REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-324/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz R. S., ..., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & B. u R., ...., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, 4. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-20/20-01/962, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. siječnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410-20/2020-001/00366, URBROJ: 513-007-08-04-20-07 od 4. srpnja 2020.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410-20/2020-001/00366, URBROJ: 513-007-08-04-20-07 od 4. srpnja 2020., tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 471.250,00 kuna, na koju osnovicu je razrezan porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 14.137,50 kuna.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-20/20-01/962, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. siječnja 2022. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi da je nedvojbeno da je tužitelj 14. lipnja 2006. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br. ..., zk. ul. broj: ..., k. o. B. i da su neosnovani navodi tuženika da je tužitelj temelj za stjecanje prava vlasništva stekao tek dobivanjem suglasnosti Ministarstva pravosuđa 24. veljače 2020., te navodi da je neosporno da je tužitelj državljanin Ruske federacije i poziva se na članak 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i na odredbe članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona. Stoga navodi kako je stekao nekretninu 14. lipnja 2006. i da je nastupila porezna zastara. Dalje se poziva i na članak 98. stavak 5. ZUP-a i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a koji odgovor zbog svog sadržaja nije tražio posebno očitovanje tužitelja.
5. Kako stranke u tužbi odgovoru na tužbu nisu izrijekom zatražili održavanje rasprave, pri čemu je sporna primjena prava, to je Sud, primjenom članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), ovaj upravni spor riješio bez održavanja rasprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema odredbi članka 16. stavka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine", broj 115/16 i 106/18, dalje: Zakon), propisano je da stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi kojoj je za stjecanje nekretnine na području Republike Hrvatske potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa porezna obveza nastaje u trenutku dobivanja te suglasnosti.
8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Ugovor o prodaji predmetne nekretnine sklopljen 14. lipnja 2006., a obzirom da je tužitelj državljanin R. F., isti je podnio zahtjev za stjecanje prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske. Povodom zahtjeva tužitelja, Ministarstvo pravosuđa je 20. veljače 2020. donijelo rješenje KLASA: UP/I-940-01/20-01/87, URBROJ: 514-05-03- 0220-02, kojim je usvojen zahtjev tužitelja za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, koje rješenje je dostavljeno i nadležnoj poreznoj upravi 9. ožujka 2020.
9. Slijedom jasno propisane naprijed navedene zakonske odredbe, pravnim poslom kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj, koji je kao stjecatelj sklopio strani državljanin, nastala je i obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na dan 24. veljače 2020., kada je usvojen zahtjev tužitelja za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja da je porezna obveza nastala 14. lipnja 2006., pa da je stoga i nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. U konkretnom slučaju nije nastupila zasta prava na utvrđivanje porezne obveze sukladno odredbi članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16 i 106/18, dalje: OPZ)
10. U odnosu na navode tužitelja vezano uz obrazloženje pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, valja navesti da Sud navode ne nalazi osnovanima, s obzirom da su iznijeti valjani dokazi, te utvrđeno pravilno činjenično stanje.
11. Na temelju ponovno provedenog postupka, ovaj Sud nalazi da je osporavanim prvostupanjskim rješenjem tužitelju osnovano utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, potvrđeno od strane tuženika, da su tužiteljevi prigovori neosnovani, slijedom čega su osporavana rješenja ocijenjena zakonitima, a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.
12. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.
U Rijeci 4. svibnja 2022.
S u t k i n j a
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)
