Poslovni broj: 5 UsI-3596/21-15

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice N. M., iz Z., S.

…, OIB: …, koju zastupa opunomoćenik N. B., odvjetnik u

Z. o. u. M. B. i N. B. u S., B. …,

protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. D. o. R. .zastupanog po Ž. D. o. u S., G. …, S, pod 2. M. f. R. H., Z., I. L. … , pod 3. G.

S., O. k. B. … i pod 4. B. i. S. d.d. S.

(dalje: B. d.d.), P. S. …, OIB: …, radi naknade za oduzetu

imovinu, nakon javne rasprave zaključene 26. travnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, generalne opunomoćenice zainteresirane osobe pod 3.

I. P., te bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba pod

1., pod 2. i pod 4., objavljene 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/17- 01/381, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-04 od 12. svibnja 2021.

II. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/97-01/2753, Urbroj: 2181-05-01/021-13-38 od 17. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 2., 3. i 4., te se u tom poništenom dijelu sudi:

"2. Obveznik naknade iz točke 1. izreke ovoga rješenja je Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

3. Naknada za zemljište opisano u točki 1. utvrđuje se u ukupnom iznosu od 47.277,35 kuna, a od kojeg je Ministarstvo financija Republike Hrvatske dužno isplatiti N. M. rođ. M., iznos od 15.759,11 kuna,

na ime njene 1/3 dijela, nakon pravomoćnosti ovog rješenja u obveznicama Republike Hrvatske u 40 polugodišnjih rata koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine, počevši od 1. siječnja 2000.

4. Ministarstvo financija Republike Hrvatske dužno je predati obveznice Republike Hrvatske ovlaštenici naknade iz točke 1. izreke rješenja u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja."

III. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan i potvrđuju se točke 1., 5. i 6. izreke rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942-

04/97-01/2753, Urbroj: 2181-05-01/021-13-38 od 17. srpnja 2013.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/17-01/381, Urbroj: 514-04- 02-01-01/07-21-04 od 12. svibnja 2021. odbijena je žalba N. M., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/97-01/2753, Urbroj: 2181-05-01/021-13-38 od 17. srpnja 2013.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. tužiteljici je utvrđeno pravo na naknadu, za 1/3 dijela, u obveznicama Republike Hrvatske, za zemljište označeno kao čest. zem. … i čest. zem. …, Z.U…., K.O. S., ukupne površine 2572 m2,

koje je oduzeto rješenjem Gradske eksproprijacione komisije u Splitu, broj: Eks: 3074/60-49 od 14. srpnja 1949., prijašnjeg vlasništva I. M. rođ. K.,

A. G. rođ. K. i M. S. rođ. K., svake za po 1/3

dijela. Pod točkom 2. je utvrđen Fond za naknadu oduzete imovine kao obveznik naknade. Pod točkom 3. je utvrđeno kako se naknada za zemljište opisano pod točkom 1. utvrđuje u ukupnom iznosu od 37.870,46 kuna, od kojeg je Fond za naknadu oduzete imovine dužan isplatiti tužiteljici na ime njene 1/3 dijela iznos od 12.623,48 kuna, nakon pravomoćnosti tog rješenja u obveznicama Republike Hrvatske, u jednakim polugodišnjim obrocima, tijekom 20 godina, počevši od 1. siječnja 2000. Pod točkom 4. je riješeno kako je Fond za naknadu oduzete imovine dužan predati obveznice Republike Hrvatske ovlašteniku naknade u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja. Pod točkom 5. je riješeno kako to rješenje kada postane pravomoćno ima snagu ovršne isprave. Pod točkom 6. je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nepravilne primjene zakona, te zbog povrede postupovnih odredbi. Prigovara obračunu visine naknade, navodeći kako je pogrešno utvrđen koeficijent položaja (Kp) oduzetog zemljišta. Naime, tužiteljica ističe kako se oduzete čest. zem. … i …, K.O. S., ukupne površine 2572 m2, koje danas predstavljaju dio čest. zem. 6801/1, za koju je u provedenom upravnom postupku utvrđeno kako ista u naravi čini dio područja B. i. S., odnosno se nalazi unutar kompleksa B. i. S.,

nalaze prema Odluci o utvrđivanju područja gradskih kotareva Grada Splita, Klasa: 021-01/00-1/92 od 7. srpnja 2000. u Gradskom kotaru L., a ne K., kako je to utvrđeno rješenjima nadležnih upravnih tijela. Prema Odluci o komunalnom doprinosu Grada Splita gradski kotar L. se nalazi u II zoni građevinskog zemljišta, za koju zonu je Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor ("Narodne novine", broj 204/03, dalje Pravilnik), utvrđen koeficijent položaja 0,2500, dok je prvostupanjsko tijelo primijenilo koeficijent položaja 0,2000 (za gradski kotar K.), te je primjenom nižeg i pogrešno utvrđenog koeficijenta položaja za predmetno zemljište naknada za oduzeto zemljište utvrđena u znatno nižem iznosu. Nadalje, ističe kako je tijekom žalbenog postupka prestao postojati Fond za naknadu oduzete imovine, slijedom čega je tuženik trebao preinačiti prvostupanjsko rješenje, te kao obveznika naknade odrediti Ministarstvo financija Republike Hrvatske, a što je propustio učiniti. Zaključno, prigovara kako je u konkretnom slučaju za oduzeto zemljište trebalo odrediti tržišnu vrijednost. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/17- 01/381, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-04 od 12. svibnja 2021. i rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/97-01/2753, Urbroj: 2181-05-01/021-13-38 od 17. srpnja 2013.

Ujedno potražuje trošak upravnog spora.

4. Podneskom od 24. studenog 2021. tužiteljica je dopunila tužbu u bitnom navodeći kako upravna tijela nisu na nedvojben način utvrdila je li predmetno zemljište u postupku pretvorbe bilo unijeto i iskazano u vrijednost temeljnog kapitala tadašnjeg društvenog poduzeća B. i. S.. Ističe kako se tuženik poziva na

dopis Agencije za upravljanje državnom imovinom, Klasa: 942-05/12-01/194 od 3. prosinca 2012., u kojem se navodi kako je uvidom u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/138 od 8. srpnja 1997. utvrđeno kako je čest. zem. …, upisana u Z.U. …, K.O. S., u površini od 2914 m2, procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća B. i. S., te ujedno navodi kako je u spis dostavljeno rješenje

Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/138 od 8. srpnja 1997. i rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj, broj: 01-02/92-06/659 od 22. rujna 1992. Međutim, s tim u vezi ističe kako se iz navedenih isprava ne može sa sigurnošću utvrditi da bi oduzeto zemljište bilo procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe društvenog poduzeća B. i. S., posebno iz

razloga što se u dopisu Agencije za upravljanje državnom imovinom od 3. prosinca 2021., navodi kako je u vrijednost društvenog kapitala procijenjena novoformirana čest. zem. …, površne 2914 m2, dok čest. zem. … ima površinu od 389822

m2 i u zemljišnoj knjizi je uknjižena kao pomorsko dobro, ranijeg vlasništva Republike Hrvatske. U svezi s potonjim napominje kako je u postupku utvrđeno kako to zemljište danas koristi B. i.d.d. S. na temelju koncesije, a navodno je

isto unijeto i iskazano u vrijednost društvenog kapitala tadašnjeg društvenog poduzeća B. i. S.. Smatra kako je prvostupanjsko tijelo svakako trebalo

izvršiti uvid u cjelokupni spis pretvorbe B. i. S., a posebno u

odluku o pretvorbi, te u sve ostale isprave iz članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, kako bi točno moglo utvrditi kako su baš predmetne nekretnine procijenjene i unesene u vrijednost temeljenog kapitala B. i. S., i u kojoj

površini, a što je prvostupanjsko tijelo propustilo učiniti, pa je u tom smislu činjenično stanje netočno i nepotpuno utvrđeno. Nadalje, napominje kako je, a s obzirom da iz svih provedenih dokaza ne bi proizlazilo da bi predmetno zemljište bilo iskazano i uneseno u temeljeni kapital B. i. S., prvostupanjsko tijelo

trebalo sukladno odredbi članka 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02- dalje Zakon o naknadi) utvrditi je li oduzeto zemljište privedeno namjeni zbog koje je oduzeto. Potonje stoga, budući da sama činjenica da su predmetne čestice poništene i danas se kao dio čest. zem. … nalaze unutar kompleksa B. i. S.,

kao operativno područje dizalice, ne znači samo po sebi da je predmetno zemljište privedeno namjeni zbog koje je oduzeto, pa u tom dijelu činjenično stanje nije uopće utvrđeno. Naime, tužiteljica ističe kako u slučaju da oduzeto zemljište nije procijenjeno i unijeto u vrijednost temeljenog kapitala B. i. S., odnosno nije privedeno namjeni zbog koje je oduzeto, bi joj isto trebalo biti vraćeno u naravi. Zaključno, ističe kako svakako ustraje u tužbenim navodima kako je naknada pogrešno utvrđena, jer je primijenjen pogrešan koeficijent položaja zemljišta, te ustraje u tužbenom zahtjevu.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

6. Sud je u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) pozvao D. o. R. H. zastupano po Ž.

d. o. u S., M. f. R. H., G.S. i

B. d.d. S., da kao zainteresirane osobe pod 1. do pod 4., sudjeluju u sporu,

te se očituju na navode iz tužbe tužitelja.

7. Zainteresirana osoba pod 1. D.o.R. H.

zastupano po Ž. D. o. u S. u odgovoru na tužbu se

poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja te ističe kako su upravna tijela u cijelosti postupila sukladno odredbi članka 63. stavak 6. Zakona o naknadi, jer da tim zakonom nisu predviđene nikakve mogućnosti za mijenjanje propisanog načina utvrđivanja vrijednosti naknade, odnosno načina i roka isplate, dok okolnost da utvrđena naknada ne predstavlja i tržišnu vrijednost predmetne nekretnine nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari. Zaključno, ističe kako je i Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio zakonitim i ustavnim Zakon o naknadi (u odluci i rješenju od 21. travnja 1999. "Narodne novine" broj 39/99, točka II-6/11) i navedeni Pravilnik (rješenje broj U-II-468/04 od 9. ožujka 2005., "Narodne novine", broj 41/05). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8. U odgovoru a tužbu zainteresirana osoba pod 2. M. .R. H. ističe kako je tijelo suglasno s pravnim shvaćanjem tuženika,

izraženim u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

9. Zainteresirana osoba pod 3. G. S.nije dostavio odgovor na tužbu.

10. Zainteresirana osoba pod 4. B. d.d. S. u odgovoru na tužbu ističe kako je to trgovačko društvo suglasno s pravnim shvaćanjima navedenim u osporenom rješenju. Poziva se na utvrđenja s očevida od 22. prosinca 2008. na koje stranke nisu imale primjedbe, kojom prilikom je pak utvrđeno kako su čest. zem. … i čest. zem. …, Z.U. …, K.O. S., ukupne površine 2572 m2 poništene, te danas predstavljaju dio čest. zem. …, koja u naravi predstavlja dio tvorničkog područja Brodosplit d.d., na kojem je izgrađena operativna zona, na kojoj je pak izgrađena mostna dizalica i postrojenje za transport lomova unutar odlagališta, odnosno park limova. Zaključno, ističe kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno kako su predmetne čestice zemlje procijenjene i unesene u društveni kapital B. d.d. S.. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U sporu su održane rasprave 18. veljače 2022. i 26. travnja 2022., čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice ustrajao u tužbenim navodima kako je činjenično stanje u pogledu privedenosti namjeni predmetnog zemljišta ostalo nepotpuno utvrđeno. Ujedno je, a u pogledu prigovara koji se tiču određivanja koeficijenta položaja u spis dostavio Odluku o utvrđivanju područja gradskih kotara Grada Splita, a iz koje kako upravo proizlazi utemeljenost navoda kako se oduzeto zemljište nalazi u zoni koja pripada gradskom kotaru L., u kojem slučaju bi koeficijent položaja iznosio 0,2500. Također je u spis predao i Odluku o komunalnom doprinosu Grada Splita iz 2010. iz koje proizlazi kako se gradski Kotar K. nalazi u 3. zoni, a gradski kotar L. u 2. zoni, pa je nedvojbeno kako je obračun naknade pogrešan. Ujedno je predložio, te ukoliko sud smatra da dostavljena dokumentacija nije dostatna, da se od Grada Splita pribavi službeni podatak o području gradskih kotareva Grada Splita.

12. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava podneska od 24. studenog 2021. te zastupanja na raspravu 18. veljače 2022. i raspravi od 26. travnja 2022., sve po 250 bodova, odnosno 10.000,00 kuna, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan i to samo u pogledu utvrđene visine naknade.

14. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužiteljice za povrat/naknadu čest. zem. … i čest. zem. … obje Z.U. …, K.O. S., ukupne površine 2572 m2,

koje je oduzeto rješenjem Gradske eksproprijacione komisije u Splitu, broj: Eks: 3074/60-49 od 14. srpnja 1949., u korist države, a za potrebe proširenja poduzeća „V. K.“ u S..

15. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za povrat oduzetih nekretnina u vlasništvo tužiteljice primjenom odredbi Zakona o naknadi, odnosno je li u konkretnom slučaju postoji iznimka od vraćanja oduzete imovine. Podredno, među strankama je sporna visina određene naknade.

16. Odredbama članka 52. do 57. Zakona o naknadi propisana su opća pravila koja su iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima, pa je tako odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Prema stavku 2. te odredbe ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.

17. Odredbom članka 55. Zakona o naknadi propisano je kako se ne vraća imovina u vlasništvo i u posjed čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.). Slijedom iznijetog, argumentom a contrario, znači da se prijašnjem vlasniku vraća imovina koja nije unesena u društveni kapital pravne osobe, pod uvjetom da vraćanjem ne bi bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednog odnosno šumskog zemljišta i sl.).

18. Odredbom članka 57. Zakona o naknadi propisano je kako za imovinu koja se po odredbama toga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Stoga je donesen Pravilnik, kojim su određena mjerila za utvrđivanje naknade za građevinsko zemljište i poslovni prostor, koji se prema odredbama Zakona o naknadi ne vraćaju u vlasništvo, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu.

19. Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, dana 22. prosinca 2008. obavljen očevid uz sudjelovanje stručnog suradnika za geodeziju i stručnog suradnika za graditeljstvo, o čemu u spisu prileži zapisnik. Iz zapisnika proizlazi kako je stručni suradnik za geodeziju identificirao čest. zem. …, oduzetu u površini od 1637 m2 i čest. zem. …, u površini od 935 m2, te je utvrdio kako su iste u cijelosti poništene, te se danas nalaze u dijelu čest. zem. …, a u naravi predmetno zemljište predstavlja područje B. i. S., operativno područje dizalice

brodogradilišta. Iz zapisnika nadalje proizlazi kako se stručni suradnik za graditeljstvo pridružio identifikaciji stručnog suradnika za geodeziju, pri čemu je iskazao kako se predmetne čestice zemlje nalaze unutar kompleksa B. i. S., a

na terenu kako je konkretno izgrađena operativna zona na kojoj je instalirana mostna dizalica sa tračnicama i postrojenje za transport limova unutar odlagališta, odnosno parka limova.

20. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za Z.U. …, K.O. S. proizlazi kako su čest. zem. … i …, na temelju prijavnog lista broj UP/I-1825/74 od 6. kolovoza 1975. odobrenog od Ureda za katastar Split, poništene i pripojene čest. zem. …, Z.U. …, K.O. S..

21. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za Z.U. …, K.O. S. proizlazi kako je na temelju položajnog nacrta „G.“ od 13/2 1987. (pod Z-…) evidentirano

cijepanje čest. zem. … u podčestice … i …, te upis novonastale stambene zgrade na čest.zem. ….

22. Nadalje, u provedenom upravnom postupku je pribavljeno očitovanje Agencije za upravljanje državnom imovinom Klasa: 942-05/12-01/194, Urbroj: 360-7010/02- 2012-2 od 3. prosinca 2012., u kojem se navodi kako je uvidom u rješenje Fonda za privatizaciju o iskazu nekretnina za društveno poduzeće „B. i.

S.“, Klasa: UP/I-943-01/97-02/138, Urbroj: 563-04-401/97-4 od 8. srpnja 1997. razvidno kako je na lokaciji Centralna lokacija – S., u vrijednost društvenog kapitala u pretvorbi navedenog poduzeća procijenjen i uključen idealni dio zemljišta upisan u K.O. S., Z.U. …, označen kao k.č.br. …, površine 2914 m2. Također, u očitovanju se navodi kako je iz sadržaja rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju o suglasnosti na pretvorbu u društvenom poduzeću B.i. . broj:

01-02/92-06/659 od 22. rujna 1992. razvidno da za protuvrijednost naprijed označenog zemljišta nije izvršena rezervacija dionica za prijašnje vlasnike.

23. Iz spisa predmeta proizlazi kako je sukladno utvrđenom tužiteljica pozvana da se očituje u smislu odredbe članka 53. Zakona o naknadi, koja je podneskom zaprimljenim kod upravnog tijela 25. siječnja 2013. istaknula kako ne prihvaća naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, dok je zainteresirana za prodaju prema realnoj - tržišnoj cijeni.

24. Slijedom iznijetog, kraj naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, posebno činjenice kako se predmete oduzete nekretnine nalaze unutar kompleksa B. i. S., te je na istima izgrađena operativna zona na kojoj je instalirana mostna dizalica, sud cijeni pravilnim zaključak upravnih tijela kako je u konkretnom slučaju isključena mogućnost naturalne restitucije predmetnog zemljišta, dok prigovori tužiteljice u tom pravcu, a koje je tužiteljica tek istaknula u dopuni tužbe, nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

25. Međutim, sud ne može otkloniti prigovor tužiteljice glede utvrđenog koeficijenta položaja, a time i visine utvrđene naknade, pri čemu sud ima u vidu odredbu članka 2. točka 7. i 10. Odluke o utvrđivanju područja gradskih kotara Grada Splita, kojom je utvrđeno kako je:

- gradski kotar „K.“ omeđen sa sjevera: U. D. r. od križanja

s D. u. do križanja sa S. c.; s istoka: S.

c. od spajanja s V. u do križanja s U. D.

rata; s juga: V. u. od križanja s D. do spajanja sa

S. c.; sa zapada: D. u. od križanja s

V. u. do križanja s U.D. r.;

- gradski kotar „L.“ omeđen sa sjevera: morskom obalom od istočne ograde "B." do istočne ograde vojne luke "L."; s istoka: U.

D. r. od njenog spajanja s P. S. do ograde "B."

te dalje do mora; s juga: G. u. od križanja sa Z.-

F. u. do spajanja s U. D. r.; sa zapada:

Z.-F. u.do "L." te dalje ogradom koju dijele "L." i

"B." do mora.

Dakle, iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako predmetne nekretnine pripadaju gradskom kotaru „L.“, koji se prema Odluci o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik grada Splita broj 18/10, 27/10 i 42/11) nalazi u II. zoni, za koju je Pravilnikom određen koeficijent položaja 0,2500, dok se gradski kotar „K.“ nalazi u III. zoni za koju je Pravilnikom određen koeficijent položaja 0,2000.

26. Odredbom članka 2. stavak 1. Pravilnika propisano je kako se naknada za oduzeto građevinsko zemljište, a koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku, utvrđuje uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m2 zemljišta i korektivnog faktora te vrijednosti koji se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja (stavak 1.), pri čemu je stavkom 2. propisano kako je parametarska vrijednost zemljišta iz stavka 1. ovoga članka 100,00 kuna. Nadalje, stavkom 3. propisano je da se pogodnost položaja određenog područja iskazuje kao koeficijent položaja (Kp) u tablici, koja je sastavni dio ovoga Pravilnika. Prema stavku 4. u slučaju kada koeficijent položaja nije određen tablicom iz stavka 3. ovoga članka, za procjenu vrijednosti te nekretnine primjenjuje se najniži utvrđeni koeficijent položaja, na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi oduzeta nekretnina. Stavkom 5. propisano je da se naknada za oduzeto građevinsko zemljište utvrđuje na način da se parametarska jedinica m2 množi s koeficijentom položaja (Kp) iz tablice.

27. Mjerila za određivanje visine naknade utvrđuju se prema mjerilima propisanim odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o naknadi, dok je stavkom 2. propisano da se

P mjerila iz stavka 1. utvrđuju prema izrazu N = 3.700.000 (1-0.9999998 ), gdje je N=visina naknade, a P=vrijednost oduzete imovine u kunama.

28. Prema odredbi članka 60. stavak 1. Zakona o naknadi obveznice glase na kune i isplative su u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom dvadeset godina, počevši od 1. siječnja 2000. godine.

29. Ispitujući obračun naknade u prvostupanjskom rješenju sud je utvrdio kako je način izračuna naknade pravilan, kako je prvostupanjsko tijelo jasno navelo po kojoj formuli je izračunata naknada, međutim, primijenilo je pogrešan koeficijent položaja, a što je rezultiralo pogrešnim izračunom naknade, a koju pogrešku nije otklonio tuženik osporenim rješenjem. Stoga je sud poništio osporeno rješenje tuženika, međutim, predmet nije vraćen tuženiku na ponovni postupak, već je sud u skladu s ovlaštenjima iz članka 58. stavak 1. ZUS-a poništio točku 2., 3. i 4. izreke prvostupanjskog rješenja, te sam utvrdio iznos naknade. Naime, sud je utvrdio kako vrijednost oduzetog zemljišta označenog kao. čest. zem. … i čest. zem. …, Z.U…., K.O. S., ukupne površine 2572 m2, iznosi 64.300,00 kuna (2572 m2 x 0,2500 x 100,00 kuna), a uvrštavanjem ukupnog iznosa vrijednosti oduzete imovine u izraz iz članka 59. stavak 1. Zakona o naknadi utvrđena je visina naknade u obveznicama Republike Hrvatske u iznosu od 47.277,35 kuna, od čega 1/3 iznosi 15.759,11 kuna, koji iznos pripada tužiteljici na ime naknade za predmetnu oduzetu imovinu. Naknada u obveznicama Republike Hrvatske isplaćuje se u 40 polugodišnjih obroka, počevši od 1. siječnja 2000. do zaključno s 1. srpnjem 2019., pri čemu će one dospjele tužiteljica primiti odjednom na račun u gotovini. S tim u vezi potrebno je napomenuti tužiteljici kako Zakon o naknadi ne predviđa isplatu tržišne naknade niti neke pravične naknade, već određuje obeštećenje za pretrpljene nepravde za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u određenim iznosima, pri čemu je navedeno shvaćanje u skladu s odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999. („Narodne novine“, broj 39/99 i 42/99). Kao obveznik naknade, u skladu s odredbama članka 2. i 3. Zakona o prestanku važenja Zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“, broj 117/17), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018., određeno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, kao pravni sljednik Fonda za naknadu oduzete imovine. Stoga je presuđeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

30. U preostalom dijelu, sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje u točkama 1., 5. i 6. izreke, budući da je pravilna odluka prvostupanjskog tijela kako u konkretnom slučaju nema mjesta naturalnom povratu. Stoga je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu, pa je presuđeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

31. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove spora ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije uspjela s tužbenim navodima glede naturalnog povrata predmetnih nekretnina, dok je uspjela u dijelu tužbenih navoda koji su od utjecaja na obračun naknade, dakle, ista je uspjela u dijelu koji ne čini osnovu za priznavanje samog prava, već utječe samo na obračun naknade, to je sud odlučio kako svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Splitu, 4. svibnja 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. N. M., iz Z., S. …, koju zastupa opunomoćenik N.

B., odvjetnik u Z. o. u. M. B. i N. B. u S., B. …

2. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. R. H. zastupana po Ž. D. od. u S.,

G…., .S.

4. M. f. R. H., I. L. …

5. G. S., O.k. B…., S.

6. B. i. S. (B.) d.d. . P. S. …

7. u spis

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe (članak 22. ZSP-a).

3. Spis tuženiku vratiti nakon pravomoćnosti.

4. Kalendar 30 dana.