Republika Hrvatska
Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4538/2022.
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. E.M. , zastupanog po branitelju A.Š., odvjetniku iz Z., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), rješavajući o žalbi okr. E.M., protiv presude Općinskog suda u Crikvenici broj: Pp -1586/2021-18 od 11. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. E.M. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju odredbe čl. 138. st.2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okr. E.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. E.M. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 ( tristo) kuna,što je protuvrijednost od 80,00 DEM, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično pobliže opisanog u izreci te presude.
2. Okr. je nadalje obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.
3. Protiv te presude okr. E.M. je pravodobno podnio žalbu po svom branitelju zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnim sankcijama troškovima postupka.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi,žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13 , 110/15, 70/17 i 118/18) ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti niti su počinjene bitne povrede postupka na koje žalitelj ukazuje u svojoj žalbi.
7. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem tvrdi kako je ovlašteno tijelo bilo dužno izdati obvezni prekršajni nalog, te s tim u vezi ističe zastaru prekršajnog progona (čl. 13.st. 2. Prekršajnog zakona). Naime, iz stanja spisa proizlazi da je Policijska uprava primorsko-goranska, Policijska postaja Rab, 17. prosinca 2018., pod brojem: 511-09-32-119-68-119-68- 63/2018., pravilno i zakonito, temeljem članka 239. i članka 234. Prekršajnog zakona, izdala prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji nalog bez obzira na izrečenu novčanu kaznu, nije obavezni prekršajni nalog, niti je policija po zakonu morala izdati obavezni prekršajni nalog. Odredbom čl. 239. Prekršajnog zakona, propisano je da ovlašteni tužitelji moraju izdati obavezni prekršajni nalog za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne samouprave i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5. 000, 00 kuna za fizičku osobu, a za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira , osim novčane kazne, propisana je i kazna zatvora do 30 dana. Stoga je neosnovan ovaj žalbeni navod žalitelja, kao i prigovor zastare.
8. Nadalje, neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu iz članka 195. stavke 1. točke 6. Prekršajnog zakona, jer da je prvostupanjska presuda donesena bez optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelje, te da je u pobijanoj presudi optužni prijedlog prekoračen. Iz stanja spisa proizlazi kako je okrivljenik izjavio prigovor na prekršajni nalog izdan od strane ovlaštenog tužitelja, a radi počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je povodom prigovora, prvostupanjski sud rješenjem od 25. siječnja 2019. , broj: Pp J-603/2019-4, prekršajni nalog stavio izvan snage, prvostupanjski sud je prema njemu postupao kao prema optužnom prijedlogu i nastavio je redovni prekršajni postupak. Dakle, neosnovano žalitelj tvrdi kako je postupak proveden bez optužnog prijedloga. Osim toga, prvostupanjski sud je, pravilno i osnovano, iz činjeničnog opisa optužbe ispustio dio koji se uopće ne odnosi na radnje okrivljenika, ni na odlučne činjenice, a ni na činjenice bitne za pobliže određenje inkriminiranog prekršaja. Slijedom navedenog , nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavke 1. točke 6. Prekršajnog zakona.
9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe i da mu je povrijeđeno pravo obrane i tako počinjena povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud jednostrano izmijenio činjenični opis bez ovlaštenog tužitelja, time je povrijedio pravo obrane okrivljenika na obranu. Međutim, ni ovaj žalbeni navod okrivljenika nije osnovan. Naime, prema podacima u spisu, tužitelj nije mijenjao optužbu, a intervencije koje je u činjenični opis optužbe izvršio prvostupanjski sud , rezultat su postupanja prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 179. stavke 5. Prekršajnog zakona, prema kojoj sud presudu temelji samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi i dužan je uskladiti opis radnje prekršaja za koji optuženika proglašava krivim s rezultatima dokaznog postupka. S obzirom da se, dakle, ne radi o tome da je tužitelj mijenjao optužbu, u kojem slučaju bi se okrivljeniku svakako trebalo omogućiti da se očituje o toj izmijeni, nego je prvostupanjski sud, izričući presudu, uskladio činjenični opis optužbe s rezultatima dokaznog postupka, to okrivljeniku nije povrijeđeno pravo obrane, kako to neosnovano tvrdi u žalbi.
10. Nadalje, činjenično stanje glede krivnje okrivljenika je u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno na temelju provedenog dokaznog postupka pisane obrane okrivljenika na navode optužnog prijedloga, te iskaza ispitanih svjedoka M.P., D.M. i N.P. i pročitanim materijalnim dokazima , prvostupanjski sud je analizom i ocjenom provedenih dokaza kako svakog dokaza pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj svezi, cijeneći iste po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno, iskaze ispitanih svjedoka prihvatio kao uvjerljive i vjerodostojne, koji su iskazi dani jasno i detaljno, te dakle prvostupanjski sud je imao dovoljno kvalitetnih dokaza, odnosno dokaza sa potrebnom dokaznom snagom da se žalitelja proglasi krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Neosnovano se okrivljenik u svojoj žalbi poziva na nesvjesno stanje , te da zbog toga nije mogao poduzeti radnje opisane u optužbi. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u liječnički nalaz KBC-a Rijeka, od 7. prosinca 2018., iz kojeg proizlazi kako je dovezen vozilom HMP-a poslije nesreće, navodi se kako je bio pri svijesti, kontaktibilan, orijentiran te se događaja sjećao u potpunosti, obavljen je RTG cervikalne kralježnice bez znakova frakture i MSCT mozga, urednog nalaza. Stoga, ni ovaj žalbeni navod nije osnovan, te je trebalo žalbene navode koji se odnose na krivnju žalitelja, odbiti kao neosnovane.
11. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem on ističe kako se u konkretnom radi o beznačajnom prekršaju. Naime, zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnog djela je objektivne naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog djela, a niti subjektivne okolnosti koje se tiču samog okrivljenika ne upućuju na zaključak da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 24.a Prekršajnog zakona.
12. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije prestroga.Za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 50 do 200 DEM odnosno odgovarajući iznos u EUR-ima u protuvrijednosti domaće valute ili kazna zatvora do 30 dana,te kako se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu,po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja,stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne i ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom novčanom kaznom na žalitelja odgojno djelovati tako da ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje,odnosno da je novčana kazna dovoljno individualizirana osobi žalitelja .Prvostupanjski sud je dao valjane razloge pri izricanju kazne,tako da je i ovaj žalbeni navod koji se odnosi na odluku o kazni,neosnovan.
13.Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito odmjerena s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka i imovno stanje okrivljenika.
14.Nadalje, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenika obvezao na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, troškovi žalbenog postupka od 200,00 kuna po mišljenju ovog Suda su primjereni s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
15.Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 2. ožujka 2021.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
