REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-184/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja banka , OIB: …, zastupanog po punomoćnici P. Đ. I., odvjetnici u Z., sa sjedištem u R., protiv ovršenice I. A., OIB: …iz Z. radi ovrhe na nekretninama ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj: Ovr- 68/2022-4 od 11. veljače 2022., 4. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice, i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj: Ovr- 68/2022-4 od 11. veljače 2022. u dijelu u kojem je ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud.
II. O žalbenim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 9. Ovršnog zakona odlučiti će prvostupanjski sud u nastavku ovog postupka.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. prosinca 2004. i Aneksa broj 1 od 29. siječnja 2016., sklopljenih između ovrhovoditelja, kao kreditora i ovršenice, kao korisnika kredita, solemniziranih kod javnih bilježnika V. P. i M. M. pod poslovnim brojem: OU-1591/04 i OV-1403/16 sklopljenih radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 51400607-5102156531 od 16. prosinca 2004., koji je postao ovršan 29. listopada 2019., protiv ovršenice je određena ovrha radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 58.418,90 EUR-a i troškova ovrhe, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u navedenom rješenju o ovrsi na nekretnini ovršenice - stanu površine 58,66 m2 s pripatcima koji se nalazi u stambenoj zgradi na k.č.br. 3329/202 (E-49) upisanoj u zk.ul. 4975 k.o. Z. zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu, pravovremeno, podnosi ovršenica. U žalbi, u bitnome, navodi da je pred Općinskim sudom u Rijeci protiv ovrhovoditelja podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate dana 13. lipnja 2019. koji se vodi pod poslovnim brojem: P-2655/19 sve vezano za Ugovor o kreditu a koje je potraživanje osigurano Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini na kojoj je određena ovrha. Ističe da je sporna visina navedenog potraživanja odnosno da nema dugovanja prema ovrhovoditelju već da ima prema njemu potraživanja s osnove preplaćene glavnice i kamata. Ovršenica ističe svoje pravo na dom, koje je regulirano odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje Konvencija). Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o ovrsi ukine, odnosno da se preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potražuje trošak.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjski sud na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. prosinca 2004. i Aneksa broj 1 od 29. siječnja 2016., sklopljenih između ovrhovoditelja, kao kreditora i ovršenice, kao korisnika kredita, solemniziranih kod javnih bilježnika V. P. i M. M. pod poslovnim brojem: OU-1591/04 i OV-1403/16 sklopljenih radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 51400607-5102156531 od 16. prosinca 2004., koji je postao ovršan 29. listopada 2019., protiv ovršenice odredio ovrhu radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 58.418,90 EUR-a i troškova ovrhe, sve sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u navedenom rješenju o ovrsi na nekretnini ovršenice - stanu površine 58,66 m2 s pripatcima koji se nalazi u stambenoj zgradi na k.č.br. 3329/202 (E-49) upisanoj u zk.ul. 4975 k.o. Z. i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda, utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje o ovrsi pravilno i zakonito.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi.
7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
7.1. Naime, kako je tijekom ovog postupka utvrđeno je da je novčana tražbina ovrhovoditelja utvrđena temeljem ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. prosinca 2004. i Aneksa broj 1 od 29. siječnja 2016., sklopljenih između ovrhovoditelja, kao kreditora i ovršenice, kao korisnika kredita, solemniziranih kod javnih bilježnika V. P. i M. M. pod poslovnim brojem: OU-1591/04 i OV-1403/16 sklopljenih radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 51400607-5102156531 od 16. prosinca 2004., koji je postao ovršan 29. listopada 2019. i da tijekom postupka ovršenica nije dostavila nikakav dokaz da je istu namirila a da je kao osiguranje ove njezine novčane tražbine na nekretnini i to na stanu površine 58,66 m2 s pripatcima koji se nalazi u stambenoj zgradi na k.č.br. 3329/202 (E-49) upisanoj u zk.ul. 4975 k.o. Z., upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja, to je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je protiv ovršenice odredio ovu ovrhu pravilnom primjenom odredbe čl. 39., čl. 41., te čl. 79., 80. i 84. OZ.
7.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem ističe prigovor prava na dom, valja istaknuti da je ovaj žalbeni prigovor žaliteljice neosnovan budući je ovršenica, kao založni dužnik i vlasnik predmetne nekretnine prilikom sklapanja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. prosinca 2004., sklopljenog između ovrhovoditelja, kao kreditora i ovršenice, kao korisnika kredita, solemniziranog kod javnog bilježnika V. P. 22. prosinca 2004. poslovni broj: OU-1591/04 sklopljenog radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 51400607-5102156531 od 16. prosinca 2004. pristala na dobrovoljno zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini i pravne posljedice koje iz toga proizlaze, pa posljedično tome, kako je na navedeni način izričito dala suglasnost za zasnivanje založnog prava na nekretnini i provođenje ovrhe na nekretnini radi prisilne naplate bilo koje tražbine kreditora, to ovršenica u ovom postupku nema pravo isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava F. protiv Republike Hrvatske - Zahtjev br. 2545/2014. od 20.rujna 2016.), pa je i njezinu žalbu u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.
8. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u odnosu na onaj dio o kojem je ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud, u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tom nije počinio ni one bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st.1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. U odnosu pak na žalbene razloge žaliteljice u kojima sadržajno ukazuje na žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 9. OZ ističući da je sporna visina navedenog potraživanja, odnosno da nema dugovanja prema ovrhovoditelju već potraživanje s osnove preplaćene glavnice i kamata, a koje žalbene razloge je ovrhovoditelj osporio, valja istaknuti da o ovim zakonskim žalbenim razlozima žaliteljice nije ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud u ovom dijelu postupka, već je to bio dužan učiniti prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ. 9.1. Međutim, kako u odnosu na ove zakonske žalbene razloge žalitelja prvostupanjski sud nije postupio sukladno ovoj zakonskoj odredbi, to će učiniti u nastavku ovog postupka, radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
9.2. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka odlučiti i o prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe.
10. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna (po čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a).
Pula - Pola 4. svibnja 2022.
S u d a c:
Igor Rakić
