Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

75. P-2122/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja:

P.

U.

d.o.o.,

Z.,

H.

cesta

47,

OIB: kojeg

zastupa

punomoćnik

T.

R.,

odvjetnik

u

O. društvu R. & Š. d.o.o., Z., S. trg 7, protiv tuženika: P.

P.

d.o.o.,

Z.,

T.

33E,

OIB:,

kojeg

zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u O. uredu M. & M. j.t.d., Z., I. 102, radi nepoštenog trgovanja i naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 29. ožujka 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 04. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik počinio djelo nepoštenog trgovanja reklamiranjem, oglašavanjem, ponudom i prodajom svoje usluge "platinum jamstvo" a čime se iskorištava tužiteljev ugled i usluga tužitelja "protecto jamstvo" i usmjereno je na prekid poslovnih odnosa između tužitelja i društva K i K E. d.o.o. iz Z..

II. Zabranjuje se tuženiku daljnje vršenje djela nepoštenog trgovanja reklamiranjem, oglašavanjem, ponudom i prodajom usluge "platinum jamstvo" čime se iskorištava tužiteljev ugled i usluga tužitelja "protecto jamstvo", kao i zabrana korištenja Općih uvjeta poslovanja P. jamstva i uništavanje reklamnih materijala za T. S. jamstvo, u posjedu tuženika.

III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu zabrane svakog poduzimanja radnji usmjerenih na prekid poslovnih odnosa između tužitelja i društva K i K E. d.o.o. iz Zagreba, kao neodređen, u dijelu potraživanja neimovinske štete u iznosu od 60.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, kao i u dijelu javne objave obrazloženja ove presude, kao neosnovani.

IV. Uvod i izreka ove presude objavit će se o trošku tuženika, po pravomoćnosti presude u dnevnim novinama J. l. i V. l., u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.880,00 kn, u roku od 8 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa preostalim troškovima u iznosu od 8.557,50 kn, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa društvom K. I. K. E. d.o.o. sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji od 01. prosinca 2011. kojim je tužitelj pružao usluge u industriji potrošačke elektronike, bijele tehnike i drugih proizvoda kompletnog rješenja po principu "ključ u ruke" kod prodaje, uvođenja, implementacije i preuzimanja svih potrebnih upravljačkih, operativnih, logističkih i kontrolnih zahtjeva u post prodajnim aktivnostima a koja je usluga sadržavala i proizvod "protecto jamstvo" koje se nudilo kupcima elektroničkih uređaja. Time je tužitelj na sebe preuzeo post prodajne aktivnosti koje proizlaze iz korištenja proizvoda, uključujući i osiguranje za štete nastale na elektroničkim uređajima a koji se prodavao u prodajnim mjestima društva K. I. K. E. d.o.o. odnosno na prodajnim mjestima T., pod imenom "super jamstvo". Člankom 7.

navedenog Ugovora ugovoreno je da ugovorne strane neće odavati povjerljive podatke trećim osobama. Radi ispunjavanja obveza koje se odnose na proizvod "protecto jamstvo" pripremljeni su i Opći uvjeti poslovanja T. "super

jamstva" koji su u primjeni od 01. siječnja 2012. zajedno sa obvezama tužitelja. Tuženik je na svojoj web stranici www.p.p.hr objavio Opće uvjete

"platinum jamstva" o 01. siječnja 2016. a koji su identični Općim uvjetima tužitelja i odnose se na istu uslugu pa je tuženik protupravno pribavio poslovnu tajnu tužitelja. U prilog navedenom je i činjenica da je u čl. 18. Općih uvjeta navedeno osiguranje kod K. V. I. G. d.d. a kako je to bilo

navedeno i u Općim uvjetima tužitelja, dok od 31. svibnja 2013. naziv tvrtke glasi W. osiguranje V. I. G. d.d., na web stranicama

tuženika na nekim dijelovima umjesto "platinum jamstvo" napisano je "protecto jamstvo". Od 27. siječnja 2016. tuženik prodaje uslugu "platinum jamstvo" u prodajnim centrima T. a upotrebljavajući isto oglašavanje na reklamnim materijalima kao i tužitelj, dakle, oponašajući tužiteljevu reklamu. Također tuženik za kupljena dva proizvoda sa "super jamstvom" koji kupcu osigurava na identičan način kao što je tu uslugu nudio tužitelju. Time je tuženik postupao suprotno članku 63. Zakona o trgovini jer se radi o radnjama trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povrjeđuju dobri trgovački običaji a čl. 64. Zakona propisani su primjeri nepoštenog trgovanja koji odgovaraju ponašanju tuženika i odnose se na reklamiranje, oglašavanje ili ponuda usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, kao i protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno iskorištavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca. Opisanim radnjama nepoštenog trgovanja tuženik je ozbiljno ugrozio poslovanje tužitelja radi čega tužitelj ima interes za utvrđenjem da postoji djelo nepoštenog trgovanja tuženika na štetu tužitelja kao i da se tuženiku naloži zabrana daljnjeg vršenja radnji i djela nepoštenog trgovanja. Takvim protupravnim postupanjem tuženika nastala je za tužitelja šteta, neimovinska šteta povredom prava osobnosti tužitelja, osobito prava na poslovni ugled, dobar glas i čast te imovinska šteta koja se ogleda u izgubljenoj dobiti odnosno gubitku zarade jer je tuženik radnjama nepoštenog trgovanja sklapao ugovore o "platinum jamstvu". Predlaže da tuženik dostavi podatke o svim ugovorima koje je sklopio za "platinum jamstvo" a nakon čega će tužitelj odrediti visinu nastale imovinske štete. Tužbenim zahtjevom predlaže da se utvrdi počinjenje djela nepoštenog trgovanja reklamiranjem, ponudom i prodajom usluga kojima se iskorištava usluga tužitelja, poduzimanjem radnji usmjerenih na prekid poslovnih odnosa između tužitelja i K I K. E. d.o.o. i bespravnim iskorištavanjem provjerene poslovne tajne tužitelja kao i zabrana daljnjeg vršenja djela nepoštenog trgovanja i naknada neimovinske štete u iznos od 60.000,00 kn uz objavu presude u dnevnim novinama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja vezano uz poslovnu tajnu s obzirom da se Opći uvjeti tužitelja nalaze na prodajnim mjestima na kojima je tužitelj pružao svoje usluge, na web stranicama tužitelja www.p.hr, kao i izjava za ostvarivanje prava iz jamstva P. d.o.o. U

odnosu na navode tužitelja vezano uz navođenje pogrešnog naziva osiguranja i naziva jamstva tužitelja u Općim uvjetima tuženika, tuženik navodi da se radi o omašci koja je ispravljena i da su važeći tuženikovi Opći uvjeti P. d.o.o. Osporava navode tužitelja da bi počinio djelo nepoštenog trgovanja, napominje kako poslovni partner koristi uslugu jednog pružatelja usluge produljenog jamstva i prema tome kod krajnjeg potrošača nije moguće stvoriti zabunu o pružatelju usluge kao niti o količini, kakvoći ili drugim osobinama usluge. Navodi da bilo koje osiguravajuće društvo koje pruža usluge svojevrsnog osiguranja na tržištu, ima skoro identične Opće uvjete. Osporava kao dokazano da bi tuženik svojim djelovanjem doveo do raskida poslovnog odnosa između tužitelja i K I K E. d.o.o. pa stoga nije niti osnovan zahtjev za isplatom štete a niti se njezina visina može utvrđivati prema visini ostvarene naknade tuženika. Također smatra da tužitelj nije dokazao da bi bio u poslovnom odnosu i nadalje sa K I K E. d.o.o. ili bilo kojim poslovnim partnerom.

3. Podneskom od 08. siječnja 2018. tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev obzirom da je umjesto navođenja i sjedišta tužitelja u točki 1. i 2. tužbenog zahtjeva naveo tuženika i dodao da tuženik djelom nepoštenog trgovanja pored korištenja usluge tužitelja koristi i njegov ugled. Smatra neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je tužitelj pojasnio poslovni odnos s društvom K I K E. d.o.o. radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Navodi da tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da bi koristio Opće uvjete tužitelja i njegov reklamni materijal ali ističe da je isto ispravio pa stoga njegovo priznanje predstavlja nepošteno trgovanje. Ističe kako konkurencija u smislu gospodarske konkurencije podrazumijeva situaciju u kojoj dva ili više pravna subjekta iste ili slične interesne sfere međusobno se natječu kako bi osvojili veći dio tržišta ali je suština korištenje dopuštenih sredstava radi ostvarivanja prednosti pred drugim konkurentima. Smatra da se ne radi o istoj situaciji na koju se tuženik poziva kada navodi da postoje gotovo identične police osiguranja i Opći uvjeti osiguranja različitih osiguravajućih društava jer se ovdje ne radi o istovjetnoj situaciji. Naime, usporedbom usluge tužitelja i usluge tuženika ukupni dojam je takav da bi se moglo govoriti o zabuni kod prosječnog kupca jer se usluga nudi kod društva K I K E. d.o.o. kod kojeg je i tužitelj nudio svoju uslugu.

Sporna usluga a osobito reklamni materijal i Opći uvjeti, gotovo su identični pa oznaka tvrtke tuženika nije dovoljna za raspoznavanje različitih usluga obzirom da je sve ostalo identično usluzi tužitelja. Smatra da bi prosječan potrošač morao uložiti posebnu pažnju prilikom kupnje usluge da bi uočio razliku jer je reklamiranje tuženika takvo da izaziva zabunu kod potrošača kao i u pogledu davatelja usluge. Ističe da je reklamni materijal tuženika kao i Opći uvjeti u cijelosti identičan tužiteljevima pa stoga tužitelj traži prestanak upotrebe reklamnih materijala i Općih uvjeta koji stvaraju zabunu na tržištu te druge radnje koje nemaju za cilj prestanak djelatnosti tuženika.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 07. veljače 2018. tužitelj je pojasnio da je dostavio svoje Opće uvjete na stranici 16-22 spisa i Opće uvjete tuženika na stranici 27-37 spisa a izlistani su iz web stranice tuženika dok su drugi Opći uvjeti tuženika na stranici 49-59 spisa dobiveni uz kupljenu uslugu te da su oba Opća uvjeta tuženika gotovo identična Općim uvjetima tužitelja. U odnosu na povredu koja se odnosi na oglašavanje tužitelj je pojasnio da se reklamni materijal kojim se oglašava usluga tužitelja nalazi na stranicama 24-26 spisa a reklamni materijal kojim tuženik oglašava svoju uslugu na stranicama 44-46 spisa te da ostaje kod prijedloga za polaganje računa u smislu čl. 186. b. ZPP- a.

5. Rješenjem ovog suda posl. br. P-191/2016 od 10. rujna 2018. prihvaćen je zahtjev tužitelja za polaganje računa i naloženo tuženiku da dostavi podatke o sklopljenim ugovorima za uslugu "platinum jamstvo" i njihovim iznosima a povodom žalbe tuženika koja je odbačena rješenjem ovog suda od 04. siječnja 2019., kao nepravovremena, potvrđeno je predmetno rješenje ovog suda i to rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-537/19 od 11. veljače 2019.

6. Po pravomoćnosti rješenja tuženik je pozvan zasebnim rješenjem od 21. ožujka 2019. postupiti po rješenju od 10. rujna 2018. te je tuženik dostavio samo Ugovor o poslovnoj suradnji koji je zaključio sa društvom K I K E. d.o.o.

7. Raspravnim rješenjem od 19. travnja 2021. određen je zastoj postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora a po proteku roka od 60 dana tužitelj je predložio nastavak te je rješenjem od 26. srpnja 2021. postupak nastavljen i vodi se pod novim brojem P-2122/2021.

8. Podneskom od 29. ožujka 2022. obzirom da tuženik nije položio račun, tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev te je zatražio samo naknadu neimovinske štete u iznosu od 60.000,00 kn a kako je to zatražio već u točki 3. tužbenog zahtjeva dok je odustao od potraživanja imovinske štete.

9. Na ročištu dana 29. ožujka 2022. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je to specificirao te tuženik kod odgovora na tužbu te je sud odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem zz i svjedoka iz razloga što prvi nije opravdao izostanak s ročišta dok za drugog tuženik nije dostavio adresu prebivališta a imao je dovoljno vremena.

10.Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, dalje ZPP), propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

11.Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12.Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka G. M. jer tuženik nije dostavio adresu prebivlaišta za navedenog svjedoka kao i zz tužitelja J. I. C. koji je neopravdano izostao sa

ročišta.

13.Predmet spora je da je tuženik počinio djelo nepoštenog trgovanja reklamiranjem, ponudom i prodajom usluge "platinum jamstvo" te protupravnu pribavu poslovne tajne tužitelja koja se odnosi na Opće uvjete tužitelja. Povrede se ogledaju u tome da je tuženik objavio Opće uvjete platinum jamstva koji su gotovo identični tužiteljevim Općim uvjetima, da je na web stranici www.p.p.hr umjesto "platinum jamstvo" napisao "protecto

jamstvo", da prilikom prodaje usluge "platinum jamstvo" u prodajnim centrima T. na reklamnim materijalima upotrebljava isto oglašavanje kao i

tužitelj. Dakle, smatra da tuženik nuđenjem svoje usluge "platinum jamstvo" kupcu proizvoda, vrši to na identičan način kao tužitelj uslugom "protecto jamstvo" odnosno marketinškog naziva "super jamstvo". Smatra da se radi o poduzimanju radnji usmjerenih na prekid poslovne suradnje između tužitelja i K I K E. d.o.o., ugrožavanjem poslovanja tužitelja te povredi prava osobnosti tužitelja, radi čega traži zabranu vršenja djela nepoštenog trgovanja korištenjem Općih uvjeta poslovanja "platinum jamstvo" i uništenje reklamnih materijala za T. "super jamstvo" te isplatu neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti (prava na ugled, dobar glas i čast) u iznosu od 60.000,00 kn.

14.Sporno je između stranaka da bi tužitelj bio u poslovnom odnosu sa K. I. K. E. d.o.o., da je tuženik počinio djela nepoštenog trgovanja i da bi tuženik doveo do raskida poslovnog odnosa između tužitelja i K. I. K. E.

d.o.o., da bi Opći uvjeti tužitelja predstavljali poslovnu tajnu te nastanak štete i njezina visina.

15.Čl. 63. Zakona o trgovini (N/N br. 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20, dalje ZOT) propisano je da se pod nepoštenim trgovanjem podrazumijevaju radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji i da je nepošteno trgovanje zabranjeno.

16.Čl. 64. istog Zakona propisano je da se nepoštenim trgovanjem u smislu ovoga Zakona smatra osobito:

– prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost,

– reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca,

– davanje podataka o drugom trgovcu, ako ti podaci štete ili mogu nanijeti štetu ugledu i poslovanju drugog trgovca,

– prodaja robe s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli stvoriti zabunu glede izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih osobina robe,

– radnje trgovaca usmjerene na prekid poslovnih odnosa, između drugih trgovaca ili koje sprečavaju ili otežavaju poslovne odnose drugih trgovaca,

– neopravdano neispunjavanje ili raskidanje ugovora s pojedinim trgovcem kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcima,

– ugovaranje izvoza robe i usluga po nižoj cijeni ako je drugi trgovac već ugovorio izvoz takve robe i usluge po višoj cijeni čime se nanosi šteta tom trgovcu,

– davanje ili obećanje darova, imovinske ili druge koristi drugom trgovcu, njegovom djelatniku ili osobi koja radi za drugog trgovca, kako bi se davatelju omogućila pogodnost na štetu drugog trgovca ili potrošača,

– neovlaštena uporaba usluga trgovačkog putnika, trgovačkog predstavnika ili zastupnika drugog trgovca,

– protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno iskorištavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca.

17.Čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano je da se naknada štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja ostvaruje u sudskom postupku.

18.Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji od 01. prosinca 2011. (list 9-15 spisa) razvidno je da je sklopljen između tužitelja s jedne strane i društva K. I. K. E. d.o.o. kojim je tužitelj nudio navedenom društvu "partum uslugu"

koja je uključivala ugovorno jamstvo "protecto jamstvo", marketinškog imena "super jamstvo" a navedeno društvo je nudilo krajnjim kupcima uz kupnju elektroničkih uređaja i kupnju proizvoda "super jamstvo", čime je tužitelj preuzeo postprodajne aktivnosti koje proizlaze iz korištenja proizvoda uključujući i osiguranje štete na uređajima. Proizvod "Super jamstvo" nudio se klijentima zajedno sa Obrascem "Super jamstvo" i Općim uvjetima "super jamstva". Navedeni ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme i stranke su ugovorile da neće odavati povjerljive podatke međusobno trećima, osim informacija koje su javno dostupne ili objavljene.

19.Usporedbom tužiteljevih Općih uvjeta T. super jamstva od

1.1.2012. (list 16-22 spisa) i tuženikovih Općih uvjeta platinum jamstva od 1.1.2016. (list 27-37 spisa) odnosno Općih uvjeta T. super jamstva

od 1.1.2016. (list 49-59 spisa), zaključuje se da se radi o gotovo identičnom tekstu Općih uvjeta, od članka do članka i od riječi do riječi.

20. Uvidom u web stranicu tuženika www.p.p.hr razvidno je da je tuženik umjesto naziva svojeg proizvoda "platinum jamstvo" oglašavao proizvod tužitelja "protecto jamstvo" (list 39 spisa).

21.Usporedbom oglašavanja tužitelja (list 24-26 spisa) i tuženika (list 44-46 spisa) razvidno je da se radi o identičnom oglašavanju proizvoda i čak se navodi tužitelj umjesto tuženika kao davatelj jamstva (list 46 spisa), dakle koristi ime, ugled i uslugu tužitelja, s time da je jedino razlika u nazivu proizvoda jer je tužitelj oglašavao "protecto jamstvo" a tuženik T. super jamstvo". Da je

tuženik nudio takvu uslugu kupcima, tužitelj je dokazao dostavljenim računima iz 2016. za kupljene proizvode s dobivenim Općim uvjetima T.

super jamstva (list 47-62 spisa).

22.Dakle, opisanim radnjama razvidno je da je tuženik kao trgovac počinio djela nepoštenog trgovanja sukladno čl. 63. ZOT-a jer je reklamirao, oglašavao i nudio svoju uslugu "platinum jamstvo" koja je identična usluzi tužitelja "protecto jamstvo", kako u pogledu predmeta jamstva, opsega jamstva i izuzeća od jamstva, naknade štete, kao i svih prava i obveza koja proizlaze iz jamstva, što je sadržano identično u Općim uvjetima tužitelja i tuženika. Osim toga, tuženik je nudio svoju uslugu kao i tužitelj na istim prodajnim mjestima odnosno prodavaonicama T., društva K. I. K. E.. d.o.o. i identičnog

marketinškog naziva T. super jamstvo" te je stoga i logično i

životno da je navedeno ponašanje tuženika usmjereno na prekid poslovnih odnosa tužitelja i društva K. I. K. E.. d.o.o. Stoga je odlučeno kao u točki

I. izreke.

23.Ovaj sud smatra da Opći uvjeti tužitelja ne predstavljaju poslovnu tajnu jer su javni i javno objavljeni (općepoznati i lako utvrdivi) ali da se radi o identičnom oglašavanju i nuđenju proizvoda, što kod prosječnog kupca stvara zabunu u pogledu proizvoda a kako je tužitelj nudio svoj proizvod prije tuženika, radilo bi se o korištenju njegovog ugleda i usluge. Stoga je tuženiku u točki II. izreke zabranjeno daljnje vršenje radnje nepoštenog trgovanja reklamiranjem, oglašavanjem i nuđenjem usluge tuženika kojima se iskorištava ugled i usluga tužitelja i koje su usmjerene na prekid poslovnih odnosa tužitelja i društva K I K E. d.o.o., kao i zabrana korištenja Općih uvjeta poslovanja platinum jamstva i uništavanje reklamnih materijala za T. super jamstvo.

24.Točka II. tužbenog zahtjeva koja se odnosi na zabranu svakog poduzimanja radnji usmjerenih na prekid poslovnih odnosa tužitelja i društva K. I. K. E..

d.o.o. je neodređena jer nije jasno koje bi to radnje osim oglašavanja, reklamiranja i nuđenja bile pa je u tom dijelu tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kao u točki III. izreke.

25.Prema čl. 65. st. 1. i 2. ZOT-a trgovac ima pravo na naknadu štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja a povreda prava osobnosti na koju se tužitelj poziva propisana je čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, i to pravo na ugled, dobar glas i čast.

26. U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete iznosu od 60.000,00 kn, za pravne osobe koje obavljaju poslovnu ili neku drugu djelatnost izrazito je važno pitanje dobrog glasa. Dobar glas je predodžba koja je u javnosti stvorena o djelatnosti pravne osobe. Ako djelovanjem štetnika takav glas postane upitan, to je povreda prava osobnosti a time i neimovinska šteta. Svaka povreda dobrog glasa ne znači bezuvjetno prava oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, jer to pravo pravna osoba ima samo ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju (čl. 1100. st. 3. ZOO-a). Što se tiče kriterija za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede poslovnog ugleda, jedini kriterij na koji ZOO upućuje je težina povrede i okolnosti slučaja. U toj situaciji se primjenjuje čl. 223. ZPP-a te sud može visinu neimovinske štete odrediti slobodnom ocjenom dokaza. Dakle, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi mu uslijed naprijed navedenih radnji tuženika bio povrijeđen ugled, dobar glas i čast, kako to navodi u tužbi, a što bi opravdalo dosudu naknade štete. Tužitelj nije niti dokazao da bi tuženik radnjama nepoštenog trgovanja utjecao na njegovo poslovanje odnosno djelatnost niti da bi došlo do raskida poslovnog odnosa tužitelja sa trećima. Iako tuženik nije dostavio podatke o sklopljenim ugovorima za uslugu "platinum jamstvo" i njihovim iznosima, navedenom dokumentacijom, tužitelj bi jedino imao osnove za potraživanje izmakle dobiti. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da mu je poslovanje smanjeno ili narušeno uslijed radnji tuženika.

27.Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete, kao u točki III. izreke.

28.Naprijed navedeno djelo nepoštenog trgovanja prema ocjeni suda opravdava popravljanje štete objavom samo izreke presude (tužitelj tražio u cijelosti) jer je iz iste razvidno dostatno o kakvoj se povredi radi, kako je odlučeno u točki III. i IV. izreke.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., 155. i čl. 164. ZPP-a, uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužitelja odnosno da je tužitelj tražio utvrđenje radnje nepoštenog trgovanja i njihovu zabranu te isplatu neimovinske štete pa je ocijenjeno da je tužitelj uspio u omjeru od 60% a tuženika u omjeru 40%, pa kada se oduzme postotak tužitelja koji je uspio u većoj mjeri od postotka tuženika koji je uspio u manjoj mjeri, to se dobije postotak od 20% koji pripada tužitelju.

30.Tužitelju je kao potreban za vođenje spora priznat trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14 i 107/15– dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 60.000,00 kn a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn ( Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 08. siječnja 2018. i 29. ožujka 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn ( Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima dana 07. veljače 2018., 19. rujna 2019. i 07. veljače 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn ( Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42 Tarife), iznosi ukupno 7.500,00 kn. Također priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 950,00 kn, što sve ukupno iznosi 9.400,00 kn a obzirom na omjer uspjeha u sporu od 20%, to mu je priznat trošak u iznosu od 1.880,00 kn, kao u točki V. izreke.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. siječnja 2018. i pristupa na ročište za objavu presude jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice kao niti zatraženog iznosa preko dosuđenih troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Stoga je odlučeno kao u točki VI. izreke.

U Zagrebu, 04. svibnja 2022. godine

Sudac:

Sanda Jeromela

v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 950,00 kn 2. Tuženiku po odvj.

3. Pisarnica – kalendar 60 dana