Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-223/2021-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. G., iz P., V. 20, zastupanog po punomoćniku

D. K., odvjetniku iz P., protiv tuženice I. K.,

iz P., V. 22, zastupane po punomoćniku V.

P., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 28. ožujka 2022. godine u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te tuženice i njezinog punomoćnika, dana 04. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj A. G., iz P.,

V. 20, vlasnik dijela nekretnine k.č.br. 388/5 upisana u z.k. ul. br. 5917 za k.o. Ž., koji dio je u Situacijskom nacrtu sa prikazom stvarnog stanja - prijedlogom parcelacije od 10.07.2019. godine izrađenog od A. L. geom., prikazan plavom bojom i oznakom „A“ u površini od 971 m2, pa je tužitelj ovlašten, po pravomoćnosti ove presude, izraditi prijavni list radi formiranja novonastale katastarske čestice koja će po površini i obliku odgovarati dijelu predmetne nekretnine prikazanom u Situacijskom nacrtu sa prikazom stvarnog stanja - prijedlogu parcelacije od 10.07.2019. godine izrađenog od A. L. geom., plavom bojom i oznakom „A“, te da novonastalu česticu upiše u zemljišnu knjigu i na istoj izvrši upis prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a tuženik je dužan trpjeti takav upis.

II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.260,80 kn (devettisućadvjestošesdesetkunaiosamdesetlipa), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice dana 19. ožujka 2021. godine, radi donošenja presude kako je navedeno u točki I izreke Presude. U tužbi tvrdi da je tuženica upisana kao vlasnik nekretnine k.č.br. 388/5, upisana u z.k. ul. br. 5917 za k.o. Ž., a tužitelj da je vlasnik susjedne nekretnine k.č.br. 496, upisana u zk.ul.br. 578 za k.o. Ž., te vlasnik i posjednik dijela k.č.br. 388/5 za k.o. Ž., koji dio je u Situacijskom nacrtu sa prikazom stvarnog stanja - prijedlogu parcelacije od 10.07.2019. godine izrađenog od A. L. geom., prikazan plavom bojom i oznakom „A“. Ističe da je u poštenom, mirnom, neprekinutom i samostalnom posjedu opisanog dijela predmetne nekretnine k.č.br. 388/5 neprekidno više od 40 godina, računajući i takav posjed svojih prednika. Navodi da je jedini nasljednik svojeg pok. oca A. G., da posjeduje taj dio nekretnine

(zajedno sa svojim prednicima) tako da ga obrađuje i održava u poljoprivrednoj kulturi, gospodarski iskorištava, čisti i općenito održava. Ističe da je taj dio nekretnine k.č.br. 388/5 uvijek bio u istoj kulturi i na jednak način se posjedovao kao i nekretnina k.č.br. 496 za K.O. Ž. ( također u vlasništvu tužitelja ) i one da su činile jednu cjelinu, te da je vizualno i fizički odvojen od ostatka nekretnine k.č.br. 388/5 budući da ih dijeli javni put koji se koristi kao takav više od 50 godina. Pored toga, da je opisani dio nekretnine k.č.br. 388/5 vidljivo odvojen od navedenog puta visokim granjem i kamenjem većeg volumena. Dalje izjavljuje da je sve to također vidljivo i iz digitalne ortofoto karte iz 1968. godine iz koje se jasno vidi jedna kultura odnosno jedna cjelina predmetnog dijela k.č.br. 388/5 i k.č.br. 496, kao i fizička odvojenost predmetnog dijela k.č.br. 388/5 od ostatka k.č.br. 388/5 (dijeli ih put). Označeni trokut predstavlja predmetni dio k.č.br. 388/5. Nadalje, tužitelj je tek unatrag 4 godine na opisani dio nekretnine k.č.br. 388/5 zasadio drugačiju kulturu od one na k.č.br. 496 na način da je na tom dijelu zasadio masline, te da tuženica ni njezini pravni prednici nisu nikada bili vlasnici niti posjednici opisanog dijela k.č.br. 388/5. Pravni prednik tuženice D. K. da je prvi put osporio tužitelju vlasništvo na opisanom dijelu k.č.br. 388/5 tek u siječnju 2020. godine. Do tada nitko, pa ni tuženica, ni njezini pravni prednici nisu osporavali tužitelju (niti njegovim pravnim prednicima) ni vlasništvo, ni posjed opisanog dijela nekretnine k.č.br. 388/5. Ističe da je tužitelj stekao pravo vlasništva na opisanom dijelu nekretnine k.č.br. 388/5 za k.o. Ž., koji dio je u Situacijskom nacrtu sa prikazom stvarnog stanja - prijedlogu parcelacije od 10.07.2019. godine izrađenog od A. L. geom., prikazan plavom bojom i oznakom „A“, dosjelošću. Tužitelj je istovremeno s tužbom podnio i prijedlog za zabilježbu spora.

2. Rješenjem posl.br. P-223/2021-2 od 19. ožujka 2021. godine određena je zabilježba spora na k.č. 388/5 k.o. Žbandaj, do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženica osporava sve navode tužbe, osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, osporava da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u samostalnom i poštenom posjedu dijela nekretnine na k.č. br. 388/5 u k.o. Ž.. Tuženica ističe da pravni prednici tužitelja nikada nisu bili u posjedu spornog dijela nekretnine, dok je tužitelj u posjedu unatrag nekoliko godina, nakon što je bez znanja i dopuštenja vlasnika, zasadio masline na predmetnom dijelu nekretnine, da je tužitelj na predmetnoj nekretnini zasadio masline nedugo nakon smrti A. G., koja je bila ranije upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. U posjedovnom listu da se kao posjednik predmetne nekretnine desecima godina vodio A. G., koji je istu nekretninu stekao temeljem pravomoćne Presude Općinskog suda u Poreču posl.br. P-486/05-23 od 16. veljače 2007. godine, a nakon njegove smrti, nekretninu je naslijedila njegova supruga A. G., te nakon smrti A. G. nekretninu da je stekla njezina kćerka A. K., da bi naknadno

ona tu nekretninu otuđila njezinom sinu D. K.. A. G. i A. G.

nisu u bližoj rodbinskoj vezi s prednicima tužitelja. Prednici tuženika su se oduvijek držali kao isključivi vlasnici cijele nekretnine na k.č. br. 388/5, vinograd, površine 4273 m2 iz z.k. ul. br. 2170 u k.o. Ž.. Tužena je predmetnu nekretninu stekla od D. K. temeljem Ugovora o darovanju nekretnine od 27. srpnja 2020.g. potvrđenog po javnom bilježniku M. H. iz P., pod brojem: OV-3388/2020

od 27. srpnja 2020. godine. Nadalje, tuženica osporava da se je predmetni dio nekretnine koristio i obrađivao u istoj kulturi kao i susjedna nekretnina na k.č.br. 496 u k.o. Ž., a što je vidljivo i iz javno dostupnih zračnih snimaka Arkoda, koji su objavljeni na službenoj mrežnoj stranici Državne geodetske uprave RH https://geoportal.dgu.hr/. Sukladno dostupnim zračnim snimcima za predmetnu nekretninu, koji su sačinjeni 2011.g. te 2014.g. – 2016. godine, vidljivo je da se predmetna nekretnina nije obrađivala. Ista nekretnina počela se je obrađivati tek nakon smrti A. G., pa da su u cijelosti netočni navodi tužitelja da bi se isti, računajući i posjed svojih prednika, nalazio u posjedu predmetne nekretnine već više od 40 godina. Okolnost što je eventualno nekada prolazio put preko nekretnine na k.č.br. 388/5 u k.o. Ž. ne znači da je to bila granica nekretnina. Kao što se otac tužitelja (A. G.) nije smatrao stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine, tako se ni tužitelj nikada nije smatrao, niti se je imao razloga smatrati vlasnikom spornog dijela nekretnine na k.č. br. 388/5 u k.o. Ž.. To potvrđuje i činjenica da tužitelj kao sudionik ostavinskog postupka koji se je kod Općinskog suda u Poreču vodio pod posl.br. O-379/2001 i kao jedini nasljednik iza svog pok. oca, nikada nije prigovorio da ostavinsku imovinu iza oca predstavlja i predmetni dio nekretnine, odnosno da bi sporna nekretnina bila izvanknjižno vlasništvo njegovog oca. Dalje izjavljuje da je tuženica nekretninu na k.č. br. 388/5, vinograd, površine 4273 m2 iz z.k. ul. br. 2170 u k.o. Ž. stekla u dobroj vjeri od pravnog prednika D.

K., pa da je i iz tog razloga tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, sukladno odredbi čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a). Konačno, ističe prigovor presuđene stvari (res iudicata) jer je naslovni sud o istom zahtjevu između tužitelja i zemljišnoknjižnog prednika tuženika - D. K., u predmetu posl. br. P-2450/2019 već ranije odlučivao, te da je pravomoćnom presudom posl.br. P-2450/2019-11 od 27. siječnja 2020. godine odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, zbog čega predlaže odbaciti tužbu.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (3), u situacijski nacrt (4), u Rješenje o nasljeđivanju (5-6), u izvadak iz zemljišne knjige (8), u digitalno orto foto kartu iz 1968. (9), u prijepis posjedovnog lista (21), Ugovor o darovanju nekretnine (21-22), u prijepis posjedovnog lista (23), u orto foto snimak (24-26), u izvadak iz zemljišne knjige (27), u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige (39-40), u orto foto snimak (50), fotografije (52-54), u orto foto snimak (55), u ovosudni spis P-2450/2019, izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke, te su saslušani svjedoci S. D., D. J.,

S. D., D. K., K. B. i A. K., te tužitelj i

tuženica kao parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (3) utvrđeno je da k.č. 388/5 dolazi upisana u z.k.ul. 5917 k.o. Ž., u vlasništvu tuženice, kao oznaka zemljišta upisano je "vinograd", površine 4273 m2.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (8) utvrđeno je da tužitelj dolazi upisan kao samovlasnik na određenim nekretninama upisanim u z.k.ul. 578 k.o. Ž., među ostalim i na k.č. 496 koja neposredno graniči sa spornim dijelom k.č. 388/5 k.o. Ž. (50), kao oznaka zemljišta k.č. 496 k.o. Ž. upisano je

"oranica i vinograd", površine 3582 m2.

8. Uvidom u Situacijski nacrt sa prikazom stvarnog stanja - prijedlog parcelacije (4) utvrđeno je da je na navedenom Situacijskom nacrtu sporni dio označen oznakom A, te da površina tog spornog dijela iznosi 971 m2.

9. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju (5-6) utvrđeno je da je tužitelj proglašen nasljednikom iza svog pok. oca A. G., na cijeloj ostavinskoj imovini, a predmet Rješenja o nasljeđivanju nije bio sporni dio k.č. 388/5 k.o. Ž..

10. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 50 k.o. Ž. (21) od 11. prosinca 2019. godine utvrđeno je da je kao posjednik k.č. 388/5, oranica, šuma, put, ukupne površine 4273 m2 upisan G. A. (pravni prednik tuženice, djed tuženičinog supruga). A iz prijepisa posjedovnog lista broj 3048 k.o. Ž. (23) od 27. travnja 2021. godine utvrđeno je da je kao posjednik k.č. 388/5, put, oranica, šuma, ukupne površine od 4273 m2, upisan D. K. (suprug tuženice).

11. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine (21-22) i u izvadak iz zemljišne knjige (27) utvrđeno je da je tuženica upisana kao vlasnica k.č. 388/5 k.o. Ž. "vinograd" temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog između njezinog supruga D. K. kao darovatelja i nje kao daroprimateljice od 27. srpnja 2020.

godine, te da je ista upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica od 28. srpnja 2020. godine.

12. Očevidom lica mjesta utvrđeno je da je predmet spora u naravi dio k.č. 388/5 k.o. Ž. i to jugozapadni dio u obliku trokuta. Na spornom dijelu u naravi je maslinik i livada. Sporni dio je sa južne strane omeđen poljskim putem, sa istočne strane bijelim poljskim putem, a sa zapadne strane nije vidljiva fizička međa. Na južnoj strani spornog (trokutastog) dijela vidljivi su ostaci odnosno izdanci vinove loze (koji prema slobodnoj procjeni vještaka predstavljaju nekadašnje redove vinove loze) i prema viđenju uređujućeg suca na spornom dijelu vidljivi su izdanci vinove loze, a to je prikazano i na fotografijama na listu 54 spisa. Sporni dio na licu mjesta odgovara Situacijskom nacrtu iz sudskog spisa na stranici 4, i to jugozapadni dio sa Situacijskog nacrta gdje su topografirane masline sve do poljskog puta koji predstavlja istočni trak trokuta, tj. stanje spornog dijela odgovora Situacijskom nacrtu sa prikazom stvarnog stanja - prijedlogu parcelacije od 10. srpnja 2019. godine izrađen po geometru A. L., stalnom sudskom vještaku geodetske struke.

13. Svjedok S. D., rođen 1947. godine, šogor tužitelja, iskazao je da od 1977. godine dolazi na nekretnine tužitelja i sjeća se da prvih otprilike 8 godina je tužitelj na spornom dijelu nekretnine imao vinograd, a nakon toga da je vinograd izvadio i na tom dijelu da su sadili krumpire, a on i žena da su dolazili pomagati tužitelju. Svekrvu i supruga tuženice da nije nikada vidio na spornom dijelu da su ikada išta radili ili na bilo koji način koristili sporni dio. Sporni dio da je predstavljao vinograd. Tužitelju je pomagao saditi i brati krumpire i brati grožđe. Ne zna kada su posađene masline na spornom dijelu nekretnine, a valjda da ih je posadio tužitelj. Posljednji puta na spornom dijelu nekretnine da je bio prije nešto više od godinu dana kada je brao vinograd u neposrednom susjedstvu spornog dijela nekretnine. Nakon što je izvađen vinograd na spornom dijelu nekretnine, na tom dijelu sadio se krumpir sljedećih 3 do 4 godine. Nakon što se prestao saditi krumpir tužitelj je sporni dio orao, obrađivao. On je i nakon toga dolazio pomagati tužitelju. Nakon što je tužitelj prestao saditi krumpir na spornom dijelu sijao je grašak. Ne sjeća se koliko dugo je sijao grašak. Godišnje su dolazili svakih otprilike 15 dana tijekom cijele godine, kod tužitelja. Kada su dolazili, dolazili su sami supruga i on. Svjedoku nije poznato ime A. G..

14. Svjedokinja S. D., rođena 1954. godine, šogorica tužitelja,

iskazala je da na nekretnine tužitelja pa tako i na sporni dio nekretnine je počela dolaziti sa svojim mužem 1977. godine. Tada je na spornom dijelu bio vinograd otprilike 10 godina, a vinograd da je valjda izvadio tužitelj, jer je bio star i nije dobro rodio. Nakon toga bila je njiva koja se kosila, a otprilike 1991.g. ili 1992.g. su ona i muž pomagali tužitelju saditi krumpire slijedećih 5 do 6 godina, a nakon toga bio je pašnjak. Masline je zasadio tužitelj prije otprilike 2 do 3 godine. Nikada nije čula da bi itko tužitelja smetao u posjedu ili mu prigovarao zašto koristi sporni dio. Ona da se začudila kada joj je tužitelj rekao da sporni dio nije na njegovo ime. Dok je postojao vinograd on se obrađivao sve do graže tj. i na spornom dijelu. Ranijih godina su više dolazili ovdje, dosta često, a i zadnjih 15 do 20 godina dolaze svakih 15 do 20 dana, a nekad prođe i mjesec dana. Nikada nije čula za ime A. G.. A. K. poznaje. Zadnji puta na spornom dijelu nekretnine bila je kada su sadili krumpire negdje 1996. godine.

15. Svjedok D. J., rođen 1971. godine, iskazao je da je u V. (gdje se nalazi sporna nekretnina) došao prvi puta 1995. godine. Na spornom dijelu nekretnine nije bilo ništa, bilo je zapušteno, kosilo se, on je pomagao kositi (za tužitelja). Takvo stanje na spornom dijelu nekretnine bilo je sve do unazad par godina dok nisu posađene masline. Masline je posadio tužitelj. Na dijelu nekretnine gdje je kavadanja, na južnom dijelu, postavljena je voda i postavio ju je tužitelj. D. K. i A. K. (supruga tuženice i svekrvu tuženice) poznaje, ali ih

nikada nije vidio da bi išta radili na spornom dijelu nekretnine. Na spornom dijelu vidio je samo tužitelja i punicu i punca (S. i S. D.) i njihove obitelji.

S. i S. D. su dolazili pomagati tužitelju.

16. Svjedok K. B., rođen 1981. godine, iskazao je da u

V. (gdje se nalazi sporna nekretnina) dolazi gotovo od samog rođenja, jer su mu ovdje živjele majka i baka, a u neposrednoj blizini imaju nekretnine u njihovom vlasništvu. Od kad zna za sebe kada je prolazio uz sporni dio nekretnine uvijek je vidio da je na tom dijelu bila trava. Zadnjih 5 do 6 godina na spornom dijelu su masline. Masline je zasadio tužitelj. Na spornom dijelu vidio je da su prolazili nono i nona od D. K. (A. G. i njegova žena), samo prolazili,

a tužitelja je vidio da je obrađivao masline.

17. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka S. D., S.

D., D. J. i K. B., jer su iskazivali uvjerljivo, objektivno,

sukladno uzimajući u obzir njihovu životnu dob i saznanja o vremenu o kojem su iskazivali. Iz njihovih iskaza (S. D. i S. D.) utvrđeno je da je 1970-ih i 1980-ih godina na spornom dijelu nekretnine bio vinograd, kasnije da se sporni dio koristio kao oranica, a kasnije i kao livada, a cca od 2016. godine kao maslinik i pašnjak. Svjedoci S. D., S. D. iskazivali su da je

upravo tužitelj posjedovao predmetnu nekretninu i istu koristio u namjeni kako je već naprijed opisano. Svjedok D. J. je također iskazao da je od 1995. godine u posjedu tužitelj, a svjedok K. B. (koji je rođen 1981. godine) da se sjeća

da je na spornom dijelu bila trava, a posljednjih 5 do 6 godina da su masline koje je posadio tužitelj. Pravni prednici tuženice i to konkretno baka i djed od tuženičinog supruga da su samo prolazili spornim dijelom. Takva utvrđenja glede stanja predmetne nekretnine u naravi proizlaze i iz snimaka sa G. i iz fotografija sa lica mjesta na kojima su vidljivi ostaci, izdanci trsova vinove loze, dakle da je na spornom dijelu zaista ranije postojao vinograd. A i iz podataka navedenih u zemljišnoj knjizi proizlazi da je kao oznaka zemljišta bio upisan vinograd.

18. Svjedokinja A. K., rođena 1961. godine, svekrva tuženice,

iskazala je da od rođenja živi u V. (gdje se nalazi sporna nekretnina).

Sporni dio nekretnine da je oduvijek bio od njezinog oca (A. G.) i ona ju je naslijedila od svog oca. Nakon toga tu parcelu prepisala je na sina D. K.. U vezi te parcele se vodio spor. Kada je parcela bila „čista“ njezin sin D.

je tu parcelu prepisao na ženu - tuženicu jer ona nije imala nekretnina. Sporna nekretnina da je bila od njezinog oca, kada je ona bila mala, kada još nije išla u školu, na toj parceli su bila stabla i njezin otac je na tom spornom dijelu sjekao stabla i održavao je. Malo su je koristili. Njezina majka je umrla 2016. godine i par mjeseci nakon toga tužitelj je posadio masline. Do sadnje maslina na spornom dijelu nije bilo ništa i nitko ju nije koristio. Njezin otac dok je bio živ, a umro je 2013. godine, je održavao sporni dio nekretnine i čistio ju. Kada je njezina majka umrla tužitelj joj se obratio i pitao ju da sporni dio nekretnine prepiše na njega. Ona nije pristala na to. Nakon toga sve je nekretnine prepisala na sina D.. Nakon što joj se pokazuje orto foto snimka koja je na listu 24 spisa, te je se pita da li joj je poznato ili da li zna što je to bijelo iskazuje da su to grote - kamen, taj kamen je bio stavio njezin otac kada je čistio sporni dio nekretnine, ne zna od kuda ih je donio, od negdje drugdje gdje je čistio. Ona je bila vlasnica i posjednica samo par mjeseci od vremena kada joj je umrla majka i prepisala sinu, ali ona osobno na spornom dijelu nije radila ništa. Njezina majka zvala se A.. Njezina majka je bila vlasnica i posjednica od smrti oca 2013. pa do svoje smrti 2016. godine. Njezina majka da je bila u posjedu na način da je D. rekla da on pokosi i održava. Ne zna da li je D. pokosio, valjda je, jer je slušao nonu. Na upit tko je maknuo grote o kojima je prije iskazivala iskazuje da je njezin otac još bio živ u vrijeme kada su grote maknute. Ne sjeća se da je postojao vinograd na spornom dijelu nekretnine. Njezin sin D. da nije u posjedu spornog dijela jer ga ne može koristiti, budući da je tužitelj zasadio masline na spornom dijelu.

19. Svjedok D. K., rođen 1983. godine, suprug tuženice, iskazao je da od rođenja živi u V. (gdje se nalazi sporna nekretnina) i od svog pamćenja na spornom dijelu nekretnine je uvijek bila trava. Do smrti sporni dio je održavao i čistio njegov nono A.. Nakon nonetove smrti je ostala nona i njegova mama i uglavnom one su nastavile čistiti i održavati. Kada je umrla nona A. nju je naslijedila kćerka A. K. tj. njegova majka. Nakon smrti none tužitelj da je na spornom dijelu zasadio masline. Njegova mama se nije htjela zamjerati tužitelju, pa je prepisala na njega, zemljište da on rješava. Kada je jednom prilikom radio u kampanji, nakon smrti none, tužitelj da je došao do njega i pitao ga da li će mu prodati sporni dio, a on da je odgovorio da neće. Tužitelj da mu je tada rekao da će ga onda dati na sud i da će preko suda dobiti sporni dio parcele. Svjedok na udaljenosti cca 100 m ima u vlasništvu nekretnine koje su u naravi masline, a u neposrednoj blizini spornog djela ima i šumu. Tužitelj da je u vezi spornog dijela razgovarao i sa njegovim ocem, nakon smrti njegove none A., ali bez uspjeha. Nakon što mu se pokazuje orto foto snimka u spisu na listu 24 na k.č. 388/5 (sporni dio) iskazuje da to bijelo što se vidi to su grote i te grote je maknuo njegov nono A.. Ne zna na koji način su te grote došle na taj dio. Ne pamti da je na spornom dijelu bila šuma. Preostali dio k.č. 388/5 je šuma.

20. Iskazi svjedoka A. K. i D. K. sud ne smatra u

potpunosti vjerodostojnima, te je prilikom iskazivanja sud stekao uvjerenje da su isti bili neuvjerljivi, subjektivni, iskazivali su nesigurno glede posjeda spornog dijela predmetne nekretnine. Iz iskaza svjedokinje A. K. proizlazi da se prijenos vlasništva k.č. 388/5 k.o. Ž. vršio kako bi se tužitelja osujetilo u ostvarenju razrješenja imovinsko pravnog stanja glede predmetne nekretnine. Nadalje, svjedokinja A. K., na upit tko je maknuo kamenje koje je u jednom razdoblju postojao na spornom dijelu nekretnine iskazala je da je u vrijeme kada je maknuto kamenje bio živ njezin otac, ali nije se izjasnila da li je to kamenje maknuo njezin otac, a nije znala reći od kuda je njezin otac to kamenje donio na sporni dio nekretnine, iako je iskazala da je njezin otac to kamenje donio. S druge strane iz iskaza tužitelja proizlazi da je baš tužitelj početkom 2000-tih godina prilikom prekopavanja terena za sadnju novog vinograda u neposrednoj blizini odlagao kamenje na sporni dio, te je konačno on i odvezao kamenje prije nego je zasadio masline 2016. godine. Kamenje na spornom dijelu nekretnine prikazano je na snimci koja je u spisu na listu 24 spisa (a koja snimka je iz 2011. godine).

21. Tužitelj je iskazao da sporni dio nekretnine je u njegovom posjedu, a prije njega da je bio u posjedu njegovog oca i djeda. Njegov djed je rođen 1887. godine, a umro je 1954. godine. Njegov djed je između prvog i drugog Svjetskog rata tj. između 1918. i 1939. godine, sadio vinograd, pa između ostaloga i upravo na spornom dijelu. Vinograd je krčen negdje 1980-tih godina. Sjeća se kada se vratio iz JNA-a 1976. godine da je postojao vinograd, ali se taj vinograd postepeno krčio. Otprilike 8 do 10 godina nakon što se vratio iz JNA-a još je bio vinograd, ali je krčen dio po dio tako da onaj dio koji se iskrčio postao je oranica i radi ozdravljenja zemlje u prvo vrijeme sijala se pšenica. Tužitelj je u sastavu svog iskaza napravio skicu na kojoj je prikazao kako je gospodario ukupnim zemljištem koji je bio u vlasništvu i posjedu njegovih prednika i u njegovom (tužitelj je u sastavu svog iskaza predao 6 skica na kojima pišu godine i na svakoj skici je iscrtano bojama, a na skici na kojoj je navedena 2010. godina je žutom bojom označen sporni dio. Na skici u kojoj je naznačena godina 2014. do 2016. je naznačen dio sa slovom B i to da je sporni dio). U iskazu dalje tvrdi da se sporni dio kao i ostalo se obrađivalo od strane njegovih prednika i njega dok god je bilo isplativo obrađivati. Negdje početkom 90-tih godina prošlog stoljeća više nije bilo isplatio obrađivati zemlju, pa se više nije na spornom dijelu nije niti oralo, ostala je neobrađena oranica. Taj sporni dio tretirao je njegovim dijelom zajedno sa sveukupnim preostalim njegovim imanjem. Sveukupno njegovo imanje je jednako obrađivano i imalo je isti tretman i u spornom dijelu nekretnine. Na skici (za godine 2014. do 2016.) prikazao je i kavadanju uz sporni dio i tu kavadanju pokazuje strelicom i slovom A. Nakon što je iskrčen vinograd na spornom dijelu negdje 1987. do 1988. godine je sijana pšenica, a nakon pšenice i neka druga kultura, siguran je sto posto da se na spornom dijelu sadio i krumpir otprilike 1989., 1990., 1991. godine. Poslije toga tj. poslije 1991. ili 1992. godine pa nadalje na spornom dijelu nekretnine nije se ništa sijalo, ni sadilo. Početkom 2000-tih godina angažirao je dvije tvrtke da prekopaju teren za sadnju novog vinograda i to na dijelu gdje ima sada vinograd, i tom prilikom na spornom dijelu nekretnine budući da nije podoban za sadnju vinograda odlagao je kamenje koje je prilikom prekopavanja njegovog preostalog terena vađeno sa djela gdje je bila predviđena sadnja vinograda i to kamenje je odlagano na sporni dio. To kamenje je bilo godinama odloženo na spornom dijelu nekretnine. Njegov sadašnji vinograd sadio je u dva navrata. Kamenje sa spornog dijela odvezeno je negdje prije nego što je na spornom dijelu zasadio masline, a masline je zasadio 2016. godine. Na spornom dijelu nekretnine nikada nije bila šuma. Kada je Grgo Gulić dijelio svoje imanje sinovima, ono što je bilo istočno od puta, a to je kompleks od 6 do 10 hektara u jednom komadu koji sadrži šumu, oranicu i vinograd pripao je G. P., njegovom najmlađem sinu, a zapadno od puta uz cestu koja ide prema Ž. pripao je njegovom (tužiteljevom) nonu I. G.. Sporni dio

nikada nije bio sporan dok god on nije posadio masline 2016. godine. Na upit kada je saznao da sporni dio nije upisan u njegovom vlasništvu ili u vlasništvo njegovih prednika iskazuje da je 2017. godine prijavio masline kako bi počeo dobivati poticaj i tada mu je jedna službenica kada je pogledala papire rekla da jedan dio nekretnine na kojoj su masline nije njegovo vlasništvo. Tada je prvi puta saznao da sporni dio nije njegovo vlasništvo. Prije toga nitko, pa tako niti njegov otac nije znao da sporni dio ne pripada parceli koja bi bila njihovo vlasništvo. Kada je on to saznao obratio se tadašnjoj vlasnici A. K. i njezinom suprugu tražeći da angažira geometra da se taj dio odcijepi i pripoji njegovoj parceli, A. K. je tada šutjela, a njezin suprug je rekao naravno da će se to riješiti tako kako je on (tužitelj) predlagao. To je bilo 2018. godine i kada je dobio tu suglasnost od supruga A. K. on je angažirao tvrtku G. vlasništvo A. L. koji mu je izradio geodetski elaborat odnosno Nacrt s prikazom stvarnog stanja. Kod geometra je to potrajalo sve do polovine 2019. godine. Geometar mu je rekao da će trebati napraviti neki ugovor tj. još neke popratne papire kako bi se to moglo provesti i u zemljišnim knjigama. Kada je geometar htio napraviti ugovor izvršio je uvid u zemljišne knjige i tada je utvrdio da se na parceli vodi kao vlasnik K. D., a ne više K. A..

On je smatrao da to nema veze da se može samo upisati ime novog vlasnika i da će se stvar riješiti. Nakon toga, je sreo K. D. i rekao mu da su u G.

spremni papiri da ide samo potpisati, pa da se stvar riješi. Inače D. K. nije bio dugo godina ranije vidio, oboje su radili, ali sjeća ga se kao dijete jer je išao u razred sa njegovom kćerkom. D. K. mu je dao do znanja da mu neće potpisati, da mu neće niti prodati, iako ga on nije ni pitao da mu proda jer se on smatrao vlasnikom tog spornog dijela. On je geometru L. rekao da D.

K. mu neće potpisati. Geometar mu je rekao da mu je to čudno i vjerojatno da je neki sporazum i geometar je rekao da će sam nazvati D. K.. Geometar je nazvao D. K. i D. K. mu je odgovorio isto što i njemu. Nakon

toga, mu je geometar rekao da onda to mora riješiti putem suda i on je to pokušao 2019. godine. Zna tko je A. G., bili su jako dobri prijatelji, generacijski nisu bili blizu, on je bio nešto mlađi od njegovog oca, a stariji od njega. A. G. je bio rođen 1934. godine, a umro je 2013. godine. U vezi spornog dijela sa njime nije razgovarao jer je umro prije nego je uopće postojao spor vezano za sporni dio. Negdje 2000-tih kada je počeo baratati sa kompjutorom i kada je vidio da su neke parcele od A. G. zapravo upisane kao vlasništvo RH, on je njega kao prijatelja i susjeda prvi upozorio da su njegove parcele upisane na RH. On je prijavio poticaj i za masline i za vinograd i dobio poticaj još od ranije, od kad je postojala ta mogućnosti. Vinograd je prije sadio pa je prije i dobio poticaj za vinograd. Možda je poticaj počeo 2005., nije siguran. Kada je započeo prijavljivati vinograd za poticaj tada nije trebao dostavljati dokumentaciju kao npr. kopiju plana i dr. Radilo se tako da je službenica koja je radila na poticajima sama preko Arkoda otvorila mapu Arkod i on joj je pokazao gdje je njegov vinograd i vinograd se vidio, vidjele su se masline kada su bile, vidjela se oranica i sve što je bilo. On je jedini nasljednik iza njegova oca i sudjelovao je u ostavinskom postupku. Sve što je bilo od njegovog oca naslijedio je samo on. Sve ono na što je otac bio uknjižen kao vlasnik sve je to preneseno na njega. Nije se žalio na Rješenje o nasljeđivanju, niti je išta prigovorio na sastav ostavinske imovine. M. G. je njegov susjed iz V., rođen je 1942. godine i ima u blizini spornog dijela svoje nekretnine.

22. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je iskazivao uvjerljivo, opisno, te je prilikom iskazivanja obrazlagao slijed posjeda na predmetnoj nekretnini ovisno o promjeni kulture i načinu korištenja predmetne nekretnine, te je njegov iskaz logičan i sukladan zatečenom stanju u smislu utvrđenja da je sporni dio nekretnine sastavni dio kompleksa u vlasništvu tužitelja, budući da je sporni dio i fizički bijelim poljskim putem i vizualno odvojen od ostatka k.č. 388/5 k.o. Žbandaj.

23. Tuženica je iskazala da kada je njezin suprug D. njoj darovao predmetnu nekretninu, ista nekretnina da je bila "čista". Imali su planove da ona podigne kredit i da ta nekretnina bude hipoteka za kredit. Kredit nije podigla, jer je malo poslije nego je tužitelj tužio njezinog muža, tužio i nju. Saznanja za taj sporni dio nekretnine ima od vremena kada je tužitelj prvi puta tužio njezinog muža D.. Za sporni dio nekretnine zna od vremena od kad se udala za supruga D., prije otprilike prije 15 godina, a i prije udaje je znala da je to njegovo, od njezinog supruga odnosno od A. i A. G.. Od kad zna za spornu nekretninu ista je bila trava i ta parcela je A. i A. služila kao odlagalište. Oni su znali sa parcele pokupljati kamenje, pa su odlagali na tu parcelu. Oni su imali preko puta ceste koja vodi za Žikoviće i druge svoje nekretnine. Misli da je kamenje sa spornog dijela nekretnine micao nono A. kako je mogao. Dok je nona A. bila živa njezin suprug D. je održavao taj sporni dio, pokosivši ga. Kada bi npr. tužitelj brao grožđe u svom vinogradu, uglavnom u njegovom vinogradu je bila njegova obitelj tako da neke svjedoke nije nikada vidjela, a često prolazi ili se voze biciklom, ili idu u kampanju. Sporni dio nekretnine je udaljen cca 300 do 500 m gdje živi. Nona A. umrla je 05.08.2016. godine iznenada, a otprilike mjesec i pol nakon toga je tužitelj zasadio masline na spornom dijelu nekretnine. A nona A. je jedino kao starija osoba mogla nešto znati u vezi spornog dijela nekretnine. Nakon toga, je tužitelj njezinog muža D. posjetio u kampanji i pitao ga da li će mu darovati ili prodati sporni dio nekretnine, a na to je njezin suprug bio jako uznemiren. Njezin suprug je rekao tužitelju da mu neće ni darovati, ni prodati. Sigurna je da njezin svekrv M. K. nije rekao tužitelju onako kako je tužitelj iskazivao tj. da će bez problema riješiti taj sporni dio. Nona A. i A. su imali namjeru svu zemlju ostaviti unuku D. tj. njezinom mužu. Kada su njezin suprug i svekrva vidjeli da je tužitelj posadio masline na spornom dijelu oni nisu baš dobro reagirali. U vezi spornog djela prije se tužitelj obratio njezinoj obitelji nego što se netko od njezine obitelji obratio tužitelju. Kada je tužitelj otprilike 2017. godine na proljeće došao pitati njezinog supruga da mu daruje ili proda sporni dio, a to je bilo na kampanji, njezin suprug mu je odgovorio da ne dolazi u obzir i neka izvadi tužitelj masline. Njezinog supruga je jako pogodila smrt none A. pogotovo jer je iznenada i jer su bili jako povezani. Njezin suprug je čekao da se malo smiri situacija oko smrti none, pa nije reagirao vezano za to što je tužitelj posadio masline. Njoj suprug nije dao neku drugu nekretninu koja bi bila za hipoteku za kredit. Ona je negdje nakon 7 mjeseca 2020. godine htjela podići kredit. U konačnici nije podnijela zahtjev za kredit, zbog ovog spora. Ne zna da li je A. tj. nono od D. micao kamenje i donosio na sporni dio nekretnine, ne zna da li je to činio ručno ili na drugi način, prikolicom, zna da je prikolicom. Prilikom sklapanja Ugovora o darovanju između njezinog supruga i nje on je sa njoj bio na terenu i pokazao joj što joj daruje. Oni da se nisu nadali da će A. G. budući da je izgubio u sporu za sporni dio nekretnine, da će opet podnijeti tužbu za isti sporni dio. Tuženica je iskazala da njoj suprug nije darovao šumu. Možda se na sporni dio odlagala i graža, odsječene grane. Čini joj se da je prije maslina na spornom dijelu bilo trseva vinograda.

24. Tuženica je rođena 1980. godine, a u obitelj D. K., kao

supruga, došla je u vrijeme kada na predmetnoj nekretnini više nije bilo vinograda. Njezin iskaz nije uvjerljiv kada je iskazivala da joj je suprug predmetnu nekretninu darovao samo zato jer da je htjela podići kredit i da je na predmetnoj nekretnini htjela upisati hipoteku za kredit, jer da su takve planove imali ona i suprug. Konačno iskazala je da za sporni dio nekretnine ima saznanja od 2019. godine kada je tužitelj prvi puta tužio njezinog muža D. K. upravo za sporni dio nekretnine odnosno od unazad 15 godina od kad se udala za D. K., a tada da je sporni dio nekretnine predstavljao travu na koju da su nono i nona njezinog muža koristili kao odlagalište kamenja. Iskaz tuženice u dijelu da su nono i nona odlagali kamenje na sporni dio nekretnine nije razumljiv, niti uvjerljiv, jer tuženica nije bila uvjerljiva kada je iskazala da su A. i A. sa parcele pokupljali kamenje i odlagali na spornu parcelu, a potom je u iskazu iskazala da ne zna da li je A. G. micao kamenje i donosio na sporni dio nekretnine, da ne zna na koji način je to činio, pa zatim je iskazala da zna da je prikolicom. Konačno tuženica je iskazala da njoj suprug tj. D. K. nije darovao šumu, a zapravo k.č. 388/5 k.o. Ž., koja je bila predmet Ugovora o darovanju je u pretežitom dijelu upravo šuma. Zbog svega toga, iskaz tuženice nije uvjerljiv.

25. Uvidom u ovosudni spis P-2450/2019 utvrđeno je da je tužitelj bio podnio tužbu protiv D. K. (supruga tuženice), dok je isti bio upisan kao vlasnik k.č. 388/5 k.o. Ž.. Tužbom u navedenom predmetu tražio je utvrđenje da je vlasnik 971/4273 dijela k.č. 388/5 k.o. Ž.. Tuženik u tom predmetu se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U predmetu P-2450/2019 tužitelj je pravomoćno odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevima za utvrđenje da je vlasnik suvlasničkog dijela kako je i predložio, a sve s obrazloženjem da tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da ga se utvrdi idealnim vlasnikom k.č.br. 388/5 u 971/4273 dijela, a da istovremeno tvrdi da posjeduje točno određeni dio te katastarske čestice i to dio koji je označen plavom bojom, te da upravo uživa taj realni dio nekretnine. Naime, realni dio nekretnine kakvog je zahtjevao tužitelj ne može predstavljati utuženi dio cijele nekretnine, pa postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u predmetu P- 2450/2019 nije bilo moguće prihvatiti. Naime, ako se traži utvrditi stjecanje realnog dijela nekretnine, tada taj isti realni dio nekretnine treba biti individulaziran po obliku i površini i u tom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio cijele nekretnine. Pa je iz navedenih razloga valjano tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevima u predmetu P- 2450/2019.

26. S obzirom na navedeno, a u svezi postupka koji se vodio pod posl.br. P- 2450/2019, valja istaknuti da prigovor tuženice o presuđenoj stvari podnijet u ovom predmetu P-223/2021 nije osnovan, budući da se ne radi ni o subjektivnom niti objektivnom identitetu predmeta spora. Naime, u predmetu P-2450/2019 tuženik je bio D. K., a predmet tužbenog zahtjeva bio je idealni dio sporne nekretnine,

dok je u ovoj pravnoj stvari tuženica I. K., tj. druga osoba i predmet spora je individualiziran po obliku i površini, dakle realan dio nekretnine, a ne suvlasnički dio.

27. Nadalje, provedenim dokazima (uvidom u spis posl.br. P-2450/2019, u kojem je priložena i Presuda posl.br. P-486/05 od 16. veljače 2007. godine i zapisnik od 14. veljače 2007. godine) utvrđeno je da je A. G. 2005. godine bio podnio tužbu protiv Republike Hrvatske kojom je tražio utvrđenje prava vlasništva, između ostalog i k.č.br. 388/5 k.o. Ž., dosjelošću, budući je predmetna nekretnina bila upisana u vlasništvu Republike Hrvatske, a koji postupak se vodio pod posl.br. P-486/05. U tom predmetu je bila donijeta Presuda 16. veljače 2007. godine kojom je utvrđeno da je tužitelj A. G. kada je dao svoj iskaz (kada je mjernički vještak

identificirao nekretninu i izjavio da je k.č. 388/5 u pretežitom dijelu šuma, a u manjem dijelu na jugozapadu pašnjak), tada je tužitelj A. G. u svom iskazu izričito iskazao "da je k.č. 388/5 k.o. Ž. uvijek bila šuma i da su tu parcelu koristili za sječu drva, te ju čistili i održavali", dakle sam je iskazao da je predmetnu nekretninu koristio kao i njegov pravni prednik za sječu drva, dakle misleći na dio koji je u naravi predstavljao šumu, a ne na dio koji je sporni dio. To isto vezano za k.č. 388/5 potvrdio je i svjedok Đ. R., rođen 1936. godine koji je saslušavan u predmetu P-486/05.

28. Iz navedenog proizlazi da sporni dio nekretnine nije nikada bila šuma, dakle što je i pravni prednik tuženice G. A. iskazivao, kao i svjedok Đ.

R. u predmetu P-486/05. A konačno i svjedoci saslušani u ovoj pravnoj stvari S. D., S. D., D. J., K. B. i ostali iskazivali

su da na spornom dijelu predmetne nekretnine nije bila šuma. A u predmetu posl.br. P-486/05 predmet spora bila je šuma na k.č. 388/5. Međutim, u predmetu P-486/05 donijeta je Presuda u odnosu na cijelu katastarsku česticu 388/5, a ne samo na dio iznad bijelog puta koji razdvaja k.č. 388/5 od spornog dijela k.č. 388/5.

29. A konačno sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja kada je iskazivao da je upravo on ukazao A. G. da šuma na k.č. 388/5 k.o. Žbandaj dolazi upisana u vlasništvu Republike Hrvatske, pa da si A. G. "riješi" vlasništvo šume.

30. Provedenim dokazima, očevidom lica mjesta, utvrđeno je da sporni dio k.č. 388/5 k.o. Ž. je fizički i vizualno u sastavu sa k.č. 496 k.o. Ž., te

da sporni dio k.č.br. 388/5 k.o. Ž. čini jednu cjelinu sa 496 k.o. Ž..

Sporni dio k.č. 388/5 je i fizički i vizualno apsolutno odvojen od ostatka k.č. 388/5 i taj sporni dio je odijeljen od ostatka k.č. 388/5 bijelim poljskim putem i visokim granjem. I iz orto foto snimke iz 1968. godine vidljivo je da je sporni dio i tada bio fizički odvojen od ostatka k.č. 388/5.

31. Poklanjajući vjeru iskazima svjedoka, (osim A. K. i D.

K.), te iskazu tužitelja, utvrđeno je da je posjed tužitelja na spornom dijelu predmetne nekretnine samostalan, pošten, miran i istinit najmanje posljednjih 40 godina. Tužitelj je tek 2016. ili 2017. godine saznao da sporni dio nekretnine nije njegovo vlasništvo.

32. Nadalje je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet tužitelju, njegovom pravnom predniku (ocu) i da su tužitelj i njegov pravni prednik najmanje 40 godina u samostalnom posjedu spornog dijela nekretnine.

33. Stjecanje vlasništva putem dosjelosti je originarni način stjecanja, a stjecatelj ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego ga neovisno o njegovom pravu stječe onoliko koliko ga posjeduje, u konkretnom slučaju stječe pravo vlasništva bez eventualnih tereta koji bi ga mogli teretiti. Iako je redoviti način stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, zakon dopušta i drukčiji način stjecanja, kao što je u konkretnom slučaju primjenom instituta dosjelosti. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja tim putem. Institut dosjelosti se primjenjuje kako bi se stvarno stanje uskladilo sa pravnim.

34. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO-a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

35. Tužitelj, ni njegov pravni prednik, posjed sporne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a nije utvrđeno da ne bi imao pravo na posjed. Sud smatra da je posjed tužitelja bio savjestan, jer nije znao, niti mogao znati da sporna nekretnina koju posjeduje nije njegova, jer je sporni dio predmetne nekretnine fizički sastavni dio nekretnine tužitelja k.č. 496 k.o. Ž..

36. Ispunjeni su uvjeti za originarnim stjecanjem predmetne nekretnine dosjelošću i iz čl. 159. i 160. ZV-a. Zakon razlikuje dva načina stjecanja vlasništva dosjelošću i to redovitu i izvanrednu. Za redovitu dosjelost potrebno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten posjeduje neprekidno 20 godina. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj i njegov pravni prednik u samostalnom posjedu više od 40 godina, a sud smatra da tužitelj nije imao razloga posumnjati da mu posjed ne bi pripadao.

37. Uvažavajući tako cijenjene dokaze ovaj sud zaključuje da je posjed tužitelja pošten, te da su ispunjeni uvjeti za izvanrednu dosjelost.

38. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje na licu mjesta ne odgovara stanju u zemljišnim knjigama, a posjed spornog dijela nekretnine izvršava samo tužitelj, pa taj raskorak valja uskladiti, slijedom čega je presuđeno kao u izreci ove Presude.

39. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

40. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku, pa mu je tuženica dužna naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe sa prijedlogom za zabilježbu spora i za zastupanje na ročištu (očevid) za svaku radnju u iznosu od 1.500,00 kn, za zastupanje na ročištima 30. lipnja 2021. godine, 27. rujna 2021. godine i 28. ožujka 2022. godine, za svaku radnju po 1.000,00 kn, to sve plus PDV koji ukupno iznosi 1.500,00 kn, te sudska pristojba za tužbu 200,00 kn, sudska pristojba za presudu 200,00 kn i trošak predujma u iznosu 1.360,80 kn, a što ukupno iznosi 9.260,80 kn. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 30. lipnja 2021. godine jer je istog predao na ročištu istog dana i obrazložio ga na istom ročištu. Tužitelju je vraćen ostatak predujma u iznosu od 1.139,20 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, te tbr. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.

41. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 04. svibnja 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženice.