REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3064/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. I., iz Š., protiv prvotuženika H. u. o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. L. u Z. i drugotuženika A. ... T. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. p. u Z., radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-713/2015-2 od 5. ožujka 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Našicama broj P-102/14-8 od 23. siječnja 2015., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženicima H. u. o., Z., OIB ... i A. ...T. d.o.o. Z., OIB ..., da tužitelju P. I., OIB ..., iz Š., iznos od 281.140,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od dana podnošenja tužbe 6. listopada 2011. godine do isplate, i to u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 39.750,00 kn u roku od 15 dana.
Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Žalba I-tuženika se prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Našicama od 23. siječnja 2015., broj: P-102/14-8, u odnosu na I-tuženika u stavku prvom i stavku drugom izreke preinačava i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naloženo I-tuženik da tužitelju isplati iznos od 281.140,00 kn sa zateznim kamatama od 6. listopada 2011. do isplate, te se odbija i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prema I-tuženiku u iznosu od 39.750,00 kn.
2. Nalaže se tužitelju da I-tuženiku naknadi trošak u ukupnom iznosu od 70.385,30 kn, u roku 15 dana."
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu drugostupanjskog suda i potvrditi prvostupanjsku presudu, a prvotuženika obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju,kao i troška sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice ozljeda koje je zadobio u nesreći u kojoj mu je viličar, u vlasništvu drugotuženika, kojim je upravljao njegov radni kolega, prikliještio nogu uz željezni stup u dvorištu trgovine drugotuženika, namijenjenom unutarnjem transportu.
8. Među strankama je u revizijskom stadiju postupka sporno je li drugotuženik, kao vlasnik viličara, bio dužan registrirati viličar i zaključiti ugovor o obveznom osiguranju i u vezi s time odgovara li prvotuženik za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju s obzirom da se nesreća dogodila u manipulativnom prostoru trgovine, a za viličar nije bio zaključen ugovor o obveznom osiguranju.
9. Sudovi su izvedenim dokazima utvrdili:
- da je tužitelj stradao 3. kolovoza 2006. u prostoru drugotuženika gdje je obavljao svoje radne zadatke, kada mu je viličar kojim je upravljao drugi radnik, prikliještio nogu uz metalni stup,
- da je viličar u vlasništvu drugotuženika, da u trenutku štetnog događaja nije bio registriran, niti je za njega bio zaključen ugovor o obveznom osiguranju,
- da se nesreća se dogodila na prodajnom mjestu drugotuženika i to u prostoru dvorišta koje je namijenjeno unutarnjem transportu trgovine,
- da radnik koji je u štetnom događaju upravljao viličarom, nije bio raspoređen na obavljanje poslova upravljanja viličarom koji je uzeo neovlašteno, bez ičijeg naloga, a nije imao ni stručnu osposobljenost za upravljanje viličarom,
- da je tužitelj u trenutku ozljede koristio osobna zaštitna sredstva (radno odijelo, radne cipele, zaštitne kožne rukavice i kacigu).
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tuženicima naložio tužitelju isplatiti naknadu štetu u iznosu pobliže navedenom u izreci prvostupanjske presude, zaključivši da je viličar, kojim je tužitelj ozlijeđen, prijevozno sredstvo u smislu odredbe članka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05 – dalje: ZOOP) zbog čega je vlasnik viličara bio dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koja se uporabom tog vozila može nanijeti trećim osobama u smislu odredbe članka 22. ZOOP. Budući da prvotuženik, kao vlasnik viličara, nije zaključio ugovor o osiguranju za viličar, prvostupanjski sud je ocijenio da je prvotuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio, na temelju članka 29. stavak 1. ZOOP. Pritom prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da u trenutku nastanka štetnog događaja pojam vozila nije bio vezan uz pojam registracije jer je takva odredba unesena u ZOOP tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 36/09 – dalje: ZID ZOOP/09). Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da drugotuženik tužitelju odgovara za štetu na temelju članka 1070. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO) u vezi s člankom 43. stavak 1.
ZOO i člankom 1107. ZOO.
11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na prvotuženika i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši osnovanim prvotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, drugostupanjski sud je zaključio da viličar nije podlijegao obveznoj registraciji vozila prema Pravilniku o registraciji vozila ("Narodne novine" broj 5/05 – dalje: Pravilnik), niti obvezi sklapanja ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti prema odredbama ZOOP jer u vrijeme nastanka štetnog događaja viličar nije bio u funkciji prijevoza niti nije bio u javnom prometu. Pozivom na odredbe članka 65. ZOOP i članka 241. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04 – dalje: ZOSPC) drugostupanjski sud je zaključio da prvotuženik ne odgovara za štetu nastalu od neosiguranog radnog stroja u prostoru unutarnjeg transporta drugotuženika. Pri tome je primjenom članka 2. stavak 1. točka 32. ZOSPC, kojim je propisano da je radni stroj motorno vozilo kojem je osnovna namjena obavljanje određenih radova vlastitim uređajima i opremom (kombajn, valjak, grejder, kosilica, buldožer, motokultivator s priključkom, viljuškar, kopač rovova i sl.), pošao od utvrđenja da je viličar motorno vozilo - radni stroj. Navodi kako bi odgovornost prvotuženika postojala da je tužitelj ozljedu od viličara zadobio na javnoj cesti jer bi u tom slučaju viličar morao biti registriran i osiguran jer je odredbom članka 241. ZOOP propisano da motorna vozila smiju sudjelovati u prometu ako su registrirana i osigurana od odgovornosti.
12. Prema ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika.
13. Revident u reviziji neosnovano tvrdi da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju odluku donio koristeći se definicijom motornog vozila koja nije važila na dan štetnog događaja odnosno na temelju ZID ZOOP/09, koje su stupile na snagu nakon štetnog događaja. Zaključak da viličar nije morao biti registriran, drugostupanjski sud nije obrazložio niti pozivanjem, niti primjenom tih odredbi već se pozvao na odredbe Pravilnika, kojim su propisani uvjeti i način registracije i odjave motornih i priključnih vozila, ali ne i obveza registracije radnog stroja.
14. Pritom revident u reviziji pravilno navodi da ZOOP ne definira promet ni javni promet, pri čemu treba reći da ZOOP ne definira ni pojam uporabe vozila, ni uporabe prijevoznog sredstva u prometu. Međutim, tu prazninu treba tumačiti pomoću društvenog cilja tog propisa (isto i Vrhovni sud u presudi broj Rev 1471/11-2 od 9. studenoga 2016.)
15. Prema članku 3. stavak 1. točka 9. ZOOP vozilo je svako motorno vozilo odnosno svako priključno vozilo. Motorno vozilo je prema točki 10. istog članka, svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora, osim vozila koja se kreću po tračnicama, a prema točki 2. istog članka, prijevozno sredstvo je vozilo, zrakoplov, brodica odnosno jahta. Odredbom članka 4. stavak 1. ZOOP propisano je da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan za osiguranja iz članka 2. stavak 1. tog Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu. Odredbom članka 22. ZOOP propisana je dužnost vlasnika vozila sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Člankom 29. stavak 1. ZOOP propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.
15.1. Slijedom navedenih odredbi proizlazi da je viličar vozilo, motorno vozilo u smislu članka 3. stavak 1. točka 9. i 10. ZOOP a time i prijevozno sredstvo definirano točkom 2. istog članka, te se dužnost sklapanja i obnove osiguranja (članak 4. ZOOP) odnosi i na viličar u slučaju ako se viličar upotrebljava kao prijevozno sredstvo u prometu. Prema odredbi članka 22. ZOOP obveza sklapanja ugovora o osiguranju za viličar postoji za štetu koja nastaje trećim osobama uporabom viličara kao vozila.
15.2. Definirajući pojam motornog vozila i prijevoznog sredstva te obvezujući vlasnike motornih vozila na sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti za štetu nastalu uporabom takvih vozila, zakonodavac je imao u vidu štete koje mogu izravno i neizravno nastati uporabom vozila u odvijanju prometa. Stoga se, imajući u vidu društveni cilj ZOOP, „uporabom prijevoznog sredstava“ ili „uporabom vozila“ smatra uporaba motornog vozila koje se koristi u svrhu prometa, dakle ono vozilo koje je u funkciji transporta ili prijevoza ljudi i dobara i koje se kreće cestama, javnim ili nerazvrstanim i ostalim površinama na kojima se odvija promet.
16. U okviru utvrđenog činjeničnog stanja i prema shvaćanju ovog suda, viličar kojim je nanesena šteta tužitelju nije bio korišten u svrhu prometa jer nije bio u funkciji transporta dobara i nije korišten na prometnoj površini jer ga je neovlašteno uzeo radnik koji nije bio raspoređen na obavljanje poslova upravljanja viličarom, te upravljao njime po površini na kojoj se ne odvija promet, već se radi o manipulativnom dvorištu trgovine drugotuženika. Dakle, štetni događaj se zbio na prostoru koji služi za obavljanje poslova unutarnjeg transporta trgovine, a ne o površini na kojoj se odvija promet u smislu odredbi ZOOP.
17. Iz tih razloga, ovaj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pravilno ocijenio da viličar koji je radni stroj u trenutku štetnog događaja nije podlijegao obvezi registracije i obvezi sklapanja ugovora o obveznom osiguranju. Slijedom toga ne postoji ni odgovornost prvotuženika u ovom postupku. propisana odredbom članka 29. stavak 1. u vezi članka 22. stavak 1. ZOOP.
18. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
