Poslovni broj: 5 UsI-1555/21-20

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice N. V. iz S., U. ….

b. …, OIB: …, zastupane po opunomoćeniku Z. B.,

odvjetniku u S., D. r. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za

zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon javne rasprave zaključene 26. travnja 2022. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice K. M.,

odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Z. B. i generalne opunomoćenice

tuženika M. B., generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, objavljene 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/19-01/537, Urbroj: 338-01-06-05-21-24 od 22. veljače 2021.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/19-04/43, Urbroj: 338-17-02- 01-19-4 od 10. svibnja 2019.

III. Tužiteljici (osiguranici) N.V. iz S. (OIB: …) se

dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 (Poremećaji cervikalnih korijena) i M50.0 (Poremećaji cervikalnog diska s mijelopatijom) priznaju posljedicama priznate ozljede na radu od 11. siječnja 2019., te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istim dijagnozama.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 11.375,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/19-01/537, Urbroj: 338-01-06-05-21-24 od 22. veljače 2021., u ponovnom postupku, nakon presude ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs- 75/19-12 od 9. prosinca 2020., odbijena je žalba N. V. iz S., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/19-04/43, Urbroj: 338-17-02-01-19-4 od 10. svibnja 2019., kojim se tužiteljici dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 i M50.0 ne priznaju kao posljedice priznate ozljede na radu od 11. siječnja 2019., te joj se u svezi navedenih dijagnoza ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedice ozljede na radu.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica u bitnom ističe kako pobijanim rješenjem uopće nisu uvažena pravna shvaćanja i primjedbe suda, iznijete u odluci ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-75/19-12 od 9. prosinca 2020., te je isto rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava. Napominje kako su odlučne činjenice sadržane u njezinom zdravstvenom kartonu, iz kojeg do ozljede na radu nema upisanih bolesti ili smetnji u svezi s koštano-ligamentarnom strukturom kralježnice, pa ni vratne kralježnice, niti neuroloških smetnji ili oštećenja u području živčanih korjenova vratne kralježnice, a što kako je potvrđeno i od strane vještaka ortopeda dr. D. T. i neurokirurga dr. M. J., koja su korištena u postupku koji se vodio pred

Općinskim sudom u Splitu. Iz nalaza istih da nesporno proizlazi kako se dg. M50.0 i G54.2 mogu uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od 11. siječnja 2019. Stoga je mišljenja kako su pogrešne tvrdnje tuženika da bi se u konkretnom slučaju radilo o degenerativnoj bolesti cervikalne kralježnice. Također, ističe kako je neutemeljen navod Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika da ona u predmetnom događaju nije zadobila akutnu ozljedu cervikalnog diska, već je liječena radi pogoršanja kronične (degenerativne) bolesti kralježnice, budući da je iz zdravstvenog kartona razvidno kako ona prije nezgode nije imala probleme s kralježnicom, dok se u EMG-u nalazu dijagnosticira: "…uz napomenu da je C7(C6) desno lezija svježija", a što kako se ne koristi kao razlog u mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije. Predlaže da je sud sasluša u svojstvu stranke, pribavi zdravstveni karton tužiteljice, te prema potrebi provede vještačenje po vještaku specijalisti radiologije uz prethodnu pribavu RTG i MRI snimaka iz zdravstvenog kartona tužiteljice, odnosno provede vještačenje po vještaku sudske medicine ili po ortopedu ili neurokirurgu. Zaključno, ističe kako je tuženik donošenjem pobijanog rješenja postupio protivno odluci ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-75/19 od 9. prosinca 2020., budući da je donio istovjetni zaključak, kao i u ranijem postupku, a za koji je već od strane ovog suda utvrđeno kako je nezakonit. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/19-01/537, Urbroj: 338-01-06-05-21-24 od 22. veljače 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/19-04/43, Urbroj: 338-17-02-01-19-4 od 10. svibnja 2019., te joj dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 i M50.0, prizna posljedicama ozljede na radu od 11. siječnja 2019., kao i da joj u svezi s navedenim dijagnozama prizna prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je suprotno navodima tužiteljice pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Ističe kako je postupajući po žalbi proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 137/13 i 98/19), odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20 i 39/20, dalje Pravilnik), te odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP). Također, ističe kako su Liječnička povjerenstva tijekom stručno-medicinskog vještačenja provela drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Pravilnika o ovlastima obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18). Zaključno se poziva na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije od 5. veljače 2021., te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. U sporu su održana raspravna ročišta 9. lipnja 2021. (na zapisniku omaškom navedeno13. svibnja 2021.) i 26. travnja 2022., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

5. Na raspravi održanoj 9. lipnja 2021. sud je prihvatio prijedlog tužiteljice da se u sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti neurokirurgu, kojem dokazu se nije protivila generalna opunomoćenica tuženika, a na okolnosti utvrđenja mogu li se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 i M50.0, uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno jesu li navedene bolesti posljedica priznate ozljede na radu pretrpljene 11. siječnja 2019., koja je priznata pod evidencijskim brojem OR 1465 110119 7/2019, za dijagnozu šifre prema MKB-10: S16.

6. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, zastupanja na raspravi od 9. lipnja 2021. i 26. travnja 2022., te trošak podnesaka od 19. studenog 2021. (zaprimljen kod suda 7. prosinca 2021.) i 19. travnja 2021., sve po 250 bodova, ukupno 1250 bodova, odnosno 12.500,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, te za iznos od 2.000,00 kuna na ime troškova vještačenja.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te u sudsko- medicinski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za neurokirurgiju V. L., dr.med. specijaliste neurokirurga od 6. studenog 2021., kao i u dopunu istog od 17. ožujka 2022. (očitovanje na primjedbe tuženika).

8. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Predmet ovog spora je u skladu sa odredbom članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je mogu li se tužiteljici dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: M50.0 i G54.2 uzročno- posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od 11. siječnja 2019. (priznate pod evidencijskim brojem OR 14651101197/2019, za dijagnozu šifre prema MKB-10: S16).

10. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

11. Odredbom članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4, atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

12. Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

13. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

14. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

15. Prema odredbi članka 53. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

16. Iz spisa tuženika proizlazi kako je osporeno rješenje tuženika doneseno u ponovnom postupku, a nakon presude ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-75/19- 12 od 9. prosinca 2020., kojom je bilo poništeno ranije rješenje tuženika Klasa: UP/II- 502-03/19-01/537, Urbroj: 338-01-06-05-19-03 od 22. srpnja 2019. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, budući da je sud ocijenio kako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Pri tome se sud pozvao na nalaz i mišljenje ortopeda dr. D. T. i neurokirurga dr. M. J., sačinjena na Zapisniku o održanoj glavnoj raspravi od 16. listopada 2020. pred Općinskim sudom u Splitu, koja je prihvatio kao meritorna pri ocjeni je li tužiteljica prije ozljede nastale 11. siječnja 2019. imala ikakvih poteškoća s vratnom kralježnicom, odnosno radi li se kod tužiteljice o degenerativnim promjenama ili o posljedicama pretrpljene i priznate ozljede na radu. Tuženiku je dana uputa kako je u ponovnom postupku dužan pribaviti novi nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije, koje će uzeti u obzir nalaz i mišljenje ovlaštenih stalnih sudskih vještaka spec. ortopeda, dr. D. T. i spec. neurokiruga, dr. M. J., u dijelu u kojem su imenovani ocijenili da tužiteljica ranije nije imala nikakvih ozljeda vratne kralježnice, kao i da se nikada nije liječila zbog bolova u vratu.

17. U ponovnom postupku, zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, na kojem je, u bitnom, utemeljeno i osporeno rješenje tuženika, koje tijelo u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/19-01/537, Urbroj: 338-01-10-04-21-19 od 5. veljače 2021., u mišljenju u bitnom navelo kako je tužiteljica operativno liječena 25. travnja 2019. radi hernije diska C5/C6 s cervikalnom meliopatijom, kako se kod tužiteljice radi o verificiranoj degenerativnoj bolesti cervikalne kralježnice, kako kronična bolest verificirana 3 mjeseca nakon predmetnog događaja nije posljedica istog, kako je prometna nesreća od 11. siječnja 2019. dovela do pogoršanja kroničnog stanja, a ne akutne ozljede cervikalne kralježnice. Nadalje, Liječničko povjerenstvo Direkcije ukazuje kako se nalaz i mišljenje sudskih vještaka danih u postupku pred redovnim (parničnim) sudom u postupku radi naknade štete, uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, a kojim se utvrđuju stupanj umanjenja životnih aktivnosti, stupanj i trajanje bolova, potreba tuđe pomoći i naruženost nakon operativnog postupka, ne može izjednačavati s nalazom, mišljenjem i ocjenom vještaka u upravnom sporu, kojim se utvrđuje uzročno-posljedična povezanost priznate ozljede i eventualne posljedice ozljede, evaluirajući pritom utjecaj kronične bolesti ili stečene predispozicije iste. U ocjeni, liječničko povjerenstvo Direkcije, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, utvrđuje kako se dg. M50.0 Poremećaj cervikalnog diska s mijelopatijom i G54.2 Poremećaji cervikalnih korijena, nesvrstani drugamo, ne mogu uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom od 11. siječnja 2019. kao posljedice ozljede na radu, jer je posljedica trajno oštećenje koje zaostaje nakon završenog liječenja akutne ozljede. Kod tužiteljice kako je 3 mjeseca nakon ozljede verificirana kronična degenerativna bolest kralježnice s mijelopatijom radi koje je provedeno operativno liječenje. Tužiteljica da u predmetnom događaju nije zadobila akutnu ozljedu cervikalnog diska, već je liječena radi pogoršanja kronične (degenerativne) bolesti kralježnice, a pogoršanje kronične bolesti se ne može razmatrati u smislu posljedice ozljede na radu.

18. Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je odbio žalbu tužiteljice, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

19. U upravnom sporu, na prijedlog tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za neurokirurgiju dr. med. V. L., specijalisti neurokirurgu, a na okolnosti mogu li se bolesti po dijagnozama šifri prema MKB-10:

G54.2 i M50.0 uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno jesu li navedene bolesti posljedica priznate ozljede na radu od 11. siječnja 2019., koji je u spis dostavio 9. studenog 2021. nalaz i mišljenje. U nalazu se imenovani sudski vještak poziva na medicinsku dokumentaciju (nalaz liječnika hitnog kirurškog prijema KBC-a Split od 11. siječnja 2019., nalaz fizijatra od 25. siječnja 2019., 25. veljače 2019. i 17. travnja 2019, EMG (elektromioneurografski) nalaz od 12. ožujka 2019., nalaz MR- a (magnetske rezonancije) vratne kralješnice od 8. travnja 2019., presliku kartona fizikalne terapije, otpusno pismo Službe za kirurgiju OB Zadar od 23. do 29. travnja 2019., presliku zdravstvenog kartona tužiteljice od 28. siječnja 2008. do 17. travnja 2019.). Ujedno, konstatira kako spisu prileže i nalazi i mišljenja sudskih vještaka neurokirurga i ortopeda od 16. listopada 2020. dana pred Općinskim sudom u Splitu te rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, iz kojih kako može utvrditi i postojanje dodatnih specijalističkih nalaza koji nisu priloženi spisu i to nalaz neurokirurga od 24. lipnja 2019. (kojim kako je preporučen ambulantni fizikalni tretman i plivanje), EMNG nalaz od 26. studenog 2019 (nerualna oštećenja donjeg segmenta vratne kralježnice), te nalaz fizijatra od 19. prosinca 2019. u kojem se opisuje ograničenje kretnji vrata za 1/3 opsega pokreta. U mišljenju ističe kako se, uvažavajući sve navode iz priložene medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja sudskih vještaka te navoda iz rješenja vještaka tuženika, mogu utvrditi slijedeće činjenice:

- prije predmetne prometne nezgode tužiteljica nije liječena radi bolesti ili ozljede vratne kralježnice;

- u predmetnoj nezgodi tužiteljica kako je zadobila ozljedu vratne kralježnice koja je objektivno utvrđena na sam dan ozljeđivanja,

- tužiteljica je obavila redovito sve kontrolne specijalističke preglede kao i ambulanti fizikalni tretman,

- radi izraženih zdravstvenih tegoba upućena je (u ranom periodu nakon predmetne nezgode) na daljnju dijagnostičku obradu; radi se o objektivnim dijagnostičkim pretragama – magnetska rezonanca (MR) i elektromioneurografija (EMNG). MR je pokazao iskliznuće međukralješnične pločice između 5. i 6. vratnog kralješka prema leđnoj moždini uz oštećenje leđne moždine na istom mjestu. EMNG je pokazao svježe (akutno) oštećenje dva vratna živčana korijena što upućuje da su ista nastala u predmetnoj nezgodi,

- u otpusnom pismu iz OB Zadar se jasno navodi da su se simptomi kod tužiteljice pojavili nakon ozljeđivanja u prometnoj nezgodi,

- u životnoj dobi tužiteljice nisu za očekivati značajnije degenerativne promjene vratne kralješnice a i prema nalazu MR pretrage, navedeno je potvrđeno. Zaključak je vještaka kako je svi relevantni i gore iskazani podaci (kao i iz njih formirani zaključci), te hodogram liječenja kod tužiteljice, upućuju kako su bolesti po dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 Poremećaji cervikalnih korijena i M50.0 Poremećaji cervikalnog diska uzročno posljedično povezani s priznatom ozljedom na radu tj. navedene bolesti su posljedice priznate ozljede na radu pretrpljene 11. siječnja 2019. Vještak utvrđuje kako je tužiteljica u navedenoj nezgodi zadobila iskliznuće međukralješničnog diska (pločice) između 5. i 6. vratnog kralješka uz oštećenje vratne leđne moždine u navedenom segmentu, kao i oštećenje dva vratna živčana korijena. Zaključno je istaknuo kako klinički pregled tužiteljice nije potreban jer su funkcijski status vratne kralježnice, kao i neurološki status tužiteljice opisani u priloženim specijalističkim nalazima, kao i u nalazu i mišljenju sudskih vještaka pri Općinskom sudu u Splitu, čije navode o pregledu tužiteljice prihvaća kao vjerodostojne.

20. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužiteljici i tuženiku, na

koji tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik podneskom od 6. prosinca 2021. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. studenog 2021., kojim je zatražena dopuna vještva, odnosno da se od imenovanog sudskog vještaka zatraži očitovanje na slijedeća pitanja:

1. Je li je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila istegnuće paravertebralne muskulature vrata ili iskliznuće (herniju) invertebralnog diska?

2. Je li hernija diska verificirana u MR-u uzrokovana traumatskom rupturom cervikalnog diska ili se radi o herniji uslijed degenerativnih promjena invertebralnog diska za koju je prometna nezgoda bila samo okidač?

Nadalje, Liječničko povjerenstvo Direkcije naglašava kako činjenica što tužiteljica do sada nije imala evidentiranih tegoba s vratnom kralježnicom ne isključuje postojanje istih, odnosno ne argumentira da se radi o zdravoj intaktnoj kralježnici. Istraživanja kako jasno pokazuju da manifestnu bolest uslijed hernacije diska pokazuje 1 do 3% populacije, dok slikovna obrada pokazuje herniju diska kod 20-30%, odnosno „bulging“ (početna ispupčenja diska) kod više od 50% radno aktivnih bez ikakve simptomatologije. Učinjena slikovna obrada kod tužiteljice kako je jasno verificirala degenerativne promjene, a postojanje kronične bolesti, odnosno stečene predispozicije u smislu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju znači kako se oštećenja verificirana nakon ozljede ne mogu dovoditi u direktnu isključivu uzročno- posljedičnu vezu s istim.

21. U dopuni nalaza i mišljenja, koja je kod ovog suda zaprimljena 17. ožujka 2022., u mišljenju imenovani sudski vještak ističe kako kod tužiteljice (kao i kod svih drugih živućih osoba) od ranije u životu postoje izražene degenerativne promjene vratne kralježnice. U konkretnom slučaju degenerativne promjene na vratnoj kralježnici tužiteljice verificirane MR pretragom kako ničim ne odudaraju od očekivanih degenerativnih promjena za njenu životu dob, dok tužiteljica ranije u životu nije liječena radi ozljede ili drugih tegoba od strane vratne kralježnice, da bi 11. siječnja 2019. kod tužiteljice objektivno utvrđena ozljeda vratne kralježnice, od kojeg datuma počinju i zdravstveni problemi s vratnom kralježnicom. Mišljenja je kako je iskliznuće diska između 5. i 6. vratnog kralješka s posljedičnim ozljeđivanjem leđne moždine i vratnih živčanih korjenova nastalo upravo ozljeđivanjem u predmetnoj nezgodi, a na što upućuje i pojava simptoma nakon ozljede, kao i nalazi objektivnih pretraga (EMNG, MR). Navodi kako može prihvatiti činjenicu da iskliznuće diska odgovara direktnoj ozljedi, a oštećenje živčanih korjenova i leđne moždine predstavlja posljedicu (oštećenje je nastalo uslijed mehaničkog pritiska diska na živčane korijenove i leđnu moždinu), makar u neurokirurškoj praksi iskliznuće diska te oštećenje živčanih korijenova i leđne moždine predstavlja jedinstveni patofiziološki slijed. Također, kako ne stoji navod tuženika da nigdje u njegovom vještačenju nije spomenuta činjenica o priznanju ozljede istegnuća mišića vrata ozljedom na radu, jer se navedeno spominje u uvodnoj rečenici vještačenja. Pod šifrom M50.0 kako u MKB klasifikaciji stoji „bolesti cervikalnog diska s mijelopatijom“ a ne „kronična bolest cervikalnog diska“ kako se to sugestivno (i pogrešno) navodi u očitovanju Liječničkog povjerenstva Direkcije. Mišljenja je kako je u predmetnoj nezgodi tužiteljica zadobila i isteguće mišića vrata i iskliznuće međukralješničkog diska s posljedičnim oštećenjem živčanih korijenova i leđne moždine. Pitanje je li iskliznuće međukralješničkog diska akutna ili kronična promjena kako može katkad biti dvojbeno, u konkretnom slučaju svi pokazatelji (odsustvo simptoma prije prometne nezgode, pojava simptoma neposredno nakon nezgode, nalazi objektivnih pretraga) kako upućuju da se radilo o posttraumatskoj (akutnoj) ozljedi invertebralnog diska, pri čemu činjenica što ista nije priznata ozljedom na radu može ukazivati na propust nadležnog tijela kojeg treba ispraviti. U odnosu na upit tuženika, ističe kako je tužiteljica prema svim raspoloživim činjenicama u predmetnoj nezgodi zadobila istegnuće mišića vrata i iskliznuće intervertebralnog diska, te je ujedno prema svim raspoloživim pokazateljima iz spisa hernija diska verificirana MR nalazom uzrokovana traumatskom rupturom cervikalnog diska, budući da je vrlo malo vjerojatno da je tužiteljica prije nezgode uredno funkcionirala s opsežnom hernijom vratnog invertebralnog diska te oštećenjem leđne moždine i vratnih živčanih korjenova, a bez ikakvih simptoma. Zaključno, vještak ističe kako stoji činjenica da određeni broj ljudi u populaciji ima promjene vratnih diskova bez izraženih simptoma, ali da se doista radi o minimalnom izbočenju tj. „bulgingu“ iv diska, a nipošto o opsežnim hernijacijama s oštećenjem leđne moždine. Napominje, kako je ključni (dominanti) nalaz na magnetskoj rezonanci vratne kralješnice opsežna hernija iv diska između 5. i 6. vratnog kralješka, a ne degenerativne promjene vratne kralješnice na kojima se (neopravdano) inzistira.

22. Dopuna nalaza i mišljenja je dostavljena strankama na očitovanje, na koji tužiteljica nije imala primjedbi, ujedno navodeći kako je imenovani sudski vještak, kao kliničar i operater, iznio znanstvene i na medicinskoj znanosti utemeljene zaključke, koje niti jednom riječju tuženik nije doveo u dvojbu, dok je tuženik podneskom od 5. travnja 2022. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 31. ožujka 2022., u kojem se konstatira kako je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila istegnuće paravertebralne muskulature vrata bez akutnog neurološkog deficita. Traumatska ruptura invertebralnog diska na kojoj sudski vještak inzistira kako se nije dogodila u predmetnom događaju, pri čemu ističe kako je navedena ozljeda iznimno rijetka i učinci iste bi zahtijevali drugi način zbrinjavanja, a ne operativni zahvat tri mjeseca nakon događaja. Prisutnost degenerativnih promjena kako predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja neovisno o dobi i ranije neevidentiranim tegobama. Objektivno kako je predmetna nezgoda pogoršala postojeće promjene cervikalne kralježnice, a pogoršanje od ranije kronično promijenjenih struktura kako se ne može smatrati ozljedom/posljedicom ozljede na radu.

23. U pogledu ocjene mogu li se bolesti po dijagnozama šifri prema MKB-10: G54.2 i M50.0 uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno jesu li navedene bolesti posljedica priznate ozljede na radu od 11. siječnja 2019., ovaj sud vjeruje nalazu i mišljenju dr. med. V. L., stalnom sudskom vještaku za neurokirurgiju, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, neovisni vještak odgovarajuće specijalnosti s obzirom na predmet postupka, i njegov je nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom, kao i ostalom relevantnom dokumentacijom za rješavanje ove upravne stvari, pri čemu sud ima u vidu i nalaz i mišljenje ortopeda dr. D. T. i neurokirurga dr. M. J.,

sačinjena na Zapisniku o održanoj glavnoj raspravi od 16. listopada 2020. pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem Pn. 447/19, kojima se utvrđuje da iz osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice ne proizlazi da je tužiteljica prije događaja od 11. siječnja 2019. pretrpjela sličnu ozljedu, niti da se tužila na bolove u vratu. Također, imenovani sudski vještak je u dopuni nalaza i mišljenja odgovorio na istaknute prigovore tuženika, odnosno kako se u konkretnom slučaju ne radi o degenerativnim promjenama vratne kralješnice, pri čemu je svoje utvrđenje utemeljio na medicinskoj dokumentaciji i baš nalazu magnetske rezonance.

24. Stoga, te imajući u vidu kako sud u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je u konkretnom slučaju na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog sudskog vještaka neurokirurga, koji je za svoje mišljenje dao detaljno obrazloženje, potkrijepljeno medicinskim argumentima, utvrdio kako su dijagnoze šifre prema MKB- 10 klasifikaciji G54.2 i M50.0, nastale kao direktne posljedice ozljede na radu od 11. siječnja 2019.

25. Slijedom sveg navedenog, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavak 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/19-01/537, Urbroj: 338-01-06-05-21-24 od 22. veljače 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/19-04/43, Urbroj: 338-17-02- 01-19-4 od 10. svibnja 2019., te sam riješio ovu upravnu stvar na način da je tužiteljici priznao dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 i M50.0, posljedicama ozljede na radu od 11. siječnja 2019., priznate pod evidencijskim brojem 1465110197/2019 , kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istim dijagnozama. Stoga je presuđeno kao pod točkama 1. do III. izreke ove presude.

26. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a tuženik u cijelosti izgubio, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife tužiteljici priznat kao opravdani trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 9. lipnja 2021. i 26. travnja 2022., sve po 250 bodova, ukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 7.500,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% iznosi 9.375,00 kuna. Ujedno tužiteljici je zbog uspjeha u ovom sporu priznata zahtijevana naknada za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak podnesaka zaprimljenih pred ovim sudom 7. prosinca 2021. i 19. travnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, budući da je sud ocijenio kako se radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja spora. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a.

U Splitu, 4. svibnja 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. N. V. iz S., U. …. B. …, zastupana po

opunomoćeniku Z. B., odvjetniku u S., D. r. …

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

3. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4.

Kalendar 30 dana.