Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 9 Povrv-176/2020-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda K. F.-M., a na
prijedlog sudske savjetnice V. K., u pravnoj stvari tužitelja M. M.,
vlasnik obrta za autoprijevoz M. M., Z. B., OIB: …. kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz Z. protiv
tuženika P. T. iz M., OIB: …. kojeg zastupa punomoćnik D. G. odvjetnik iz V.,
radi isplate iznosa od 11.153,29 kn, nakon zaključene glavne rasprave 1. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 4. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V., poslovni broj Ovrv-685/2020 od 30. travnja 2020. kojim je naloženo tuženiku P. T. iz M., OIB: 63020024952 platiti tužitelju M. M. vlasniku obrta za autoprijevoz M.
M., Z. B., OIB: …iznos od 11.153,29 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od 9. veljače 2020. uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za tri postotna poena i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.737,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počevši od 30. travnja 2020. uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za tri postotna poena te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju M. M. vlasniku obrta za autoprijevoz M. M., Z.
B., OIB: … naknaditi tuženiku P.
T. iz M., OIB: …. trošak
parničnog postupka u iznosu od 6.650,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn odbija kao neosnovan.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 8-10 spisa) nakon čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi (list 11 spisa) u kojem je sadržan platni nalog kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju novčani iznos od 11.153,29 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 9. veljače 2020. te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.737,50 kn i kamatama na iznos ovršnog troška od dana donošenja rješenja o ovrsi.
2. Tuženik je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 2-3 spisa) nakon čega je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-192/21-3 od 28. lipnja 2021. (list 24-25 spisa) kojim je stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje te je postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio tužiteljevu tražbinu u osnovi i visini te je dodao da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o prijevozu robe uslijed kojega je tuženiku nastala šteta koja je predmet drugog sudskog postupka, a da tužiteljevo potraživanje koje je predmet ovog postupka namireno u cijelosti.
4. Tužitelj je podneskom od 1. rujna 2021. (list 33-35 spisa) obrazložio činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da je tuženik tužitelju izdao nalog za prijevoz koji je tužitelj i izvršio te je tuženiku izdao račun broj: 1234-1-2019 od 9. prosinca 2019. u utuženom iznosu koji je predmet ovog postupka i koji tuženik nije platio.
4.1. Naime, tužitelj i tuženik su dogovorili posao putem platforme T. i definirali su utovar robe za 2./3. prosinac 2019., a istovar 5./6. prosinac 2019. Utovar je izvršen 3. prosinca 2019., a na istovar u N. tuženik je došao 6. prosinca 2019. što je primatelj tereta ovjerio na CMR-u. Međutim, primatelj tereta nije osigurao istovar tereta jer mu tuženik nije ni javio za dolazak prijevoznika. S obzirom da tužitelj nije mogao teret istovariti, vratio se u H. sa teretom. Primatelj tereta je platio sve troškove ponovnog prijevoza tereta iz Hrvatske u Nizozemsku.
5. Tuženik je u podnesku od 10. prosinca 2021. (list 107-108 spisa) naveo da nije točno da je tužitelj robu u N. trebao isporučiti 5.12.2019./6.12.2019. već je dogovor bio da roba bude isporučena 5. prosinca 2019., a tužitelj je u N.stigao sa danom zakašnjenja. Dalje tuženik navodi da tužitelj nije izvršio nalog za prijevoz jer robu nije dostavio primatelju robe već se je sa robom napustio odredište. Ponovni prijevoz robe tužitelje je naplatio od naručitelja prijevoza.
6. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu: račun tužitelja broj 1234- 1-2019 od 9. prosinca 2019. (list 15,37 spisa), ponudu T.-a (list 32 spisa),
CMR list broj 2019-305/2 (list 36 i 61 spisa), nalog za utjerivanje tražbina (list 38 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 17. veljače 2020. (list 39 spisa), račun tuženika broj 20138234 (list 45 – 46 spisa), e-mail prepisku tuženika sa predstavnikom trgovačkog društva iz Nizozemske (list 49-54 spisa), račun tužitelja broj 1589-1-209 (list 56-57 spisa), e-mail prepiska između tužitelja i tuženika (list 58-60 spisa), nalog za utovar (list 62 spisa) i CMR list (list 63 spisa), presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-668/2020 od 30. ožujka 2021. (list 64-65 spisa) i dopis nadležne Porezne uprave od 2. studenog 2021. (list 76-77 spisa).
7. Uz navedeno, sud je saslušao svjedoke J. T. (list 111 spisa) i J. M.
(list 116-118 spisa).
8. Sud nije proveo ostale predložene dokaze tužitelja (financijsko knjigovodstvenog vještačenja, saslušanje stranaka, pribavu podataka od tužitelja o praćenju vozila,
pribavu podatka od primaoca robe jesu li izvršeni prijevozi po dostavljenim CMR listovima) jer odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud može donijeti na temelju isprava koje su stranke dostavile i iz iskaza saslušanih svjedoka.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelju za isplatu naknade za obavljeni prijevoz na relaciji (K.) – S. (N.) za koji prijevoz je izdan
međunarodni teretni list br 2019-305/2 koji prijevoz je tužitelj obračunao tužitelj utuženim računom.
10. Tuženik tvrdi da nije u obvezi platiti izvršeni prijevoz jer tužitelj, iako je u N. došao, teret nije isporučio primatelju tereta već se je sa teretom vratio natrag u R. H. nakon čega je primatelj tereta angažirao ponovno tužitelja
za ponovni prijevoz tereta u N. i za to je tužitelj zaračunao naknadu za
prijevoz.
11. Između parničnih stranaka je sporno je li tužitelj izvršio prijevoz koji je obračunao utuženim računom, odnosno postoji li obveza tuženika na plaćanje računa tužitelja. Iz dopisa Porezne uprave sud je utvrdio da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu tužitelja.
11.1. Teretni list broj 2019-305/2 (list 36 i 61 spisa) je potpisan i pečatiran od primaoca robe (MAN E. S. N. B.V.).
11.2. Svjedok J. T. je u svojem iskazu u bitnome potvrdio činjenične navode tuženika navodeći da su N. tvrdili da roba iz teretnog lista 2019-305/2 nije isporučena, a s druge strane prijevoznik (tužitelj) je tvrdio da je robu uredno isporučio i kao dokaz tome dostavio tuženiku i N. uredno potpisan CMR list.
11.3. Svjedok J. M. je iskazivao različito od tvrdnji tužitelja navodeći da je robu isporučio u N.taj dan kada je i došao u N., a na pitanje koju je robu
prevozio 17. prosinca 2019. nije znao odgovoriti. Napominje se da je tužitelj ranije tijekom postupka u svojim podnescima navodio da tužitelj robu u N. nije
istovario već se je sa robom vratio natrag u R. H. zato jer primatelj robe
nije osigurao istovar robe.
12. Iz činjeničnih navoda parničnih stranaka kao i iz dostavljenog teretnog lista sud je utvrdio da je tužitelj izvršavao uslugu prijevoza za tuženika na relaciji H.-
N., a obje uključene države ujedno su i ugovorne strane Konvencije o ugovoru za međunarodni promet cestom iz 1956. (Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori br. 11/58 i Narodne novine-Međunarodni ugovori br. 6/16, dalje: CMR Konvencija). Navedena CMR Konvencija propisuje da se primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima uz naknadu, kad se u ugovoru navedeno mjesto preuzimanja robe na prijevoz i mjesto isporuke nalaze u dvije različite države, od kojih je barem jedna država ugovornica, bez obzira na sjedište i državnu pripadnost stranaka. Slijedom navedenog u ovome predmetu spora mjerodavno pravo je CMR Konvencija, međutim navedena konvencija ne uređuje sva sporna pitanja koja se mogu javiti tijekom prijevoza robe pa tako ne uređuje pitanje obveznika plaćanja naknade (vozarine) za izvršeni prijevoz stoga valja utvrditi koje je pravo mjerodavno za pitanja koja nisu uređena CMR Konvencijom.
12.1. S obzirom da CMR Konvencija ne propisuje supsidijarnu primjenu prava neke od država uključenih u prijevoz sud je primijenio pravo Europske unije, točnije Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze – R. I (Službeni list Europske unije broj L 177/6). Navedena Uredba R. I u odredbi čl. 5. st. 1. propisuje da ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, ugovor podliježe pravu države u kojoj prijevoznik ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da se mjesto primitka ili mjesto dostave odnosno uobičajeno boravište pošiljatelja također nalazi u toj državi. S obzirom da se mjesto uobičajenog boravišta (sjedište) prijevoznika i pošiljatelja (V. L. iz R.) nalazi u
R. H. time ugovor o prijevozu koji je predmet ovog spora podliježe hrvatskom pravu za sva pitanja koja nisu uređena CMR Konvencijom.
13. Odredbom čl. 661. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. Daljnja mjerodavna odredba sadržana je u čl. 671. st. 1. i 2. ZOO-a koja propisuje da pošiljatelj je dužan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom (st. 1.), a ako u teretnom listu nije navedeno da pošiljatelj plaća naknadu za prijevoz i ostale troškove u vezi s prijevozom, smatra se da je pošiljatelj uputio prijevoznika da ih naplati od primatelja (st. 2.).
14. Sud je uvidom u teretni list na listu 36 i 61 spisa (riječ je o istima teretnim listovima koji se odnose na istu robu i na isti prijevoz ali su dva puta u spis dostavljeni) utvrdio da je pošiljatelj robe trgovačko društvo V. L. iz R., a primatelj robe je trgovačko društvo M. E. S. iz N. S obzirom da tuženik nije niti
primatelj niti pošiljatelj robe time tuženik nije niti u obvezi platiti tužitelju naknadu za prijevoz. Naime, kako je naznačeno u toč. 13. ovog obrazloženja odredba čl. 671. ZOO-a jasno propisuje tko je obveznik plaćanja naknade za prijevoz, a to nije tuženik jer on nije u teretnom listu naznačen niti kao pošiljatelj niti kao primatelj robe.
15. Slijedom navedenog, a uslijed promašene pasivne legitimacije, neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja te je ovaj sud primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M.
iz V., poslovni broj Ovrv-685/2020 od 30. travnja 2020 o čemu je odlučeno u toč. I. Izreke presude.
16. O troškovima postupka odlučeno je u toč. II. izreke presude, a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je tužitelj dužan naknaditi troškove tuženiku (stranci koja je uspjela u sporu), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15, dalje: Tarifa), Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11, 112/12 i 114/12) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, dalje u tekstu: ZSP).
16.1. Tuženik, kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik, je osnovano zatražio naknadu troška:
- sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.250,00 kn zajedno sa pripadajućim iznosom PDV-a po stopi od 25%,
- sastava podneska od 14. listopada 2021. u iznosu od 1.250,00 kn zajedno sa pripadajućim iznosom PDV-a po stopi od 25%,
- zastupanja na ročištu 15. listopada 2021. u iznosu od 1.250,00 kn zajedno sa pripadajućim iznosom PDV-a po stopi od 25%,
- zastupanja na ročištu 13. prosinca 2021. u iznosu od 1.250,00 kn zajedno sa pripadajućim iznosom PDV-a po stopi od 25%,
- zastupanja na ročištu 1. travnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn zajedno sa pripadajućim iznosom PDV-a po stopi od 25%,
- pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 400,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.650,00 kn.
16.2. Tuženik je neosnovano zatražio trošak sastava podneska od 10. prosinca 2021.u
iznosu od 1.250,00 kn zajedno sa pripadajućim iznosom PDV-a po stopi od 25% jer u istome tuženik ne iznosi niti jednu novu činjenicu već samo ponavlja već ranije iznijete činjenice slijedom čega je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn potrebno odbiti kao neosnovan.
U Varaždinu, 4. svibnja 2022.
Sudac:
K. F.-M.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka prijepisa presude.
Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.
DNA:
1. Tužitelj – punomoćnik tužitelja I. Š.
2. Tuženik – punomoćnica tuženika D. G.
