Broj: Ppž-4653/2022.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog R.Š. i dr. Zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/11., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90.) odlučujući o žalbi okrivljenog R.Š., kojeg brani I.P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu XX u Z., i žalbi okrivljenog S.P., kojeg brane odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu XX u V., podnesenima protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 21. ožujka 2022., broj: Pp 3615/2021., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe okrivljenih R.Š. i S.P. odbijaju se kao neosnovane i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni R.Š. i S.P. dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna, svaki, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni R.Š. i S.P. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te su na temelju istog propisa kažnjeni novčanom kaznom od 189,34 kuna, svaki, što je protuvrijednost od 50 DEM-a, odnosno odgovarajućeg iznosa EUR-a, s time da će se kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenici, u određenom im roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni troška prekršajnog postupka od 200,00 kuna, svaki.

2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe putem branitelja.

2.1. Okrivljeni R.Š. žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljeni Š. navodi da je prvostupanjski sud odbio važne dokaze te mu je na taj način povrijedio pravo na omogućavanje obrane i pravo na jednakost oružja propisanu odredbom članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok provedene dokaze pogrešno interpretira i pogrešno ocijenjuje. Također, okrivljenik navodi da je predložio da se ročište zakazano za 17. ožujka 2022. odgodi, te je svoj izostanak opravdao odgovarajućom potvrdom, ali iz pobijane presude nije moguće zaključiti iz kojeg razloga je sud odbio to ročište odgoditi, odnosno iz kojeg razloga je odbio ispitati predložene svjedoke. Zbog toga, počinjenja je bitna povrede odredaba prekršajnog postupka jer presuda nema razloga. Nadalje, okrivljeni Š. navodi kako niti ispitani svjedoci, a niti okrivljeni S.P. ne govore o interakciji između okrivljenika koja bi predstavljala narušavanje javnog reda i mira već o malo glasnijoj raspravi. To bi bio i on sam potvrdio da mu je omogućeno, a na temelju članka 85. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se mora omogućiti pravo na obranu i očitovanje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Okrivljeni Š., analizirajući članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, navodi da se okrivljenici inkriminirane zgode nisu tukli, nisu vikali, niti na drugi način remetili javni red i mir. Oni su žustro raspravljali, a nije svaka žustra rasprava narušavanje javnog reda i mira. Okrivljeni Š. navodi da je prvostupanjski sud zanemario i smisao bezačajnog prekršaja u smislu odredbe članka 24. Prekršajnog zakona. Na taj institut je on ukazao još u svojoj pisanoj obrani, ali prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne daje razloge iz kojih smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom prekršaju. Iz svih razloga, okrivljeni R.Š. predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi krivnje.

2.2. Okrivljeni S.P. žalbu podnosi zbog apsolutno bitne povrede prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odluke o troškovima prekršajnog postupka. Okrivljeni P. navodi da je pobijana presuda utemeljena na dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona. Pojašnjava da se optužni prijedlog temelji na nepostojećem dokazu – zapisniku o ispitivanju njega kao osumnjičenika. S obzirom da takav zapisnik ne postoji, to znači da se pobijana presuda temelji na nepotpunom optužnom prijedlogu, što predstavlja nezakonit dokaz u postupku. Nadalje, okrivljeni P. navodi kako je i činjenično stanje pogrešno inepotpuno utvrđeno jer razgovor između okrivljenika nije mogao čuti nitko budući da se odvijao na samom ulazu u trgovinu, a taj razgovor nije ppoprimio obilježje glasne svađe i intenzivnog raspravljanja da bi se njime ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Okrivljeni P. predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, ili da mu se izrekne opomena.

3. Žalbe okrivljenih R.Š. i S.P. nisu osnovane.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5. Po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okrivljenike proglasio krivima za prekršaj, činjenično opisan u izreci pobijane presude.

5.1. U odnosu na žalbene navode obojice okrivljenika, kojima oni osporavaju točnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodi se kako je prvostupanjski sud raspolagao s njihovim obranama, a tijekom postupka je ispitao i svjedoke T.K. i B.K. te je uzimajući u obzir obrane okrivljenika i iskaze svjedoka, utvrdio da su okrivljenici inkriminirane zgode narušavali javni red i mir i tako počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.2. Kao što je i prvostupanjski sud naveo, u konkretnom slučaju nije bilo sporno da su se okrivljenici nalazili na javnom mjestu, već je bilo sporno jesu li svojim postupcima narušavali javni red i mir. Međutim, za razliku od obojice okrivljenika koji tvrde da nikakvog narušavanja javnog reda i mira nije bilo ( okrivljeni Š. tvrdi da su razgovarali normalnim tonom, a okrivljeni P. tvrdi da su samo govorili malo povišenim tonom), svjedoci T.K. i B.K. iskazuju da su okrivljenici galamili jedan na drugoga.

6. Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenog R.Š. o tome da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer prvostupanjski sud nije odgodio ročište glavne rasprave iako je on svoj izostanak ispričao, a još k tome sud nije dao razloge o tome zašto je tako postupio, kao što nije dao razloge o tome zašto nije izveo dokaze koje je on predložio, navodi se da je u odnosu na neodgađanje spomenutog ročišta od 17. ožujka 2022., sud postupio po članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona, kako je i naveo u zapisniku. Sud je održao glavnu raspravu bez prisutnosti okrivljenog R.Š. jer je ocijenio da njegova nazočnost nije potrebna i jer to nije bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude, a ovaj Sud smatra da takvim vođenjem postupka prvostupanjski sud nije povrijedio pravo okrivljenog Š. na obranu. Naime, okrivljeni R.Š. je bio na navedenu glavnu raspravu uredno pozvan, ali se zbog poslovnih obaveza nije odazvao. Međutim, na raspravu je pristupila braniteljica, a okrivljenik je svoju obranu dao u pisanom obliku. Što se tiče okrivljenikovih dokaznih prijedloga, iste je sud odbio rješenjem na zapisniku, dajući potrebno obrazloženje. Okrivljenik je predlagao ispitivanje cijelog niza svjedoka, ali radi se o svjedocima koji nisu bili nazočni predmetnom događaju, a također, njihovo ispitivanje se predlagalo na okolnosti ranijih međusobnih odnosa okrivljenika koji za ovaj postupak nisu bili relevantni. S druge strane, prvostupanjski je sud ispitao one svjedoke koji su događaju bili prisutni i imaju neposrednih saznanja o ponašanju okrivljenika, i to onom ponašanju koje je predmet ovog postupka. A to ponašanje nije bilo takvo, kao što okrivljeni R.Š. smatra, da bi se radilo o beznačajnom prekršaju, slijedom čega je i u tom smislu, prvostupanjski sud pravilno okrivljenika proglasio krivim za počinjeni prekršaj.

6.1. Na temelju članka 24.a Prekršajnog zakona, nema prekršaja ako su ostvarena njegova bitna obilježja, ali je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

6.2. U konkretnom slučaju, okrivljenici galame u prostoru trgovine, raspravljajući o svojim ranijim nesuglasicama. Već s obzirom na mjesto počinjenja tj. s obzirom na to da se radi o trgovini u koju u svakom trenutku može ući bilo tko treći (primjerice majka s malim djetetom) tko će naići na njihovu raspravu i tome svjedočiti, ne može se raditi o beznačajnom prekršaju. Mjesto na kojem okrivljenici raspravljaju nije mjesto na kojem će rješavati svoje nesuglasice i nesporazume. Osim toga, i zaposlenicima trgovine, takvim ponašanjem narušavaju i remete normalne radne uvjete. A svakako, iako oni to cijelo vrijeme postupka tvrde, se nije radilo o raspravi vođenoj normalnim tonom, već se radilo o galami, o čemu na kraju krajeva svjedoči i činjenica da je zbog toga intervenirala policija.

7. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenog S.P. o tome da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, jer da je optužni prijedlog nepotpun, jer se temelji na nepostojećem dokazu – zapisniku o ispitivanju okrivljenog P. u svojstvu osumnjičenika, navodi se kako optužni prijedlog nije dokaz već optužni akt, koji kao takav ne može niti imati kvalifikaciju zakonitosti odnosno nezakonitosti. Osim toga, odredbama članka 160. Prekršajnog zakona je propisano na koji način treba biti sastavljen i koji je sadržaj optužnog prijedloga. Činjenica da je u predmetnom optužnom prijedlogu navedeno da se predlaže da se kao dokaz izvede tj. pročita zapisnik o ispitivanju osumnjičenika S.P., iako takav zapisnik nije priložen uz optužni prijedlog, ne utječe na optužni prijedlog na način da se postupak po takvom optužnom prijedlogu ne bi mogao voditi. Osim toga, okrivljeni S.P. je tijekom postupka vođenog pred prvostupanjskim sudom imao priliku i pravo iznositi svoju obranu tj. dati svoj iskaz, što je na kraju krajeva i učinio.

8. U odnosu na kaznu izrečenu okrivljenicima navodi se da je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, novčana kazna propisana kao blaža vrsta kazne i može se odmjeriti u rasponu od 50 do 300 DEM-a, a za taj prekršaj Zakon propisuje i zatvorsku kaznu u trajanju do 30 dana, kao težu vrstu kazne. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao primjerenu kaznu, odmjerivši ju sukladno članku 36. Prekršajnog zakona.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 7 otpravaka - za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.