnos s djecom kažnjiv, te da djeca uživaju zakonsku zaštitu od svih vrsta spolnog uznemiravanja, pornografskih sadržaja, a osobito od spolnih odnosa s odraslim osobama. Nadalje ispravno je prvostupanjski sud obrazložio da upravo zato što je optuženiku bila poznata dob oštećenog I. A. odlučio je koristiti ime, prezime i adresu, odnosno osobne podatke koji se s optuženikom ne mogu povezati.

8.1. Stoga nisu od značaja navodi optuženika izneseni u žalbi da je oštećenik djelovao kao osoba bez intelektualnih i zdravstvenih poteškoća, baš zato jer se kao što proizlazi iz spisa, radi o lakoj mentalnoj retardaciji kod oštećenika, a koje osobe i pored takvih intelektualnih i mentalnih oštećenja uredno funkcioniraju. Osim toga optuženik je znao da je oštećeni I. A. štićenik centra, bila mu je poznata i njegova obiteljska situacija, o kojoj mu je upravo oštećenik govorio, a što je sve prvostupanjski sud i ispravno obrazložio pod točkom 16. pobijane presude.

9. Nisu osnovani navodi izneseni u žalbi optuženika da se isti oštećeniku nije predstavio imenom P. P., već samo P., a s obzirom da mu je to krsno ime, dok mu je prezime P. (a ne P.) kako je navedeno pod točkom I izreke pobijane presude. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud točkom 14. obrazloženja pobijane presude prilikom upoznavanja s maloljetnim oštećenim I. A. predstavio krsnim imenom P. iz razloga da ga se ne bi moglo identificirati i povezati s njegovim službenim imenom i to onim koje je poznato državnim tijelima. Osim toga je na paketu koji je slao oštećenom I. A. u L., napisao pored krsnog imena P. i izmišljeno prezime, te drugu adresu, a ne onu na kojoj je živio. Ispravno je prvostupanjski sud i pod točkom 13. obrazloženja pobijane presude naveo prezime (P.) kojim se optuženik predstavio te ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi.

10. Suprotno žalbenim navodima nije od značaja navod iznesen u žalbi da je do kontakata između oštećenog I. A. i optuženika dolazilo na inicijativu oštećenog djeteta, jer se radi o djetetu koje je uz to još i posebno ranjivo dijete, koje je bilo izuzeto iz primarne obitelji zbog teških obiteljskih prilika, te ima i određeni stupanj invaliditeta u vidu lake mentalne retardacije. Ujedno, takvo dijete nema životnog ni seksualnih iskustava, a u konkretnom postupku je žrtva dijete. Nije opravdano ni pozivanje optuženika u žalbi da je žrtvina inicijativa i odlučnost ukazivala da je oštećenik starije dobi nego što je doista bio, jer to zapravo na ništa ne ukazuje, a pogotovo ne na dob djeteta.

10.1. U žalbi optuženik pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. pobijane presude pa smatra da nije provedeno vještačenje traga 3 (plahte), traga 4 (navlake popluna), traga 4 (jastučnice), traga 8 (zgužvane papirnate maramice) izuzetih iz spavaće sobe u stanu u Z., a što je bilo potrebno radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja tragova golog tijela oštećenog O. te optuženika i njihove sperme, a radi utvrđivanja čiji je iskaz istiniti, oštećenog O. ili optuženika. Također se navodi da su od oštećenog O. uzeti brisevi usta, rektuma i glansa penisa te uzorci kose, dlaka i noktiju što da je vidljivo iz anamneze bolnice na listu 95 spisa. Navodi se i da je potrebno ispitati i određene policijske službenike kao svjedoke koji su došli u stan, radi njihovog zapažanja o ponašanju oštećenog O. i utvrđenja je li dozivao odnosno tražio pomoć, bježao od optuženika. Nadalje se navodi da je prvostupanjski sud činjenicu da je oštećeni S. O. iz stana mogao izaći kroz kupaonski prozor, otklonio s neosnovanim obrazloženjem kada je naveo da je izgubio iz vida da je u kupaonici jedini tuš, lavabo i WC, da je notorno da je oštećeni O. tijekom boravka u stanu koji put išao u kupaonicu, da su optuženik i oštećenik došli u stan u večernjim satima 16. rujna 2020., da su policijski službenici u stan tek došli ujutro 17. rujna 2020. te da iz iskaza oštećenog O., a kojeg je sud prihvatio, proizlazi vremenska povezanost između dernjave i dolaska policijskih službenika u stan pa se iz navedenog ne može zaključiti ono što je zaključio sud, a to je da bi oštećeni O. tijekom noći vjerovao da neće doći do spolnog odnosa i da će se moći obraniti pa da zato nije bio zainteresiran za izlazak iz stana kroz kupaonski prozor već upravo obrnuto. Također se navodi da je bilo potrebno uzeti u obzir da je kroz kupaonski prozor oštećeni O. mogao jednostavno izaći iz stana, ali da nije izašao, a stan je ispod razine zemlje, a prozor je u razini zemlje. Navodi se i da oštećeni potječe iz malog mjesta u kojem je sramota biti homoseksualan pa kada se pogledaju snimke ispitivanja oštećenika, da je vidljiva njegova izrazita nelagoda kada govori o homoseksualnim odnosima, a da je to zbog srama od priznanja homoseksualnih sklonosti.

11. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 4. obrazloženja pobijane presude naveo iz kojih razloga je odbio prijedloge za vještačenjem određenih tragova, te ispitivanje policijskih službenika, navodeći da se radi o nepotrebnim i odugovlačećim prijedlozima, te je to i valjano obrazložio, navodeći da se predloženim dokazima utvrđene činjenice ne bi promijenile posebno imajući u vidu iskaz oštećenog S. O. kojeg je sud cijenio istinitim, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Navod optuženika iznesen u žalbi da oštećeni S. O. nije htio priznati homoseksualne odnose zbog srama, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve.

12. U odnosu na povredu kaznenog zakona optuženik u žalbi navodi da su radnje za koje se tereti pod točkom II izreke pobijane presude prostorno i vremenski povezane te čine jedinstvenu cjelinu pa da bi stoga trebalo primijeniti odredbe o produljenom kaznenom djelu. Međutim, suprotno žalbenim navodima branitelj optuženika ispušta iz vida odredbu članka 52. stavak 2. KZ/11. koja navodi da kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili druge slobode se ne mogu pravno označiti kao produljena, a što se u konkretnom slučaju i ostvarilo te stoga u tom pravcu nije osnovan navod iznesen u žalbi koji bi se odnosio na povredu kaznenog zakona jer ista nije počinjena.

13. Iako se optuženik žali na kaznu isti žalbeni navod ničim ne obrazlaže osim što ga navodi.

14. Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio optuženiku prekršajnu neosuđivanost, međutim da kaznena osuđivanost optuženika isključuje činjenicu da isti nije prekršajno osuđivan, dok otegotne okolnosti koje je sud naveo nisu cijenjene u dovoljnoj mjeri, a to se odnosi na sadašnju osuđivanost optuženika te kaznena djela za koja je osuđen, a stoga nije bilo mjesta izricanju donjeg minimuma kazne zatvora za kaznena djela za koja je proglašen krivim. Kazna zatvora izrečena za kazneno djelo pod točkom 3. pobijane presude u trajanju od 1 (jedne) godine je neadekvatna težini počinjenog kaznenog djela i također predstavlja donji minimum kazne predviđene za kazneno djelo silovanja. Također se navodi da iz spisa proizlazi da optuženik nema osjećaj da je nešto krivo učinio, a kamoli da je počinio kaznena djela, te smatra da su izrečene kazne u konkretnom slučaju preblage težini počinjenih djela i dosadašnjoj osuđivanosti optuženika, kao i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i predlaže izricanje strože kazne.

15. U odnosu na odluku o kazni treba reći da kazna mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

16. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne, koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

17. S pravom državni odvjetnik ukazuje na utvrđene otegotne okolnosti navodeći da ih prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost optuženika i to zbog istovrsnih kaznenih djela što znači da se u konkretnom slučaju radi o specijalnom povratniku na kojega do sada izrečene kazne zatvora nisu pozitivno djelovale da se ubuduće kloni činjenja istovrsnih ili težih kaznenih djela. Osim toga optuženik je iskazao veliku upornost i kriminalnu volju usmjerenu na spolne odnose s djecom. Upravo navedene otegotne okolnosti kao i težina počinjenih kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim kao i posljedice nisu dovoljno došle do izražaja prilikom odmjeravanja kazne optuženiku. Zato je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je zbog svih utvrđenih okolnosti potrebno izreći strožu kaznu, jer se ovako izrečenom kaznom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iako je prvostupanjski sud na strani optuženika naveo kao olakotnu okolnost dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, za istaknuti je da je ista zapravo sadržana u dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti optuženika, te mu se to ne može cijeniti kao olakotna okolnost. Dosadašnja višestruka kaznena osuđivanost optuženika i to za istovrsna kaznena djela te upornost i kriminalna volja optuženika usmjerena na spolne odnose s djecom su takve da opravdavaju izricanje strože kazne optuženiku.

17.1. Stoga je optuženiku za kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. KZ/11. navedeno pod točkom I izreke pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina te za dva kaznena djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11. navedena pod točkom II izreke pobijane presude utvrđena je kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina za svako kazneno djelo, a za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. KZ/11. navedeno pod točkom III izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je na temelju članka 51. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina, posebno vodeći računa o otegotnim okolnostima na strani optuženika koje se odnose na njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost kao i da je pokazao i veću kriminalnu volju, ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Time je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni, a koju kaznu drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenim djelima tako i ličnosti počinitelja te pogodnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja, izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovakvom kaznom utjecati na počinitelja, kao i na sve druge da ne čine kaznena djela te utjecati i na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te omogućiti počiniteljevo ponovo uključivanje u društvo. Slijedom navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

16. Slijedom iznesenog kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić