Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1316/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja D. V. /OIB:…/ iz S. B., kojeg zastupa T. K. odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske /OIB:…/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-184/2019-21 od 11. siječnja 2022., nadnevka 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-184/2019-21 od 11. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbije tužbeni zahtjev za isplatu plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom od 1. travnja 2011. do 30. travnja 2015. u iznosu od 17.359,36 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 954,48 kn za listopad 2011. od 16. studenog 2011.; 359,74 kn za prosinac 2011. od 16. siječnja 2012.; 366,40 kn za veljaču 2012. od 16. ožujka 2012.; 959,30 kn za ožujak 2012. od 16. travnja 2012.; 711,86 kn za travanj 2012. od 16. svibnja 2012.; 344,10 kn za svibanj 2012. od 16. lipnja 2012.; 439,68 kn za lipanj 2012. od 16. srpnja 2012.; 119,91 kn za srpanj 2012. od 16. kolovoza 2012.; 286,75 kn za kolovoz 2012. od 16. rujna 2012.; 1.605,79 kn za listopad 2012. od 16. studenog 2012.; 2.008,54 kn za studeni 2012. od 16. prosinca 2012.; 1.893,06 kn za prosinac 2012. od 16. siječnja 2013.; 356,98 kn za ožujak 2013. od 16. travnja 2013.; 58,42 kn za travanj 2013. od 16. svibnja 2013.; 55,88 kn za svibanj 2013. od 16. lipnja 2013.; 327,65 kn za lipanj 2013. od 16. srpnja 2013.; 398,88 kn za listopad 2013. od 16. studenog 2013.; 5.204,93 kn za studeni 2013. od 16. prosinca 2013.; 907,01 kn za ožujak 2014. od 16. travnja 2014., sve do isplate i naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama (stavak I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 12.250,00 kn (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaka ili ukidanje iste slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplata iznosa od 17.359,36 kn bruto po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i u smjenama od 1. travnja 2011. do 30. travnja 2015. sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama (list 282. – 284., 338. i 341. spisa).

6. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju je poziva tužitelj, a ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP- a). Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, zakonitost koje se ne dovodi u dvojbu žalbenim navodima tužitelja.

7. Tumačenje činjenica po tužitelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava pitanje, već njegovo osobno viđenje predmeta spora koje je bez pravnog uporišta.

8. Naime, dovođenjem u vezu dnevnih evidencija supotpisanih po tužitelju o prisutnosti tužitelja na poslu sa mjesečnim evidencije radnog vremena tužitelja od 1. travnja 2011. do 30. travnja 2015. (list 190. – 241. spisa) i mjesečnim izvješćima o ostvarenim satima za isto razdoblje (list 178. – 189. spisa), nalozima za korištenje slobodnih dana od studenog 2014. nadalje (list 242. – 258. spisa), karticama naknade za rad na terenu (list 260., 335. – 336. spisa) i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka D. J. (list 96. – 106., 116. – 118., 269. – 277. spisa), kao jedini objektivni zaključak ostaje da je tužitelj od 1. travnja 2011. do 30. travnja 2015., izuzev po osnovi straže i požarstva, iskoristio i slobodne dane ostvarene prekovremenim radom na terenu (svih 248 sati prekovremenog rada pokriveno ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima), te da je tužitelju za isto razdoblje isplaćen i pripadajući terenski dodatak, odnosno da je tužbeni zahtjev bez uporišta u mjerodavnim odredbama o plaći sadržanim u Zakonima o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 32/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009. 73/2013.), Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj: 118/2009., 118/2012) i Pravilnicima o dodacima na plaću i načinu isplate plaća (Narodne novine, broj: 50/2008., 142/2008., 118/2009., 92/2012., 33/2014., 41/2014.), a na temelju kojih zakonskih i podzakonskih propisa je i sudski vještak vršio provjeru ostvarenih prava tužitelja od 1. travnja 2011. do 30. travnja 2015. po osnovi plaća.

9. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja „… pretpostavlja da se slobodni dani odnose na prekovremeni rad …“ i da se o iskorištenim slobodnim danima može odlučiti samo na temelju naloga koje tužena nije dostavila u spis, a niti s tim u vezi tumačenje pravila o teretu dokazivanja. Naime, pored dostavljenih evidencija o dnevnom i mjesečnom radu i mjesečnih izvješća o ostvarenim satima posebnih dodataka, u kojima su navedeni razlozi tužiteljeve odsutnosti s posla, između ostalog i zbog korištenja slobodnih dani nakon stražarske službe, dežurstva ili prekovremenog rada, stečeno uvjerenje prvostupanjskog suda je opravdano uvjerljivim i logičnim razlozima, koji svaki za sebe i u svojoj ukupnost jest osnova za zaključak da tužbeni zahtjev nije osnovan, neovisno o činjenici što do studenog 2014. nisu izdavani nalozi o korištenju slobodnih dana. U konačnici, tužitelj na pravno relevantan način nije niti kompromitirao činjenice vezano za korištenje slobodnih dana koje proizlaze iz dostavljenih izvješća, dok iz nalaza i mišljenja vještaka na koji nije imao primjedbi, proizlazi da se ukupno iskorišteni slobodni dani kroz predmetno razdoblje odnose za rad na stražarskom osiguranju i prekovremene sate rada (svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima).

10. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.359,36 kn bruto sa zateznim kamatama i naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama i za svoju odluku u tom dijelu dao razloge koji ne proturječe stanju spisa.

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima pod točkom 12. obrazloženja prvostupanjske presude nije naveden iznos dosuđenog parničnog troška tuženoj, već vrijednost predmeta spora (visina konačno postavljenog glavnog tužbenog zahtjeva), mjerodavna za određivanje visine troškova koje je tužitelj dužan naknaditi tuženoj, a koja je navedena pod točkama 13. i 14. obrazloženja prvostupanjske presude.

12. Odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155., člankom 163. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015/).

13. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio s predmetnom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

14. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 4. svibnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.